P-5255/19

          

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split                                                                                                                                   P-5255/19

             

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

                                                                     

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. A. T. iz J., S. N. 25, OIB:…. zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika R. H. O.:52634238587, zastupanog po O. državnom odvjetništvu u S., G. upravni odjel, zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2019. godine u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 14. siječnja 2020. godine, 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se da je tužitelj A. A. T. vlasnik nekretnina označenih kao k.č. .. i k.č. …., obje K.O. M., te je isti ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.015,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

              Dana 31. prosinca 2015.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru za K.O. M. na k.č. …. i k.č. …, pravo vlasništva upisano na ime tuženika, za cijelo. U nadležnoj geodetskoj upravi kao posjednica da je na predmetnim nekretninama upisana M. K. ud. A., tužiteljeva prabaka. Ona da je umrla a u smrtovnici stoji da je svu svoju imovinu ostavila J. (I.) K. (pratetki predlagatelja). Uz J. K., M. K. da je imala i drugu djecu i to M. K., B. K. i I. K. (tužiteljevog djeda). Braća i sestre da su imovinu naslijeđenu od oca i majke podijelili na način da je tužiteljev djed svojoj sestri J. K. u zamjenu za predmetne nekretnine dao druge nekretnine, koje je naslijedio iza njihovog oca. J. K. da je umrla, da ju je naslijedio sin N. V., tužiteljev djed da je umro i da su ga naslijedila djeca J. K., S. Š. i V. T. (tužiteljeva majka), sestre N. K., A. K., S. M., M. T. i M. G. da su svoj nasljedni dio ustupile bratu. Brat i sestre da su se podijelili na način da je tužiteljeva majka dobila predmetne nekretnine. Tuženik da je u odnosu na predmetne nekretnine upisan samo formalno, da je tužitelj izvanknjižni vlasnik istih. Vlasništvo nekretnina da je stekao na temelju ugovora o darovanju sa svojom majkom, koja je iste stekla nasljeđivanjem iza svojih prednika, sa kojima ih je držala u dugogodišnjem istinitom, zakonitom i poštenom posjedu, nikad uznemiravana u tome. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

              U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška. Navodi da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz kojim bi se potvrdili navodi iz tužbe, iz kojih bi proizlazilo da bi tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina. Da bi se dosjelošću steklo pravo vlasništva, potrebno je da se radi o nekretnini koja može biti predmetom vlasništva, da se ista u posjedu drži zakonom određeno vrijeme (40 godina prije 06. travnja 1941.g. ili ako je posjed zakonit pošten i istinit 20 godina nakon 1991.g., a ako je samo pošten onda 40 godina nakon 1991.g., te da je stječe osoba koja je sposobna biti vlasnikom nekretnine, a što se osim svjedocima, koji nikako ne mogu biti jedini dokaz, dokazuje povijesnim izvatkom iz zemljišne knjige, povijesnim izvatkom iz katastra zemljišta iz kojeg bi bilo razvidno tko je posjedovao predmetnu nekretninu kroz zakonom određeno vrijeme. Tužiteljeva majka da nije bila vlasnica nekretnina, tako da njima i nije mogla raspolagati u tužiteljevu korist, da tužitelj nije priložio nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno vrijeme kroz koje je upisana posjednica M. K. posjedovala nekretnine, niti je jasno temeljem čega je i kada ista upisana u katastru kao posjednica.

              Odlučujući u opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 20. listopada 2017.g. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem P-2/2016 prihvaćajući u cijelosti zahtjev tužitelja. Na tu je odluku pravodobnu i potpunu žalbu podnio tuženik te je o njoj odlučio Županijski sud u Zagrebu rješenjem pod poslovnom oznakom i brojem 4 Gž-5690/17-2 dana 10. rujna 2019.g. na način da je žalbu prihvatio kao osnovanu, ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

              U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zahtjeva tužitelja tuženiku za mirno rješenje spora, izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine, posjedovnog lista Državne geodetske uprave od 21. rujna 2015.g., smrtovnice za M. K., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru br.O. 95/96 od 27. prosinca 1996.g. br. O. 57/11 od 26. svibnja 2011.g., Ugovora o darovanju zaključenog između tužitelja i njegove majke dana 26. kolovoza 2015.g., rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Trogiru br. O. 212/47 od 01. rujna 1947.g., dosudnice iza smrti T. K., potpunog posjedovnog lista za predmetne nekretnine, uvjerenja o povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar u Splitu, Odjel za nekretnine Trogir Klasa: 936-02/16-05/33, Urbroj: 541-26-11-1 od 15. travnja 2016.g., dijela iz povijesnog zk izvatka, isprava koje bi trebale biti Ugovoru o demaniji i Odluka Sreskog suda u Trogiru te izvatku iz matice vjenčanih. Saslušani su svjedoci L. M., S. M., A. J., N. V. i J. K. te tužitelj u svojstvu stranke. Proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta.              

              Tužbeni zahtjev je osnovan.

Stranke su popisale parnični trošak.

Predmet postupka jest artikulirani zahtjev tužitelja kako je dosjelošću stekao pravo vlasništva nad nekretninama u K.O. Marina i to onih označenih oznakama k.č….. i k.č. ….

Kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog zemljišta dosjelošću. Odredbom čl.159.st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, nadalje u tekstu: ZV) propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2 i 3. ovoga članka, dok je st. 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čije je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom čl.10.st.1. ZV-a je propisano da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin posjednik, a st. 6. istog članka je propisani da kad isti posjed stvari ili prava ima više osobe, one su suposjednici. Čl. 17.st.1.ZV-a je propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Čl.18. st.1 ZV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), st.2.čl.18. ZV-a je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St. 3 istog članka je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu gore citiranih zakonskih odredbi i nespornih činjenica u ovom postupku, te priloženih materijalnih dokaza, na tužiteljima je u ovom postupku bio teret dokaza da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom posjedu njih samih i njihovih pravnih prednika najmanje 40 godina. Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva izvorno (originarno) ukoliko tužitelji dokažu sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću kako je to propisano gore citiranim odredbama ZV-a.

Analizom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio, i to:

              Iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine proizlazi da je kao vlasnik istih upisan tuženik za 1/1 dijela, u katastru je kao posjednica upisana prednica tužitelja M. K.. M. K. pokojnog I. rođena je 1898.g., a umrla 1972.g., njen suprug A. preminuo je prije nje, a A. K. i M. K. su pradjed i prabaka tužitelja. N. M. K., koju su naslijedila djeca, nasljeđivanjem i diobom odnosno zamjenom nekretnina, tužitelj sebe drži stvarnim vlasnikom nekretnine, koji istu drži u svom posjedu, ni od koga ometan, vlasnost da su već njegovi prednici stekli dosjelošću.

              T. u svom iskazu navodi da niti njega niti njegove prednike nikada nitko nije ometao u korištenju nekretnine, nije istu svojatao. Na istoj da nema građevina, nema poljske kućice i nema vode. Prije otprilike 30 ili 40 godina, a prije toga da je tu bio vinograd, da se prestalo sa uzgajanjem loze, prednici da su sadili povrće, a njegov ujak J. K. da je prije otprilike 20-ak godina posadio tri stabla maslina, četiri stabla smokava i tri šipka, čitavo vrijeme da beru prinose sa ovih stabala, nikada da nitko nije osporavao da bi to bilo njihovo. Njegova majka da je došla do predmetne nekretnine diobom sa članovima svoje obitelji. Površina zemljišta da je otprilike 750 m2, on da je rođen u Njemačkoj i da neprekidno od rođenja živi tamo, a ovdje da dolazi po prilici nekoliko puta godišnje 3-4 puta, uvijek da je odlazio na predmetno zemljište, kada bi došao ovdje.             

              S. L. M., nesrodan s tužiteljem, iskazao je da osobno poznaje tužitelja, njegovu majku, te djeda i baku, da zna za predmetnu zemlju koja je površine nešto manje od 1.000 m2 i na kojoj je tužiteljev djed imao vinograd, a s obradom istog da se prestalo još prije 30-tak godina. Nakon toga da su na zemlji sve do danas bile smokve i masline, očito da su iste brane od strane prednika tužitelja odnosno članova njegove obitelji, a samog tužitelja da je vidio na toj zemlji prije otprilike godinu dana. On osobno da ima svoju parcelu na tom području, koje se nalazi ispod magistrale, njegova parcela da nije međašna sa predmetnom, da je udaljena po prilici 50 metara od predmetne. Predmetna parcela sa sjevera i juga da ima kameni suhozid, sa zapadne strane izgrađenu kuću, a sa istočne strane neke masline. Naveo je također i to da je ova kuća izgrađena na parceli koju je kupio S. J., dakle da se ne radi o tužiteljevoj kući. N. nitko da nije tužitelju ili njegovim prednicima svojatao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, od kada svjedok pamti, da je ista bila u posjedu njegove obitelji.

              S. S. M., sestra tužiteljeve majke, iskazuje da obitelj broji njih sedam sestara, da imaju brata J. K., a što se tiče predmetne zemlje zv. K. – P., od kada se sjeća i po priči, da je ta zemlja obrađivana od strane njihove obitelji, njen otac da je obrađivao zemlju odnosno koristio je, da je dobio nakon smrti svoje majke, pa tako u prošlost. Predmetna zemlja da nije ograđena betonskim zidovima nego suhozidom, na zemlji da nema građevina, njen otac da je na zemlji imao stabla smokava i masline, a nakon njegove smrti da je to radio brat J. K.. Otac da je preminuo po prilici 1983.g., da su se oni podijelili između sebe, da ne zna je li to bilo u pisanoj ili usmenoj formi, da zna da je ova zemlja pripala pola tužiteljevoj majci, a pola bratu Jozi, da ne zna je li se znalo što je kome točno u naravi pripalo, uglavnom, J. K. da je nakon očeve smrti nastavio obrađivati odnosno iskorištavati smokve i masline, tužiteljeva majka da živi u inozemstvu još od svoje 15-e godine, a njen sin – tužitelj da također živi vani. Navodi da tužitelj dođe u mjesto, te obiđe predmetnu zemlju, ona da ima svoju nekretninu koja je od predmetne udaljena niti 500 m, te da zna da ode obiđi i predmetnu zemlju. Navodi da su i sada na zemlji masline i smokve.

Svjedok A. M. iskazuje A. J., star 78 godina, nesrodan s tužiteljem, iskazuje da dobro poznaje okolnosti slučaja kao mještanin M., da poznaje članove obitelji K. i da zna za predmetnu zemlju, površine otprilike preko 700 m2, čitavo vrijeme da je držao kako je to njihova zemlja, od kada se sjeća zemlju da je obrađivao I. K., na njoj da je sijao žito, sadio povrće, da su bile dvije ili četiri smokve, hrast i moguće neke masline. Nakon njegove smrti zemlju da je nastavio koristiti i obrađivati J. K., I. sin, to da je tako nastavljeno, s tim da je svjedok  zadnji put bio na toj zemlji prije pet godina. Na ovom zemljištu da nema građevina, u jednom dijelu da je granica suhozid, u drugom dijelu kuće. Navodi da ne zna kako su članovi obitelji K. između sebe dogovorili što smatraju čija je ovo zemlja, u njihove obiteljske stvari da ne ulazi. Svjedokova kuća da je po prilici 300-400 m udaljena od kuće obitelji K., a što se tiče udaljenosti svjedokove kuće od ove zemlje, da misli da ima po prilici nekih kilometar udaljenosti. Navodi da se predio na kojem je zemlja zove P. K.

              Iz iskaza svjedoka N. V., tužiteljevog rođaka, proizlazi da svjedok pored predmetne nekretnine ima zemlju, predmetna zemlja da ima neke suhozide, na istoj da nema vode i nema građevina. Od kako se sjeća predmetnu zemlju da je koristio pokojni I. K., nakon njegove smrti njegov sin J. pa tako sve do danas. M. da je to njihovo familijarno vlasništvo i da je pok. I. K. sadio na zemlji bob i biži, a da je bilo par maslina i neke smokve. Nakon I. smrti J. da je nastavio sa korištenjem, a da zna, kada dođe ovdje, da tužitelj dođe i na tu zemlju, pa da vjerojatno moguće i pomaže J.. Navodi da mu nisu poznati njihovi familijarni odnosi po pitanju dogovora u pogledu predmetne zemlje, zemlja da je zvana P. K., površine je 600-700 m2, po prilici. Svjedokova majka da je pokojna i da se zvala J. – I., da je bila teta J. K., a sa članovima svoje obitelji da je nakon strijeljanja njenog oca u II. svj. ratu postigla dogovor, te je temeljem tog dogovora ova zemlja pripala I. K..

Svjedok J. K., tužiteljev ujak, iskazuje da tužiteljeva majka dugi niz godina živi u inozemstvu, njen sin od rođenja pa do danas, da isti dolazi ljeti, a da svakako dođe kod svjedoka, kao i na predmetnu zemlju. Navodi da su stalno držali da je predmetna zemlja njihovo nasljedstvo, po njemu da je to bilo nasljedstvo svjedokovog  oca Ivana, koji je poginuo, jer je on to dobio, pa samim tim od kada se svjedok sjeća i obrađivao. Na zemlji da nema vode, da je površine cca 700 m2, zemlja je zv. Pod Krč te da ima dva suhozida, kuću kao među i betonski zid. Suhozidi da su tu još od pamtivijeka, a kuću i betonski zid da su napravili međašnici. Od kako se sjeća na zemlji su bile četiri smokve i dvije masline, njegov otac da je tu sijao žito i sadio bob, a u trenutku njegove smrti da je bilo njih sedmero djece jer je jedan brat preminuo prije očeve smrti, dakle, pored  njega da je bilo još šest sestara i da su oni tada između sebe dogovorili da ova zemlja u cijelosti pripadne svjedokovoj sestri, odnosno tužiteljevoj majci, te da su to sastavili i u pisanoj formi. Navodi da je sukladno njihovom dogovoru zemlja pripala  tužiteljevoj majci odnosno tužitelju, a u dogovoru sa njima, kako oni žive vani, to da je svjedok nastavio obrađivati zemlju u njihovo ime. Tužitelj preko ljeta da pomaže u čišćenju zemlje, stabla da su i nadalje na zemlji, da istu koristi do danas i da je to ono što može o ovom iskazati.

U zemljišnim knjigama je kao vlasnik zemljišta upisan tuženik, za 1/1 dijela, a navedeno je da se radi o vinogradu i vrtlu. Kao posjednica predmetnih čestica upisana je tužiteljeva prabaka M. K. ud. A., ista je rođena 1889.g., a preminula je 1972.g., njen suprug – tužiteljev pradjed A. preminuo je 1947.g. J. od slijednika i djece M. K. je i I. K., tužiteljev djed, njega su naslijedila njegova djeca (između njih svjedok J. i  tužiteljeva majka), a očito je da su predmetnom nekretninom isti raspolagali na način da su diobom između sebe postigli da tužiteljeva majka za njih bude vlasnicom predmetne zemlje, a ona je istu darovnim ugovorom darovala svom sinu-tužitelju. I. K. je, što se tiče slijednika M. K., dobio predmetno zemljište zamjenom nekretnina, odnosno sporazumom između njega i J. I. K. R..

T. prednik I. K. bio je sin B. odnosno B. K., koji je bio otac i Š. odnosno S. K., a koji je upisan kao posjednik predmetne nekretnine (potpuni izvadak) i težak (zemljišne knjige). Sve ovo seže još u 19. stoljeće, a očito su zaista nekretnine sa predmetnog područja, pa i predmetna, otkupljene i težački odnosi prestali su još prije 20. stoljeća, kako proizlazi iz priložene dokumentacije od strane tužitelja.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje primijenjene su uvodno citirane zakonske odredbe temeljem kojih je sud zaključio slijedeće:

Prednici tužitelja su očito otkupili zemljište od vlasnika i postali stvarnim vlasnicima, a i čitavo vrijeme bili i ostali posjednicima istog. Dakle, kroz nekoliko generacija, i prije 20. stoljeća, prednici tužitelja obrađuju, posjeduju i koriste predmetnu nekretninu, ni od koga ometani, nikada očito nitko nije polagao nekakvo pravo na posjed nekretnina, a niti je tuženik sam posjedovao nekretninu kroz to vrijeme, na strani prednika tužitelja postoji savjesnost, dakle, isti su držali kako je nekretnina otkupljena, te da je imaju pravo posjedovati, da su vlasnici iste.

Prilikom izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da je jednom granicom izgrađen stari suhozid, na taj način se u davnine raskrčivao teren, te se onemogućavao pad zemlje kod različitih nivoa zemljišta, u ovom slučaju to je sa južne strane predmetnog zemljišta. Isto tako, razvidno je postojanje i starih stabala šipaka, maslina i smokava, dakle, očito ih je netko trebao posaditi, a to su, prema ostalim izvedenim dokazima odnosno utvrđenjima dobivenima nakon pregleda materijalne dokumentacije koja je dovedena u svezu sa iskazima saslušanih svjedoka, bili prednici tužitelja.

Radi svega navedenog, sud je motrišta da je tužitelj dokazao kako je njegov zahtjev osnovan, da je vlasništvo na spornim nekretninama stekao dosjelošću na koju se uostalom i pozvao kao način stjecanja, izričitim izjašnjenjem na ročištu za glavnu raspravu koje je kod suda održano dana 17. prosinca 2019.g., a sve sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu iz "ukidne" odluke (odluke ŽsZg 4 Gž-5690/17-2), te je radi navedenog isti valjalo prihvatiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kn. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak: sastava tužbe te pristupa i zastupanja na 7 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi – svaka radnja po 100 bodova te za sastav žalbe – 150 bodova. Ukupan zbir od 950 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 9.500,00 kn. Ovom iznosu pribrojen je još i iznos troška izlaska sudske komisije na lice mjesta u iznosu od 515,04 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 10.015,04 kn, koliko će tuženik konačno na ime naknade parničnog troška morati isplatiti tužitelju.

Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

U Splitu,  14. siječnja 2020. godine

 

                                                                                                        S U D A C

 

                                                                                                                      Dunja Ljubičić, v.r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave iste.