Broj: 2 Pr-2/17-13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

            Općinski sud u Zlataru  po sucu  Jeleni Habulin kao sucu pojedincu  u pravnoj stvari tužitelja ROBERTA ČUJIĆA iz Marije Bistrice, Gornjoselska 2, OIB 35621654240 , kojeg zastupa Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Zagreba,  protiv  tuženika REPUBLIKA HRVATSKA - Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru,  radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2017. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i z.z. punomoćnika tužitelja odvjetnika Zlatka Badžaka i zastupnika tuženika Ivane Ferek Teški, dana 06.listopada 2017.g.,

r i j e š i o   j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

p r e s u d i o   j e

I  Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,  Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB 52634238587,  da tužitelju  Robertu Čujiću iz Marije Bistrice, Gornjoselska 2, OIB 35621654240,  isplati iznos od  9.240,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama  tekućim na iznos od 3.179,97 kn od 31.12.2013.g. pa do isplate, na iznos od 3.030,32 kn  od 31.12.2014. pa do isplate i na iznos od 3.030,32 kn  od 31.12.2015.g. pa do isplate, po stopi do 31.srpnja 2015.g. koja se  određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.g.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

         II  Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 269,39 kn.

III Nalaže se  tuženiku  da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn , zajedno sa zateznim kamatama  tekućim  od  06. listopada 2017.g., pa do isplate, po stopi  koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

            Tužitelj u tužbi navodi da je prije podnošenja tužbe u skladu s čl. 186 a ZPP-a podnio tuženiku zahtjev za mirno rješavanje spora radi isplate naknade za nabavku građanskog odijela – odjeće i obuće, odnosno radi naknade štete, jer tuženik nije tužitelju omogućio korištenje osnovne i dodatne policijske odore sukladno zakonskim odredbama niti mu je isplatio naknadu za nabavu građanskog odijela, koji zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan.

            Nadalje navodi da je zaposlen kao policijski službenik u Ravnateljstvu policije, Uprava policije, Mobilna jedinica prometne policije na radnom mjestu vođa prometne ophodnje, te obavlja isključivo policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i to isključivo u civilnoj odjeći.

            Stoga u skladu s čl. 28. Zakona o policiji ima pravo na građansko odijelo, te je u skladu s Pravilnikom o načinima i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo do 2012. godine primao naknadu za građansko odijelo, a nakon izmjene Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a od dana 21.11.2013.g. nije mu isplaćena naknada za nabavku  građanskog odijela, niti mu je nakon tog dana dana na korištenje osnovna i dodatna policijska odora, već je zadužio samo neobilježenu zimsku taktičku jaknu i komplet za prikriveno držanje oružja.

            Kako je tuženik svojim postupanjem tužitelju uskratio isplatu naknade za građansko odijelo, to mu je prouzročio štetu jer on mora kupovati i koristiti vlastitu odjeću za obavljanje policijskih poslova i primjenu policijskih ovlasti pa tužitelj za 2013., 2014. i 2015. potražuje ukupno 9.510,00 kn odnosno 3.150,00 kn godišnje (2.700,00 kn za odjeću i 450,00 kn za obuću) s dospijećem 31.12. tekuće godine.

            U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda,  jer prema mišljenju tuženika utvrđenje prava da li policijski službenik ostvaruje pravo na građansko odijelo, osnovnu ili dodatnu policijsku opremu je upravna stvar koja je u nadležnosti postupanja upravnih tijela, a u čijem postupanju se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

            Stoga tuženik prvenstveno predlaže da sud odbaci tužbu, a ukoliko sud ocjeni drukčije tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je suglasan s prijedlogom tužitelja da se od poslodavca pribave podaci i dokazi koji se odnose na tužiteljevo zaposlenje i vrstu poslova koje je obavljao, te da se zatraži evidencija koju vodi poslodavac vezano za utvrđivanje policijskih službenika koji su bili na popisu službenika za ostvarivanje prava na građansko odijelo u utuženom razdoblju kao i pribava osobnog kartona zaduženja policijske opreme tuženika.

            Tuženik osporava da bi tužitelj u utuženom periodu imao pravo na građansko odijelo, jer iako je tužitelj kao policijski službenik obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti koje su propisane Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, on u utuženom periodu iste nije obavljao isključivo u građanskom odijelu, jer je dana 17.05.2011.g. zadužio taktičku jaknu i natpis "Policija" za prsa i leđa, a koja jakna je dio dodatne policijske odore policijskih službenika koji obavljaju poslove Mobile jedinice prometne policije, pa stoga nije točna tvrdnja tužitelja da mu nije omogućeno korištenje osnovne i dodatne policijske odore.

            Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže tužitelja odbiti s istim.

            U toku postupka izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, te odgovor tuženika na isti, preslik kartona osobnog zaduženja odjeće i obuće za tužitelja, revers, rješenja tuženika od 30.01.2013. i 28.07.2012.g., očitovanja tuženika o visini naknade za građansko odijelo od 21.10.2015.g. i 13.11.2015.g. te je saslušan tužitelj.

            Prigovor stvarne nenadležnosti nije osnovan.

            Naime, nesporna je činjenica da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu policijski službenik za promet, odnosno vođa prometne ophodnje.

            Nadalje, nesporna je činjenica da tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika kao svog poslodavca naknadu štete zbog povrede njegovih prava iz radnog odnosa, a temeljem odredbe čl. 33. st. 1. toč. 10. ZPP-a općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa, pa je neosnovan prigovor tuženika da se radi o upravnom sporu,  budući se radi o radnom sporu između radnika i poslodavca.

            Stoga je valjalo riješiti kao u izreci i odbiti tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

            Temeljem odredbe čl. 28. Zakona o policiji, policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu, a iznimno službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu,  dok će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom.

            Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on bio zaposlen kod tuženika od 12.06.1995.g. do 18.06.2017.g., kada je otišao u mirovinu, time da je od 18.01.2011.g. radio u Ravnateljstvu policije, Uprava policije, Mobilna jedinica prometne policije, kao policijski službenik a od 04.02.2013.g. bio je vođa prometne ophodnje.

            Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kroz čitavo ovo razdoblje od kad je radio u mobilnoj jedinici prometne policije obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

            Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on policijske poslove primjenom policijskih ovlasti obavljao u građanskom odijelu, time da je 2011.g. i 2012.g. dobio bon za tzv. građansko odijelo, te je 2011.g. prilikom dolaska na ovo radno mjesto zadužio taktičku jaknu, rukavice za pregled osoba i prsluk za skriveno oružje, dok za 2013., 2014. i 2015.g. naknadu za građansko odijelo nije primio, ali je istu primio za 2017. godinu, iako je u lipnju te godine otišao u mirovinu.

            Sud je prihvatio iskaz tužitelja budući je isti iskazivao logično i uvjerljivo, te u skladu s dokumentacijom u spisu, a među strankama nije sporno da je tužitelj za 2011. i 2012.g. primio naknadu za građansko odijelo.

            Temeljem čl. 31. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a (NN 70/12) od 28.06.2012.g. policijski službenici mobilne jedinice prometne policije poslove obavljaju u civilnoj odjeći, a ova Uredba je izmijenjena Uredbom o izmjenama i dopunama  Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a od 21.11.2013.g., na način da su u čl. 31. st. 1. brisane riječi da policijski službenici mobilne jedinice prilikom obavljanja policijskih poslova iste obavljaju u civilnoj odjeći.

            Nije sporno da tuženik nakon izmjene navedene Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a od 21.11.2013.g. tužitelju više nije isplaćivao naknadu za građansko odijelo, međutim nije mu dao niti propisanu osnovnu i dodatnu policijsku odoru.

            Naime, tužitelj je taktičku jaknu s natpisom "Policija" i prsluk za skriveno nošenje oružja  zadužio  17.05.2011.g.,  prije stupanja na snagu  Uredbe o izmjenama i dopunama  Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a od 21.11.2013.g.

            Dakle, jaknu je zadužio u vrijeme dok je još primao i naknadu za građansko odijelo.

            Stoga, se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu za građansko odijelo jer da u utuženom periodu policijske poslove primjenom policijskih ovlasti nije obavljao isključivo u građanskom odijelu, jer je zadužio taktičku jaknu.

            Naime, okolnost da je tužitelj zadužio taktičnu jaknu, koja predstavlja dio dodatne policijske odore policijskih službenika, ne znači da tužitelj policijske poslove nije obavljao isključivo u građanskom odijelu, jer taktična jakna predstavlja dodatnu policijsku odoru, a tužitelj 2013.g. nije zadužio ništa od službene osnovne policijske odore, čiji su sastavni dijelovi propisani čl. 3 Uredbe o izgledu odora policijskih službenika MUP-a RH.

            Kako je tužitelj u utuženom periodu tijekom 2013., 2014. i 2015.g. obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, jer mu  tuženik kao poslodavac nije dao službenu osnovnu policijsku odoru, te je od dodatne policijske odore imao jaknu i komplet za prikriveno nošenje oružja, a koje je zadužio još 2011. godine kada je primio i naknadu za građansko odijelo, te kako tuženik u utuženom periodu nije tužitelju isplatio ni naknadu za građansko odijelo, to je tužitelj pretrpio štetu povredom prava iz radnog odnosa, budući je za obavljanje policijskih poslova morao vlastitim sredstvima kupovati civilnu odjeću, pa mu je stoga tuženik kao njegov poslodavac temeljem odredbe čl. 111. st. 2. Zakona o radu (NN 93/14) dužan naknaditi pretrpljenu štetu.

            Iz očitovanja MUP-a RH utvrđeno je da je naknada za građansko odijelo za 2013.g. iznosila 3.179,97 kn, a za 2013. i 2014.g. iznosila je po  3.030,32 kn.

            Stoga je tuženik kao poslodavac dužan tužitelju kao svom zaposleniku na ime naknade štete zbog povrede njegovih prava iz radnog odnosa, jer mu za 2013., 2014. i 2015.g. nije isplatio naknadu za građansko odijelo, iako je tužitelj u skladu s odredbom čl. 28. st. 1. Zakona o policiji policijske poslove primjenom policijskih ovlasti obavljao isključivo u građanskom odijelu, dužan isplatiti naknadu koju je isplatio drugim policijskim službenicima za građansko odijelo, pa je valjalo presuditi kao u izreci i naložiti tuženiku da isplati tužitelju ukupno 9.240,61 kn sa zateznom kamatom koja za svaku godinu teče od posljednjeg dana godine za koju se naknada potražuje, kao što je to navedeno pod I izreke ove presude.

            Kako je tužitelj tužbom potraživao iznos od 9.510,00 kn, dok je njegov zahtjev osnovan u iznosu od 9.240,61 kn to je tužitelja valjalo odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 269,39 kn.

            Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

            Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, te je tuženik dužan tužitelju troškove postupka naknaditi u cijelosti, jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

            Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po odvjetniku te je tužitelju za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s tbr. 28. OT-e odmjereno 750,00 kn, koji iznos mu je prema tbr. 7. toč. 1. OT-e odmjeren za sastav tužbe, te mu je iznos od 750,00 kn prema tbr. 8. toč. 1. OT-e odmjeren za sastav podneska 08.02.2017.g., te za zastupanja 13.02.2017.g. i 11.09.2017.g. prema tbr. 9 toč. 1. OT-e.

            Ukupno su troškovi zastupanja tužitelja 3.750,00 kn na što je priznat PDV 937,50 kn i troškovi su odmjereni u ukupnom iznosu od 4.687,50 kn.

Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl.30. OZ-a.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru, 06. listopada 2017. godine

                                                                                                          S U D A C:

                                                                                                        Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

            Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku prijepisa iste.  Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.