Broj: Gž-2678/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. L. iz S., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. M., odvjetnici u S., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Spisku od 21. ožujka 2016. pod posl. br. P-1341/12, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2017. godine,

r i j e š i o   j e

1. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku od 21. ožujka 2016. godine pod posl. br. P-1341/12, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Ponovljeno suđenje održati će se pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk.ul.br. 26 k.o. L. i to kat. čest. 1022 oranica K. u K. od 21.364 m², koja nekretnina će nakon provođenja preoblikovanja zk.u k.o. L. biti upisana kao nekretnina upisan u k.o. L. kat. čest. ... zk.ul.br. 1091 u naravi oranica B. čret u površini 13.878 m².

Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužiteljica osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, i 25/13) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije podnijela odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

Tužiteljica je u tužbi prvo navodila da bi dio nekretnine i bio kupljen od strane njenoga prednika i to 1963. godine, a zatim je u tijeku postupka tužiteljica isticala da bi bila u posjedu predmetnih nekretnina i prije 1941. godine, te se čak u podnesku kojeg je očito predala neposredno na ročištu održanog 15. travnja 2015. godine (list spisa 32 i 33) pozivala na agrar.

Prvostupanjski sud je u presudi naveo kako zaključuje da bi tužiteljica bila u istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, te da bi se stoga mogao primijeniti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), i to baš odredba članka 159. stavak 1. ZPP-a po kojoj bi zakonit istinit i pošten posjednik nekretnine protekom 10 godina samostalnog posjedovanja stekao vlasništvo dosjelošću, a takav samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske da bi stekao dosjelošću vlasništvo te stvari ako bi njegov zakonit, istinit ili pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme, time da bi se rok dosjelosti računao kako to tuženik i navodi od 08. listopada 1991. godine.

Međutim, s obzirom da zbog neusklađenosti i odstupanja u površina čestica i to starog i novog stanja, a ovo s obzirom da je vođen postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga, to da sud nije mogao tvrditi sa sigurnošću što bi tužiteljica stekla dosjelošću pa je odbijen tuženi zahtjev.

Kao prvo valja isteći da je ovako obrazloženje nejasno, a što znači da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Kao prvo valja istaći da je nejasno je li prvostupanjski sud tužiteljicu smatra samo poštenim posjednikom, ili i zakonitim i poštenim posjednikom, s time da je eventualni ugovor iz 1963. godine koji bi bio zaključen s trećom osobom, i to samo za dio nekretnine ne daje po pravnom shvaćanju ovog suda tužiteljici status zakonitog posjednika.

Nadalje, iako ovaj sud u cijelosti zaključak prvostupanjskog suda, a glede početka tijeka rokova za dosjedanje od 8. listopada 1991. godine, a sve sukladno odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a ostaje nejasno je li tužiteljica putem svojih pravnih prednika i prije 6. travnja 1941. godine stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, i to makar u nekom dijelu.

Nadalje, u potpunosti je izostalo očitovanja prvostupanjskog suda u svezi eventualnog stjecaja vlasnika putem agrara, a ovo sve jer u spisu prileži zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige od 16. ožujka 2015. (list spisa 34. i 35), a u kojem zapisniku se utvrđuje kako je u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi utvrđeno da bi na nekadašnjoj čest. broj ... kao vlasnik bio upisan T. T. knez A. M. L., te da mu je 1920. godine u zemljišnim knjigama zabilježena zabrana otuđivanja i opterećivanja bez dozvole Ministarstva za agrarnu reformu u smislu članka 1. i 4. Uredbe od 21. srpnja 1919. godine o zabrani otuđivanja, opterećivanja zemljišta velikih posjeda.

Valja ukazati prvostupanjskom sudu kako je vlada Kraljevine SHS 25. veljače 1919. godine donijela Uredbu pod nazivom Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme, a koje su bile pravna podloga, odnosno program po kojem je vlada odnosno njezina administracija provodila agrarnu reformu. U članku 1. tih prethodnih odredaba bilo je propisano kako kmetovi postaju slobodni vlasnici dotadašnjih kmetovskih zemljišta, dok je u članku 2. bilo propisano kako se svi veliki posjedi ekspropriraju, a njihova zemlja će se dati domaćim obrađivačima. Stoga je upravo na osnovi prethodnih odredaba i donesena Ureda za zabrani otuđivanja i opterećivanja zemljišta velikih posjeda, koja će kasnije postati i zakon posebno jer je tadašnja Kraljevina SHS donijela naredbu o državnom nadzoru i državnoj upravi velikih posjeda od 16. rujna 1920. godine, a kojom je precizirano da se zemljište čiji je vlasnik strani državljanin koji od završetka rata ne živi na teritoriju Kraljevine, a zemlju je napustio ili izdao u zakupu ima izdati u privremeni zakup agrarnim interesentima.

Dakle, veleposjedi stranih državljana odmah su oduzeti i uključeni u agrarnu reformu koja je dovršena donošenjem Zakona o likvidaciji agrarne reforme iz 1931. godine.

Stoga je ostalo nejasno je li eventualno tužiteljica putem svojih prednika stekla pravo vlasništva na temelju agrara, o čemu je izostalo bilo kakovo obrazloženje.

Sama okolnost da je vođen postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga nije uopće od utjecaja na mogućnost, odnosno nemogućnost stjecanja vlasništva predmetne nekretnine po tužiteljičinim prednicima originalnim putem.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će trebati raspraviti sporna pitanja na koje mu je ukazao ovaj sud, s time da je u svakom slučaju teret dokaza na tužiteljici.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 30. ožujka 2017. godine