- 1 -              U-zpz 16/2018-10

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 16/2018-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja H. a. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, iz Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba K. B. iz Z., S. H. iz Z., koje zastupa punomoćnica I. M. G., odvjetnica u Z. i K. M. iz V. G., zastupane po punomoćnici M. M. B., odvjetnici u Z., radi izvlaštenja, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-36/2018-2 od 3. srpnja 2018. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1507/17-2 od 9. studenog 2017. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-936/15-12 od 17. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. siječnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. izreke rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-943-04/12-01/310 urbroj: 514-04-02-14-03 od 21. siječnja 2015., a kojim rješenjem je poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-upravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Središnji ured, klasa: UP/I-943-04/10-01/70 urbroj: 251-14-02/104-12-21 od 26. listopada 2012. u dijelu pod točkama 5, 6 i 7 izreke rješenja, i ujedno se rješava da je tužitelj dužan isplatiti zainteresiranim osobama na ime naknade za potpuno izvlaštenje zemljišta poljoprivredne kulture svakom iznos od 223.726,33 kn, da su zainteresirane osobe dužne korisniku izvlaštenja Republike Hrvatske  kao predlagatelju izvlaštenja predati u posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja ako su dotad primile naknadu, u protivnom danom isplate naknade, te je određena zemljišno-knjižna provedba rješenja.

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Nižestupanjski sudovi uz utvrđenje da je predmetna nekretnina zainteresiranih osoba prije izrade prostornog planske dokumentacije predstavljala poljoprivredno zemljište, da je prostorno planskom dokumentacijom na tom dijelu predviđena gradnja autoceste te da je radi toga i pokrenut postupak izvlaštenja, zaključuju da zainteresirane osobe imaju pravo na naknadu za izvlaštenu nekretninu koja naknada je utvrđena po tržišnim cijenama neizgrađenog građevinskog zemljišta.

 

Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske  podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćnosti te presude u smislu čl. 78. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje ZUS) (dalje: zahtjev) i to iz razloga povrede Zakona.

 

Podnositelj zahtjeva smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe čl. 32. i 33. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/17 i 34/12) jer da je visinu naknade za predmetne zemljište valjalo odrediti prema tržišnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.

 

Na Zahtjev nije podnesen odgovor.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 78. st. 6. ZUS-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u granicama Zahtjeva.

 

Odredbom članka 32. i 33. Zakona o izvlaštenju propisano je da se naknada za izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, a kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućuje isti uvjeti korištenja kako je imao koristeći tu nekretninu. Ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu, i ako korisnik izvlaštenje ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Tržišna vrijednost se određuje po cijeni koja se može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđenja. Prema odredbi čl. 37. Zakona o izvlaštenju u slučaju ustanovljenja služnosti naknada se određuje u iznosu koji je uslijed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženjima nižestupanjskih presuda u određivanju naknade u konkretnom slučaju prema vrijednosti zemljišta kao građevinskog namijenjenog za gradnju komunalne infrastrukture.

 

Pritom se ističe kako pravni režim poljoprivrednog zemljišta uređuje Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 152/08 - dalje: ZPZ), koji propisuje da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, pa se iz tog koristi, zaštićuje i njime raspolaže na način određen Zakonom.

 

Poljoprivrednim zemljištem se u smislu ZPZ smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, te drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Za zemljišta izvan tog područja predviđena dokumentima prostornog uređenja za izgradnju koja još nisu izgrađena, premda se ne smatraju poljoprivrednim zemljištem, također vrijedi poseban režim dok se ne izgrade. Sve dok se ta zemljišta ne privedu nepoljoprivrednoj namjeni tj. dok se na njima ne sagradi građevina, ona se koriste kao poljoprivredno zemljište i moraju sadržavati sposobnost za poljoprivrednu proizvodnju (čl. 2. st. 3. ZPZ). Pod održavanjem se smatra sprečavanje njegove zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim raslinjem, pri čemu obveza takvog održavanja postoji sve dok se zemljište ne privede namjeni kao građevinsko. Zemljište će biti privedeno namjeni kao građevinsko danom konačnosti građevne dozvole i drugog akta kojem se odobrava gradnja.

 

Svrha i cilj navedenih odredaba ZPZ je da se vlasnike neizgrađenog zemljišta prisili da se do njegovog privođenja namjeni određenoj prostornim planom i plaćanjem naknade za prenamjenu, zemljište obrađuje kao poljoprivredno. Ograničavanje mogućnosti prenamjene poljoprivrednog zemljišta, te obveza plaćanje naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe obrazlaže se time da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republike Hrvatske.

 

No, u postupku izvlaštenja nekretnina se može izvlastiti kada je to potrebno radi izgradnje objekta ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske i kad se ocjeni da će korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem nekretnine na dotadašnji način.

 

Nekretnina se može izvlastiti prema Zakonu o izvlaštenju, radi izvođenja radova ili izgradnje objekata gospodarske infrastrukture i telekomunikacijskih objekata, objekata za potrebe pravosuđa, vojske i policije, te za istraživanje eksploatacije rudnog i drugog blaga.

 

Država se ostvarenjem svog interesa miješa u mirno uživanje vlasništva, vlasništva pojedinca, pa je u postupku izvlaštenja potrebno postići ravnotežu između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinca. Upravo je naknada za izvlaštenu nekretninu i njezina visina i način izračuna bitna za ocjenu postoji li tražena ravnoteža interesa i nameče li se izvlašteniku nerazmjeran teret.

 

Već je navedeno kako prema Zakonu o izvlaštenju vlasniku pripada za izvlaštenu nekretninu naknada u visini tržišne vrijednosti, s time da metodologija izračuna naknade treba u konkretnom slučaju polaziti o činjenice da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

 

Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07, 38/09, 55/11 i 90/11) propisano je da je građevinsko zemljište ono zemljište unutar i izvan građevinskog područja koje je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za izgradnju građevina i uređenja javnih površina. Kako je u konkretnom slučaju izgradnja autoceste predviđena prostornim planom, generalnim urbanističkim planom te urbanističkim planom, te da je za planirani zahvat u prostor izdana lokacijska dozvola od strane Ministarstva zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za prostorno uređenje, s izgrađenim i potvrđeni elaboratom, to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je sporno zemljište građevinsko zemljište, jer mu je i sam Zakon dao takav status.

 

Dakle, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju zainteresirane osobe imaju pravo na naknadu za izvlaštenu nekretninu prema tržišnoj vrijednosti te nekretnine u vrijeme izvlaštenja po cijenama neizgrađenog građevinskog zemljišta.

 

Riječ je u konkretnom slučaju o istaknutom (i ovdje jedinom) spornom pitanju o kom su nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske  izraženog u odlukama broj U-zpz-10/16-7 od 19. prosinca 2017., U-zpz-1/16-2 od 12. lipnja 2018., U-zpz-33/2017-2 od 4. rujna 2018., U-zpz-17/2018-7 od 22. svibnja 2019. (i u više drugih odluka). Stoga postupanje po takvom shvaćanju predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom.

 

Kako ne postoji razlog radi kojeg je podnesen Zahtjev, to je taj zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude i to sve na temelju odredbe čl. 78. st. 3. ZUS-a.

 

Zagreb, 8. siječnja 2020.