1                     Poslovni broj: 1 UsI-46/19-4

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sandi Crljen Ivančić, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice Z. R. iz B., R. S., koju zastupa opunomoćenica S. R. iz Z., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, radi utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje, izvanraspravno, 31. prosinca 2019.

 

presudio   je

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-371-01/18-01/64, URBROJ: 510-05-01-01/04-18-05 od 21. studenog 2018.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (dalje – tuženika), KLASA: UP/II-371-01/18-01/64, URBROJ: 510-05-01-01/04-18-05 od 21. studenog 2018. odbačena je  žalba Z. R. (dalje – tužiteljica) izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Z. ž., Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-019-06/13-08/353. URBROJ: 2198-02-04-18-03 od 07. ožujka 2018., kao nepravovremena.

Prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Z. ž. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi davanjem u najam stana u Zadru.

Protiv osporenog rješenja tužiteljica je pred ovim sudom ustala pravovremenom tužbom navodeći kako je tuženik ocjenjujući pravodobnost žalbe primijenio odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96) koji zakon da se više ne primjenjuje, a onda primijenio odredbu članka 239. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), kada je žalbu odbacio kao nepravovremenu. Osim navedene nekonzistentnosti u postupanju tuženika, samo rješenje da je nezakonito budući su njime povrijeđene odredbe Zakona kojima su propisana pravila osobne dostave, a imajući u vidu da od obavljene dostave počinje teći rok za izjavljivanje žalbe. Dalje navodi da i sam tuženik ističe kako u spis nije bila priložena punomoć dana opunomoćenoj S. R., kojoj je izvršena dostava osporavanog rješenja, a nakon čega da je prvostupanjsko tijelo, u postupku po žalbi, saslušalo opunomoćenicu tužiteljice (žaliteljice) kojom prilikom se ona izjasnila da je ona opunomoćenica majke Z. R., da je rješenje primila, no da ne zna kojeg datuma, ali da je žalbu izjavila u zakonskom roku za podnošenje iste. Tužiteljica zaključuje da rješenje KLASA: UP/II-371-01/18-01/64, URBROJ: 510-05-01-01/04-18-05 od 21. studenog 2018. (ovdje pogrešno navodi oznaku rješenja tuženika umjesto ožaljenog prvostupanjskog rješenja) nije uručeno tužiteljici, te da u predmetu ne postoji valjan dokaz o datumu uručenja istog rješenja. Stoga da ne stoji zaključak tuženika da je dostava istog izvršena tužiteljici putem opunomoćenice dana 15. ožujka 2018. budući da u vrijeme za koje tvrdi tuženik da je izvršena dostava (15. ožujka 2018. godine), nije bilo valjane punomoći za opunomoćenicu, te da rok za izjavljivanje žalbe treba računati od 6. studenog 2018. kada je opunomoćenica tužiteljice saslušana na okolnost pravilne dostave, u prostorijama prvostupanjskog tijela. Slijedom navedenog predlaže osporeno rješenje poništiti i predmet  vratiti tuženiku na ponovni postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik se pozvao na obrazloženje osporenog rješenja i predložio tužbu odbiti kao neosnovanu.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaz pregledom sudskog spisa kojem priliježe osporeno rješenje tuženika, te je pregledan cjelokupni spis tuženog tijela.

              Obzirom da su u predmetnoj stvari činjenice nesporne, a tužiteljica nije izričito tražila održavanje rasprave sud je odluku donio bez rasprave, sve u skladu s odredbom članka 36. stavka 4.  Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10,143/12,152/14, 94/16, 29/17, dalje - ZUS).

              Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti postupanja tuženika prilikom odlučivanja o žalbi tužiteljice protiv rješenja kojim je tužiteljici odbijen zahtjev za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje, pri čemu je među strankama sporno je li žalba protiv prvostupanjskog rješenja izjavljena pravodobno, odnosno, je li osoba kojoj je dostava izvršena imala valjanu punomoć za zastupanje tužiteljice. 

Pregledom osporenog rješenja tuženika utvrđeno je da je njime odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Z. ž., Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-019-06/13-08/353. URBROJ: 2198-02-04-18-03 od 7. ožujka 2018. godine.

Odlučujući o žalbi protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tuženik je istu odbacio jer iz podataka u spisu prvostupanjskog tijela, a posebno iz dokaza o dostavi rješenja opunomoćenici  tužiteljice (potpisana dostavnica) nedvojbeno proizlazi da je rok za žalbu protiv tog rješenja istekao.

I ovaj sud utvrđuje, budući je dostava prvostupanjskog rješenja od 7. ožujka 2018. obavljena dana 15. ožujka 2018., a žalba se može podnijeti u roku od 15 dana od dostave, da je posljednji dan za izjavljivanje žalbe bio 30. ožujka 2018., sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku o računanju rokova (članak 80. i 81.).

Obzirom da je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 7. ožujka 2018., koje rješenje je opunomoćenici tužiteljice dostavljeno 15. ožujka 2018., upućena prvostupanjskom tijelu putem pošte 31. ožujka 2018., dakle izvan zakonskog roka, pravilno je tuženik istu odbacio zbog nepravodobnosti.

Nadalje, ovaj sud utvrđuje da spisu tuženika, protivno navodima tužiteljice priliježe punomoć kojom je tužiteljica za zastupanje u postupku radi ostvarenja prava na stambeno zbrinjavanje kao i za zastupanje pred upravnim i sudskim tijelima Republike Hrvatske opunomoćila svoju kćer S. R.. Navedena punomoć izdana je i ovjerena u B., 4. srpnja 2017., a prvostupanjsko ju je dostavilo tuženiku uz zapisnik o saslušanju opunomoćenice tužiteljice S. R., KLASA:UP/II-371-01/18-01/64, URBROJ:2198-02-04-18-01 od 6. studenog 2018, upravo na okolnost pravilnosti dostave prvostupanjskog rješenja, a radi odlučivanja o pravodobnosti tužbe.

Slijedom navedenog, budući nije sporno da je S. R. opunomoćenica tužiteljice, ujedno bila i njezina opunomoćenica u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a na koju okolnost je i saslušana pred prvostupanjskim tijelom 6. studenog 2018. i koju okolnost je i sama potvrdila dostavljanjem predmetne punomoći od 4. srpnja 2017. to i ovaj sud potvrđuje da je dostava prvostupanjskog rješenja od 7. ožujka 2018. pravilno izvršena tužiteljici putem opunomoćenice.

Budući je dostava prvostupanjskog rješenja izvršena 15. ožujka 2018. to je tuženik pravilno utvrdio da je rok za izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja istekao 30. ožujka 2018., pa je pravilna i odluka o odbačaju žalbe zbog nepravodobnosti.

U svezi prigovora tužiteljice da se tuženik prilikom donošenja odluke pozvao i na odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), napominje se da je prigovor osnovan, ali samo u pogledu navođenja pogrešne oznake broja Narodnih novina. Međutim, obzirom na nespornu nepravodobnost žalbe navedeno nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, samo pogrešno navođenje broja Narodnih novina u navođenju Zakona na temelju kojeg je o žalbi riješeno, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja jer je nesporno da je žalba odbačena primjenom članka 239. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91 i 103/96).

Isto tako, neosnovan je i prigovor tužiteljice da  je u postupku rješavano primjenom zakona koji više nije na snazi, budući je odredbom članka 168. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09) propisano da će se postupci započeti do stupanja na snagu tog Zakona nastaviti i dovršiti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96), a što je u konkretnom i slučaj, budući je predmetni postupak započeo podnošenjem zahtjeva tužiteljice 19. srpnja 2005. godine.

Slijedom navedenog, ovaj sud je odluku tuženika ocijenio pravilnom i zakonitom, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

             

 

U Splitu, 31. prosinca 2019.

 

                               SUTKINJA

 

                                Sanda Crljen Ivančić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević