- 1 -              II Kž 463/2019-4

Broj: II Kž 463/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. L., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog P. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. studenog 2019. broj Kv-Rz-28/2019-8 (K-Rz-3/2019.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, u sjednici održanoj 30. prosinca 2019.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog P. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog P. L., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, produljen je istražni zatvor protiv optuženog P. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te je ujedno odlučeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 4. travnja 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. L. po branitelju, odvjetniku S. Ž., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i optuženika pustiti da se brani sa slobode uz određivanje predloženih mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog P. L. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

              Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u ovom slučaju nije utvrđena konkretna opasnost od bijega, smatrajući da se ista svrha može ostvariti primjenom mjere opreza privremenog oduzimanja putne isprave, odnosno obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu.

              Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je protiv optuženika još u stadiju istrage bio određen pritvor po osnovi iz članka 182. stavka 1. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" broj 52/91., 34/93., 38/93. i 28/96.), rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Osijeku od 8. siječnja 1996. broj Kio-769/95-3. Nakon toga, niti izdana tuzemna niti naloženo izdavanje međunarodne tjeralice nije polučilo uspjeh, pa je optuženiku suđeno u odsutnosti. U daljnjem tijeku postupka optuženik je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH, na kaznu zatvora u trajanju 15 godina.

Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno razmotrio značaj okolnosti da je optuženik uhićen tek 4. travnja 2019., na temelju međunarodne tjeralice koja je naložena radi izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen. Optuženikova prisutnost u postupku, dakle, osigurana je tek nakon više od 22 godine njegove nedostupnosti tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske. Imajući pritom u vidu kako optuženik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište, te uzevši u obzir vrstu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, onda su sve to one osobite okolnosti koje upućuju na neposrednu i konkretnu opasnost da će optuženi P. L., puštanjem na slobodu, pobjeći i tako ponovno postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.

Prema tomu, protiv optuženog P. L. opravdano je produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega, dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera pa tako ni u žalbi predloženim mjerama opreza. 

Ujedno, niti žalbenim navodom kako pobijanim rješenjem "nije moglo biti ukinuto" jamstvo, nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja. Naime, ponovno se ističe žalitelju kako je pobijanim rješenjem samo produljen već ranije određen istražni zatvor protiv optuženika. Izričaj iz pobijanog rješenja kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti niti jamstvom, uz okolnost da jamstvo nije realizirano, nije od utjecaja na činjenicu da je optuženom P. L., rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 10. lipnja 2019. broj Kv I-47/2019., koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. srpnja 2019. broj II Kž-232/2019., pravomoćno određeno jamstvo u visini 200.000,00 kuna uplatom u gotovom novcu, koje može zamijeniti istražni zatvor.

              Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja

Zagreb, 30. prosinca 2019.

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.                                                        Ileana Vinja, v.r.