1                     Poslovni broj: 18 UsI-173/19-9

 

Poslovni broj: 18 Usl-173/19-9

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

        Put Supavla 1.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja I. N. iz H., zastupan po odvjetnicima iz OD Lj., V. & p., S., protiv tuženika Ministarstva turizma Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14., radi ukidanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nakon javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2019. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, dana 27. prosinca 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-034-02/19-13/6, Urbroj: 529-06-01-02-01/1-19-2 od 08.ožujka 2019.

              II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

              III.Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-034-02/19-13/6, Urbroj: 529-06-01-02-01/1-19-2. od 08. ožujka 2019. (dalje: osporavano rješenje tuženika od 08. ožujka 2019.) poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava H., Klasa: UP/I-335-02/18-02/50, Urbroj: 2181/01-18-2 od 06. prosinca 2018. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Citiranim prvostupanjskim rješenjem je točkom 1. izreke prekinut upravni postupak u predmetu po zahtjevu E. T. M. (ovdje zainteresirane osobe) za ukidanje rješenja Klasa: UP/I-335-02/08-02/61, Urbroj: 2181-01/01-09-4 od 24. studenog 2009. i rješenja Klasa: UP/I-335-02/96-01/149, Urbroj: 2181-06/1-97-4-F.B. od 01. srpnja 1997., do okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u S., Stalna služba u S. G., poslovni broj: 84P-… radi utvrđivanja prava vlasništva k.č. broj … k.o. H., zk.ul. broj …., jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da rješenje u predmetnom sudskom sporu predstavlja prethodno pravno pitanje bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti predmetnu upravnu stvar.

Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija citirano rješenje tuženika u bitnome navodeći da je u istom sudjelovao kao nositelj ugostiteljske djelatnosti, ističe da osporeno rješenje  nije pravilno ni zakonito jer da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, a poradi čega da je i prvostupanjsko rješenje nezakonito, da je  predmetno rješenje i u direktnoj suprotnosti sa odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje navodi da  u pobijanom drugostupanjskom rješenju nije navedeno prvostupanjsko rješenje protiv kojeg je podnesena žalba koja se odbija već da se isključivo u obrazloženju osvrće na akte upravnog tijela protiv kojih je već pokrenut upravni spor. Ističe se kako je postupak radi kojeg je prekinut spor pred Uredom Splitsko-dalmatinske županije, Služba za gospodarstvo, Ispostava H., a koji se vodi pred Općinskim sudom u S., Stalna služba u S. G. pod poslovnim brojem P-…, pokrenut još 1995. a u istom postupku da se osporava upis u zemljišnim knjigama E. T. M. i to upravo na predmetnoj čestici zem. …, K.O. H. te da se traži ispravak navedenog upisa i to između ostalog upravo i na I. N. koji da je nositelj ugostiteljske djelatnosti, a čiji prednici da su točno određeni dio čest. zem. …, K.O. H. (dio na kojem se obavlja djelatnost) stekli još prije više od 50 godina, da od tada traje kontinuitet posjeda a od 1970. da postoji i kontinuitet obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Da upis u odnosu na predmetnu česticu ne odgovara stvarnom da proizlazi već iz u predmetni spis dostavljenog očitovanja od 04. listopada 2018. budući da je uz isto dostavljen i prijepis nadležnog suda Z-…, a temeljem kojeg da su prednici žalitelja trebali biti brisani iz zemljišne knjige te upis u odnosu na predmetnu česticu prenesen u korist društvenog vlasništva. Upravo da je navedeno razlog što u predmetu P-… tužbom obuhvaćena i Republika Hrvatska a koja da ne spori niti je ikada sporila obavljanje ugostiteljske djelatnosti obitelji N.. Poziva se na odredbu članka 288. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom se odgađa primjena načela zaštite i povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na nekretnine koje su bile u režimu društvenog vlasništva a što da dodatno potvrđuje neosnovanosti pozivanja žalitelja na dostavljene javne isprave te da žalitelj očito manipulira postojećim upisima te dostavljenim ispravama. Rješavanje pitanja vlasništva da spada u isključivu sudsku nadležnost a da se postupci pred nadležnim sudom vode da je evidentno iz samog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu. Posebno da su neosnovani navodi da postupak pred nadležnim sudom P-… nije pravno a niti prethodno pitanje. Istim postupkom da se traži izmjena postojećeg upisa u zemljišnim knjigama i to upravo u korist ovdje nositelja ugostiteljske djelatnosti I. N., a u postupku da je kao stranka uključena i Republika Hrvatska. Vlasnički list da ne održava stvarno stanje vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu, a iz kojeg razloga da se i vode sudski postupci. Nadalje se u tužbi navodi da se ostaje također pri navodima a nastavno na odredbe ZUP-a NN 53/91, kojim se uređuje ukidanje rješenja donesenog u pravnom postupku, a u odnosu na to da je u ovom postupku zahtjev predlagatelja trebalo odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan. U smislu članka 47. ZUP-1, zahtjev predlagatelja te osnovanost zahtjeva predlagatelja da treba cijeniti uzimajući u obzir odredbe važećeg ZUP-a, a koje uređuju postupak ukidanja rješenja, glede ovlaštenja za iniciranje istih postupaka te rokova u kojem se eventualno rješenje može ukinuti od konačnosti ili pravomoćnosti rješenja čije se ukidanje traži. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti NN 138/06 u svojim odredbama da niti ne predviđa mogućnost ukidanja rješenja. Odredba Zakona o općem upravnom postupku NN 47/09 (na kojoj žalitelj temelji zahtjev u ovom postupku) da nije primjenjiva u ovoj upravno-pravnoj stvari budući je pobijano rješenje doneseno po ZUP-u NN 53/91. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti NN 138/06 u svojim odredbama da niti ne predviđa mogućnost ukidanja rješenja u smislu kako to predviđa odredba članka 130. ZUP-a NN 49/09, što da je logično budući se zakonodavstvo sa novim ZUP-om eventualno usklađivalo nakon njegova stupanja na snagu. Mjerodavni propisi za ukidanje rješenja da bili bi propisi Zakona o općem upravnom postupku NN 53/91 te da je u tom smislu žalitelja trebalo pozvati da se očituje na temelju kojim odredaba ZUP-a NN 53/91 temelji svoj prijedlog budući da je rješenje koje isti u postupku prvotno osporava, rješenje Klasa: UP/I-335-02/08-02/61 od dana 24. studenog 2009. konačno i pravomoćno  u upravnom postupku, a temelji se na ZUP-u NN 53/91. U smislu odredbe članka 263. ZUP-a NN 53/91 predlagatelj da nije ovlašten za podnošenje prijedloga dok da su s druge strane protekli i zakonski rokovi, dok da je slična stvar i u smislu odredbe članka 265. ZUP-a NN 53/91 i budući se za donošenje rješenja sukladno navedenoj odredbi traži pristanak stranke koja je rješenjem koje se eventualno mijenja stekla određeno pravo. Zakon o općem upravnom postupku nezavisno radi li se o Zakonu NN 53/91 ili Zakonu NN 47/09 da jasno određuje tko i kada u kojim rokovima može tražiti ukidanje rješenja, a u ovoj upravnoj stvari da se traži ukidanje rješenja donesenog 2009. zahtjevom podnesenim dana 31. kolovoza 2018. Slijedom svega navedenog tužitelj svojim tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži te osporavano rješenje tuženika poništi.

              Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je pravilno osporenim rješenjem, zbog povrede pravila postupka, poništeno rješenje Klasa: UP/I-335-02/18-02/50, Urbroj: 2181/01-18-2 od 06. prosinca 2018., kojim je temeljem članka 55. stavak 1. Zakona općem upravnom postupku prekinut postupak pokrenut po zahtjevu E. T. M. za ukidanje rješenja Klasa: UP/I-335-02/06-01/149, Urbroj: 2181-06/1-97-4-F.B. od 01. srpnja 1997. i rješenja Klasa: UP/I-335-02/08-02/61, Urbroj: 2181-01/01-09-4 od 24. studenog 2009., izdanih tužitelju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste krčma u H., P. i na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred toga ugostiteljskog objekta, do okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u S., Stalna služba u S. G., poslovni broj: 84P-…., radi utvrđivanja prava vlasništva na k.č. broj …, K.O. H., zk. ul. broj …, te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tužbeni navodi da prvostupanjsko rješenje ne sadrži utvrđeno činjenično stanje te da je doneseno suprotno članku 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (NN, broj 47/09) da nisu od utjecaja na predmetni upravni spor, jer da je predmet ovog upravnog spora utvrđivanje zakonitosti rješenja tuženika od 08. ožujka 2019. kojim je već utvrđena nezakonitost prvostupanjskog rješenja od 06. prosinca 2018., koje da je zbog utvrđenih nepravilnosti i poništeno. Nadalje ističe da nije osnovan tužbeni navod da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, odnosno da mu nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, navodeći da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju u prilogu dopisa prvostupanjskog tijela od 05. rujna 2018. radi očitovanja, dostavljen zahtjev E. T. M. za ukidanje rješenja, da je tužitelj očitovanje s dokazima dostavio 04. listopada 2018., da je u spis dostavio i dodatno očitovanje 09. listopada 2018., te da mu je žalba E. T.M. dostavljena na odgovor u prilogu dopisa prvostupanjskog tijela od 31. prosinca 2018. na koju da je tužitelj dostavio odgovor.  Tuženik smatra da nije osnovan ni tužbeni navod da „u drugostupanjskom rješenju nije navedeno prvostupanjsko rješenje protiv kojeg je podnesena žalba koja se odbija“, navodeći da je u uvodu, izreci i obrazloženju osporenog rješenja točno navedeno rješenje protiv kojeg je žalba izjavljena i koje se osporenim rješenjem poništava. Ujedno tuženik napominje da osporenim rješenjem žalba E. T. M. nije odbijena, već usvojena, te da je rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. Ističe i to da tužbeni navodi koji se odnose na pitanje vlasništva k.č. broj …, K.O. H., nisu od utjecaja na rješenje predmetne upravne stvari, jer da se radi o pitanju iz sudske nadležnosti i o kojem se pred nadležnim sudom vodi spor, što da i tužitelj potvrđuje u predmetnoj tužbi. Smatra da nije osnovan ni tužbeni navod da se na predmetnu upravnu stvar trebaju primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku iz 1991. koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja od 01. srpnja 1999. i 24. studenog 2009., jer da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom E. T. M. od 31. kolovoza 2018. g., te da je sukladno članku 168. Zakona o općem upravnom postupku (NN, broj 47/09) valjalo primijeniti odredbe tog Zakona. Vezano uz tužbeni navod da ranije važeći Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti nije predviđao mogućnost ukidanja rješenja, tuženik napominje da je člankom 26. ranije važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN, broj: 138/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12, 80/13, 30/14, 89/14 i 152/14) bilo propisano da rješenje izdano ugostitelju može prestati važiti, među ostalim, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Tuženik nadalje ističe da nisu razumljivi tužbeni navodi koji se odnose na pogrešnu primjenu Zakona o općem upravom postupku u prvostupanjskom postupku, s obzirom da je upravo tuženik u pobijanom rješenju utvrdio da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo pravila postupka, slijedom čega da je rješenje poništio i vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Tuženik napominje da iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, nakon zaprimanja osporavanog rješenja tuženika, sukladno članku 131. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, dopisom od 19. travnja 2019. obavijestilo E. T. M. da se njegov zahtjev od 31. kolovoza 2018. za ukidanje rješenja od 01. srpnja 1999. i 24. studenog 2009. ne prihvaća.  Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužba odbije.

Rješenjem ovoga suda poslovni broj UsI-173/19-5 od 28. listopada 2019. E. T. M., pozvan je da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom upravnom sporu sukladno odredbi članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje ZUS-a).

              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je rješenje tuženika od 08. ožujka 2019. pravilno i na temelju zakona doneseno. Ističe da je pogrešna tvrdnja tužbe kojom tužitelj implicira da tužitelj nije sudjelovao u postupku donošenja prvostupanjskog rješenja. Istome da je dana mogućnost da se očituje o prijedlogu ovdje zainteresirane osobe, što da je isti i učinio putem svog opunomoćenika očitovanjem od dana 04. listopada 2018. tako da je tužitelj ostvario svoje pravo koje ga pripada temeljem odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09). Zainteresirana osoba skreće pozornost da njen zahtjev upućen prvostupanjskom tijelu ne može biti predmetom izjašnjavanja ovdje tužitelja s obzirom da se istome u tom upravnom sporu spori zakonitost već stečenog prava te da se u tom pogledu ukazuje kao neosnovan i navod tužbe da bi tužitelja pripadalo pravo na izjašnjavanje u samom tijeku postupka. Pravo upisa prava vlasništva zainteresirane osobe na određenoj, predmetnoj nekretnini da se ne rješava parnicama u tijeku, već pravomoćnim sudskim odlukama koje da su obvezujućeg sadržaja, pa da se shodno tome vlasništvo može dokazivati isključivo i jedino s izvatkom iz zemljišnih knjiga, a što da je isti i dokazao inicirajući postupak pred prvostupanjskim tijelom. Ostali navodi tužbe da predstavljaju iznošenje činjenica o parničnim postupcima koji su već u tijeku, pa da se u tom smislu isti ne trebaju uzeti kao relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

U tijeku ovog upravnog spora je svakoj stranci dostavom podnesaka i održavanjem rasprave u smislu odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

              Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na raspravi održanoj dana 19. prosinca 2019. ostao kod navoda tužbe te je ustrajao u predloženim dokaznim prijedlozima a posebno u pribavi spisa Općinskog suda u S., Stalna služba u S. G., poslovni broj: P-…. Ujedno je popisao troškove ovog upravnog spora.

              Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan.

              Zainteresirana osoba je po svom opunomoćeniku ostala kod navoda iz odgovora na tužbu te se usprotivila prijedlogu za pribavom gore navedenog spisa. Ujedno je popisao troškove ovog upravnog spora.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis te isprave koje prileže istom, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis dok je odbijen prijedlog tužitelja za pribavom spisa Općinskog suda u S., Stalna služba u S. G., poslovni broj: P-.. kao i za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, kao suvišnih za donošenje odluke u ovom sporu pored prethodno izvedenih dokaza.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

              Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu zainteresirane osobe od 31. kolovoza 2018. kojim traži ukidanje konačnih rješenja prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-335-02/08-02/61, Urbroj: 2181-01/01-09-4 od 24. studenog 2009. i rješenja Klasa: UP/I-335-02/96-01/149, Urbroj: 2181-06/1-97-4 od 01. srpnja 1997. kojima je utvrđeno da ugostiteljski objekt naziva „N.“ u H., naziv obrta: L., obrt za ugostiteljstvo, vlasništva I. N. (ovdje tužitelja), ispunjava minimalne uvjete za vrstu: krčma.

              Osporavano rješenje tuženika od 08. ožujka 2019., kojim je poništeno  prvostupanjsko rješenja od 06.prosinca 2018. te predmet vraćen na ponovni postupak, se u obrazloženju poziva na odredbe članka 24. stavak 1. te članak 27. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/15 i 121/16), mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 – dalje ZUP-a), dokumentaciju koja prileži spisu te zaključno tuženik smatra da se prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti na zakonu osnovanim u bitnome stoga što je prvostupanjsko tijelo trebalo nakon zaprimanja zahtjeva utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti propisani člankom 129. stavak 3. i člankom 131. stavak 2. ZUP-a za ukidanje predmetnih rješenja te ovisno o utvrđenom donijeti odgovarajuću odluku sukladno članku 131. stavak 3. istog Zakona.

S obzirom na podatke spisa predmeta upravnog tijela, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporavano rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

Naime, u prvom redu je za reći da je, obzirom da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu zainteresirane osobe dana 31. kolovoza 2018., suprotno tužbenim navodima, u konkretnom slučaju primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 – dalje ZUP-a) sukladno odredbi članka 168. tog Zakona a ne odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 103/96) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih rješenja od 01.srpnja 1997. te od 24. studenog 2009., ukidanje kojih zainteresirana osoba traži u predmetnom upravnom postupku.

Zainteresirana osoba svojim zahtjevom traži ukidanje gore citiranih rješenja u bitnome navodeći da je rješenje od 24. studenog 2009. izdano suprotno odredbama Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina Restorani, Barovi, Catering i Objekti jednostavnih usluga („Narodne novine“ broj 82/07) kao i suprotno odredbi članka 25. stavak 1. točka 2. tada važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 138/06) kao i da je u suprotnosti s odredbama trenutno važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/15, 121/16) konkretno s odredbom članka 24. stavak 1. točke 2.

              S druge strane tužitelj ističe da Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. u svojim odredbama ne predviđa mogućnost ukidanja rješenja. Međutim, suprotno ovim navodima, za reći je da je odredbom članka 26. ranije važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 138/2006, 152/08, 43/2009, 88/2010, 50/2012, 80/2013, 30/2014, 89/2014, 152/2014) bilo propisano da  rješenje izdano ugostitelju može prestati važiti, između ostalog, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

I prema odredbi članka 27. stavak 1. Zakona o obavljanju ugostiteljske djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/15, 121/16) propisano je  da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 2. ovoga Zakona ukinut rješenjem: 1. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona, 2. odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom uredu, odnosno Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost i 3. ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.

Iz zahtjeva zainteresirana osobe proizlazi da svoj zahtjev temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava odnosno na razlogu propisanom odredbom članka 129. stavak 3. ZUP-a.

Odredbom članka 129. stavak 3. ZUP-a propisano je da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

              Odredbom članka 131. stavak 2. ZUP-a propisano je da se nezakonito rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo a stavkom 3. istog članka je propisano da javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

Polazeći od svega izloženog te citiranih zakonskih odredbi, po ocjeni ovoga suda, tuženik je pravilno postupio kada je osporavanim drugostupanjskim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje od 06. prosinca 2018. te tuženom tijelu predmet vratio na ponovni postupak budući da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno citiranim odredbama ZUP-a.

U odnosu na tužbene navode da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku odnosno da je predmetno rješenje u suprotnosti s odredbom članka 30. ZUP-a kao i ostale navode u tom smislu je za reći da ovi prigovori nisu osnovani. Ovo stoga jer je iz podataka spisa tuženog tijela razvidno da je tužitelju tijekom prvostupanjskog postupka dostavljen na očitovanje zahtjev zainteresirane osobe o kojem zahtjevu se tužitelj opširno očitovao podnescima zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela dana 04. listopada 2018. te 09. listopada 2018. Jednako tužitelju je dostavljena i žalba zainteresirane osobe izjavljena na prvostupanjsko rješenje od 06. prosinca 2018. te se tužitelj odgovorom na žalbu očitovao na navode žalbe.

Bez osnova su i prigovori tužitelja da u osporavanom rješenju tuženika nije navedeno prvostupanjsko rješenje protiv kojega je žalba izjavljena budući da je iz uvodnog dijela osporavanog rješenja, izreke kao i iz obrazloženja istog razvidno da je navedena Klasa, Ur.broj i datum prvostupanjskog rješenja na koje je izjavljena žalba a koje rješenje je osporenim rješenjem tuženika poništeno, a sve kako je to već gore navedeno.

              Nadalje, nije sporno da se u svezi vlasništva odnosno suvlasništva nekretnine označene kao čest. zem. … k.o. H., na dijelu koje tužitelj nesporno obavlja svoju djelatnost, pred Općinskim sudom u S., Stalna služba u S. G. vodi postupak pod poslovnim brojem 84P-…. O pitanju vlasništva odnosno suvlasništva te nekretnine će biti odlučeno u navedenom parničnom postupku. Kako i sam tužitelj u tužbi navodi rješavanje pitanja vlasništva spada u isključivu sudsku nadležnost. Stoga, a uzevši u obzir i sve prethodno izloženo pitanje vlasništva navedene nekretnine  nije od utjecaja za rješavanje predmetne upravne stvari. Stoga je i odbijen prijedlog tužitelja da se u dokazne svrhe pribavi navedeni spis te ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja, pa je i taj prijedlog tužitelja odbijen.

Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju istog nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude

S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, valjalo je, na temelju  odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kao opravdan trošak upravnog spora sukladno  Tbr. 23., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) zainteresiranoj osobi priznati popisani trošak i to trošak sastava odgovora na tužbu te zastupanja na ročištu za raspravu 19.12.2019. u iznosu od po 2.500,00 kn za svaku radnju što ukupno iznosi 5.000,00 kn a uvećano za zatraženih 25% PDV u iznosu od 1.250,00 kn sveukupno iznosi 6.250,00 kn. Navedenom je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

U Splitu, 27. prosinca 2019.

 

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u pet primjeraka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević