Broj: Gž–842/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice V. S., žene L. iz Č., Z. I.. …, koju zastupa punomoćnik F. V., odvjetnik u O., protiv tuženika pod 1. Republike Hrvatske koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i pod 2. Općine Zadvarje, S.. K. …, Z., radi utvrđenja prava vlasništva, uknjižbe i trpljenja parcelacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-432/2012 od 6. ožujka 2015., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u  Splitu poslovni broj Pst-432/2012 od 6. ožujka 2015., u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kako slijedi:

"I. Utvrđuje se naspram tužene Republike Hrvatske da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva nad fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišno knjižno označene kao čest. zem. 662/1 k.o. Ž. Z., položene u z.u. 1407, cesta i pašnjak, 161.979 m2, i to baš u onom dijelu koji je u geodetskom vještačenju N. K. dipl. ing. geodezije br. 20/2009 – P 606/05 od 25. srpnja 2009. g. prikazan na skici lica mjesta broj 4. te označen i omeđen slovima A-B-C-D-A, površine 48 m2, a koje geodetsko vještačenje se smatra sastavnim dijelom izreke presude.

II. Dužna je tužena Republika Hrvatska trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. 662/1 z.u. 1407 k.o. Ž. Z., cesta i pašnjak, 161.979 m2, na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen i preciziran u točki I. izreke presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemlje s novim brojem, kao i provedbu navedene parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama suda za k.o. Ž. Z..

III. Dužna je tužena Republika Hrvatska trpjeti da tužiteljica, temeljem ove presude i prijavnog lista na temelju kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 662/1 z.u. 1407 k.o. Ž. Z. cesta i pašnjak 161.979 m2, opisane u točki I. izreke presude, u zemljišnim knjigama suda izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje nastaloj tim prijavnim listom na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene.

IV. Utvrđuje se naspram tužene Republike Hrvatske da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišno knjižno označene kao čest. zem. 3033/1 k.o. Ž. Z. zu 1439, pašnjak, 524605 m2, i to baš u onom dijelu koji je u geodetskom vještačenju sudskog vještaka  N. K., dipl. ing. 20/2009 - P 606/05 od 25. srpnja 2009. god. prikazan na skici lica mjesta br. 5. te označen i omeđen slovima A-B-C-D-A površine 370 m2, a koje geodetsko vještačenje se smatra sastavnim dijelom izreke presude.

V. Dužna je tužena Republika Hrvatska trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 ko. Ž. Z. položene u  z.u. 1439, pašnjak, 524605 m2, na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen i preciziran u točki IV. izreke presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemlje sa novim brojem, kao i provedbu navedene parcelacije u katastarskom operatu u zemljišnim knjigama suda za k.o. Ž. Z..

VI. Dužna je tužena Republika Hrvatska trpjeti da tužiteljica, temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti  parcelacija čest. zem. 3033/1 k.o. Ž. Z. položene u zu 1439, pašnjak, 524605m2, opisane u točki IV. izreke presude, u zemljišnim knjigama suda izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje nastaloj tim prijavnim listom na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev naspram tuženih Republike Hrvatske i Općine Zadvarje u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se naspram tuženih Republike Hrvatske i općine Zadvarje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišno knjižno označene kao čest. zem. 6638 k.o. Ž. Z., položene u z.u. 738, put, bez površine, i to baš u onom dijelu koji je u geodetskom vještačenju sudskog vještaka N. K., dipl. ing. br. 20/2009 - P 606/05 od 25. srpnja 2009. god. prikazan na skici lica mjesta br. 1. te označen i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 39 m2, a koje geodetsko vještačenje se smatra sastavnim dijelom izreke presude. Dužni su tuženici trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. 6638 zu 738 k.o. Ž. Z., put, bez površine, na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen i preciziran te navedeni dio formira  kao samostalna čestica zemlje s novim brojem, kao i provedbu  navedene parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama suda za k.o. Ž. Z.. Dužni su tuženici trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 6638 zu 738 k.o. Ž. Z., put, bez površine, u zemljišnim knjigama suda izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje nastaloj tim prijavnim listom na ime tužiteljice za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženih.""

Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući tu odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) predlažući pobijanu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako presuda u tom dijelu nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalba i na koju povredu sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost odluke može ispitati.

Predmet spora u ovom stadiju postupka, dakle, je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva fizički i geometrijski određenog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 6638, z.u. 738, k.o. Ž. Z., zahtjev na trpljenje parcelacije i izdvajanja dijela nekretnine te na trpljenje upisa prava vlasništva na novoformiranoj čestici.

Prema podatcima u spisu predmeta, u provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

- kako je u zemljišnoj knjizi za KO Ž.-Z., u ZU 738, upisana predmetna nekretnina, označena kao kat. čest. 6638, put, a u vlasničkom listu pravo vlasništva upisano je kao općenarodna imovina,

- kako je, prema podatcima Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Omiš, nekretnina kat. čest. 6638 KO Ž. upisana u posjedovnom listu broj 569 i to kao put površine 58 m2, a kao posjednik upisana je Općina Omiš,

              -kako je svjedok A. K. u svom iskazu  naveo da su sve nekretnine koje su bile predmet postupka pa i sada predmetna čest. zem. 6638  K. O. Ž. "od  pamtivijeka" u imovini obitelji tužitelja i to dulje od sto godina, kao i da slični zaključci proizlaze i iz iskaza N. Č. koji potvrđuje kako predmetne nekretnine pripadaju od davnine u imovinu obitelji tužiteljice i to preko sto godina,

              - kako iz iskaza  svjedoka B. Š. proizlazi da je dio čest. zem. 6638 K. O. Ž. - Z. "od pamtivijeka" u imovini obitelji  tužitelja i da nitko nikada nije osporavao tužitelju niti njegovim prednicima pravo vlasništva,

-kako je svjedok T. B. u svom iskazu naveo da predmetna nekretnina čest. zem. 6638, zvana P., pripada tužitelju da je prije osamdesetak godina otac tužiteljice, sada pokojni V. B., stekao tu nekretninu, izgradio kuću i gospodarski objekt, a da je tužiteljica naslijedila svog oca u pogledu te nekretnine,

- kako iz  Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 2025/11  od 26. kolovoza 2011.  proizlazi da je V. (V.) B. pok. V. iz Z. naslijedila, za cijelo, njegova kćerka V. S. ž. L. iz Č., tužiteljica u ovom stadiju postupka,

              -kako iz priložene dokumentacije nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje, i to prema Podacima o prostoru od 28. veljače 2013. proizlazi da se dio kat. čest. 6638 K.O. Ž. u P. na dan 16. listopada 1990. i na dan 23. srpnja 1991. nalazio unutar granica građevinskog područja naselja, 

              -kako iz dopisa Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb od 31. listopada 2013. proizlazi da nekretnina označena kao kat. čest. zem. 6638 k.o. Ž. u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu kojom upravlja jedinica lokalne samouprave,

              -kako je u postupku, pored ostalog, izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja N. K. iz O., da je sudski vještak identificirao predmet spora i u pisanom obliku dao nalaz i mišljenje 25. srpnja 2009. kojeg je nadopunio mišljenjem od 27. travnja 2011. te da je vještak prikazao položaj i oblik predmetne nekretnine na "Skici lica mjesta",

              -kako iz nalaza i mišljenja vještaka mjeritelja proizlazi da prema stanju na terenu navedena nekretnina sada predstavlja okućnicu kuće tužiteljice.

Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je u bitnom smatrao kako tužiteljica u postupku nije dokazala da bi njezin pravni prednik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine jer je ta nekretnina u naravi nerazvrstana cesta koja je javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. 

Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Člankom 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Prije svega valja navesti kako iz rezultata provedenoga dokaznog postupka proizlazi zaključak da je predmetna nekretnina u ranijem razdoblju bila u režimu društvenog vlasništva te da je u zemljišnoj knjizi, u vlasničkom listu, pravo vlasništva upisano kao općenarodna imovina, kao i da je prema podatcima nadležnog Ureda za katastar ta nekretnina upisana u katastarskom operatu kao put površine 58 m2, a kao posjednik upisana je negdašnja Općina Omiš.

              U smislu odredbe članka 101. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13 i 92/14, dalje ZC) nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Stavkom 2. tog članka propisano je kako se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. Konačno, iz članka 103. stavak 2. ZC-a proizlazi kako  odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste ili njezinog dijela donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

Dakle, predmetna nekretnina, prema podatcima nadležnih tijela, predstavlja nerazvrstanu cestu i kao takva se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, a odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj upotrebi očito nikada nije donijelo predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave pa stoga tužiteljica i njezin prednik nisu niti mogli steći pravo vlasništva na toj nekretnini.

Osim toga, u ovakvom stanju stvari, kada tvrdi da je u dugom razdoblju dotična nekretnina u naravi okućnica njezine kuće, tužiteljica je u obvezi dokazati da bi njezin pravni prednik stekao pravo vlasništva te nekretnine dosjelošću sukladno ranije važećim propisima, prije svega da bi bio pošteni posjednik u propisanom razdoblju, kako to tvrdi, a tužiteljica te činjenice nije dokazala.

U tom smislu treba navesti da se sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 388. stavak 2. ZVDSP-a imaju primijeniti odredbe koje su se primjenjivale u trenutku stjecanja prava vlasništva, a što znači da bi se imale primijeniti odredbe ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO) ili ranije važeća pravna pravila negdašnjeg OGZ-a, koja pravila su se primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list SFRJ broj 86/1946), odnosno koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941.  ("Narodne novine" broj 73/91).

Pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prema pravilima OGZ-a i po odredbama ZOVO-a uvijek je bila pošten odnosno savjestan posjed s tim što se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja. Vrijeme potrebno za dosjelost, imajući u vidu postojanje društvenog vlasništva, može se računati jedino do 6. travnja 1941. odnosno posebno nakon 08. listopada 1991., a tužiteljica nije dokazala da bi njezin prednik tu nekretninu posjedovao u potrebnom razdoblju 40 godina do 6. travnja 1941.

Glede žalbenih navoda treba istaći da tužiteljica u žalbi iznose svoju ocjenu rezultata dokaznog postupka, posebno tvrdeći kako je ova nekretnina služila kao put tek početkom XX. stoljeća, međutim žalbenim navodima ni na koji način nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu naprijed citiranih odredaba ZVDSP-a  kada je tužbeni zahtjev odbio. Tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

Zbog navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 7. rujna 2017.