- 1 -              Rev 223/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 223/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. iz S., Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika D. J. iz S. B., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B. i II. tuženika Matičnog državnog preduzeća "Naftna industrija Republike Srpske" S. B., Zavisno državno preduzeće E. s.p.o. B. L., Poslovni centar B. S. B., Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz S. B., uz sudjelovanje u postupku I.-I. n. d.d. iz Z., kao umješača na strani tužitelja, zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. i V. B. iz O., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji umješača na strani tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-379/2012-2 od 23. prosinca 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-792/2007-21 od 14. rujna 2011., na sjednici vijeća od 17. prosinca 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.  Revizija umješača na strani tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Prvotuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen 21.01.1999., između J. D. iz S. B., i ZDP E. B. L., Poslovni centar B. S. B. (kao pravni sljednik RO E. OOUR E. B. B.), te Aneks ugovora o zamjeni nekretnina između istih ugovornih strana sklopljen dana 25.06.1999., kojim je J. D. dao ZDP E. B. L., Poslovni centar B. S. B. (kao pravni sljednik RO E. OOUR E. B. B.") svoje nekretnine označene kao č.k.br. 247/10 (čestica novog premjera 905), koje su upisane u z.k.ul. 1965 k.o. N. S., a ZDP E. B. L., Poslovni centar B. S. B. (kao pravni sljednik RO E. OOUR E. B. B.") dao J. D. svoje nekretnine označene kao č.k.br. dio 1101, Oranica M. sa 3.869 m2; č.k.br. 645/4, Oranica M. sa 1.518 m2; č.k.br. 645/5 Oranica M. sa 1.110 m2; č.k.br. dio 645/1, Oranica M. sa 7.450 m2; č.k.br. dio 645/2, Oranica M. sa 1.347 m2; č.k.br. dio 645/3, zgrade M. as 7.513 m2 i č.k.br. dio 645/6, zgrade M. sa 532 m2, sve upisano u z.k.ulošku 537, k.o. L.

 

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade troškove ovog postupka u roku od 15 dana.",

 

dok je tužitelju naloženo da naknadi tuženicima nastale troškove parničnog postupka: I. tuženiku od 1.045.340,00 kn i II. tuženiku od 819.795,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude umješač na strani tužitelja (dalje: umješač) je izjavio reviziju zbog (kako tvrdi) u postupku počinjene bitne postupovne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog umješača je da se osporena presuda preinači u skladu sa revizijskim navodima, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju je odgovorio I. tuženik i predložio da se ova odbije.

 

Revizija umješača nije osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta da osporena presuda "ne daje valjani i jasni razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva" i da u njoj "nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su razlozi koji su navedeni nejasni jer iz njih ne proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva", pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o onome što je za odluku o sporu relevantno - iz kojih se može provjeriti i koji nisu u proturječju s sadržajem zapisnika u spisu i dokazima provedenim u postupku, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora - i to nakon ocjene svih za odluku o predmetu spora odlučnih dokaza pojedinačno, kao i svih dokaza zajedno, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju revident revizijom ukazuje.

 

Navod revidenta da je tužitelj vlasnik prijeporne nekretnine i da je to iz provedenih dokaza, njihovom pravilnom ocjenom, trebalo prihvatiti - s time da je trebalo prihvatiti da je ta nekretnina unijeta u imovinu tužitelja i nalazi se u njegovom temeljnom kapitalu, u biti je samo prigovor činjenične naravi - kojim revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, dijelom različitu od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te kojim sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim - ali i relevantnim za odluku o predmetu spora, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), taj se navod ne može uzeti u razmatranje u ovome stupnju postupka.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmetom spora zahtjev je tužitelja na utvrđenje da je "ništetan Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen 21.01.1999. između J. D. iz S. B., i ZDP E. B. L., Poslovni centar B. S. B. (kao pravni sljednik RO E. OOUR E. B. B.), te Aneks ugovora o zamjeni nekretnina između istih ugovornih strana sklopljen dana 25.06.1999., kojim je J. D. dao ZDP E. B. L., Poslovni centar B. S. B. (kao pravni sljednik RO E. OOUR E. B. B.") svoje nekretnine označene kao č.k.br. 247/10 (čestica novog premjera 905), koje su upisane u z.k.ul. 1965 k.o. N. S., a ZDP E. B. L., Poslovni centar B. S. B. (kao pravni sljednik RO E. OOUR E. B. B.") dao J. D. svoje nekretnine označene kao č.k.br. dio 1101, Oranica M. sa 3.869 m2; č.k.br. 645/4, Oranica M. sa 1.518 m2; č.k.br. 645/5 Oranica M. sa 1.110 m2; č.k.br. dio 645/1, Oranica M. sa 7.450 m2; č.k.br. dio 645/2, Oranica M. sa 1.347 m2; č.k.br. dio 645/3, zgrade M. as 7.513 m2 i č.k.br. dio 645/6, zgrade M. sa 532 m2, sve upisano u z.k.ulošku 537, k.o. L.".

 

Prema revizijskim navodima, kojima je revizijski sud vezan u razmatranju revizije - ograničen ovlastima iz smisla odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a u ispitivanju osporene presude "samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji", sporno je u revizijskom stupnju:

 

- je li navedeni Ugovor o zamjeni nekretnina ništavan jer su stranke ugovora (kako umješač tvrdi, dajući tome značaj odlučnog razloga za odluku o predmetu spora) njime raspolagale nekretninom tužitelja, dakle za njih (kao stranaka ugovora) - tuđom nekretninom,

 

- da li tome Ugovoru karakteristiku ništavnog daje i to što je u vrijeme njegovog sklapanja Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 36/91, dalje: Uredba) bilo propisano:

 

- člankom 1., (stavak 1.) "Zabranjuje se raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine.", (stavak 2.) "Zabrana iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske." (stavak 3.) "Zemljišnoknjižni odjel nadležnog općinskog suda izvršit će po službenoj dužnosti zabilježbu zabrane iz st.1. ovog članka u zemljišnim knjigama.",

 

- člankom 2., "Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog zainteresiranog tijela ili osobe odlučiti da se određena nekretnina izuzme od zabrane utvrđene člankom 1. ove uredbe.",

 

- člankom 3., (stavak 1.) "Pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet protivno odredbama ove uredbe, ništav je.", (stavak 2.) "Sudovi i drugi organi u Republici Hrvatskoj neće priznati pravne učinke sklopljenih pravnih poslova odnosno donijetih pravnih akata protivno odredbama ove uredbe."

 

Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude primjenom odredbe čl. 373.a stavak 1. ZPP-a) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zamjeni nekretnina od 21. siječnja 1999. i Anexa ugovora o zamjeni od 25. lipnja 1999. (dalje: Ugovora) ocijenio neosnovanim i odbio "prvenstveno stoga što zauzima pravni stav kako tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom sporu, jer nije pravni slijednik bivšeg OOUR-a E. B. B..",

 

- da se ("međutim") ništavnost prijepornog Ugovora u svezi pitanja aktivne legitimacije tužitelja ima prosuđivati prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a),

 

              - da, a kako je u članku 109. st. 1. ZOO-a propisano da na ništavnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba, "obzirom da tužitelj ističe kako je on pravni slijednik bivšeg OOUR-a E. B. B., slijedom čega i vlasničkih prava na nekretninama koje su bile predmetom spornih ugovora...tužitelju se ne može odreći aktivna legitimacija i odbiti tužbeni zahtjev samo iz tog razloga",

 

- da "unatoč počinjenoj bitnoj povredi" u prvostupanjskom postupanju, "sukladno članku 373.a stavak 1. ZPP-a, obzirom da bitne činjenice proizlaze iz izvedenih dokaza i sadržaja isprava...žalbe valja odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu",

 

- da ("naime") "nije sporno da su 21. siječnja 1999. D. J. iz S. B. i ZDP E. B. L., Poslovni centar B. S. B. zaključili ugovor o zamjeni nekretnina, kojim je D. J. zamijenio svoje nekretnine upisane u z.k.ul. br. 1165 k.o. N. S. k.č.br. 247/10 koje se nalaze u BiH, a ZDP E. B. L. Poslovni centar B. dao u zamjenu nekretnine upisane u z.k. ul.br. 537 k.o. L. koje se nalaze u RH",

 

              - da nije sporno niti "da je 25. lipnja 1999. zaključen Aneks ugovora o zamjeni nekretnina kojim je označen naziv ZDP E. B. L., kao Matično državno preduzeće "Naftna industrija Republike Srpske" S. B. Z. državno poduzeće E. sa p.o. B. L. Poslovni centar B. S. B.",

 

              - da je odredbom čl. 103. st. 1. ZOO-a propisano "da ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima i moralu društva je ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakonom u određenom slučaju nije propisano nešto drugo",

 

              - da je u vrijeme sklapanja prijepornog Ugovora navedenom Uredbom bilo zabranjeno "raspolaganje nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija Federacije, Republika i pokrajina Kosova i Vojvodine (članak 1. stavak 1.), te poduzeća sa sjedištem izvan Republike Hrvatske (članak 1. stavak 2.)" - ali je "Člankom 2. Uredbe propisano da Vlada RH, na prijedlog zainteresiranog tijela ili osobe može odlučiti da se određena nekretnina izuzme od zabrane raspolaganja utvrđene člankom 1. Uredbe...",

 

- da je Odlukom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Republici Bosni i Hercegovini ("Narodne novine", broj 46/00, dalje: Odluka o izuzimanju) "...dano ovlaštenje ministru pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama",

 

- da je u ovome slučaju neosporno "da je ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske 25. siječnja 2002. dao suglasnost na Ugovor o zamjeni od 21. siječnja 1999. i Aneks od 25. lipnja 1999.",

 

              - da se "neosnovano u žalbi tužitelja navodi da su Ugovor o zamjeni i Anex ništavi, jer u vrijeme njihovog zaključenja nije postojala navedena suglasnost ministra",

 

- da ("naime") "sporni pravni poslovi nisu proizvodili pravne učinke dok na iste ministar pravosuđa nije dao suglasnost, no od dana kada je ta suglasnost dana, glede prisilnih odredbi Uredbe o zabrani raspolaganja, isti proizvode pravne učinke",

 

              - da "neosnovano tužitelj i umješač u žalbi ukazuju da je Ugovor o zamjeni nekretnina zaključila pravna osoba koja nije slijednik bivšeg OOUR-a E. B. B., pa je stoga ugovor ništav",

 

              - da se "Federalno Ministarstvo pravde BiH u više navrata očitovalo kako E. d.d. S. ... S., tužitelj, nije pravni slijednik OOUR-a E. B. B. iz Republike Srpske (strana lista 250 do 270 spisa), te da Republika Srpska ima svoje propise i sud za privredne subjekte",

 

              - da "kako je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenjem Osnovnog suda u Doboju od 12. studenog 1992. kod tog suda upisana registracija poduzeća E. B. sa imovinom u Republici Srpskoj i u Republici Hrvatskoj, a iz dokumentacije za registraciju vidljivo je da se radi i o spornim nekretninama, da je Osnovni sud u Doboju odlučivao o daljnjim statusnim promjenama navedene pravne osobe, kako u pogledu naziva tvrtke, tako i u odnosu na njezinu imovinu, a Ugovor o zamjeni nekretnina je zaključila pravna osoba koja je registrirana kod tog suda, prijepor oko pravnog sljedništva nije od utjecaja na valjanost ugovora o zamjeni, niti je osnovan prigovor da zamjenjene nekretnine nisu pripadale toj pravnoj osobi",

 

              - da je "prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su o tom pitanju nadležni odlučivati sudovi u BiH u skladu sa propisima BiH, a ne sudovi u RH".

 

Osporena presuda, razmatrana samo u granicama revizijskih razloga - prema kojima se jedino i može preispitivati, pravilna je kada se predmet spora sagleda u smislu pravnih shvaćanja:

 

- da prema odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje u smislu odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), "ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo",

 

- da je, prije svega, tužbeni zahtjev „na utvrđenje ništavosti“ Ugovora neosnovan već i prema činjenici na koju se tužitelj pozvao, a na kojoj umješač ustraje i u reviziji - tvrdnjom da je prijeporni Ugovor sklopljen za nekretninu na kojoj je tužitelj bio vlasnik ili pravni slijednik vlasnika s pravom da samo on njome raspolaže,

 

- da (u svezi toga) o pitanju posljedica raspolaganja „tuđom“ nekretninom, na kakvo se raspolaganje revident u suštini poziva kada ističe da stranke Ugovora nisu mogle raspolagati nekretninom iz Ugovora - onom unijetom u kapital tužitelja, valja odlučiti analognom primjenom odredbe čl. 460. ZOO-a, a kojom je propisano da „prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete",

 

- da sukladno toj odredbi čl. 460. ZOO-a, činjenica da je predmetom raspolaganja Ugovorom o zamjeni bila nekretnina u vlasništvu tužitelja, dakle (u odnosu na stranke Ugovora) "tuđa", sve i da je istinita - tužitelju, koji tvrdi da polaže pravo na tu nekretninu - kojom su stranke Ugovora raspolagale, ne bi davala i ne daje osnovu s uspjehom zahtijevati utvrđenje ništavnim ugovora s takvim raspolaganjem: on bi, samo pozivom na tu činjenicu (da je predmetom toga ugovora bila nekretnina na kojoj on polaže pravo), ako je imao ili ima to pravo vlasništva, bio ovlašten ostvarivati samo zahtjeve (za koje bi imao pravni interes) koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, pa tako i tražiti, primjerice, predaju posjeda te nekretnine ili upis svoga vlasničkog prava u zemljišne knjige (sve uz utvrđenje da je vlasnik nekretnine) - ali ne i zahtjev na utvrđenje ništavnosti Ugovora u sačinjenju kojeg nije sudjelovao,

 

- da, konkretno, raspolaganje tuđom nekretninom ne čini samo po sebi ništavnim ugovor sa takvim raspolaganjem: umješač pogrešno drži da je prijeporni Ugovor ništavan već i samo stoga jer ga je sklopila "pravna osoba koja nije slijednik bivšeg OOUR-a E. B. B.",

 

- da bi, u konačnom, taj Ugovor zaista bio ništavan, kako to revident ističe, da je sklopljen samo pod pretpostavkama iz navedene Uredbe - onim koje svaki ugovor čine ništavnim, ali kako je sačinjen u pisanom obliku - i kako je temeljem takvog zahtijevana suglasnost ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske za raspolaganje nekretninom vlasništvu koje tužitelj pretendira - sve u postupanju prema smislu spomenute Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja, odnosno kako je ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske tu suglasnost na taj tako sastavljen Ugovor i dao (sa čime je Ugovor počeo stvarati učinke pravnog posla) - tome se Ugovoru ne može dati značaj ništavnog niti samo zbog činjenice da je napisan prije nego je za njega dana ta suglasnost i prije nego je donesena navedena Odluka: u organizaciji (ili tehnici) ishođenja navedene suglasnosti nije stran ili neuobičajen i nepravilan takav pristup (da se suglasnost traži na sastavljeni pisani ugovor) - i takvome se ne može pridati vrijednost kakvu revident sugerira prihvatiti, kao da je riječ o retroaktivnom i nezakonitom djelovanju dane suglasnosti.

 

Revizijski sud kod toga primjećuje:

 

a) kada je riječ o posljedicama raspolaganja tuđom nekretninom, da je suštinski isto shvaćanje (iako za drugu situaciju kod sklapanja ugovora, ali s posljedicama propisanim ZOO-om kao i kod ugovora o raspolaganju tuđom nekretninom: konkretno, kod ugovora sklopljenog bez ovlaštenja i suglasnosti volje vlasnika, te time i bez pravnog učinka prema vlasniku, sa kojim nije niti sklopljen - tako da svoju važnost nalazi i u ovome predmetu) prihvatio na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 14. studenoga 2013. odgovarajući na pitanje: "Može li se tužbenim zahtjevom osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe iako je odredbom čl. 88. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen, a odredbom čl. 91. Stečajnog zakona propisano je da su takva raspolaganja bez pravnog učinka?, a prema takvom shvaćanju:

 

"Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen.“,

 

b) da je glede valjanosti ovdje prijepornog ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog uz suglasnost nadležnog ministra, svoje shvaćanje identično prethodno navedenom izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci U-III-3062/2006 od 2. travnja 2008. (donesenoj po ustavnoj tužbi I. tuženika, kao podnositelja tužbe), a prema kojoj Odluci:

 

"...Naime, Vrhovni sud prilikom ocjene valjanosti Ugovora o zamjeni nekretnina iz 1999. pogrešno utvrđuje da podnositelj nije dokazao da su sporne nekretnine izuzete od zabrane raspolaganja propisane Uredbom budući da je, na temelju Odluke o izuzimanju, ministrica pravosuđa 25. siječnja 2002. na taj Ugovor dala suglasnost klasa: 940-01/99-01/0227, ur.broj: 514-03-03/10-02-5, čime su te nekretnine izuzete od zabrane raspolaganja. Nadalje je iz spisa razvidno da je uknjižba prava vlasništva podnositelja na spornim nekretninama uslijedila nakon izdavanja navedene suglasnosti, a prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru upravo imajući u vidu tu suglasnosti Ministarstva pravosuđa.

 

13. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je podnositelj ustavne tužbe u zakonom propisanom postupku pred nadležnim sudom dokazao da je pravo vlasništva spornih nekretnina stekao na pravno valjani način, odnosno da je na ugovor o zamjeni spornih nekretnina ovlašteno državno tijelo (Ministarstvo pravosuđa) dalo suglasnost, da je suglasnost dana u skladu s ovlastima propisanim aktom Vlade Republike Hrvatske (Odluka o izuzimanju), koji je donijet na temelju navedene Uredbe, slijedom kojeg postupka je podnositelj osnovano upisan u zemljišne knjige kao vlasnik.

 

14. Donoseći odluku kao u izreci, Ustavni sud je imao u vidu da je u slučaju podnositelja ustavne tužbe do stjecanja spornih nekretnina došlo na pravno valjani način jer je on kao građanin učinio sve što je bilo potrebno s obzirom na specifičnost predmetne pravne situacije: sklopio je pravni posao (ugovor o zamjeni nekretnina) i zatražio suglasnost nadležnog državnog tijela sukladno članku 2. navedene Uredbe. U trenutku sklapanja tog ugovora, suglasnosti, dakle, nije bilo, ali se, unatoč toga, na to ne može protezati maksima "quod ab initio vitiosum est, tractu temporis non posse convalescere" jer iz same činjenice traženja suglasnosti proizlazi svjesnost podnositelja ustavne tužbe da je predmetni ugovor sklopljen pod suspenzivnim uvjetom te da će pravni posao postati perfektan tek kada taj uvjet otpadne, a to je izdavanje potrebne suglasnosti.

 

Stoga su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za zamjenu spornih nekretnina, kao i za stjecanje prava vlasništva...",

 

c) da, uostalom, tužitelj (pa time i umješač) povoljniju poziciju ne može ostvariti niti tvrdnjom o vlasništvu prijeporne nekretnine, sve i kada bi pitanje toga vlasništva bilo relevantno za odluku o predmetu spora - budući da to što tvrdi nije dokazao.

 

Stoga, budući da je osporena presuda utemeljena na takvom (pravilnom) pravnom shvaćanju, valjalo je (a na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a) reviziju umješača odbiti kao neosnovanu.

 

Prvotuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 17. prosinca 2019.