Broj: Gž-1178/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Zoranu Kežiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Č. d.o.o. S., zastupanog po punomoćnici M. S., dipl. iur., protiv tuženika I. Đ. iz  K. Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1873/14 od 11. svibnja 2015., dana 01. listopada 2015. godine,

p r e s u d i o   j e

Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1873/14 od 11. svibnja 2015., te ista sada glasi:

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik A. Z. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-885/14 od 12. svibnja 2014. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana tužiteljici namiriti novčanu tražbinu u iznosu od 501,40 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2014. do 31.srpnja 2015., kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 112,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015., sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev u tome dijelu usvaja kao osnovan, dok se djelomično ukida platni nalog u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2014. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Z. iz S., broj Ovrv-885/14 od 12. svibnja 2014., u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužiteljici iznos od 501,40 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16.siječnja 2014.do isplate, kao i u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 150,00 kuna sa zateznom kamatom od 12.svibnja 2014.do isplate (izreka presude).

Rješenjem suda prvog stupnja smatrano je da je tuženik pristao na povlačenje tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 100,28 kuna, te ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužiteljici kao ovrhovoditeljici isplati iznos od 100, 28 kuna. (točka I. i II. izreke rješenja)

Protiv pobijane presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14 dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 501,40 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbi članka 458. stavak 1.i čl. 460. ZPP-a, radi čega se presuda, temeljem odredbe članka 467. stavak. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz  članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali ne i zbog, u žalbi iznijetog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao davatelja usluge odvoza komunalnog otpada po računima koji su dospjeli i to za: siječanj i veljaču 2013. dana 15. ožujka 2013., za ožujak i travanj 2013. dana 15. svibnja 2013. godine, za svibanj i lipanj 2013. dana 15. srpnja 2013. godine, za srpanj i kolovoz 2013. dana 15. rujna 2013. godine, za rujan i listopad 2013. dana 15. studenog 2013. godine i za studeni i prosinac 2013. dana 15. siječnja 2014. godine.

Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, 123/08 dalje: ZOO-a) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni  izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok prema članku 65. stavak 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

Prema članku 20. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu "(Narodne novine", broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11, dalje: ZKG-a), iz cijene komunalne usluge osiguravaju se sredstva za obavljanje, između ostaloga, i komunalne djelatnosti: 4. održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, dok je stavkom 2. istog članka propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz stavka 1. ovoga članka određuje isporučitelj usluge, a odredbom stavka 5. istog članka propisano da cijena komunalne usluge plaća se isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

Temeljem članka 113. Odluke o komunalnom redu Gradskog vijeća grada K. od 21. srpnja 2011. godine (Službeni glasnik G. K. br. 12/11, dalje Odluka) proizlazi da na području grada K. komunalni otpad organizirano sakuplja i odvozi fizička osoba obrtnik ili pravna osoba koja, sukladno posebnim propisima obavlja komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada.

Temeljem čl. 114. Odluke, obveznik korištenja komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada (vlasnici stambenih i poslovnih prostorija…proizvođač otpada) obavezan je koristiti komunalnu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima određenih ovom odlukom.

Temeljem čl. 117. st. 2. Odluke, područja na kojima će se komunalni otpad odlagati u vreće određuje Gradonačelnik na prijedlog skupljača otpada.

Temeljem čl. 126. st. 2. Odluke, posude za otpad mogu se postavljati samo na onim mjestima na kojima se zbog toga neće ometati sigurnost prometa te na onim mjestima na kojima će minimalno utjecati na estetski i opći izgled ulice, a mjesto se mora održavati u čistom i urednom stanju.

Prvostupanjski sud je ukinuo citirani platni nalog, nakon što je postupkom utvrđeno: da tužiteljica obavlja komunalnu djelatnost sakupljanja, odvoza i deponiranja kućnog smeća i glomaznog otpada na području G. K. temeljem koncesije za obavljanje komunalnih djelatnosti odvoza i deponiranja komunalnog otpada, da su se tom uslugom dužni koristi svi građani i pravne osobe na navedenom području; da je tuženik vlasnik nekretnine-stambene kuće koja se nalazi na području G. K., gdje je organizirano obvezno prikupljanje i odvoz kućnog smeća i glomaznog otpada. Kako je taj sud utvrdio neprijepornim među strankama da tužiteljica obavlja komunalnu djelatnost i da stoga ima pravo potraživanja naknade za izvršene usluge odvoza komunalnog otpada, te da tuženik, kao korisnik usluge, nije isplatio tužiteljici, kao davatelju usluge, komunalnu naknadu za odvoz smeća i glomaznog otpada u utuženom razdoblju  u ukupnom iznosu od 501,40 kuna, sud je zaključio da tuženik tražbinu nije u obvezi platiti, jer zbog udaljenosti lokacije na kojoj su postavljeni kontejneri 400-500 metara od kuće tuženika, isti nije bio u mogućnosti koristiti usluge odvoza kućnog otpada koje na tom području pruža tužiteljica.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskog suda,  čija se pravilnost i potpunost ne smije pobijati i kao takvo ga treba prihvatiti, budući se radi o sporu male vrijednosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, radi čega je presuda preinačena i djelomično održan  na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

Naime, iz Odluke o komunalnom redu Gradskog vijeća G. K. razvidno je da tužiteljica, temeljem koncesije dobivene od strane G. K. organizirano sakuplja i odvozi komunalni otpad, pri čemu se posude za otpad, zbog koje udaljenosti je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog, smatrajući da time tužiteljica ne izvršava obvezu odvoza smeća, postavljaju samo na onim mjestima na kojima se neće ometati sigurnost prometa, dok je gradonačelnik taj, a ne tužiteljica, koji određuje područja na kojima će se komunalni otpad odlagati u vreće, zbog čega, uz odredbe članka 9. i 65. ZOO-a i članka 20. st. 1. ZKG-a proizlazi obveza tuženika da podmiri obveze odvoza komunalnog otpada na području svog prebivanja, bez obzira na prostornu udaljenost njegovog doma od najbližeg postavljenog kontejnera, pri čemu niti jednim pozitivnim materijalnim propisom nije propisana udaljenost iz koje bi proizlazila ili ne bi proizlazila obveza tuženika na podmiru takve obveze.

Nadalje, ovaj je sud, kod preinake presude, djelomično održavajući na snazi platni nalog u odluci o troškovima ovršnog postupka, temeljem odredbe članka 14. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:112/12 i 25/13) tužiteljici odmjerio trošak ovršnog postupka u iznosu od 112,50 kuna (trošak javnobilježničke nagrade, dostave i PDV), dok tužiteljici nije priznao trošak klauzule pravomoćnosti i ovršnosti do kojih obzirom na prigovor tuženika nije došlo, pa je u tom dijelu ukinut platni nalog i odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.

Slijedom toga, valjalo je, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a, održavajući djelomično na snazi platni nalog, presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu 01. listopada 2015. godine