Broj: Rev 1933/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. H. iz S. B., zastupane po punomoćnici S. J. M., odvjetnici iz O., protiv tuženika G. H. d.d. iz O., zastupanog po punomoćnici Z. P., diplomiranoj pravnici zaposlenoj kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2552/09-2 od 31. ožujka 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-2156/08-27 od 9. lipnja 2009., u sjednici održanoj 6. listopada 2015.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

              - u stavku I. izreke, djelomično su odbijene žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke "koji se odnosi na naknadu tuđe pomoći i njege" (u odluci kojom je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici "za razliku naknade tuđe njege i pomoći 8.100,00 kn" s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama), stavku II. izreke (u odluci kojom je odbijen zahtjev na obvezivanje tuženika plaćati tužiteljici "naknadu tuđe njege i pomoći u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn počevši od presuđenja pa sve dok budu za to postojali zakonski razlozi" s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama) i stavku III. izreke (u odluci kojom je odbijen zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici "višak troška u iznosu od 2.250,00 kn i višak tužbenog zahtjeva u iznosu od 18.200,00 kn),

- u stavku II. izreke, djelomično su uvažene žalbe tužiteljice i tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u stavku I. izreke, "u dijelu koji se odnosi na umanjenje životne i radne aktivnosti i naknadu tuđe pomoći i njege s pripadajućim kamatama i troškovima postupka" te u stavku III. izreke, "u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 18.200,00 kn" tako što je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice "za isplatu razlike umanjenja životne i radne aktivnosti u iznosu od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3. travnja 2008. do isplate, kao i s cjelokupnim troškom postupka" - dok je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti "na ime razlike tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 700,00 kn sa zateznim kamatama od 9. lipnja 2008. do isplate",

              - u stavku III. izreke, tužiteljici je naloženo isplatiti tuženiku na ime naknade troška postupka 400,00 kn, te troška pristojbe na žalbu 800,00 kn.

Protiv dijela drugostupanjske presude u odluci kojom je odbijen njezin zahtjev za naknadu štete plaćanjem mjesečne rente na ime troškova tuđe pomoći i njege te zbog "trajnih posljedica prometne nezgode" tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužiteljice je da se drugostupanjska presuda preinači i njezinom zahtjevu udovolji.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

U postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Nije ostvaren niti jedini revizijski razlog na kojeg se revidentica pozvala: pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora je tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika naknaditi tužiteljici štetu koju trpi u svezi prometne nezgode od ..., a u kojoj je tužiteljica (kada je na nju "naletilo vozilo osiguranika tuženika" - dok se cestom pravilno kretala kao pješak, na pješačkom prijelazu) zadobila višestruke tjelesne ozljede, "poglavito prijelom kuka".

Sporna je u revizijskom stupnju visina naknade koja tužiteljici pripada na ime duševnih boli koje trpi zbog trajnog umanjenja životne aktivnosti - a sporno je i pripada li tužiteljici renta na ime troškova tuđe pomoći i njege, sve pored neospornih činjeničnih utvrđenja:

- da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici svu štetu koju trpi iz prijepornog štetnog događaja,

- da je u mirnom (izvansudskom) postupku tuženik na ime naknade štete iz prijepornog štetnog događaja isplatio tužiteljici 66.000,00 kn, i to za pretrpljene fizičke boli 13.000,00 kn, za duševne boli koje trpi zbog umanjenja životne i radne aktivnosti 40.000,00 kn, za pretrpljeni strah 6.000,00 kn, za duševne boli koje trpi zbog naruženosti 5.000,00 kn i na ime troškova tuđe pomoći i njege 2.000,00 kn,

              - da je životna aktivnost tužiteljice zbog posljedica štetnog događaja trajno umanjena za 30%, a što će se "ogledati u otežanom hodu tužiteljice zbog ugrađene endo proteze lijevog kuka",

- da je tužiteljica sada "samostalno pokretna, samostalno se opslužuje i može tako odlaziti izvan kuće u obližnje trgovine, groblje itd., što je i prije nezgode činila" - a tuđu pomoć treba "zbog zdravstvenih razloga (omekšanih kostiju, jer je u dobi od … godina") koji nisu "u vezi s nesrećom".

Na temelju takvog činjeničnog stanja, a koje se u revizijskom stupnju ne može preispitivati (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a) - a nije niti sporno, drugostupanjski sud je ovdje prijeporan zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim i (djelomičnim potvrđivanjem i djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude) odbio - i time je pravilno primijenio materijalno pravo.

Prilikom odlučivanja o visini naknade za nematerijalnu štetu valja voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, sve u smislu odredaba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO-a), koje se ovdje primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. toga Zakona, a prema kojima: (stavak 1.) „U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“, (stavak 2.) „Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.“.

Sukladno tome, a obzirom da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za određivanje naknade za nematerijalnu štetu - pošto se ista utvrđuje ovisno o svim individualiziranim okolnostima konkretnog slučaja, visina po sudu određene naknade mora se kretati samo u okviru tih osnovnih i općih smjernica i njene prirode: ona mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika.

Drugostupanjski sud je uz takvo shvaćanje, a upravo polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, djelomičnim potvrđivanjem i djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude pravilno ocijenio da je tuženik već isplatio tužiteljici (imajući na umu prirodu i težinu ozljeda tužiteljice, njezinu dob, stupanj umanjenja njezine životne aktivnosti - s svim posljedicama zbog kojih je ova ograničena ili otežana) primjerenu i pravičnu (u skladu s izraženim osnovnim i općim smjernicama i njezinom prirodom) naknadu za duševne boli koje trpi zbog umanjenja životne aktivnosti (od 40.000,00 kn), pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim traži naknadu daljnje, više naknade - iz toga vida štete, odbio kao neosnovan.

Nadalje, tužiteljica je, da bi uspjela u sporu i s zahtjevom za isplatu mjesečne rente na ime naknade troškova za tuđu pomoć i njegu, trebala dokazati ono što tvrdi i na čemu taj zahtjev temelji: da joj je ta tuđa pomoć i njega zaista i potrebna i da će zbog potrebe za takvom u svom utuženom razdoblju ("dok za to budu postojali zakonski razlozi", dakle izvjesno i u budućnosti) imati te troškove.

S prethodno navedenim u svezi, a obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužiteljica, postupajući u smislu odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) - odnosno odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), to nije dokazala, nižestupanjski sudovi pravilno su zaključili da je i zahtjev tužiteljice za isplatu prijeporne rente neosnovan - i pravilno su postupili kada su takvog (svejedno po tužiteljici postavljenog) odbili.

Stoga, a budući da iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, to je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 6. listopada 2015.