Broj: Rev 2173/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz M., koga zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1892/12-2 od 29. travnja 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3434/11-46 od 8. svibnja 2012., u sjednici održanoj dana 13. listopada 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1892/12-2 od 29. travnja 2014. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pn-3434/11-46 od 8. svibnja 2012. naložio tuženiku C. d.d. Z. isplatiti tužitelju V. J. iz M. 243.320,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2012. do isplate po stopama navedenim u presudi te naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 39.400,15 kuna.

 

              Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžn-1892/12-2 od 29. travnja 2014. prihvatio žalbu tuženika te preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

              Tako su sudovi odlučili u sporu radi naknade štete koju tužitelj potražuje zbog tjelesne ozlijede koju je zadobio 10. srpnja 2002. u morskom akvatoriju kod mjesta D., kada je stradao u sudaru kao suvozač na brodici na motorni pogon-skuteru … osiguranoj kod tuženika, a kojim je upravljao J. V.. Tužitelj je stradao kada je na njega naletio skuter … kojim je upravljao T. Š., a njegov tužbeni zahtjev je odbijen jer je drugostupanjski sud ocijenio osnovanim prigovor zastare tražbine.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tuženici naloži naknaditi tužitelju parnične troškove uključivši troškove revizije u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

              Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da tuženici naknadi troškove parničnog postupka.

 

              Revizija je neosnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14.- dalje: ZPP) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident neutemeljeno ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je u revizijskom stupnju postupka je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine prije podnošenja tužbe sudu. S tim u vezi je sporno koji je zakon mjerodavan za rješenje spora, odnosno treba li primijeniti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO) u vezi s čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), dakle opći propis obveznog prava, ili pak Pomorski zakonik ("Narodne Novine" broj 17/94, 74/94, 43/96 - dalje: PZ) kao posebni propis.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno:

 

-              da je tužitelj stradao dana 10. srpnja 2002. u akvatoriju kod mjesta D., kao suvozač na brodici na motorni pogon - skuteru …, kojim je upravljao J. V., kada je na skuter naletio drugi skuter … kojim je upravljao T. Š.,

 

-              da je skuter … u vrijeme nezgode bio u vlasništvu L. O.-T. iz M., koja je imala koncesiju za iznajmljivanje skutera,

 

-              da je predmetni skuter bi osiguran kod tuženika policom br. …, obveznog osiguranja od odgovornosti vlasnika brodice s primjenom Općih uvjeta osiguravatelja,

 

-              da je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozlijede uslijed kojih je trpio fizičke bolove i strah, uz posljedično naruženje te umanjenje opće životne i radne sposobnosti od ukupno 55%, te utvrđenu potrebnu za tuđom pomoći i njegom.

 

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku naknaditi tužitelju te materijalnu štetu u iznosu visine troškova za tuđu pomoć i njegu te nematerijalnu štetu po čl. 200. ZOO.

 

Taj sud je odbio prigovor zastare tražbine, a obrazloženje presude glede prigovora zastare temelji na pravnom shvaćanju da se u odnosu na prigovor zastare u rješenju spora ima primijeniti odredba čl. 771. PZ o dvogodišnjem zastarnom roku, ali da taj rok počinje teći prema odredbama ZOO, posebno imajući na da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio prigovor zastare i odbio tužbeni zahtjev. Obrazloženje pobijane presude se temelji na pravnom shvaćanju da je odredbom čl. 771. PZ propisan objektivni rok zastare za tražbine po osnovi naknade štete prouzročene sudarom brodova i da taj rok počinje teći od trenutka sudara. S obzirom na to da se sudar brodica dogodio 10. srpnja 2002., a tužba je podnesena sudu 7. srpnja 2005., nastupila je zastara tražbine.

 

Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede početka tijeka dvogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 771. PZ, jer drži da taj rok ne može početi teći sve dok oštećenik ne sazna za puni opseg štete, odnosno u slučaju štete zbog tjelesne ozlijede ne može teći sve dok se ne dovrši liječenje i ne nastupi konačno zdravstveno stanje.

 

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u vezi s primjenom odredbe čl. 771. PZ.

 

Policom obveznog osiguranja br. … čiji sastavni dio čine Uvjeti za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika brodice na motorni pogon od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (2000. g.) osiguratelj se obvezao namiriti opravdane zahtjeve trećih osoba za naknadu štete nanesene upotrebom osiguranog plovnog objekta.

 

Zakon o osiguranju (»Narodne novine«, br. 46/97. – pročišćeni tekst, 116/99. i 11/02.) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja nije posebno definirao pojam brodice, dok je prema odredbi čl. 5. st. 1. točka 9. tada važećeg PZ brodica definirana kao plovni objekt namijenjen za plovidbu koji nije brod, pa dakle i skuteri ulaze u kategoriju brodica. Ovo kategoriziranje je odlučno jer se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete nastale uslijed sudara dvaju skutera, a prema odredbi čl. 761. PZ odredbe devetog dijela glave I. PZ zakonske odredbe o sudaru brodova primjenjuju se na svaki plovni objekt bez obzira na njegovu namjenu, uključujući i brodice. Odredbe čl. 761-773 PZ primjenjuju se uz ostalo na odgovornost za štetu koju osobe na brodu pretrpe uslijed sudara brodova, iz čega slijedi da se i odredba čl. 771. PZ o zastari tražbine primjenjuje i na zastaru tražbine po osnovi naknade štete zbog sudara skutera.

 

Odredbom čl. 771. st. 1. PZ propisano je da tražbina naknade štete zbog sudara brodova zastarijeva u roku od dvije godine. Radi se o odredbi koja ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe o zastari tražbina u ZOO, a propisani rok od dvije godine je objektivni rok i počinje teći od sudara broda.

 

U ovom slučaju je u trenutku podnošenja tužbe istekao dvogodišnji zastarni rok pa je tuženikov prigovor zastare prihvaćen pravilnom primijenjenom materijalnog prava.

 

Tužitelj je revizijom osporio pravilnu primjenu materijalnog prava i glede odluke o troškovima parničnog postupka ali taj revizijski navod nije obrazložio. Imajući na umu odredu čl. 392s st. 1. ZPP prema kojoj revizijski sud ispituje presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a revizija ne sadrži određene razloge pobijanja odluke o troškovima parničnog postupka, to ovaj sud u odnosu na odluku o troškovima postupka nije razmatrao osnovanost revizije.

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 13. listopada 2015.