Broj: Rev 742/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) A. Č. pok. M. iz B. i H., G.,  koju zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) „C. “ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica L. G., dipl. iur. kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1079/12-2 od 8. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 2576/05 od 31. listopada 2011., u sjednici održanoj 28. listopada 2015.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1079/12-2 od 8. siječnja 2013. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice i odlučeno o troškovima postupka, pa se predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika, te potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu novčane rente zbog izgubljenog uzdržavanja od siječnja 2003. pa mjesečno ubuduće, sve s pripadajućom zateznom kamatom (kako je to precizno određeno izrekom pod I. prvostupanjske presude), te kojom je odbijen protutužbeni zahtjev na vraćanje isplaćenog iznosa od 83.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (kako je to precizno određeno izrekom pod II. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (izreka pod III. prvostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, te odlučeno o troškovima postupka, reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju sa prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu novčane rente zbog izgubljenog uzdržavanja zbog smrti oca i to od siječnja 2003. pa mjesečno ubuduće.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je: - da je M. Č., sad pok. otac tužiteljice (rođene 28. ožujka 1991.) smrtno stradao 16. ožujka 1996. odgovornošću osiguranika tuženika, - da je krajem prosinca 2002. između obitelji sada pok. M. Č. i tuženika sklopljena nagodba po osnovu naknade štete, a temeljem koje nagodbe je 7. siječnja 2003. izvršena i isplata usuglašenog iznosa naknade, - da navedena nagodba sadrži i izjavu članova obitelji Č. (zastupanih po punomoćniku - odvjetniku) da su primitkom ugovorenog iznosa naknade podmireni svi njihovi zahtjevi iz štetnog događaja u odnosu prema tuženiku, te da nakon izvršene isplate nemaju daljnjih zahtjeva, - da je navedenom nagodbom obuhvaćena i isplaćena šteta i po zahtjevu tužiteljice (po osnovu duševnih boli iznos od 40.000,00 kuna, te iznos od 43.000,00 kuna po osnovu dospjelog izgubljenog uzdržavanja i kapitaliziranog iznosa rente), te - da je tužiteljicu kao maloljetnu osobu s trenutkom sklapanja nagodbe zastupala majka V. Č. kao zakonska zastupnica, dok s trenutkom sklapanja nagodbe majka tužiteljice nije imala suglasnost centra za socijalnu skrb za sklapanje takve nagodbe.

U navedenom stanju stvari prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice cijeneći: - da navedena nagodba ne proizvodi pravne učinke u odnosu prema tužiteljici jer je tužiteljica u trenutku sklapanja nagodbe bila maloljetna, dok njena majka kao zakonska zastupnica nije imala suglasnost centra za socijalnu skrb za sklapanje takve nagodbe, međutim – da tužiteljica nije dokazala da bi po osnovu uzdržavanja od sada pok. oca primala veći iznos od onog kojeg je već primila od tuženika po osnovu izgubljenog uzdržavanja, te od iznosa kojeg prima po osnovu obiteljske mirovine, tako da po navedenom osnovu u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem ne trpi štetu.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu na iznijetom pravnom shvaćanju da nagodba koju je majka tužiteljice kao njena zakonska zastupnica u ime tužiteljice sklopila s tuženikom predstavlja valjan pravni posao, iako majka tužiteljice za taj pravni posao nije imala suglasnost centra za socijalnu skrb, te da tako nagodba obvezuje i tužiteljicu.

Izloženo stajalište drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, shodno odredbi čl. 1091. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO, a koji Zakon je primijeniti u konkretnom slučaju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11) za sklapanje ugovora o nagodbi potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je predmet nagodbe. U tom smislu (a koje pravno shvaćanje je iznijeto i u odlukama ovog suda: br. Rev – 986/96-2 od 23. veljače 1999., te Rev – 1163/08-2 od 25. studenog 2010.), pri ostvarivanju roditeljske skrbi, te tako dužnosti i prava zastupanja svoje maloljetne djece i sklapanja pravnih poslova (čl. 97. Obiteljskog zakona /"Narodne novine" br. 162/97 – dalje: Obz/) roditelji nisu ovlašteni protivno odredbi čl. 265. Obz-a bez odobrenja nadležnog centra za socijalnu skrb sklopiti nagodbu u dijelu koji se odnosi na otuđenje ili opterećenje imovine svoje maloljetne djece, pa tako ni za sklapanje nagodbe u sadržaju o kojem je u konkretnom slučaju riječ. Kako majka u to vrijeme maloljetne tužiteljice nije imala suglasnost nadležnog centra za socijalnu skrb za sklapanje navedene nagodbe, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna nagodba u dijelu koji se odnosi na tražbinu tužiteljice ništetna (jer je sklopljena protivno kogentnim odredbama Obz-a /čl. 103. st. 1. ZOO-a/).

Međutim, kako je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu iz drugih razloga u odnosu na razloge koje je prihvatio prvostupanjski sud, to su u drugostupanjskoj odluci izostali razlozi po osnovu ocjene žalbenih navoda tužiteljice koji se odnose na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda po osnovu: - visine primanja sada pok. uzdržavatelja da nije poginuo i da je nastavio s ostvarivanjem primanja - koliko bi od tako ostvarenih primanja trošio na svoje uzdržavanje i ostalih osoba koje je uzdržavao, a koliko za uzdržavanje tužiteljice, te – visine obiteljske mirovine koju ostvaruje tužiteljica. Naime, svoj zahtjev za plaćanje novčane rente tužiteljica temelji na odredbi čl. 194. ZOO-a prema kojoj je tuženik dužan naknaditi tužiteljici uzdržavanje koje je stvarno izgubila smrću oca. Pritom, kako to ispravno cijeni prvostupanjski sud, u izgubljeno uzdržavanje valja uračunati svotu obiteljske mirovine koju oštećenica prima, ali prilikom utvrđivanja visine štete za izgubljeno uzdržavanje, osim plaće koju je pokojni otac tužiteljice ostvarivao, valja uzeti u obzir i ostvarenu dodatnu zaradu ako je ta zarada trošena na uzdržavanje oštećenice.

Kako zbog pogrešne primijene materijalnog prava drugostupanjski sud nije cijenio navedene okolnosti činjeničnog stanja odlučnog za odluku o postavljenom zahtjevu tužiteljice u ovoj pravnoj stvari, to ne postoje uvjeti za preinačenje presude: Zbog navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci, a kako to nalaže odredba čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. listopada 2015.