- 1 -              Poslovni broj: Usž-1357/19-4

Poslovni broj: Usž-1357/19-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. M. iz C., koju zastupa odvjetnik H. S., C., protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u R. – Odjela P.-g. županije, R., klasa: UP/I-362-02/12-02/1769, urbroj: 531-07-1-3-2-17-05 od 28. studenoga 2017., uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. M. iz P., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & p., R., radi oglašivanja ništavim, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1680/17-11 od 28. studenoga 2018., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2019.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1680/17-11 od 28. studenoga 2018.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskom suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/I-362-02/12-02/1769, urbroj: 531-07-1-3-2-17-05 od 28. studenoga 2017., kojim je tuženik oglasio ništavim svoje rješenje, klasa: UP/I-362-02/12-02/1769, urbroj: 531-07-1-6-2-12-02 od 31. srpnja 2012. o sanaciji i uklanjanju pomoćne građevine (spremišta) s masivnim vanjskim nosivim i potpornim AB zidovima u okućnici vikend stambene građevine na zemljištu opisanom kao granica k.č.br. 338/1 k.o. J., investitora i vlasnika S. M. Ovo uz obrazloženje da je isto doneseno u stvari sudske nadležnosti, a uz to izvršenje takvog rješenja o uklanjanju nije predviđeno važećim Zakonom o građevinskoj inspekciji.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu u žalbi navodi da žalbu podnosi iz svih razloga navedenih u odredbi članka 66. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da sud nije uzeo u obzir navode zainteresirane osobe kako su radnje koje su predviđene rješenjem od 31. srpnja 2012. predmet parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pa je ovaj spor trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka. Smatra da rješenje, kao i presuda suda, nije provediva, obzirom da je odredbom članka 30. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji isključena mogućnost uklanjanja potpornih zidova ili drugih građevina ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu. Zbog toga smatra da je tuženik pravilno postupio sukladno odredbi članka 128. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže žalbu usvojiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

Tuženik i D. M., tužiteljica u ovom upravnom sporu, nisu dostavili odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). To stoga jer je prema podacima sveza spisa postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, nakon čega je osnovano poništeno rješenje tuženika, kojim je isti oglasio svoje rješenje od 31. srpnja 2012. ništavim.

Odredbom članka 128. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, a prema točki 3. istog članka Zakona ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

Ništavost se procjenjuje prema tome da li je rješenje koje se oglašuje ništavim bilo ništavo prema propisu koji je bio na snazi u trenutku donošenja tog rješenja, dakle, u trenutku donošenja rješenja građevinske inspekcije od 31. srpnja 2012. koje je doneseno temeljem odredaba tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj: 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12.), a kojim je bilo propisano ovlaštenje građevinskog inspektora, kao i mjere koje je građevinski inspektor temeljem tog propisa ovlašten izreći pa se ne radi o rješenju koje bi bilo doneseno u stvari iz sudske nadležnosti. Naime, kasnije izmjene propisa ne mogu biti razlog za oglašenje rješenja ništavim u smislu naprijed navedene odredbe ZUP-a. Osim toga, osnovano prvostupanjski sud upire na odredbu članka 30. stavka 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13., dalje: ZGI), iz koje odredbe također proizlazi da se u provedbi inspekcijskog nadzora ne radi o stvari iz sudske nadležnosti.

Također, naprijed navedenim ZGI-om propisano je generalno ovlaštenje građevinskog inspektora da u obavljanju inspekcijskog nadzora građenja putem druge osobe izvršava doneseno inspekcijsko rješenje, zbog čega pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ne postoji niti jedan razlog stvarne i pravne nemogućnosti izvršenja tog rješenja.

Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.