Broj: Rev 918/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Županijska uprava za ceste Z. , Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 203/11-2 od 28. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P - 270/2004-148 od 28. prosinca 2010., u sjednici održanoj 4. studenoga 2015.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu naknade štete iznosa od 209.060,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a odlukom o troškovima postupka obvezan tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 67.800,30 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno tvrdnji tužitelja, pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Valja pritom reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedeni dokazi nisu ocijenjeni sukladno shvaćanju revidenta, nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 8. veljače 2004., kada je upravljajući svojim automobilom županijskom cestom S. – R. – D. R. (kojom neprijeporno upravlja tuženik) sletio s ceste.

Tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete temelji na činjeničnom osnovu propusta tuženika u održavanju ceste. Naime, prema činjeničnim navodima tužbe, tužitelj je pretrpio nezgodu u uzročnoposljedičnoj vezi s propustom tuženika u održavanju zaleđene ceste. Riječ je o odgovornosti koja se temelji na kriteriju presumirane krivnje u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11). Uz postojanje krivnje štetnika, kao posebne pretpostavke kod ove vrste odgovornosti, za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu potrebno je kumulativno ispunjenje i općih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti odgovornosti za štetu, protupravna štetna radnja štetnika, šteta, te uzročna veza između štetne radnje i štete). Pri tom štetnu radnju predstavlja svaka radnja (činjenje kao aktivna radnja) ili propust (štetnik je propustio učiniti nešto što je na temelju zakona ili ugovora bio dužan učiniti) štetnika kojom se oštećeniku nanosi šteta. Utoliko bi u konkretnom slučaju, uz ispunjenje ostalih pretpostavki, tužena županijska uprava za ceste bila odgovorna za štetu u okolnostima da je do slijetanja automobila s kolnika došlo u uzročnoposljedičnoj vezi s propustom tuženice u održavanju ceste (čišćenja kolnika i osiguranja prohodnosti ceste u zimskim uvjetima).

Međutim, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je kolnik na kojem je došlo do nezgode u trenutku nastanka štetnog događaja bio zaleđen, a time da je do štetnog događaja došlo u uzročnoposljedičnoj vezi s propustom tuženice u održavanju zaleđene ceste. Navedenim, a kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi, nisu ispunjene pretpostavke za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu od strane tuženice, čime je zahtjev tužitelja odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

Daljnji revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o naprijed iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a istu valjalo odbiti kao neosnovanu, a kako je to odlučeno u izreci.

Zagreb, 4. studenoga 2015.