Poslovni broj: UsI-21/18-12

1

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz V. S., koju zastupa opunomoćenik I.V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., radi prava na status roditelja njegovatelja, 6. prosinca 2019.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Poništava se rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-555-05/17-02/103, Urbroj:  519-08/3-17-4 od 13. studenog 2017. i predmet vraća tuženiku da u roku od 60 dana od dostave presude donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja centra, Klasa: UP/I-555-05/17-04/1, Urbroj: 2209-54-26-17-8 od 19. svibnja 2017.             

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-555-05/17-02/103, Urbroj:  519-08/3-17-4 od 13. studenog 2017. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja C., Klasa: UP/I-555-05/17-04/1, Urbroj: 2209-54-26-17-8 od 19. svibnja 2017.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za sina A. P., uz obrazloženje da kod A. P. prema nalazu i mišljenju zavoda, P.u. u Z., Klasa: 551-01/17-07/58, Urbroj: 426-04-07/27-17-3 od 27. travnja 0217. postoji teški invaliditet, ali ne postoji više vrsta teških oštećenja zbog kojih je potpuno ovisan o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba sukladno Uredbi o metodologiji vještačenja (Narodne novine, broj: 153/14. i 108/15. u daljnjem tekstu Uredba), radi čega nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja propisani odredbom članka 63. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/13., 152/14., 99/15. i 52/16.).

Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je nezakonita i nepravilna, a svojim posljedicama vrlo ozbiljno zakida  osnovna zakonska prava kako nje, tako i obitelji te interese duševno zaostale osobe A. P.. Tužiteljica navodi da je njezin sin duševno zaostala osoba te kao takav nesporno nije sposoban brinuti sam o sebi, pa je i u postupku utvrđeno postojanje prijeke potrebe trajne pomoći i njege druge osobe u punom opsegu, kao i u svim do sada provedenim vještačenjima: on se sam ne može niti hraniti bez opasnosti od gušenja, a niti presvlačiti i prati, kao niti bilo što drugo, sve zbog  medicinskih dijagnoza, primarno mentalne retardacije. Ističe  da je njen sin potpuno ovisan o pomoći i njezi druge osobe, a da je tome tako  proizlazi i iz mišljenja sudskog vještaka za psihijatriju dr. A. H. od 10.9.2013. danog u postupku u kojem je sinu oduzeta poslovna sposobnost. Napominje da se pobijana odluka ne može ispitati jer je iz  uvida u opsežan tekst žalbe i u oskudno obrazloženje pobijane odluke vidljivo da obrazloženje pobijane odluke nije dalo nikakav osvrt na odlučne žalbene razloge, čime je ona nezakonita, jer nema razloga o odlučim činjenicama.

Tužiteljica predlaže da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome.

Tuženik predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

              U skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 142/12., 152/14. i 29/17.) dana 29. studenog 2019. održana je usmena i javna rasprava na koju su pozvane stranke spora kako bi im bila dana mogućnosti da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima ovog spora.

Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima rasprava je održana u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi. Navodima tužbe dodaje kako njen sin ima Down-ov sindrom i tešku mentalnu retardaciju, a od podnošenja tužbe njegovo zdravstveno stanje se dodatno pogoršalo zbog epileptičkih napada koje trpi i apneje, budući po noći prestaje disati te ima psihotične napadaje. Navodi kako je gramatičko tumačenje zakonske odredbe besmisleno te pritom ukazuje na ustavne kategorije i prava koja Ustav Republike Hrvatske daje, pa iznosi da je potpuno irelevantno da li osoba ima jedno ili više oštećenja ako je posljedica tog oštećenja ista, odnosno radi se o osobi koja ne može samostalno funkcionirati ili je nesposobna za život i nema smislenog argumenta zašto bi se radila razlika između tih kategorija. Po potrebi predlaže provesti dokazni postupak vještačenjem.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

Dokumentaciju koju je tužiteljica predala i dostavila u spis nakon zaključenja rasprave sud nije uzeo u obzir pri donošenju odluke.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja,  sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, prema slobodnom uvjerenju suda, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice 12. siječnja 2017., a odluka donesena nakon što je izvršen uvid u zahtjev i zahtjevu priloženu dokumentaciju te provedeno vještačenje i pribavljen nalaz i mišljenje zavoda, Klasa; 551-01/17-07/58, Urbroj: 426-04-07/27-17-3 od 27. travnja 2017. kojim je kod A. P. utvrđeno postojanje intelektualne teškoće 4. stupanj, nije utvrđeno postojanje više vrsta oštećenja, pa sukladno utvrđenom postojanju teškog invaliditeta IV. stupnja prema Uredbi i Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti utvrđena je trajna promjena u zdravstvenom stanju, postojanje prijeke potrebe trajne pomoći i njege u punom opsegu. Navedenim nalazom i mišljenjem nije utvrđeno postojanje potrebe za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata zbog kojih je osoba onemogućena pri uključivanju u svakodnevne životne aktivnosti u kući i izvan kuće, a ne postoji ni potreba za kontrolnim vještačenjem. Pozivom na odredbe članka 63. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16. i 16/17.) zahtjev je odbijen.

              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja navodeći da je, kako tužiteljica pobija rješenje u svezi nalaza i mišljenja kojim je utvrđeno zdravstveno stanje njezinog sina, pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka zavoda, S.u.Z., Klasa; 551-01/17-07/58, Urbroj: 426-04-01/5-17-6, broj evidencije: 26827 od 18. listopada 2017. a iz kojeg proizlazi da je kod A. P. ocjena zdravstvenog stanja izražena u mjerilima teškog invaliditeta IV. stupnja (intelektualne teškoće). Nadalje, tuženik navodi da je utvrđeno postojanje prijeke potrebe trajne pomoći i njege druge osobe u punom opsegu, a nije utvrđeno postojanje više vrsta teških oštećenja zdravlja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih i osjetilnih) niti je utvrđeno postojanje potpune nepokretnosti i uz pomoć ortopedskih pomagala, te ne postoji potreba pružanja specifične njege izvođenjem medicinsko – tehničkih zahvata.

Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da kod A. P. ne postoji pretpostavka iz članka 63. Zakona o socijalnoj skrbi, što predstavlja zapreku za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja, a to iz razloga jer kod imenovanog ne postoji potpuna ovisnost o pomoći i njezi druge osobe radi koje bi mu za održavanje života bilo potrebno pružanje specifične njege, niti je u potpunosti nepokretan ni uz pomoć ortopedskih pomagala, niti ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih i osjetilnih). Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) žalba je odbijena.

Prema članku 63. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

- potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen,

- u potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala

- ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

Obzirom na citiranu odredbu u postupku koji je prethodio ovom sporu nužno je bilo ocijeniti  zdravstveno stanje sina tužiteljice A. P., radi ocjene osnovanosti podnesenog zahtjeva, odnosno žalbe. Stoga, u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenice koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku utvrđene su u postupku vještačenja pred prvostupanjskim i drugostupanjskim nadležnim tijelom vještačenja, te su nalaz i mišljenja pribavljeni u postupku poslužili javnopravnom tijelu za odluku o osnovanosti zahtjeva odnosno žalbe.

Uvidom u nalaz i mišljenje zavoda, Sektora za vještačenje, P.u. u Z., Klasa: 551-01/17-07/58, Urbroj: 426-04-07/27-17-3 od 27. travnja 2017. i  nalaz i mišljenje istog Zavoda, S.u., Klasa: 551-01/17-07/58, Urbroj: 426-04-01/5-17-6 od 18. listopada 2017.  utvrđeno je da nadležna tijela vještačenja suglasno iznose zaključke u kojima, temeljem neposrednog pregleda (u prvom stupnju)  i medicinske dokumentacije navode da kod sina tužiteljice A. P., postoji intelektualno oštećenje – teški invaliditet IV. stupanj, slijedom čega utvrđuju postojanje prijeke trajne potrebe  pomoći i njege u  punom opsegu, a nisu utvrđene u ocjeni zdravstvenog stanja imenovanog okolnosti koje odgovaraju kriterijima iz odredbe članka 63. Zakona o socijalnoj skrbi.

Uvidom u žalbu tužiteljice utvrđeno je da je u istoj osporavala zaključke tijela vještačenja, a pritom ukazivala i na žalbi priloženu dodatnu dokumentaciju: prvostupanjsko tijelo vještačenja centra, nalaz i mišljenje od 7. svibnja 2010. u kojemu se utvrđuje postojanje prijeke stalne pomoći i njege u punom opsegu, a što je prema navodima tužiteljice u žalbi potvrda osnovanosti zahtjeva, te psihijatrijski nalaz i mišljenje o duševnom zdravlju A. P. stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. A. H. od 10. rujna 2013.  Pored navedenog, tužiteljica je u žalbi ukazivala na povrede odredaba postupka ukazujući na odredbu članka 52. Zakona o općem upravnom postupku o pravu stranke na sudjelovanje u ispitnom postupku, ističući da joj nije dana mogućnost očitovanja na vještački nalaz niti omogućeno očitovanje vezano za druge odlučne okolnosti, jer bi na taj način imala mogućnost ukazati i na greške u provođenju aktualnog vještačenja, pa i o tome da je  prethodno u postupku vještačenja kod njenog sina utvrđeno postojanje i tjelesnog oštećenja i to više vrsta, dok u zadnjem vještačenju o tome nema ništa.

Uvidom u nalaz i mišljenje centra Broj: UP/I-555-05/10-01/14, broj evidencije: MK/II-2-10 od 7. svibnja 2010. utvrđeno je da je kod sina tužiteljice A. P. utvrđeno postojanje više vrsta oštećenja zdravlja sukladno čl. 37. st. 1. ranije važećeg Pravilnika i to: tjelesno oštećenje (čl. 34. Pravilnika) i mentalno oštećenje (čl. 35. st. 2. t. 2. Pravilnika), odnosno postojanje težine oštećenja zdravlja sukladno čl. 38. st. 2. al  3. Pravilnika (kako proizlazi iz točke 9. i 19. toga nalaza).

Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka danog u postupku lišenja poslovne sposobnosti A. P. utvrđeno je da vještak navodi: „... redukcija socijalnog funkcioniranja kao produkt mentalne retardiranosti čine ga ipak potpuno ovisnim o pomoći i brizi drugih osoba, prvenstveno roditelja. A. P. nije u stanju voditi brigu, razumjeti, obraditi, shvatiti, donijeti odluku o svakodnevnim elementarnim problemima i zahtjevima koji se pred njega postavljaju. On samostalno nije uspio usvojiti čak osnovne higijenske i prehrambene navike, samostalno oblačenje i sl. već mu je za to potrebna pomoć i asistencija obitelji ...“

Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

Prema stavku 2. članka 120. Zakona o općem upravnom postupku odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje.

Prema stavku 3. članka 120. Zakona o općem upravnom postupku  u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe,  prema ocjeni suda navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, a time i primjena materijalnog prava, dovedeno je u pitanje, zbog povreda odredaba postupka koji se odnosi na  obrazloženje osporenog rješenja, te ocjenu relevantne dokumentacije dostavljene uz žalbu od strane drugostupanjskog tijela vještačenja.

              Naime, kako je tužiteljica osporavala žalbom zaključke tijela vještačenja o ocjeni zdravstvenog stanja njezinog sina, u kontekstu postojanja okolnosti koje su člankom 63. stavkom 1. alinejom 3. Zakona o socijalnoj skrbi  propisane kao relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva (žalbe), to je nadležno tijelo vještačenja u postupku po žalbi bilo dužno razmotriti priloženu dokumentaciju te iznijeti u svom mišljenju razloge prihvaćanja/neprihvaćanja iste.

Opravdano navodi tužiteljica da je u prethodnom postupku vještačenja još 2010. godine, kod njenog sina utvrđeno postojanje osim mentalnog i tjelesno oštećenje. Stoga je nadležno tijelo vještačenja trebalo obrazložiti iz kojih razloga smatra da ranije utvrđeno tjelesno oštećenje više ne postoji, a što je propustilo učiniti, iako je kako proizlazi iz nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja o navedenom nalazu iz 2010. imalo saznanja.

Pored navedenog, osnovano navodi tužiteljica da osporeno rješenje nema očitovanje na istaknute žalbene prigovore vezano za povrede prava stranke na sudjelovanje u postupku.

Pravo na žalbu  i time odgovarajuću pravnu zaštitu može se učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje koji se onda mogu pobijati u obrani žaliteljevih prava i na zakonu osnovanih interesa. Ovo zato, jer je bez upućenosti u te razloge onemogućeno ili bitno otežano učinkovito korištenje ustavnim pravom na žalbu odnosno drugu pravnu zaštitu.

U konkretnom predmetu nije postupljeno u skladu sa citiranim odredbama, pa je osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Zbog navedenog osporeno rješenje ne može se cijeniti zakonitim.

U postupku nakon ove presude  tuženik je dužan donijeti novo rješenje o podnesenoj žalbi, uvažavajući primjedbe suda iznesene u ovoj presudi i otkloniti uočene nedostatke, na način da zatraži od nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja novi nalaz i mišljenje iz kojeg će biti razvidno da je cijenjena i žalbi priložena dokumentacija (nalazi i mišljenja tijela vještačenja i sud. vještaka), sve u skladu sa odredbom članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, te novu odluku valjano obrazloži sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

U skladu sa odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, valjalo je poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti tuženiku radi donošenja odluke u ovoj upravnoj stvari.

U Zagrebu 6. prosinca 2019.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl.  66. st. 2. Zakona o upravnim sporovima).