Poslovni broj: 15 UsIizv-10/19-12

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Vesne Šimić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. N. iz S., zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u O. d. K. & K. d.o.o., sa sjedištem u S., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe „P. i n.“ d.o.o., sa sjedištem u S., zastupane po opunomoćeniku M. P., odvjetniku u S., radi obnove postupka poništenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, nakon javne i usmene rasprave zaključene 27. studenog 2019. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 5. prosinca 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/15-01/…, Urbroj: 514-05-02-01-02-19-… od 29. travnja 2019. godine.

 

                                                   r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 6.250,00 kuna na ime naknade troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 22. srpnja 2019. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/15-01/…, Urbroj: 514-05-02-01-02-19-… od 29. travnja 2019. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 27. studenog 2019. godine tužitelj najprije citira izreku osporenog rješenja, pa potom i njegovo obrazloženje, nakon čega ističe kako je isto nezakonito. Naime, u prijedlogu za obnovu postupka da je navedeno kako se isti temelji na odredbi čl. 249. st. 1. t. 1. i t. 4. ZUP-a s obzirom da je podnositelj stekao mogućnost upotrebe novih dokaza kojima da se pobijaju neistiniti navodi zainteresirane osobe iz ovog spora na temelju kojih navoda da je organ koji je vodio postupak doveden u zabludu, da se uvidom u katastarski operat za predmetnu č.z. … k.o. S. i uvidom u aerosnimku od 22. srpnja 1999. može utvrditi da su neistiniti navodi zainteresirane osobe, ujedno da je netočna i tvrdnja kako je na predmetnoj nekretnini 1985. izgrađen staklenik i da je isti ucrtan u geodetske mape, kao i da isti nikada nije proveden u katastru, niti da je donijeto rješenje kojim bi bila određena promjena položaja, oblika i načina uporabe, a posebice kojim bi bilo određeno uplanjenje staklenika na ovoj nekretnini, što da je vidljivo iz prerisa katastarskog plana od 2. prosinca 1999. u kojem da staklenik nije ucrtan i konačno da se u posjedu konkretne nekretnine faktički nalazi predlagatelj. Isto tako, pregledom rješenja prvostupanjskog tijela od 21. travnja 2006. i rješenja tuženika od 25. listopada 2007. koja da su donijeta u postupku čija se obnova traži, da se može utvrditi kako se naznačena rješenja temelje na navodima zainteresirane osobe iz ovog spora i to da je staklenik bio ucrtan 1985. u geodetskim mapama temeljem geodetskog elaborata, slijedom čega da je tužitelj svoj prijedlog utemeljio na novim dokazima i činjenicama, ali i na odredbi čl. 249. st. 1. t. 4. ZUP-a budući se rješenje temelji na neistinitim navodima stranke kojim su upravna tijela dovedena u zabludu, no da tuženik u osporenom rješenju uopće nije razmatrao odredbi čl. 249. st. 1. t. 4. ZUP-a, već samo odredbu čl. 249. st. 1. t. 1. ZUP-a. Stoga, da ne bi trebalo biti sporno da su navedena rješenja utemeljena na neistinitim navodima o ucrtavanju staklenika u katastarske mape, što da se može utvrditi uvidom u katastarski operat i izvatkom iz katastarskog plana, s tim da tuženik neosnovano zaključuje i da se dokazi koje je tužitelj predložio odnose na nove činjenice nastale nakon okončanja postupka čija se obnova traži. Također, s obzirom da je tužitelj predložio saslušanje dva svjedoka međašnika, kao i uvid u katastarski operat, sve u cilju utvrđenja nepostojanja staklenika, tim dokazima da se ne bi utvrđivalo činjenično stanje nakon okončanja postupka, već da bi se utvrđivale činjenice koje su bile odlučne za donošenje odluke u postupku čija se obnova traži budući je činjenićno stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio da sud donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškak upravnog spora. 

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu te na raspravi održanoj pred ovim sudom 27. studenog 2019. godine u bitnom je navela kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da osporava sve navode iz tužbe kao neutemeljene. Niame, tužitelj na ni koji način da nije dokazao da bi organ koji vodi postupak bio doveden u zabludu i upravo zbog tog razloga da je i odbačen njegov prijedlog za obnovu postupka. U odnosu na pak navode tužitelja kako je on stekao saznanja o novim činenicama te stekao mogućnost da iste tek sada upotrijebi, zainteresirana osoba napominje kako se tužitelj zapravo poziva na dokumentaciju kojom je mogao raspolagati i u prijašnjem postupku, slijedom čega da nije dokazao da bi stekao saznanja o novim činjenicama koje bi dovele do drugačijeg rješenja. Isto tako, glede tužbenih navoda da na predmetnoj nekretnini nije izgrađen rasadnik ni staklenik, zainteresirana osoba ističe kako je u prethodnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je predmetno zemljište u cijelosti iskorišteno u svrhu radi koje da je i provedena eksproprijacija, a što da je utvrđeno i očevidom na licu mjesta. Slijedom iznijetog, zainteresirana osoba je predložila sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kao i da mu se naloži naknaditi trošak spora zainteresiranoj osobi.

              U sporu je održana rasprava 27. studenog 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenica opunomoćenika tužitelja i zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

              Na održanoj raspravi, zamjenica opunomoćenik tužitelja istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, kao i pri postavljenom tužbenom zahtjevu te je ujedno predložila da se u ovom sporu izvede dokaz saslušanjem svjedoka V. T. iz S., i M. L. iz S., a ujedno i da sud po službenoj dužnosti pribavi od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda u S. izvadak iz katastarskog operata u odnosu na č.z. … k.o. S. nove izmjere, a sve to na okolnosti da staklenik na konkretnoj nekretnini nikada nije bio ucrtan u geodetskim mapama, dok drugih dokaznih prijedloga nije imala. Također, nadodala je kako se navodi zainteresirane osobe kao i obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela odnose isključivo na primjenu članka 249. st. 1. toč. 1. ZUP-a dok uopće da nije odlučeno o primjeni čl. 249. st. 1. toč. 4. ZUP-a, zbog čega da tužitelj smatra kako je relevantno izvesti predložene dokaze, te je konačno u spis priložila popis troškova spora uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju prema priloženom popisu troškova.

              Na istoj raspravi, zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, ujedno da se protivi izvođenju predloženih dokaza od strane tužitelja budući je riječ o dokazima kojima je tužitelj mogao raspolagati prije pokretanja obnove postupka poništenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, pa kako zainteresirana osoba nije imala dokaznih prijedloga, predložila je sudu zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, uz prijedlog da sud naloži plaćanje troškova spora tužitelju.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja od 5. rujna 2019. zajedno s prilogom, dopis tuženika od 5. rujna 2019., odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe, popis troškova tužitelja priložen u spis na održanoj raspravi, te spis upravnoga tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

              Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu izvede dokaz saslušanjem svjedoka V. T. iz S., i M. L. iz S., ujedno i da sud po službenoj dužnosti pribavi od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda u S. izvadak iz katastarskog operata u odnosu na č.z. … k.o. S. nove izmjere, sve to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne u ovom upravnom sporu, imajući u vidu predmet ovog upravnog spora, te dokaze koje prileže spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, smatrajaući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja citiranih dokaza.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je obnova postupka okončanog donošenjem rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/06-01/…, Urbroj: 514-03-07/1-07-… od 25. listopada 2007. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u S.-d. ž., Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-943-04/99-02/…, Urbroj: 2181-05-03-06-… od 21. travnja 2006., a kojim je pak odbijen zahtjev tužitelja za poništenje rješenja o eksproprijaciji O. S., Odjela za financije, broj: E-… od 11. prosinca 1964., kojim je dotičnom eksproprirana č.z. … k.o. S. u površini od 1726 m2 (nove izmjere č.z. … k.o. S.) u korist zainteresirane osobe iz ovog spora radi proširenja rasadnika za ukrasno bilje i cvijeće, za koje zemljište je rješenjem O. s. u S. broj: IR-… od 23. prosinca 1979. tužitelju utvrđena naknada za eksproprirano zemljište u iznosu od 572.502 dinara.

Naime, zaključkom Ureda državne uprave u S.-d. ž., Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-943-04/99-02/…, Urbroj: 2181-05-01/017-15-… od 6. srpnja 2015. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog donošenjem pravomoćnog rješenja istog tijela Klasa: UP-I-943-04/99-02/…, Urbroj: 2181-05-03-06-… od 21. travnja 2006. kao neutemeljen, u bitnom iz razloga što je to tijelo našlo da je u pravomoćno okončanom postupku čija obnova postupka je predložena, utvrđeno da je svrha eksproprijacije ostvarena, kao i da se konkretno zemljište i u vrijeme donošenja rješenja koristilo za proizvodnju bilja i cvijeća, pa kako tužitelj u svom prijedlogu za obnovu postupka nije učinio vjerojatnom okolnosti na kojima je utemeljio svoj prijedlog, uslijed čega isti da ne može utjecati na donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je prijedlog odbačen pozivom na odredbu čl. 256. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96).             

Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/15-01/…, Urbroj: 514-05-02-01-02-19-… od 29. travnja 2019. godine, postupajući po žalbi tužitelja, citirani zaključak prvostupanjskog tijela je poništen, te je ujedno riješeno da se odbacuje prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/06-01/…, Urbroj: 514-03-07/1-07-… od 25. listopada 2007. godine, a zaključak je poništen u bitnom iz razloga jer je tuženik našao da u smislu odredbe čl. 255. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) za odlučivanje o prijedlogu tužitelja nije bilo nadležno prvostupanjsko tijelo, već upravo tuženik pa je isti u smislu odredbe čl. 242. st. 2. istog Zakona poništen kao nezakonit, dok je prijedlog odbačen u bitnom iz razloga što je i tuženik našao da dokazima, odnosno okolnostima na kojima je tužitelj utemeljio svoj prijedlog za obnovu postupka nije učinio vjerojatnim da zemljište nije bilo privedeno svrsi nakon eksproprijacije, uslijed čega je tuženik zaključio da takav prijedlog ne ispunjava uvjete iz odredbe čl. 256. st. 1. istog Zakona, pa je isti odbačen primjenom čl. 256. st. 2. ZUP-a.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 12. ožujka 2009. podnio prijedlog za obnovu postupka koji je okončan donošenjem rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/06-01/…, Urbroj: 514-03-07/1-07-… od 25. listopada 2007. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u S.-d. ž., Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-943-04/99-02/…, Urbroj: 2181-05-03-06-… od 21. travnja 2006., a kojim je pak odbijen zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o eksproprijaciji O. S., Odjela za financije, broj: E-… od 11. prosinca 1964., a kojim je dotičnom eksproprirana č.z. … k.o. S. u površini od 1726 m2 (nove izmjere č.z. … k.o. S.) u korist zainteresirane osobe iz ovog spora radi proširenja rasadnika za ukrasno bilje i cvijeće, za koje zemljište je rješenjem O. s. u S. broj: IR-… od 23. prosinca 1979. tužitelju utvrđena naknada za eksproprirano zemljište u iznosu od 572.502 dinara. Također, nije sporno ni da je tužitelj svoj prijedlog za obnovu postupka utemeljio na razlozima kakve u vidu ima odredba čl. 249. st. 1. t. 1. i t. 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96).

Međutim, među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za obnovu postupka kakve u vidu ima mjerodavna odredba čl. 249. st. 1. t. 1. i t. 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) , odnosno jesu li na strani tužitelja bile kumulativno ispunjene pretpostavke za obnovu postupka iz odredbe čl. 256. st. 1. istog Zakona i to da je prijedlog pravodoban, izjavljen od ovlaštene osobe te da je okolnost na kojoj je prijedlog utemeljen učinjena vjerojatnom ili je pak takav prijedlog trebalo odbaciti na koji način je postupio tuženik, ujedno spornim se ukazuje i je li tuženik kada je svojim aktom meritorno riješio predmetnu upravn stvar cjelovito odlučio o prijedlogu tužitelja, posebice u pogledu razloga za obnovu postupka kakvog u vidu ima odredba čl. 249. st. 1. t. 4. Zakona o općem upravnom postupku, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredbom čl. 249. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) propisano je da postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnovit će se:

1) ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku;

2) ako je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka, ili ako je došlo kao posljedica kakva djela kažnjivoga po kaznenom zakonu;

3) ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o privrednom prijestupu, a ta je presuda pravomoćno ukinuta;

4) ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ što je vodio postupak doveden u zabludu; 

5) ako se rješenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju; a nadležni je organi to pitanje kasnije riješio u bitnim točkama drugačije;

6) ako je u donošenju rješenja sudjelovala službena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta;

7) ako je rješenje donijela službena osoba nadležnog organa koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje;

8) ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu predviđenome važećim propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana većina;

9) ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost da sudjeluje u postupku;

10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik a po zakonu je trebalo da je zastupa;

11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se uz uvjete iz članka 15. ovog zakona služi svojim jezikom.

Odredbom čl. 250. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) propisano je da zbog okolnosti navedenih u članku 249. toč. 1), 6), 7), 8) i 11) ovog zakona stranka može tražiti obnovu postupka samo ako bez svoje krivnje nije bila u stanju da u prijašnjem postupku iznese okolnosti zbog kojih traži obnovu.

Odredbom čl. 254. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) propisano je da je stranka dužna u prijedlogu za obnovu postupka učiniti vjerojatnima okolnosti na kojima temelji prijedlog, a i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku.

Odredbom čl. 255. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) propisano je da prijedlog za obnovu postupka stranka predaje ili šalje organu koji je o predmetu rješavao u prvom stupnju ili organu koji je donio rješenja kojim je postupak okončan.

Stavkom 2. da o prijedlogu za obnovu rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan.

Stavkom 3. da kad se obnova traži po rješenju koje je doneseno u drugom stupnju, prvostupanjski organ koji primi prijedlog za obnovu priključit će spise predmeta prijedlogu i poslati organu koji je rješavao u drugom stupnju.

Odredbom čl. 256. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) propisano je da kad organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, dužan je ispitati da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom.

Stavkom 2. da ako uvjeti iz prethodnog stavka nisu ispunjeni, nadležni organ će svojim zaključkom odbaciti prijedlog.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem poništio zaključak prvostupanjskog tijela i sam riješio upravnu stavr na način što je odbacio prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/06-01/…, Urbroj: 514-03-07/1-07-… od 25. listopada 2007. godine, ovo stoga što i sud zaključuje kako prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno za odlučivanje o prijedlogu tužitelja za obnovu postupka u smislu odredbe čl. 255. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 23/91 i 103/96) pa je zaključak pravilno poništen kao nezakonit, ujedno u konkretnom slučanu na strani tužitelja nisu bili kumulativno ispunjeni uvjeti kakve u vidu ima odredba čl. čl. 256. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku da bi se obnova postupka mogla dopustiti, slijedom čega je pravilnom primjenom odredbe čl. 256. st. 2. istog Zakona odbačen prijedlog tužitelja, kod kojeg stanja stvari osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa sud isto ocjenjuje u cijelosti pravilnim i zakonitim.

Glede tužbenih prigovora tužitelja koji se odnose na razloge zbog kojeg je po njegovom mišljenju trebalo dopustiti obnovu postupka, a kakve u vidu ima odredba čl. 249. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku (ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku) u kojem smislu da se tužitelj u svom prijedlogu pozvao na pregled izvatka iz katastra zemljišta od 6. veljače 2009., zatim na uvid u katastraski operat za predmetnu nekretninu, kao i da se u svojstvu svjedoka saslušaju V. T. i M. L., susjedi međašnici, pa kako je njegov zahtjev odbačen, time da je tuženik nezakonito postupio, za navesti je kako sud ovakve prigovore ne nalazi utemeljenima.

U svezi prethodno iznijetog, prije svega za kazati je kako je odredbom čl. 250. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano da zbog okolnosti navedenih u članku 249. toč. 1), 6), 7), 8) i 11) ovog zakona stranka može tražiti obnovu postupka samo ako bez svoje krivnje nije bila u stanju da u prijašnjem postupku iznese okolnosti zbog kojih traži obnovu, slijedom čega uzimajući u obzir naprijed precizirane dokaze na kojima je tužitelj po osnovi iz odredbe čl. 249. st. 1. t. 1. istog Zakona utemeljio svoj prijedlog za obnovu postupka, nedvojbeno je da je tužitelj imao mogućnost takve dokaze iznijeti već u postupku čiju obnovu je predložio, pa kako on na takav način nije postupio, sada iz ovakvih razloge sasvim jasno ne može tražiti obnovu postupka.

S tim u vezi za nadodati je da razlog obnove postupka po ovom osnovu ne mogu biti novi dokazi ni činjenice koji su nastali nakon okončanja postupka, već je neophodno da se radi o činjenicama i dokazima koji su postojali u vrijeme vođenja upravnog postupka čija obnova je predložena, koji se uslijed postojanja objektivnih razloga u postupku nisu mogli  iznijeti, o čemu ovdje nije riječ s obzirom da je već u upravnom postupku bilo moguće izvršiti uvid u katastraski operat za predmetnu nekretninu i u svojstvu svjedoka saslušati V. T. i M. L., dok pregled izvatka iz katastra zemljišta od 6. veljače 2009. predstavlja dokaz koji je datiran skoro dvije godine nakon okončanja upravnog postupka koji pak zbog toga predstavlja novi dokaz nastao nakon okončanja postupka, na temelju kojeg nije moguće tražiti obnovu postupka. Također, u tom pogledu postoji već i dugogodišnja upravno sudska praksa ranije Upravnog suda RH, a sada Viskog upravnog suda RH prema kojoj naknadno pribavljanje vjerodostojne dokumentacije ne može biti razlog za obnovu postupka, kakvo stajalište je zauzeto primjerice u presudi Upravnog suda RH broj: Us-5000/95 od 4. travnja 1996., s kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski sud, što opet potvrđuje da izvadak iz katastra zemljišta od 6. veljače 2009. nije dokaz na temelju kojeg bi bilo moguće s uspjehom predlagati obnovu postupka.

Što se pak tiče tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da je on svoj prijedlog za obnovu postupka utemeljio i na razlogu kakvog u vidu ima odredba čl. 249. st. 1. t. 4. Zakona o općem upravnom postupku (ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ što je vodio postupak doveden u zabludu), no da se tuženik o istom uopće nije očitovao u svom aktu kojim je meritorno riješio predmetnu upravnu stvar, zbog čega je po stajalištu tužitelja takvo rješenje nezakonito, za navesti je kako sud niti ovakve prigovore ne nalazi osnovanima.

Naime, iz samog prijedloga za obnovu postupka zaprimljenog kod prvostupanjskog tijela dana 12. ožujka 2009. razvidno je da se tužitelj doista u istom pozvao na odredbu čl. 249. st. 1. t. 4. Zakona o općem upravnom postupku, međutim sud primjećuje da se u prijedlogu tužitelja ničim ne obrazlaže ova osnova za obnovu postupka, odnosno ne konkretiziraju se razlozi koji bi upućivali na to da bi rješenje čija obnova postupka je predložena bilo doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima bi organ što je vodio postupak bio doveden u zabludu, slijedom čega se tužitelj samo pozvao na ovu odredbu, ali ju nije obrazložio.

Međutim kao još važnije, za istaknuti je kako je tuženik u obrazloženju svog rješenja jasno i nedvojbeno obrazložio kako tužitelj priloženim i predloženim dokazima na kojima je utemeljio svoj prijedlog nije učinio vjerojatnima okolnosti na kojima je isti utemeljio, pa imajući u vidu odredbu čl. 256. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da kad organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, dužan je ispitati da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, te odredbu stavka 2. istog članka kojom je pak propisano da ako uvjeti iz prethodnog stavka nisu ispunjeni, nadležni organ će svojim zaključkom odbaciti prijedlog, to je po stajalištu ovog suda neprijeporno da se naprijed citirano obrazloženje tuženikovog akta odnosi i na okolnosti iz odredbe čl. 249. st. 1. t. 4. Zakona o općem upravnom postupku, koju tužitelj također nije učinio vjerojatnom, kao niti onu iz odredbe čl. 249. st. 1. t. 1. istog Zakona, pa time što tuženik u tom smislu nije posebno precizirao i odredbu čl. 249. st. 1. t. 4. tog Zakona, sud ne nalazi da bi bio povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti da je takva okolnost kod izloženog stanja stvari bila od utjecaja na donošenje drugačije odluke od one koju je donio tuženik, posebice stoga što se tuženik u svom rješenju očitovao o svim bitnim razlozima zbog kojih je tužiteljev prijedlog trebalo odbaciti, a s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

Konačno, sud nalazi potrebnim nadodati kako je prijedlog za obnovu postupka s uspjehom moguće predložiti po osnovu kakvog u vidu ima odredba čl. 249. st. 1. t. 4. Zakona o općem upravnom postupku (ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ što je vodio postupak doveden u zabludu) isključivo u situaciji ako je rješenje čija se obnova predlaže donijeto samo na temelju navoda stranke koji bi bili prihvaćeni od strane nadležnog tijela uz uvjet da nisu izvođeni nikakvi drugi dokazi.

Međutim, u konkretnom slučaju prije donošenja rješenja čiju obnovu postupka je tužitelj predožio izvedeni su svi raspoloživi i relevantni dokazi, pa su tako između ostalog provedena tri očevida na licu mjesta i to 23. prosinca 1999., 21. svibnja 2001. i 13. rujna 2005. na kojima je utvrđeno da je predmetno zemljište sada dijelom zapušteno, da se na istom nalazi zemljani nasip i betonski zid te podzid s željeznom ogradom, da je cijela k.č. … k.o. S. pokrivena staklenikom, ujedno i da je zainteresirana osoba nakon eksproprijacije 1964. uložila veća sredstva i izgradila staklenik na zemljištu o čemu svjedoči i nalaz iz 1984., slijedom čega da je svrha eksproprijacije provedena izgradnjom staklenika oko kojeg je bila uspostavljena proizvodnja sadnica, dok je u trenutku vođenja postupka zemljište bilo na „odmaranju“ odnosno na čekanju da ga se ponovno zasadi, što je u skladu s agrotehničkim mjerama koje se primjenjuju u modernoj poljoprivrednoj proizvodnji, kao i da je na spornoj nekretnini 1985. staklenik bio ucrtan u geodetske mape čime je neupitno svrha eksproprijacije ostvarena, a zemljište da se i sada koristi za proizvodnju bilja i cvijeća. Stoga, neprijeporno je kako rješenje čija obnova postupka je predložena nije donijeto na temelju navoda stranke, već je isto donijeto nakon što su provedeni svi relevantni dokazi, kod kojeg stanja stvari nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije moguće tražiti obnovu postupka po osnovi kakvu u vidu ima odredba čl. 249. st. 1. t. 4. Zakona o općem upravnom postupku, a što pak također ukazuje da je tuženik zakonito postupio kada je odbacio prijedlog tužitelja za obnovu postupka.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenja tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom 1. u izreci rješenja.

Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 4. studenog 2019. i pristup na ročište 27. studenog 2019. godine u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1.  t. 2. i st. 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42.) ukupno iznosi 6.250,00 kn, pa je slijedom izloženog odlučeno kao pod točkom 2. u izreci rješenja.

 

U Splitu, 5. prosinca 2019. godine

 

                               S U D A C

 

                                Ivan Dadić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Vesna Šimić