Poslovni broj: K-11/2018-11

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-11/2018-11

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća i A. G., te sudaca porotnika P. M., J. B. i S. J., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika K. S., zbog kaznenog djela iz članka 91. toč. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-19/13, nakon javno održane i zaključene rasprave 2. prosinca 2019., u nazočnosti optuženika K. S., branitelja optuženika, Ž. G., odvjetnika u S., i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, R. L., a objavljene 4. prosinca 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Po članku 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku

 

OPTUŽENIK: K. S. (OIB: …), zvani K. i K. sin S. i B. rođene P.-L., rođen …. u S., gdje i prebiva, na adresi R. B. …, a s boravištem na adresi D. Š. …, državljanin R. H., po zanimanju pomorac i brodostrojar, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, bez primanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, bez imovine, osuđivan

 

 

o s l o b a đ a   s e   o p t u ž b e

 

da bi 3. prosinca 2010. nakon 18,00 sati s ciljem da ga usmrti, na prevaran način odvezao svog prijatelja I. S. osobnim vozilom marke Seat Leon registarske oznake … u mjesto K., predio zvan K. lažno mu prikazavši da će isprobati strojnicu nepoznate marke call. 22 mm i po izlasku iz osobnog vozila, dok je I. S. isprobavao strojnicu, iz pištolja marke A. ili Č. zbrojovka call. 9 mm ispalio mu dva hica u glavu, koji je uslijed toga zadobio dvije prostrijelne rane s razaranjem velikog i malog mozga, koje tjelesne ozljede su osobito teške i po život opasne, zbog kojih je ovaj preminuo na mjestu događaja,

 

dakle, drugoga usmrtio na krajnje podmukao način,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo - djelo označeno po članku 91. toč. 3. KZ/97.

 

 

 

Na temelju članka 158. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku žrtva F. S. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

Na temelju članka 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Split podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem K-DO-19/13 od 14. studenog 2013., protiv okrivljenika K. S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva - djela opisanog u članku 99. toč. 3. KZ/97. Tužiteljstvo je na raspravi održanoj 14. rujna 2016. uredilo činjenični opis ranije spomenute optužnice (list 975 spisa).

 

Ovaj sud je u predmetu pod poslovnim brojem K-5/14 od 24. studenog 2014. donio osuđujuću presudu, a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž 117/15-6 od 5. svibnja 2015., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Isto tako, ovaj sud je u predmetu pod poslovnim brojem K-17/15 od 19. rujna 2016. donio oslobađajuću presudu, a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž 648/16-10 od 5. lipnja 2018., te je predmet ponovno vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik K. S. je naveo kako se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 91. toč. 3. KZ/97 koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, te kako će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

Sud je odbio se prijedlog tužiteljice kojim je tražila odgodu rasprave i ispitivanje svjedoka F. S.

 

U odnosu na ovakav prijedlog potrebno je navesti kako se ovaj postupak vodi skoro 10 godina, a kako to ističe i obrana. Svjedok F. S. je ispitan u 3 navrata, od čega 2 puta na raspravi, s tim što je prilikom posljednjeg ispitivanja od 10. prosinca 2015. ostao kod ranijih iskaza, te tome nije imao što za dodati. Nadalje, nedolazak svjedoka S. nije razlog da se rasprava odgodi, budući da se rasprava može održati i u njegovom odsustvu, a posebice iz razloga jer nema potrebe i nadalje odugovlačiti ovaj postupak. Isto tako, potrebno je navesti kako svjedok S. nije obavijestio tužiteljstvo o kakvim bi se to novim okolnostima radilo, a niti je sud obavijestio da ima saznanja o novim okolnostima i o kakvim bi se to okolnostima radilo.

 

U dokaznom postupku, suglasnošću stranaka, pročitani su iskazi svjedoka, i to I. Š. od 25 listopada 2011. (list 311-314 spisa), 27. ožujka 2012. (list 316-318 spisa), 11. travnja 2014. (list 607-609 spisa), 11. prosinca 2015. (list 829-830 spisa), A. Č. od 2. travnja 2012. (list 319-321 spisa), 18. rujna 2013. (list 503-506 spisa), 10. travnja 2014. (list 599-600 spisa), 10. prosinca 2015. (list 826-827 spisa), M. K. od 17. lipnja 2013. (list 446-451 spisa), 10. travnja 2014. (list 600-602 spisa), J. P. od 17. lipnja 2013. (list 452-454 spisa), 14. siječnja 2016. (list 835-836 spisa), M. V. od 17. lipnja 2013. (list 455-457 spisa), 8. veljače 2016. (list 847-848 spisa), T. B. od 20. lipnja 2013. (list 458-460 spisa), od 26. svibnja 2014. (list 626-627 spisa), 16. svibnja 2016. (list 906-907 spisa), I. M. od 21. lipnja 2013. (list 468-470 spisa), 27. svibnja 2014. (list 628-629 spisa), 07. ožujka 2016. (list 860-861 spisa), F. S. od 10. srpnja 2013. (list 474-478 spisa), 09. travnja 2014. (list 591 spisa), 13. listopada 2014. (list 677-678 spisa), 10. prosinca 2015. (list 825 spisa), M. P. od 29. srpnja 2013. (list 479-481 spisa), od 13. listopada 2014. (list 678-679 spisa), 8. veljače 2016. (list 848-849 spisa), Ž. R. od 30. srpnja 2013. (list 482-484 spisa), 26. svibnja 2014. (list 625-627 spisa), od 7. ožujka 2016. (list 861 spisa), B. Š. od 01. kolovoza 2013. (list 485-488 spisa), B. M. od 1. kolovoza 2013. (list 489-491 spisa), od 27. svibnja 2014. (list 629-630 spisa), 6. srpnja 2016. (list 918-919 spisa), M. C. od 12. studenog 2013. (list 518-520 spisa), 11. travnja 2014. (list 606 spisa), 11. prosinca 2015. (list 831 spisa), D. V. od 18. studenog 2014. (list 690-691 spisa), od 7. ožujka 2016. (list 861 spisa), Ž. R. od 07. ožujka 2016. (list 857-859 spisa), I. G. od 14. travnja 2016. (list 879-881 spisa), M. M. od 16. svibnja 2016. (list 908-909 spisa), kao i stalnih sudskih vještaka dr. G. D. od 9. travnja 2014. (592 spisa), od 26. svibnja 2014. (list 625-626 spisa), M. M. od 09. travnja 2016. (list 592-595 spisa), dr. A. A. od 10. travnja 2014. (list 598-599 spisa) i P. J. od 06. srpnja 2016. (list 920 spisa), od 7. srpnja 2016. (list 943-944 spisa) i od 14. rujna 2016. (list 970-974 spisa). Isto tako, u dokaznom postupku, suglasnošću stranaka, pročitana su vještačenja, i to nalaz i mišljenje KBC-a S. od 14. prosinca 2010. (list 134 spisa), traseološka vještačenja izvršena po Centru za forenzička ispitivanja istraživanja i vještačenja I. V. od 16. prosinca 2010., (list 251-260 spisa), od 21. prosinca 2010. (list 264-273 spisa), od 18. siječnja 2011. (list 293-298 spisa), daktiloskopsko vještačenje izvršeno po Centru za forenzička ispitivanja istraživanja i vještačenja I. V. od 10. siječnja 2011. (list 301-305 spisa), biološko vještačenje izvršeno po Centru za forenzička ispitivanja istraživanja i vještačenja I. V. od 15. lipnja 2012. (list 332-337 spisa), te psihijatrijska vještačenja izvršena po stalnom sudskom vještaku G. D. od 24. travnja 2013. (list 521-225 spisa), 12. svibnja 2014. (list 614-617 spisa), kao i nalaz stalnog sudskog vještaka P. J. od 5. prosinca 2016. (list 937-940 spisa), pisni podnesak vještaka za razgovore u razdoblju od 22:23,30 sati do 22:29,32 za mobitel pozivni broj: ... na broj ... (list 978-981 spisa). Nadalje u dokaznom postupku pregledano je i pročitano izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu od 22. svibnja 2013. (list 10-17 spisa), službena zabilješka od 6. prosinca 2010. (list 18-20 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 6. prosinca 2010. (list 21-23 spisa), zapisnik o očevidu od 7. prosinca 2010. (list 24-26 spisa), izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 7. prosinca 2010. (list 27-29 spisa), službena zabilješka od 9. prosinca 2010. (list 56 spisa), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija od 9. prosinca 2010. (list 57-60 spisa), zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva od 10. prosinca 2010. (list 61-64 spisa), zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva od 10. prosinca 2010. (list 65-68 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 10. prosinca 2010. (list 70 spisa), zapisnik o očevidu od 6. prosinca 2010. (list 103-104 spisa), nalog Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem II Kir-1241/10 od 8. prosinca 2010. (list 115 spisa), zapisnik o obdukciji od 07. prosinca 2010. (list 116-120 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 9. prosinca 2010. (list 164 spisa), nalog o pretrazi Županijskog suda u Splitu II Kir-1262/10 od 9. prosinca 2010. (list 165-166 spisa), nalaz o pretrazi Županijskog suda u Splitu II Kir-1268/10 od 10. prosinca 2010. (list 167 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta pod brojevima 0180766, 0180767, 0180768, 0180769, 0180770, 0180771 (list 180-185 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju od 8. prosinca 2010. (list 194-196 spisa), službena zabilješka od 11. prosinca 2010. (list 232-233 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi događaja od 10. prosinca 2010. (list 234-235 spisa), pritvorski zapisnik od 23. svibnja 2013. (list 418 spisa), fotodokumentacija očevida od 8. prosinca 2010. (list 339-374 spisa), fotodokumentacija od 14. prosinca 2010. (list 375-395 spisa), obdukcija do 09. prosinca 2010. (list 396-408 spisa), kroki skica i preslik topografske karte od 14. prosinca 2010. (list 410-414 spisa), nalog o pretrazi Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kir t-71/16 od 27. ožujka 2016. (list 884 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 27. ožujka 2016. (list 885-887 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 27. ožujka 2016. pod brojem 1019779 s prilozima (list 888-891 spisa), dopis Ravnateljstva policije od 19. travnja 2016. (list 902-903 spisa), dopis PUSD od 13. svibnja 2016. (list 910 spisa), dopis ravnateljstva policije od 25. srpnja 2016. (list 962 spisa), dopis ravnateljstva policije od 30. kolovoza 2016. (list 967 spisa), kao i kako se pregledavaju sadržaji CD-ova na kojim se nalazi snimka očevida i snimka pretrage vozila optuženika S., te se preslušava sadržaj tajnih izvida za razdoblje od 25. studenog 2010. do 16. siječnja 2011., preciznije za dan 3. prosinca 2010. u vremenu od 12,00 do 00,00 sati. Na kraju dokaznog postupka pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika K. S. (list 526-527 spisa).

 

Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

              Prilikom prvog iznošenja obrane 23. svibnja 2013. pred Županijskim državnim odvjetništvom u Splitu (list 427a spisa), optuženik K. S. je naveo kako nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret,

 

U obrani koju je iznio na raspravi održanoj 18. studenog 2014. (list 691-693 spisa) i na raspravi održanoj 19. studenog 2014. (list 694 spisa), optuženik K. S. je naveo kako su on i pokojni I. S. bili dobri prijatelji, kako su se intenzivno družili, išli na treninge, kako u teretanu, tako i na boks, gdje su jedan drugome sparingirali i na koja sparingiranja su išli zajedno sa M. i P., s kojima su se zajedno i družili. Nadalje, optuženik je naveo kako nije ubio I. S., kako mu je bilo teško kada je za to doznao, te da mu je time nanesena šteta kao njegovom prijatelju, ali i šteta u svezi nekih poslova koje su njih dvojica namjeravali poduzeti i kako ne može vjerovati da mu se izvršenje ovog kaznenog djela stavlja na teret. Optuženik je naveo kako je u teretanu „C. G.“ na P. došao toga 3. prosinca 2010. negdje iza 17:00 sati, kako bi odradio trening, a tijekom zagrijavanja, negdje u 17:17 sati, dok  se nalazio kod pulta na ulazu u teretanu, da se mobitelom čuo sa I. S., ali kako se ne može sjetiti je li on nazvao njega ili on I., koji mu je kazao da ga autom pokupi ispred II Policijske postaje S., jer da su se prethodno dogovorili za naći, kako je S. kazao da će doći po njega za pet minuta, a kada je tamo došao, kako je vidio S. sa djevojkom M.. Isto tako, optuženik je naveo kako je I. S. sam ušao u njegovo vozilo „Seat Leon“, crvene boje i sjeo na mjesto suvozača, kako čim su krenuli, da mu je S. na onom semaforu kod zgrade „D.“, kazao da ga prebaci do teretane na B., gdje se trebao naći sa B. M., kako ga on nije pitao zašto se treba naći sa B. M., niti ga je to interesiralo, ali kako mu je S. rekao da neće obaviti trening, jer da ima posla. Nadalje, optuženik je naveo kako je došao do onih kafića na B., gdje se nalazi i istoimena teretana, kako je tu vozilo parkirao na  parkiralištu sa sjeverne strane kafića, četiri minute hoda od teretane, te kako je S. tražio da ga sačeka, da se neće dugo zadržati, jer da ima samo popričati sa B. Optuženik je naveo kako je nakon par minuta čekanja nazvao S. u 17:31 sati, ali mu se nije javio, te kako je za to vrijeme nazvao svog poznanika I. M. i pitao ga hoće li mu odvesti auto na pranje, jer je bilo prljavo, pri čemu da mu je kazao da bude u kafiću Č. u P. ulici, oko 18:00 sati, a kako mu je I. M. često odvozio auto na pranje, da ne bi gubio vrijeme dok u teretani trenira, kao i kako se nakon nekih 15-tak minuta čekanja u vozilu na B., S. vratio u auto, te kako mu rekao da vozi do teretane „C.“, na P., jer da se ima tamo naći sa nekom osobom i kako su prema teretani „C.“ krenuli su oko 17:45 sati i kako mu je tijekom vožnje S. kazao da je u Z. kupio jedan pištolj, „Č. Z.“ zbog osobne sigurnosti. Nadalje, optuženik je naveo kako su negdje oko 17:55-18:00 sati došli do teretane „C.“, gdje mu je S. kazao da će ga netko čekati ispred teretane i kako je on u tom trenutku na suprotnom dijelu  četverotračne ceste, kojom se prilazi teretani, od kojih dvije trake nizbrdo vode iz pravca V. ulice, prema  nadvožnjaku na P., a dvije uzbrdo prema V., vidio vozilo I. Š., marke „WV Polo“, svijetlo plave boje i  I. Š. na mjestu vozača, kao i kako je u vozilu I. Š. vidio još jednu osobu na mjestu suvozača, ali da ju, zbog kratkovidnosti i jer nije nosio naočale, nije mogao prepoznati, te kako je vidio S. da otvara zadnja lijeva vrata vozila I. Š. i sjeda na mjesto iza njega, nakon čega je vozilo krenulo u nepoznatom pravcu. Optuženik je naveo kako se nakon toga odvezao prema T., jer se ranije dogovorio sa I. M. da se nađu u kafiću Č. gdje je I. M. taman dovršavao  kavu, odakle su krenuli put autopraonice u V. ulici, nasuprot poznate plave zgrade A. koju drži jedan njegov prijatelj koji mu ne naplaćuje pranje auta, kako su momci dovršavali pranje drugih vozila, trebalo je sačekati, pa kako je rekao M. da sačeka, da ovi momci što peru auto ne diraju prtljažnik, jer on nije prljav i da je u njemu pištolj i kako je potom pješice otišao do teretane „C.“ na P., za što mu je trebalo nekih 10 minuta hoda, a u koju teretanu da se vratio negdje u 18:15-18:20 sati i trenirao nekih sat vremena. U obrani, optuženik je naveo kako je nakon treninga nazvao brata D. da ode do autopraonice i iz prtljažnika vozila uzme dvije torbe, time da se u manjoj tzv. "pederuši" nalazio pištolj, na što je D. pristao, kako je negdje oko 19:30 sati u teretanu došao J. P., koji ga je trebao voziti u S., te kako je M. nazvao u 19:46 sati, na što mu je ovaj rekao da je auto oprano i da se nalazi kod trgovine L. u P. ulici, jer su se dogovorili tu ostaviti auto i jer se tu blizu nalazi kafić L. gdje je ostavio ključ od vozila. Isto tako, optuženik je naveo kako se tijekom vožnje sa P. sa bratom D., putem mobitelom, dogovorio da mu na S., ispred onog velikog K. preda one dvije torbe iz prtljažnika vozila, odnosno pištolj koji je bio u "pederuši", što je brat D. i učinio, a kako se radilo o pištolju marke „C.“, koji je kasnije predao policiji, da bi se vidjelo da iz njega nije pucano, kao i kako se tamo zadržao dvije minute, nakon čega ga je P. vratio do vozila ispred L. u P. ulici, a to je bilo negdje u 20:30-20:40 sati, kada je uzeo ključ u kafiću L. i autom krenuo u svoj stan na predjelu Ž. Optuženik je naveo kako je tada nazvao S., ali da mu se on nije javio, kako je vlasnik vozila „S. L.“ njegov otac koji živi u D., kako su se vozilom  koristili on, brat, otac i ponekad njegovi prijatelji, kao i kako on pretpostavlja tko je bila osoba koja se nalazila u automobilu kojim je upravljao Š. i u koji je ušao S., ali kako on nije cinker da kaže tko bi bila ta osoba. Nadalje, optuženik je naveo kako je u policiji "prošao" poligraf, te kako je 6. prosinca 2010., kada je pronađeno tijelo pokojnog I. S., M., S. curu, odvezao u S., u policijsku postaju, radi identifikacije, kako je nakon ovog događaja bez da ga je itko zvao, sam otišao u I Policijsku postaju S. dati svoj iskaz, kako je u više navrata policiji kazao da se S. ukrcao u vozilo kojim je upravljao Š., a kako je I. Š. jedan smutljivac, veliki patološki lažljivac, da s njim nikad čovjek ne zna na čemu je, kako je to osoba koja "navlači" druge ljude. Na kraju obrane, optuženik je naveo kako se par dana nakon što je pronađeno tijelo I. S. moglo, na temelju baznih stanica koje se odnosne na razgovore mobitelima, kako njegovih, tako i Š., ali i drugih osumnjičenih osoba, utvrditi tko se gdje nalazio, ali ne i u svibnju 2013., kada nije bilo moguće pribaviti te bazne stanice zbog proteka vremena.

 

Iznoseći obranu na raspravi održanoj 14. rujna 2016. (list 975-977 spisa) s pisanom obranom koja je priložena u spis (list 1002-1007 spisa), optuženik K. S. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako u vrijeme iznošenja ranijih obrana nije imao transkripte o vremenima događaja i kako tada nije točno znao slijed događaja, te je u spis predao obranu u pisanom obliku. U pisanom dijelu obrane optuženik K. S. je naveo kako zna da je često dolazio u sukob sa zakonom, ali kako kazneno djelo koje mu se u ovom postupku stavlja na teret nije počinio, kako je sa pokojnim I. S. bio prijatelj, kako su skupa radili i trenirali, točnije kako su imali prijateljski i poslovni odnos i kako su kao suvlasnici trebali ući u jedan klub na otoku B. Isto tako, optuženik je naveo kako ga je 3. prosinca 2010. u 15:12 sati nazvao pokojni S. i kako mu je kazao da se vratio iz Z. s B. M., kako nema prijevoz i da bi se trebali vidjeti, te kako su se dogovorili da će da on skupiti kasnije. Optuženik je naveo kako je kasnije nazvao brata i kako je s njim poziv uspostavio u 16:35 sati i kako je u 16:47 sati nazvao I. S. da se dogovori s njim kada će se naći, kako u 16:48 sati naziva M., te kako njega u 16:53 sati naziva J. P. i kako je malo prije 17:00 sati došao u teretanu na predjelu P., kako je mobitel ostavio na pultu i otišao u svlačionicu se presvući, kako se presvukao i krenuo zagrijavati, te kako se sjetio da se trebao naći sa S., pa da je došao do pulta, uzeo mobitel i vidio da mu je S. poslao poruku u kojoj je pisalo „Kad si tu?“ i kako mu je odgovorio „Za 10 min.“. Optuženik je u obrani naveo kako ga je u 17:02 sati nazvala djevojka da kupi neke stvari za kuću, ali kako joj je odgovorio da ne može, te kako ga je S. nazvao u 17:16 sati i kako su se dogovorili da ga pokupi ispred II Policijske postaje u S., a kada je tamo došao da je vidio S. koji je bio u društvu svoje djevojke M., kako se on automobilom marke „Seat Leon“ zaustavio uz cestu i kako je S. ušao u ovaj automobil i sjeo na mjesto suvozača. Nadalje, optuženik je naveo kako je tijekom vožnje S. kazao da mora do teretane na predjelu B. gdje se morao naći sa B. M. i kako ga je on odvezao do tamo, kako je on ostao u automobilu, a da je S. izašao i otišao u teretanu, te se vratio nakon nekih 15 minuta. Optuženik je naveo kako je S. kazao da će ići s njom do teretne „C.“ na predjelu P. jer da se tamo u blizini ima s nekim naći i kako su prema teretani krenuli oko 17:45 minuta, te kako mu je S. u automobilu kazao da je u Zagrebu kupio jedan pištolj i da više ne treba tražiti tko ima pištolj za prodati, a kada su došli u blizinu teretane da je upitao S. hoće li mu još trebati i treba li mu auto dok on trenira, pa da ga on odveze M. da ga operu, na što da je S. odgovorio da ne treba jer se ionako dogovorio s osobom koja ima automobil i da se oni čuju kasnije. U obrani, optuženik je naveo kako je u suprotnom dijelu ceste, a gdje je iskrcao S., vidio vozilo I. Š. i kako ga je prepoznao na mjestu vozača, kako je to bilo oko 17:52 sati, kako je na mjestu suvozača do Š. vidio jednu osobu koju nije prepoznao, te kako je S. otvorio zadnja lijeva vrata na tom automobilu i ušao u isti gdje je sjeo na stražnje sjedalo, a da se on uputio u smjeru predjela T. gdje ga je u kafiću „Č.“, prema dogovoru, čekao M. koji je s njim sjeo u automobil i kako su otišli prema autopraonici u V. ulici, preko puta plave zgrade „A.“, a kada su došli do autopraonice kako je on rekao M. da ostane čekati da se automobil opere, dok da je on otišao pješice prema teretani koja se nalazi u blizini. Optuženik je naveo kako su u ovu praonicu došli u 18:00 sati ili koji minut prije i kako je on od autopraonice do teretane išao brzim korakom kako bi se što više zagrijao i kako mu je do teretane trebalo nekih 5 minuta, te kako je po dolasku u teretanu započeo trening i kako je trenirao više od sat i pol, kako se ne može sjetiti gdje je ostavio mobitel, ali kako misli da ga je ostavio na pultu gdje ga obično ostavlja. Nadalje, optuženik je naveo kako je u 19:42 sati nazvao J. P. da dođe na trening jer da je mislio odraditi još jednu mišićnu skupinu, ali kada je P. došao kako mu je kazao da nije zainteresiran za trening, a da bi on zakasnio na poslovni dogovor, kako je dok je čekao P. na mobitel nazvao S., međutim kako mu se on nije javljao, kako je u 19:44 sati nazvao brata. Optuženik je naveo kako je u međuvremenu došao P. i da ga je odvezao do S. na sastanak, te kako je putem nazvao brata D. s kojim se dogovorio naći kod „S. K.“ na predjelu S. gdje mu je brat predao torbu sa pištoljem i smjesom koje stvari je uzeo iz njegovog automobila dok je bio na pranju, kako se s M. čuo u 20:46 sati i kako su se dogovorili kako će se naći ispred trgovine „L.“ na predjelu S., a ako ne bude tamo da na parkingu ostavi automobil, te kako je P. nakon S. odvezao do „L.“ gdje je preuzeo automobil i otišao kući kako bi se spremio za noćni izlazak jer je kasnije otišao do T. na otvaranje noćnog kluba „D.“. Optuženik je u obrani naveo kako je u vremenu od 1. rujna 2011. do 31. prosinca 2011. bio u P., kao i u zatvoru u P., a kako je u P. pobjegao dan iza njegovog drugog pokušaja ubojstva u sred S., pa kako onda ne odgovora istini ono što kazuje svjedok Š. da mu je on u 11. mjesecu 2011. u S. kazao da bi on ubio S., kao i kako se iz tajnih mjera vidi da je Š. organizirao njegov pokušaj ubojstva, pa kako postoji mogućnost da je sudjelovao i u ubojstvu S. ili da ga je čak on i ubio, a što je ukazivao policiji. Nadalje, optuženik je naveo kako je zvao J. P. na trening, kako je on upravo počeo zagrijavati drugu mišićnu skupinu i kako ga je P. u tom pozivu obavijestio da će doći na trening, kao i kako je u razgovoru s B. M. pod "ja sam ga vidio sinoć", mislio da je S. odveo u 16:30 sati kod B. M., kako je to bilo popodne, ali je zapravo večer jer je zimsko doba. Isto tako, optuženik je naveo kako I. Š. ima veze sa ubojstvom pokojnog S. jer je vidio kako to popodne I. S. uzlazi u vozilo I. Š. koji ga je u svoje vozilo primio u 17:55 sati ispred teretane C. G. na P., te kako je Š. jedne prigode upitao gdje je vozio pokojnog I. S., a da mu je on nešto promrmljao da ga je odvezao kod nekog čovjeka u S. Optuženik je naveo kako je I. Š. upoznao preko Ž. R., kako je to bilo krajem ljeta 2010. godine, kako su se intenzivnije počeli družiti u siječnju ili veljači 2011. godine jer su njegova supruga i Š. djevojka bile dobre, kako je Š. u to vrijeme živio u T., malom mjestu, te kako bi išli autom kod njega u posjete, kao i kako bi on dolazio kod njih u D. ili S. Isto tako, optuženik je naveo kako je I. Š. u tom periodu htio biti blizak s njegovom obitelji, kako mu je htio biti vjenčani kum, a što je i bio jer da ga je na to nagovorila njegova supruga, te kako su prijateljski odnosi između njega i I. Š. poremećeni su nakon 2011. godine, drugim riječima krajem 2011. godine njihovi odnosi nisu bili intenzivni, niti su se družili i kako su se kroz početak 2012. godine zadnji put vidjeli. I na kraju, optuženik je naveo kako ga Š. od početka ovog postupka nije posjetio, jedino da su se vidjeli na suđenju kada ga je lažno teretio, te kako je on od 1. rujna 2011. do kraja prosinca bio u I., u P., sa djevojkom J. P., te kako je u studenom 2011. godine bio u zatvoru u P., i to u istražnom zatvoru zbog kaznenog djela iznude.

 

Prilikom iznošenja obrane na raspravi održanoj 2. prosinca 2019. (list 1092 spisa), optuženik K. S. je ostao kod ranijih navoda.

 

Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženik K. S. počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo - djelo opisano u članku 91. toč. 3. KZ/97, koje kazneno djelo mu se u ovom postupku stavlja na teret i kako je to odlučeno u izreci presude.

 

Potrebno je istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku K. S. stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon (KZ/97). Naime, tijekom postupka donesen je novi Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – u daljnjem tekstu: KZ/11), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., pa je ovaj sud je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. toč. 3. KZ/97 koje se nalazi u kaznenom djelu teškog ubojstva, djela opisanog i kažnjivog u članku 111. toč. 1. KZ/11.

 

Tijekom postupka nije bilo prijeporno kako je tijelo I. S. pronađeno u mjestu K., na predjelu zvanom K. b., te kako su mu u glavu iz pištolja marke „A.“ ili „Č. zbrojovka call. 9 mm“ ispaljena dva hica u glavu, koji je uslijed toga zadobio dvije prostrijelne rane s razaranjem velikog i malog mozga, koje tjelesne ozljede su osobito teške i po život opasne, zbog kojih je ovaj preminuo na mjestu događaja.

 

Ranije navedeno utvrđeno je na temelju dokaza koji se nalaze u spisu, u prvom redu zapisnika o očevidu, balističkog vještačenja i zapisnika s obdukcije, s tim kako nitko od stranka tijekom postupka nije osporavao ranije spomenuta utvrđenja.

 

Ono što je tijekom postupka bilo prijeporno jest je li optuženik K. S. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, točnije je li on bio osoba koja je ubila I. S.. Nadalje, potrebno je navesti kako je branitelj optuženika na pripremnom ročištu naveo kako obrana osporava mjesto i vrijeme počinjenja kaznenog djela.

 

Optuženik K. S. negira počinjenje kaznenog djela iz članka 91. toč. 3. KZ/97, pri čemu je naveo kako on nije ubio I. S. koji mu je bio prijatelj i kako nije imao razloga to napraviti jer nisu bili u nikakvom sukobu, kao i kako on 3. prosinca 2010. nije bio na predjelu K. zvanom K. b., već da je u to vrijeme bio u S., točnije kako je iz 18,00 sati bio na treningu u teretani koja se nalazi na predjelu S. zvanom P..

 

U odnosu na mjesto i vrijeme počinjenja kaznenog djelo potrebno je navesti kako, iako je branitelj optuženika na pripremnom ročištu osporava dio optužnice u dijelu koji se odnosi na mjesto i vrijeme počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovog postupka, nitko od stranka tijekom rasprave nije doveo u pitanje ove dvije činjenice, već je samo ostalo sporno je li optuženik S. počinio kazneno djelo koje mu se u ovom postupku stavlja na teret.

 

Naime, kako je ubojstvo I. S. počinjeno nakon 18:00 sati proizlazi iz iskaza svjedokinje M. K., djevojke I. S., koja je navela kako ju je S. zadnji puta nazvao na mobitel 3. prosinca 2010. u 17,59 sati, a kako to zna jer je na njezinom mobitelu ostalo zapisano ovo vrijeme, te kako su kratko razgovarali, pa je očito kako je u to vrijeme sada pokojni I. S. bio živ, točnije kako se ubojstvo koje je predmet ovog postupka nije dogodilo prije 18:00 sati. Opet je potrebno navesti kako nitko od stranka nije osporavao ovaj dio, točnije da I. S. u 18:00 sati još bio živ.

 

U odnosu na mjesto počinjenja kaznenog djela koje je predmet ovog postupka, također, osim na pripremnom ročištu, nitko nije isticao da bi se dogodilo na nekom drugom mjestu. Stalni sudski vještak sudsko-medicinske struke, a koji je obavio i obdukciju, nije na bilo koji način doveo u pitanje mjesto počinjenja kaznenog djela, odnosno kako položaj pokojnog S., krv koja je pronađena na mjestu događaja, nije ostavio mogućnosti prilikom ispitivanja da bi sada pokojni S. možda ubijen na nekom drugom mjestu, već bi iz njegovog iskaza proizlazilo kako je isti ubijen na području K., predjelu zvanom K. b. Ponovno se ističe kako tijekom rasprave nitko od stranaka na niti koji način nije osporavao mjesto počinjenja kaznenog djela.

 

Obzirom na ranije navedeno, ovaj sud je kao nesporno utvrdio da je sada pokojni I. S. ubijen 3. prosinca 2010. iza 18,00 sati, te kako je ovo kazneno djelo počinjeno na području K., na predjelu zvanom K. b.

 

Uzimajući u obzir činjenični opis optužnice, a nakon što je sve ranije navedeno utvrđeno, ostalo je još obrazložiti je li optuženik K. S. počinio kazneno djelo na štetu I. S..

 

Tijekom postupka u više navrata ispitana je svjedokinja A. Č., a ista je prvi put ispitivana 2. travnja 2012., te je te prigode navela kako je zaposlena u fitness centru C. u S., kao i kako je radila 3. prosinca 2010. u popodnevnoj smjeni, i to od 14,00 do 22,00 sati, te kako poznaje optuženika K. S. iz razloga jer je isti koristio usluge fitness centra C. i imao je člansku iskaznicu.

 

Isto tako, svjedokinja je navela kako je 3. prosinca 2010. optuženik K. S. došao u fitness centar u popodnevnim satima, negdje oko 17,00 sati, kako je dolaskom do pulta uzeo ključ od ormarića, otišao do garderobe gdje se presvukao, kako se sjeća da je optuženik izlazio vani i kontaktirao na mobilni telefon, kako se zatim vratio u fitness centar i tu se kratko zadržao, kada se zaputio prema izlazu kako ga je zapitala za ključ, budući da se isti prilikom izlaska iz fitnessa ostavlja na pultu, na što da joj je on kazao kako će se vratiti (list 320 spisa).

 

Nadalje, svjedokinja Č. je navela kako je optuženik S. otišao iz fitness centra i kako se po njezinoj procjeni vratio nakon proteka vremenskog razdoblja od jednog sata ili jednog sata i trideset minuta, kako ga je nakon toga tražio jedan mladić, kako su optuženik i taj mladić razgovarali pokraj pulta u njezinoj blizini, ali kako nije čula o čemu su razgovarali, kako je optuženik S. od nje zatražio papir i olovku i nešto da je napisao ovom mladiću, kako se nakon toga ovaj mladić udaljio, a da je optuženik S. ostao u prostoru fitness centra i obavio trening na spravama (list 320 spisa).

 

I na kraju, svjedokinja je navela kako ne zna kada je točno optuženik S. napustio fitness, te kako u prostoru fitness centra C. postoji signal za mobilni telefon jedino u prvoj prostoriji gdje se nalazi pult i nekoliko sprava za vježbanje, pa kako tako korisnici usluga fitnessa svoje mobilne telefone znaju ostavljati na pultu kako bi imali signal (list 320-321 spisa).

 

Svjedokinja Č. je ispitivana i 18. rujna 2013. te je i te prigode iskazivala kako je to ranije nadvedeno (list 504-505 spisa), a tome je dodala kako ju je u međuvremenu nazvala jedna ženska osoba koja se predstavila kao supruga optuženika K. S. i kako joj je kazala da optuženik nije počinio ubojstvo i kako ju je pristojno zamolila da bi trebala kazati kako je optuženik S. tog dana bio u prostoru fitness centra C. (list 505 spisa).

 

Ponovno je svjedokinja Č. ispitana u svojstvu svjedoka, i to na raspravi održanoj 10. travnja 2014., a kada je iskazivala kao i ranije, s tim što se detalja nije mogla sjetiti, što je i logično obzirom na protek vremena, pa je tako navela "….Sada se ne mogu vremenski odrediti koliko je K. S. trenirao u teretani, prije nego je izašao iz nje i nakon nekog vremena, ali u svakom slučaju, sa određenim vremenskim odmakom se ponovno vratio u fitnes C. Kada se vratio sada se mogu sjetiti je li nastavio trenirati…." (list 599 spisa).

 

I na kraju, svjedokinja A. Č. je ispitana i na raspravi održanoj 10. prosinca 2015., te je te prigode navela kako je do tada ispitana u tri navrata i kako se tada bolje sjećala, a kada je sada prošlo dosta vremena, pa da se detalja ne sjeća (list 825 spisa). Međutim, kada se u obzir uzme i ovaj iskaz razvidno je kako je svjedokinja Č. iskazivala kako je ranije navedeno.

 

Uzimajući u obzir iskaz svjedokinje Č. razvidno je kako je optuženik S. 3. prosinca 2010. oko 17:00 sati došao u fitness centar C. kako se presvukao i nakon toga napustio ovaj centar, kako ga nije bilo negdje sat do sat i pol, te kako se nakon toga vratio odradio trening. Dakle, iz iskaza svjedokinje Č. proizlazi kako se optuženik S. drugi put u centar „C.“ vratio negdje iza 18:00 sati (budući da je iz centra otišao oko 17:00 sati i vratio se nakon sat do sat i pol – prema iskazu svjedokinje Č.).

 

Ovaj sud je prihvatio iskaz svjedokinje Č. kao istinit i vjerodostojan obzirom što je ista od početka iskazivala isto, s tim kako se vremenom određenih detalja slabije sjećala, a što je logično obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenog djela do njezinog posljednjeg ispitivanja (kazneno djelo je počinjeno 2010. godine, a svjedokinja je zadnji put davala iskaz 2015. godine, dakle nakon pet godina).

 

Isto tako, prema mišljenju ovog suda u prilog vjerodostojnosti iskaza svjedokinje Č. idu i njezini navodi kada navodi kako ju je nakon prvog davanja iskaza nazvala ženska osoba koja se predstavila kao supruga optuženika S. i zamolila je da potvrdi da je optuženik cijelo vrijeme bio u fitness centru. Međutim, svjedokinja Č. je prilikom drugog davanja iskaza to navela, iako nije trebala, te je ostala kod onoga što je prvi put navela, iako je mogla poslušati ovu osobu i promijeniti svoj iskaz u korist optuženika S., a što nije napravila. Dakle, uzimajući u obzir sve ranije spomenuto, ovaj sud je prihvatio iskaz svjedokinje Č. kao istinit i vjerodostojan.

 

Nakon što je utvrđeno kako je optuženik S. oko 17:00 sati bio u fitness centru „C.“ i kako je nakon toga napustio, bilo je potrebno utvrditi gdje se nalazio do povratka u fitness centar „C.“ i kada se u isti vratio, te koliko se u istom zadržao.

 

Svjedokinja M. K., djevojka sada pokojnog I. S. je navela kako je 03. prosinca 2010. kako je oko 17,00 sati po S. došao optuženik K. S., kako je S. ušao u njegov automobil marke S. crvene boje, i kako se sa S. dogovorila kako će se u 19,00 sati naći u teretani na predjelu B., a kako ju je I. S. zadnji put nazvao tog dana u 17,59 sati, kada su i razgovarali, i kako to zna jer taj poziv ostao zabilježen u njezinom mobitelu (list 449 spisa).

 

Dakle, nesporno je kako se optuženik K. S. iza 17:00 sati našao sa I. S. i kako je S. ispred svoje djevojke M. K. ušao u automobil kojim je upravljao optuženik S.

 

Ovakvo utvrđenje ne opovrgava niti sam optuženik S. koji je naveo kako je oko 17:30 ispred II Policijske postaje S., koja se nalazi na predjelu B. "pokupio" I. S., te kako ga odvezao do teretane na B. gdje se S. zadržao nekoliko minuta, a da ga je on za to vrijeme čekao u automobilu.

 

Kako je I. S. došao u teretanu na B. potvrdio je i svjedok B. M. koji je naveo kako je poznavao I. S., kao i optuženika S., kako je sa S. par dana prije nego je ubijen došao iz Z., i kako se sa S. ovog dana dogovorio da će trenirati u teretani na B. (dakle 3. prosinca 2010.), te kako se S. tu pojavio negdje oko 17,00 sati, ali kako nije bio odjeven za trening, kako mu je kazao da neće odraditi trening, da ima nekog posla, kako se u teretani zadržao desetak minuta, kako mu je zazvonio mobitel, kako je obavio razgovor i kako je nakon toga rekao da ima nekog posla i da je otišao (list 490 spisa).

 

Nadalje, potrebno se osvrnuti i na sadržaj tajnih izvida za razdoblje od 25. studenog 2010. do 16. siječnja 2011., preciznije za dan 3. prosinca 2010. u vremenu od 12,00 do 00,00 sati gdje je mobilni telefon koji je koristio optuženik K. S. bio pod nadzorom temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu u drugom postupku.

 

Na dan 3. prosinca 2010. u 15:12 sati sada pokojni I. S. naziva optuženika S. i govori mu kako bi se trebali naći i vidjeti, te govori kako nema prijevoz, na što mu optuženik S. odgovora kako on ima prijevoz i kako će mu se kasnije javiti.

 

U 16:34 sati optuženik S. zove brata D., te njih dvojica razgovaraju, pri čemu optuženik S. navodi kako ide na trening.

 

Optuženik S. u 16:47 sati na mobitel zove S., koji mu kaže da je na B., optuženik S. ga pita hoće li tamo biti za pola sata i kako će doći po njega.

 

Nakon toga, u 16:53 sati S. razgovara sa „R.“ (radi se o svjedoku J. P.) gdje se dogovaraju kako će se naći u kafiću, a u 16:57 sati S. šalje SMS poruku optuženiku S. koja glasi „Kad si tu“, dok u 17:00 sati optuženik S. odgovara također putem SMS poruke „za 10 min“.

 

U 17:02 sati optuženika S. na mobitel naziva ženska osoba, njegova cura, koja mu govori da svrati u trgovinu po neke stvari, ali optuženik S. joj odgovara kako ne može, međutim kako će njegov brat doći kod nje i da on to može obaviti.

 

Nadalje, u 17:16 sati I. S. na mobitel zove optuženika S. i pita ga gdje je, optuženik S. navodi kako dolazi za minut, dok mu S. odgovara kako će ga čekati ispred II Policijske postaje.

 

U 17:24 sati optuženik S. na mobitel prima SMS poruku koja glasi „nisan cuja kad si zva aj naz ponovo.ceva“.

 

Optuženik u 17:31 sati razgovora s nekom osobom na mobitel, a u 17:46 sati razgovora s P. i navodi kako će se čuti kasnije.

 

Nakon toga nema nikakvih zabilježenih razgovora, točnije za razdoblje od 18:06 od 19,34 sati netko zove na mobitel, ali je tiho i nema nikakvog zvuka, s tim kako u razdoblju od 18:06 do 19:52 sati na mobitel koji koristi optuženik S. dolaze SMS poruke kako ima propušten poziv.

 

Sljedeći poziv koji je uspostavljen jest u 19:42 sati kada optuženik S. zove P. i pita ga je li dolazi na trening i da se on nalazi u „C.“, na što P. govori da je u kafiću, a optuženik S. da će početi lagano trenirati.

 

U 19:43 sati mobitel optuženika S. samo zvoni, a u 19:44 sati uspostavlja poziv sa bratom D. i kaže mu da je bio u teretani, kako mora do autobusnog kolodvora i onda do prodajnog centra „L.“, te kako mu je automobil u praonici kod „A. zgrade“, da iz gepeka automobila uzme torbu, da on ne može jer je u teretani.

 

              Od 19:49 do 19:58 sati mobitel koji koriti optuženik S. samo zvoni i u tom vremenu nije uspostavljen nikakav kontakt, dok ga u 20:05 sati zove brat D. i kaže mu da nije normalan, na što mu optuženik odgovara kako je u autu s „R.“ (P.) i da se nađu kod trgovačkog centra „K.“ (koji se nalazi na predjelu S.).

 

Nadalje, u 20:08 sati netko naziva optuženika S. i poziva ga da navečer dođe do T. u klub „D.“, a u 20:27 sati naziva ga cura kojoj kaže da mora ići uzeti automobil, da je na pranju, da će biti gotov za 20 minuta, kako se on vozi s prijateljem i kako će mu automobil biti ostavljen na parkingu.

 

U 20:32 sati optuženik S. razgovora s nekim i kaže da je došao na autobusni kolodvor, u 20:46 sati se dogovara s nekim kako će se naći na parkingu kod prodajnog centra „L.“, a u 20:53 sati razgovara s nekom muškom osobom je li nabavio „R.“.

 

I na kraju, u 21:02 sati optuženik S. razgovara s nekim i navodi kako je pokupio neke tablete, hormon i zirtex D 120 mg, cetirizin od 5 mg, ali kako nisu sve stavljene.

 

Dakle, imamo utvrđeno kako su se optuženik S. i sada pokojni S. našli i bili u društvu nakon 17:30 sati, te kako je I. S. bio još živ u 18:00 sati.

 

Tijekom postupka ispitan je i stalni sudski vještak za telekomunikacije, P. J., koji je u svom iskazu naveo „….Dakle, kad smo pregledavali CD s podacima tu su bile i bazne stanice i vremena. Kompletni razgovori do nešto prije 18,00 sati vođeni su na južnom dijelu grada S. tj. konkretno predjela B. i sada imamo dolazak pa smo rekli da je to nekakav klub koji se nalazi u podrumskom dijelu i tu gubimo audio dio, ne možemo obavljati razgovore, ali signal za poruke i dalje prolazi i po onome kako je CD pokazao poruke su primljene aparat je uključen, aparat se nije micao iz tog prostora, da je bio iznesen locirao bi sve bazne stanice ukoliko bi bio razgovor, dakle taj aparat nije bio u lokaciji K. b. ...“, kao i „….Aparat je definitivno bio uključen, i primao je poruke, a da nije primio poruke bi ostale „visiti“ na serveru, a tko ga je koristio ja u to ne želim ulaziti. Da poruka nije bila primljena, da je aparat bio isključen da se poruka primila došla bi u drugo vrijeme kada bi se mobitel uključio….“ (list 974 spisa).

 

Navodi stalnog sudskog vještaka P. J., vezano za bazne stanice, proizlaze i iz pisanog nalaza i mišljenja za dolazno/odlazne pozive optuženika K. S. od 3. prosinca 2010. za broj 091/1500 461 (list 937-940 spisa), iz kojeg proizlazi kako prema baznim stanicama mobilni aparat koji je koristio optuženik S. na dan 3. prosinca 2010. nije bio u blizini K. ili K. b., a gdje je pronađeno tijelo pokojnog I. S.

 

Uzimajući u obzir iskaz stalnog sudskog vještaka P. J. i dovodeći isti u vezu sa iskazom svjedokinje A. Č., razvidno je kako se optuženik S. u fitness centar „C.“ vratio u 18:06 sati, a kada na mobitelu nije bilo signala (svjedokinja Č. navodi kako u centru nema signala za mobitel, a vještak navodi kako je mobitel kojim se koristio optuženik S. gubio audio dio, kako nije napuštao ovo mjesto), te kako se ponovno uključio u 19:42 sati.

             

Kako u ranije spomenutom razdoblju nije bilo signala i kontakata na mobitelu optuženika S. proizlazi i iz ranijeg sadržaja tajnih izvida za razdoblje od 25. studenog 2010. do 16. siječnja 2011., preciznije za dan 3. prosinca 2010. u vremenu od 12,00 do 00,00 sati.

 

Ovakvi navodi stalnog sudskog vještaka J. i svjedokinje Č. potvrđuju navode obrane optuženika S. kada navodi kako se u fitness centar „C.“ vratio nešto iza 18:00 sati i kako je u istom bio dok nije odradio trening, te kako njegov trening traje negdje oko sat i pol. Ovdje se potrebno ponovno osvrnuti na iskaz svjedokinje Č. kada navodi kako optuženik S. nakon povratka u fitness centar „C.“, a što je bilo iza 18:00 sati više nije napuštao centar dok nije završio trening, te kako mu trening uobičajeno traje oko sat i pol. Naime, svjedokinja Č. navodi kako je u teretanu do optuženika S. došla jedna muška osoba s kojom je razgovarao i kojoj je nešto napisao na papirić (kako on misli da se radilo o broju registarskih pločica), ali kako optuženik S. nije napuštao prostor teretane i kako se nakon što je ovo napisao vratio trenirati.

 

Uzimajući u obzir nalaz stalnog sudskog vještaka P. J. kako je mobitel koji je koristio optuženik S. bez signala ostao u 18:06,12 sati, a prethodno je prema baznim stanicama lociran u 17:46,15 sati na predjelu S., U. B. …, te kako je signal ponovno uspostavljan u 19:42,36 sati na predjelu S., K. … (list 938 spisa), ovaj sud je utvrdio kako je optuženik S. u fitness centar „C.“ ušao u 18:06 sati i u istom se zadržao do 19:42 sati.

 

Tužiteljstvo navodi kako je obrana optuženika S. neistinita jer isti navodi kako je s treningom u teretani počeo iza 18:00 sati, a u 19:42 sati na mobitel zove J. P. da dođe s njim trenirati, pa kako se postavlja pitanje zbog čega bi nekoga zvao da dođe na trening u 19:42 sati ako je ranije odradio trening, te kako je iz toga očito da do 19:42 sati nije bio u teretani već kako je u teretanu došao tek tada i kako je do tada imao dovoljno vremena da izvrši kazneno djelo ubojstva na štetu I. S.

 

Obrana optuženika S. da se u teretani nalazio u vremenu od 18:06 do 19:42 sati potkrijepljena je iskazom svjedokinje Č. i vještačenjem baznih stanica za mobitel kojim se koristio optuženik S.

 

Navodi tužiteljstva o pozivu optuženika S. svjedoku P. je samo tumačenje jedne stranke u postupku, a kada bi se i uzelo da je tako tumačenje upravo takvo, onda se postavlja pitanje zbog čega bi svjedokinja Č. lažno svjedočila da je optuženik u vremenu od 18:06 do 19:42 sati bio u prostoru teretane C. i da istu u tom vremenu nije napuštao, kao i kako mobitel optuženika S. u tom razdoblju nije lociran (u teretani nema signala, a o čemu se očitovao stalni sudski vještak) u blizini mjesta počinjenja kaznenog djela (K. b.).

 

Dakle, nesporno je kako optuženik S. u 19:42 sati na mobitel poziva svjedoka P. i kako mu govori da dođe trenirati, a da će on početi s laganim treningom. Međutim, ne može se sa sigurnošću reći što je optuženik S. time mislio, je li to nekakva šifra između njega i P., je li to bio samo nekakav dogovor da P. dođe kod njega u teretanu. Kako je ranije spomenuto, ovaj sud je utvrdio kako je optuženik S. trening obavio do 19:42 sati, a je li nakon toga imao namjeru obaviti još jedan (kako navodi obrana da je planirao nakon toga odraditi još jednu mišićnu skupinu) ili nije, može se samo pretpostavljati.

 

Nadalje, nesporno je kako je optuženika S. u 20:05 sati na mobitel nazvao brat D. i kako mu je optuženik S. kazao da se nalazi u automobilu sa svjedokom P., a iz čega proizlazi kako svjedok P. nakon poziva u 19:42 sati gdje ga je nazvao optuženik S. došao nakon nekog vremena do teretane, te kako je tu optuženik S. ušao s njim u automobil bez da su obavili trening jer se u 20:05 sati nalazi u automobilu i vozi se prema S..

 

Prema tome, optuženik S. nakon 19:42 sati nije obavljao nikakav trening, već nakon toga po njega dolazi svjedok P., optuženik S. ulazi u njegov automobil i zajedno se voze prema istočnom dijelu grada (prema S. i S.), a što je potkrijepljeno rezultatima sadržaja tajnih izvida za razdoblje od 25. studenog 2010. do 16. siječnja 2011., preciznije za dan 3. prosinca 2010. u vremenu od 12,00 do 00,00 sati, što je potvrdilo i vještačenje baznih stanica izvršeno po stalnom sudskom vještaku P. J.

 

Isto tako, ono što je potrebno istaknuti, a što ide u prilog iskaza svjedokinje Č., kao i obrane optuženika S. jest kako iz nalaza stalnog sudskog vještaka P. J. ne proizlazi da bi se mobitel koji je koristio optuženik S. dana 03. prosinca 2010. godine locirao na području K., odnosno predjela K. b. (list 937-939 spisa). Ukoliko bi optuženik S. sa mobitelom, a tijekom postupka nije utvrđeno, niti su predloženi dokazi da se odvajao od njega, išao prema K. b. morao je proći kroz grad S. ili pokraj njega, ući u općinu K. i doći na K. b.

 

Međutim, kako je ranije spomenuto na dan 3. prosinca 2010. do 18:06 sati mobitel optuženika S. lociran je na području S., kao i u razdoblju od 18:06 do 19:42 sati kada nema signala, a u odnosu na koje razdoblje sud je zaključio kako su se optuženik S. i mobitel nalazili u fitness centru „C.“, kako se od 19:42 sati ponovno nalazi na području S. sve do 20:27 sati kada se nalazi na području T. i S., koje područje napušta u 20:53 sati i ponovno dolazi na splitsko područje gdje se nalazi do 23:40 sati kada prelazi na područje grada K. i potom grada T. Dakle, u niti jednom trenutku mobitel optuženika S. na dan 3. prosinca 2010., nakon 12:00 sati nije lociran na K. b., niti u blizini tog mjesta.

 

              Sukladno ranije navedenom ovaj sud je utvrdio kako se optuženik K. S., a uzimajući u obzir da je u 18:00 sati I. S. još bio živ, u vremenu od 18:06 do 19:42 sati nalazio u fitness centru „C.“, kako je nakon toga bio na području S. do 20:27 kada se nalazi na predjelu T. i S., kako se nakon toga od 20:53 do 23:40 sati nalazi opet na području S., da bi se nakon toga nalazio na području grada K. i grada T..

 

Dakle, ostaje nepokriveno razdoblje od 18:00 do 18:06 sati, kada ne možemo precizno smjestiti gdje se optuženik S. nalazio, ali u svakom slučaju nije mogao biti na području K., odnosno K. b., iz razloga jer njegov mobitel nije lociran na tom mjestu, a niti u blizini tog mjesta uopće toga dana, posebno u vremenu oko 18:00 sati.

 

Sud će se osvrnuti na iskaze ispitanih svjedoka, te se obrazložiti koje je iskaze prihvatio kao vjerodostojne i iz kojih razloga, kao i koje nije prihvatio kao vjerodostojne i iz kojih razloga.

 

Tijekom postupka je ispitan svjedok I. M. koji naveo kako ga je između 18,30 i 19,00 sati nazvao optuženik S., kako su se našli u caffe baru Č. i kako su otišli prema praonici, te kako je optuženik S. putem preko mobitela razgovarao sa svojim bratom D. i kako D. došao u ovu praonicu, kao i kako je on neprekidno bio u praonici dok se automobil prao i kako je nakon što je vozilo oprano da ga je odvezao u ulicu B. P., tu parkirao i ostavio ključ u caffe baru L. (list 469 spisa).

 

Ispitivan na raspravi održanoj 27. svibnja 2014. svjedok I. M. je naveo kako je ovisnik, kako dugi niz godina na heptanonskoj terapiji, tako da ima problema sa sjećanjem, kako zna da vozio automobil optuženika S. na pranje, kako je bilo predvečer, zimsko doba i kako se radilo o vozilu marke S. l., ali kako se na sjeća datuma, mjeseca, godine ili sata, kako je automobil bio na pranju jer je očito bio prljav, jer da inače ne bi bilo razloga da se isti opere, kao i kako se tada nije sjetio što je bilo nakon pranja automobila (list 628-629 spisa). Isto tako, svjedok I. M. je ispitivan i treći put, na raspravi održanoj 7. ožujka 2016., te je ostao kod ranijih navoda (list 860 spisa).

 

Naime, potrebno je navesti kako je svjedok M., a što on i sam navodi, ovisnik o heroinu i drugim drogama, tako da se svega ne sjeća, pa tako njegov iskaz sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan, posebice u dijelovima koji se odnose detalje, kao što su točni sati kontaktiranja njega  i optuženika S. u inkriminiranom vremenu.

 

Svjedok M. V., ispitan 17. lipnja 2013., a radi se o peraču vozila u autopraonici K. je naveo kako se sjeća kako su dvojica mladića na pranje doveli automobil marke S. L. crvene boje, kako ih je primio njegov kolega T., kako je s pranjem vozila započeo oko 19,30 sati i kako je završio oko 20,15 sati (list 456 spisa).

 

Ispitivan na raspravi održanoj 8. veljače 2016. je naveo kako je policija po njih došla, a vezano za informativni razgovor, tog istog dana, negdje oko 19,00 i 20,00 sati, i to na dan kada su prali ovo vozilo, te kako je ovo vozilo S. L. dovezeno negdje oko 18,00 sati (list 848 spisa).

 

Nadalje, svjedok V. je vezano za nepoklapanje vremena kada je vozilo dovedeno naveo sljedeće "…. S obzirom na protek vremena se teško mogu sjetiti točno vremena kada je to bilo, ali ono čega se sjećam kao što sam već rekao je da smo ja i kolega od strane policije bili odvedeni oko 19,00 sati…." (list 848 spisa).

 

Potrebno je navesti kako stranke nisu imale primjedbi na iskaz svjedoka V..

 

Svjedok T. B., 20. lipnja 2013., je naveo kako se sjeća da je 3. prosinca 2010. na pranje dovedeno nekoliko vozila, od koji je jedno bilo marke S. i kako je bilo crvene boje, ali kako se ne sjeća točno vremena, međutim kako je to bilo u popodnevnoj smjeni koja traje od 12,00 do 20,00 sati. Nadalje, naveo je kako je ovo vozilo bilo prljavo od blata, kako su kotači bili blatnjavi, pa kako je zaključio da je vozilo bilo na nekakvom makadamskom putu, te kako ga je ovaj momak koji je ostao kraj vozila dok ga je prao požurivao pri čemu je govorio kako mu je brod u 20,20 sati i da žuri na otok (list 460 spisa).

 

Isto tako, naveo je i sljedeće "….Za vrijeme pranja osobnog automobila, otprilike sat vremena od početka pranja mladić koji je bio nižeg rasta vratio se do ovog vozila i tada mu je mladić koji je bio viši rastom otvorio prtljažnik vozila iz kojeg je uzeo torbu sive ili crne boje i u kojoj je nešto bilo. Tada je mladić niži rastom rekao da ide na trening, a mladić viši rastom je zatvorio prtljažnik vozila…." (list 460 spisa).

 

Na raspravi održanoj 26. svibnja 2014. svjedok B. je naveo kako se sjeća pranja ovog vozila jer niti pola sata od kako je oprao ovo vozilo do autopraonice je došla policija i ispitivala ga u svezi tog automobila, te kako je ovaj automobil iznutra samo usisavao, a kako ga nije kemijski čistio (list 626-627 spisa).

 

Vezano za vraćanje ovog nižeg mladića do automobila za vrijeme pranja istog, a budući da je na raspravi naveo kako se nije vraćao nakon što je otišao, svjedok je naveo kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti što je točno od dva iskaza (list 627 spisa).

 

Ispitivan na raspravi održanoj 16. svibnja 2016. svjedok B. je naveo kako se ne sjeća detalja radi proteka vremena, kako je kada je prvi put ispitivan najbolje znao detalje, te kako prosječno pranje vozila traje oko 45 minuta, dok je pranje ovog vozila trajalo nešto dulje, kao i kako se ne može sa sigurnošću sjetiti kada je došla policija radi razgovora, ali kako je pranje vozila završeno u sumrak i koliko se sjeća kako je policija u autopraonicu došla sutradan u popodnevnim satima (list 907 spisa).

 

Ovaj sud nije prihvatio iskaze svjedoka V. i B. kao vjerodostojne iz razloga jer je očito kako ne odgovaraju istini, posebice u dijelu koji se odnosi kada je vozilo kojim je upravljao optuženik S. dovezeno na pranje. Naime, nitko od stranka ne osporava kako je automobil marke „S. L.“ kojim je upravljao optuženik S. dovedeno na pranje i  kako su toj praonici radili svjedoci V. i B..

 

Međutim, svjedok V. navodi kako se sjeća pranja ovog vozila jer „kako je policija po njih došla, a vezano za informativni razgovor, tog istog dana, negdje oko 19,00 i 20,00 sati, i to na dan kada su prali ovo vozilo, te kako je ovo vozilo S. L. dovezeno negdje oko 18,00 sati“. Ovdje se postavlja pitanje zbog čega bi policija došla na informativni razgovor vezano za automobil kojim je upravljao optuženik S. odmah nakon pranja kada se u to vrijeme još nije znala sudbina I. S., a niti je bilo tko dojavio policiji što se dogodilo ili je netko prijavio njegov nestanak, a tijelo je pronađeno tek 6. prosinca 2010.

 

Svjedok B. je naveo kako se sjeća pranja ovog vozila jer niti pola sata od kako je oprao ovo vozilo do autopraonice je došla policija i ispitivala ga u svezi tog automobila, te kako je ovaj automobil iznutra samo usisavao, a kako ga nije kemijski čistio dok je na raspravi održanoj 16. svibnja 2016. naveo kako se ne sjeća detalja radi proteka vremena, kako je kada je prvi put ispitivan najbolje znao detalje, te kako prosječno pranje vozila traje oko 45 minuta, dok je pranje ovog vozila trajalo nešto dulje, kao i kako se ne može sa sigurnošću sjetiti kada je došla policija radi razgovora, ali kako je pranje vozila završeno u sumrak i koliko se sjeća kako je policija u autopraonicu došla sutradan u popodnevnim satima.

 

Kao i kod ocjene iskaza svjedoka V., tako i kod ocjene iskaza svjedoka B. potrebno je navesti zbog čega bi policija istog dana (kako navodi prvi put) ili sutradan, što bi bilo 4. prosinca 2010. (kako navodi drugi put) dolazila se raspitivati za automobil kojim je upravljao optuženik S. kada je tijelo I. S. na K. b. pronađeno 6. prosinca 2010., a nestanak je prijavljen 5. prosinca 2010., što proizlazi iz iskaza svjedokinje K. koja je prijavila nestanak I. S.

 

Svjedokinja K. je u svom iskazu navela kako je pokušavala stupiti u kontakt sa svojim dečkom I. S., ali kako joj se on nije javljao, kako je pokušavala pronaći, te kako je onda 5. prosinca 2010. prijavila policiji njegov nestanak (list 450 spisa).

 

Kako je ranije navedeno i obrazloženo, ovaj sud nije mogao prihvatiti iskaze svjedoka V. i B. kada isti navode u koje vrijeme je vozilo dovezeno na pranje, budući da su njihovi iskazi kontradiktorni i nisu u suglasju s drugim izvedenim dokazima.

 

Tijekom postupka ispitana je i svjedokinja M. K., koja je bila djevojka sada pokojnog I. S., a koja je u svom iskazu govorila o pokojnom S. i njihovom životu, te kako je sve bilo u redu do mjeseca listopada 2010. godine kada je S. često putovao na relaciji S.-Z.-S., kao i kako je druženje S. i optuženika S. počelo krajem ljeta 2010. godine, a intenzivno druženje krajem mjeseca rujna 2010. godine i kako je S. hvalio optuženika S., a navela je kako je S. u mjesecu listopadu 2010. godine postao nervozniji nego prije, kako je postao oprezniji i kako nije volio da ona ostaje s prijateljicama do kasnih sati, niti da sama šeta, i da psa šeta u blizini II Policijske postaje S. i da ne ide dalje u kasnim večernjim satima (list 448-449 spisa).

 

Nadalje, navela je kako je S. odgovarala od putovanja u Z., ali kako ju on nije slušao, kako ju je upozoravao da ne ostaje sama u kući dok njega nema, kao i kako je netko bio na vratima kada je on bio u Z. ("za vrijeme njegovog odlaska u Z. oko 3,00 sata u noći u tri navrata osjetila i čula da je netko bio na ulaznim vratima našeg stana i da je dirao kvaku na vratima jer sam čula zvuk kvake koja je škripala i svaki put je naš pas zalajao"), te kako se posljednji put iz Z. vratio 2. prosinca 2010. u poslijepodnevnim satima i kako ga je iz Z. dovezao B. M. (list 449 spisa).

 

Isto tako, svjedokinja K. je ispitana i na raspravi održanoj 10. travnja 2014., te je te prigode iskazivala kao i ranije, s tim kako je navela kako ju je S. nazvao negdje oko 18,00 sati i kako u pozadini razgovora nije čula nikakve zvukove i glasove, kako je bio muk, kao i kako je S. bio u dobrim odnosima sa optuženikom S., kao i kako su svi prijatelji, pa tako i optuženik S., za S. "bili super i da je svima vjerovao 100%" (list 600-601 spisa).

 

Vezano za iskaz svjedokinje K. potrebno je navesti kako ga sud ocijenio kao vjerodostojan jer je isti u skladu sa izvedenim dokazima, s tim kako svjedokinja K. nema nekih neposrednih saznanja vezano za kazneno djelo koje je predmet ovog postupka, ali je opisivala kakav je bio njezin odnos sa sada pokojnim I. S., kao i odnos S. sa optuženikom S., te nikakvih loših navoda nije imala za odnos između S. i optuženika S., naprotiv za njih odnos je imala samo dobre riječi.

 

Svjedok J. P. je u svom iskazu naveo kako se tog dana iz O. vratio oko 19:15 sati, kako je boravio u svom caffe baru do 19:30 sati i kako se nakon toga svojim automobilom marke "BMW 3" odvezao do teretane C. G. na predjelu P., a kako je prema procjeni u teretanu ušao oko 19:40 sati, kako se na pultu u teretani nalazio optuženik S. koji ga je zamolio da ga odveze do trgovine S. K. na predjelu S. gdje se optuženik K. S. našao sa svojim bratom D. (list 453 spisa).

 

Nadalje, svjedok J. P. je ispitan i na raspravi održanoj 14. siječnja 2016., te je ostao kod ranijih  navoda s tim kako je naveo kako misli da je kritične prigode ranije došao u teretanu, negdje oko 19:15 sati, a kako je to zaključio iz toga jer bi u teretanu običavao dolaziti oko 19:00 sati (list 835 spisa).

             

U odnosu na iskaz svjedoka P. potrebno je navesti kako se radi o prijatelju optuženika S., te koji pokušava svoj iskaz prilagoditi u korist obrane optuženika S., pa tako u drugom iskazu navodi kako je u teretanu došao oko 19:15 sati dok prvi put navodi kako je došao kako je došao oko 19:40 sati. Obzirom na preslušane razgovore nesporno je utvrđeno kako je optuženik S. svjedoka P. nazvao u 19:42 sati, tako da isti nije mogao prije 19:45 doći u teretanu, pa je tako očito kako je prvi iskaz onaj koji je točan i vjerodostojan, a taj je kako je u teretanu došao oko 19:40 sati.

 

Tijekom postupka u svojstvu svjedoka ispitan je i B. M. koji nema neposrednih saznanja vezano za kazneno djelo, ali koji je potvrdio kako se I. S. negdje oko 17:30 sati s njim našao u teretani B. i kako se tu zadržao nekih 10-tak minuta i kako je nakon toga otišao bez da je obavio trening.

 

Isto tako, svjedok M. je ispitan i na raspravi održanoj 27. svibnja 2014. (list 629-630 spisa), te na raspravi održanoj 6. srpnja 2016., pri čemu je naveo kako ostaje kod ranijih navoda s tim kako je dodao kako se S. prije ubojstva s njim dovezao iz Z. i kako je tijekom puta spominjao nekakve kredite, kao i kako je tijekom vožnje obavljao razgovore vezano za te kredite, te kako je iz razgovora vidio da je S. imao nekakvih nesuglasica s osobom s kojom je pričao o kreditima (list 918 spisa).

 

Svjedok M. C. je osoba koja je pronašla tijelo na K. b. i pozvala policiju, te nikakvih neposrednih saznanja o djelu ili počinitelju nije imao.

 

Svjedoci M. P., Ž. R. i B. Š. nisu imali neposrednih saznanja vezano za kazneno djelo koje je predmet ovog postupka, točnije radi se o prijateljima pokojnog I. S. koji su u svojim iskazima iskazivali o I. S., te nitko od njih nije naveo da je imao bilo kakvih problema sa optuženikom S., već naprotiv da su bili u prijateljskim odnosima.

 

Tijekom postupka ispitan je i F. S., otac pokojnog I. S., te isti nije imao nikakvih saznanja vezano za ovaj događaj, pri čemu je naveo "….Posebno naglašavam da mi nisu poznate nikakve okolnosti vezano za ubojstvo mog sina, ne znam koji bi motivi bili njegovog ubojstva niti tko je to mogao počiniti…." (list 477 spisa).

 

Sada dolazimo do svjedoka I. Š., jedinog svjedoka koji optuženika K. S. povezuje sa ubojstvom I. S.

 

Tako je svjedok I. Š. prilikom prvog davanja iskaza 25. listopada 2011. naveo "….Za vrijeme naših druženja K. S. mi je rekao na koji način je ubio I. S.. Sa svojim osobnim vozilom S. L., crvene boje, K. S. je dovezao I. S. na K. B. da mu pokaže oružje koje je tu zakopao i znam da I. S. nije ponio svoj skupi pištolj koji je imao u stanu, a koji je kupio nakon što je meni prodao prethodni. Odmah po izlasku iz vozila K. je S. ispalio jedno streljivo u glavu, nakon čega je ovaj pao na zemlju i počeo hroptati i odmah nakon toga K. mu je iz drugog pištolja ispalio još jedno streljivo u glavu. Neposredno nakon ubojstva K. S. se sa svojim vozilom odvezao u teretanu C. na predjelu P., gdje nema signala za mobilni telefon, a svoj mobilni telefon je prethodno ostavio u teretani…." (list 313 spisa).

 

Ponovno ispitivan 27. ožujka 2012. svjedok I. Š. je naveo kako je u mjesecu studenom 2011. godine zajedno sa optuženikom K. S. bio na večeri u restoranu S. g., kako su zajedno popili bocu vina i kako su se opustili i kako mu je te prigode optuženik S. kazao kako nije bio sam na K. b. sa I. S., već kako je s njima bio i Ž. R., kao i kako mu je kazao da je optuženik S. tog dana u poslijepodnevnim satima bio u teretani C. na predjelu P. zajedno sa S. i R., te kako su automobilom optuženika S. otišli na K. b. gdje je optuženik S. trebao S. pokazati zakopano oružje (list 317 spisa).

 

Isto tako, svjedok Š. je naveo kako je su optuženik S. i Ž. R. bili naoružani, dok S. nije imao oružje, kao i kako je R. sjedio na mjestu suvozača, a S. na stražnjem sjedalu, te kako je prema kazivanju optuženika S. zaključio da su odmah po dolasku svi izašli iza automobila i kako je optuženik S. odmah pucao u I. S., a kako je odmah nakon toga u S. pucao i Ž. R., te kako je svaki od njih ispalio po jedan metak u predjelu glave I. S. (list 317 spisa).

 

Nadalje, svjedok Š. je naveo kako su nakon počinjenog ubojstva optuženik S. i Ž. R. se vratili u prostor teretane C. kako se ubojstvo dogodilo u poslijepodnevnim satima, te kako je optuženik S. svoj mobilni telefon ostavio u teretani, gdje nema signala za mobilni telefon, a prije nego su otišli na K. b., kao i kako ne zna je li R. sa sobom nosio svoj mobitel (list 318 spisa).

 

Ispitivan na raspravi održanoj 11. travnja 2014. svjedok I. Š. je iskazivao kao prilikom ispitivanja od 25. listopada 2011., a kada je naveo kako je optuženik K. S. sam ubio I. S., s tim kako je za razliku od iskaza od 27. ožujka 2012. naveo kako Ž. R. nije imao nikakve uloge u ovom ubojstvu (list 607 spisa).

 

Svjedok Š. je naveo i kako mu je optuženik S. ubojstvo priznao u restoranu S. g., s tim kako je prvi puta kazao da je to bilo u mjesecu studenom, ali kako je mogao to biti i mjesec rujan 2011. godine, kao i kako je naveo da je naknadno došao do saznanja da Ž. R. nema veze s ovim ubojstvom jer mu je tako rekao sam Ž. R., točnije kako mu je kazao da nije supočinio ubojstvo I. S. i kako mu je to kazao tijekom 2012. godine (list 608 spisa).

 

I. Š. je u svojstvu svjedoka zadnji put ispitivan na raspravi održanoj 11. prosinca 2015. (list 829-830 spisa), te je tada ostao kod ranijih navoda, s tim kako je ponovio kako Ž. R. nije sudjelovao u ubojstvu I. S., a kako je to utvrdio u telefonskom razgovoru sa Ž. R. koji mu je kazao da nije u tome sudjelovao.

 

Ovaj sud nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka Š. kao istinit i vjerodostojan iz razloga jer je isti u proturječnosti, kako svaki put kad je ispitivan iskazuje različito.

 

U prvom iskazu svjedok Š. navodi kako mu je optuženik S. priznao da je sam ubio I. S., na način da ga je odvezao na K. b. i tu mu odmah nakon što je S. izašao iz automobila jedan hitac iz pištolja ispalio u glavu, a nakon što je pao na pod u glavu mu je ispalio još jedan, te kako se nakon toga vratio u teretanu „C.“ gdje je ranije ostavio mobitel i gdje nema signala.

 

Ovakav iskaz je u suprotnosti sa iskazom svjedokinje Č. koja navodi kako optuženik S. nije napuštao prostorije teretane „C.“, a nakon što se u istu vratio iza 18:00 sati. Nadalje, njegov iskaz je u suprotnosti s nalazima baznih stanica, a kako je to već ranije obrazloženo, jer je optuženik S. cijelo vrijeme sa sobom imao mobitel, te je isti lociran samo na području S. do negdje 21:00 sati, a kada je bio bez signala kako se nalazio u teretani gdje se nalazio i optuženik S.

 

U drugom iskazu svjedok Š. navodi kako mu je optuženik S. u mjesecu studenom 2011. godine u restoranu „S. grede“ priznao kako je ubio I. S., ali kako nije to napravio sam, već kako je s njim bio Ž. R., pa je naveo kako je optuženik S. tog dana u poslijepodnevnim satima bio u teretani C. na predjelu P. zajedno sa S. i R., te kako su automobilom optuženika S. otišli na K. b. gdje je optuženik S. trebao S. pokazati zakopano oružje, kao i kako je R. sjedio na mjestu suvozača, a S. na stražnjem sjedalu, te kako je prema kazivanju optuženika S. zaključio da su odmah po dolasku svi izašli iza automobila i kako je optuženik S. odmah pucao u I. S., a kako je odmah nakon toga u S. pucao i Ž. R., te kako je svaki od njih ispalio po jedan metak u predjelu glave I. S. i kako su se nakon počinjenog ubojstva optuženik S. i Ž. R. se vratili u prostor teretane C. kako se ubojstvo dogodilo u poslijepodnevnim satima, te kako je optuženik S. svoj mobilni telefon ostavio u teretani, gdje nema signala za mobilni telefon, a prije nego su otišli na K. b., kao i kako ne zna je li R. sa sobom nosio svoj mobitel.

 

Sada u iskazu svjedok Š. spominje supočinitelja Ž. R. kojeg u provom iskazu nije spominjao, a niti je spominjao bilo koju drugu osobu osim optuženika S. Nadalje, svjedok Š. navodi kako su se optuženik S., R. i S. našli u teretani „C.“ i kako su nakon toga otišli na K. b., s tim kako svjedok Š. sada ne navodi kako mu je optuženik S. kazao kako je ubojstvo počinjeno, već kako je on to zaključio na temelju navoda optuženika S.

 

Isto tako, iskaz svjedoka Š. ne podudara se s navodima svjedokinje Č. koja je navela kako poznaje I. S. jer je isti trenirao u teretani „C.“, kako nije imao člansku iskaznicu već bi plaćao kada bi dolazio trenirati (list 826 spisa), ali kako ga 3. prosinca 2010. nije vidjela u teretani, pa se postavlja pitanje kako je svjedok Š. smjestio I. S. u teretanu „C.“ kada ga svjedokinja ovog dana u popodnevnim satima nije vidjela na tom mjestu.

 

Vezano za mobitel i signal istog ranije je detaljno obrazloženo i nema se potrebe ponavljati.

 

Dolazimo do trećeg iskaza svjedoka Š. kada navodi kako je optuženik S. sam ubio I. S., s tim kako Ž. R. nije imao nikakve uloge u ovom ubojstvu, kao  kako je sada postoji mogućnost da mu je to optuženik S. priznao u mjesecu rujnu, a ne u studenom, te kako je utvrdio da R. nije u tome sudjelovao jer mu je on tako kazao.

 

I na kraju, u četvrtom iskazu svjedok Š. je ostao kod ranijeg iskaza, s tim kako je ponovio kako Ž. R. nije sudjelovao u ubojstvu I. S., a kako je to utvrdio u telefonskom razgovoru sa Ž. R. koji mu je kazao da nije u tome sudjelovao.

 

Dakle, imamo vrijeme kada je optuženik S. priznao svjedoku Š. počinjenje kaznenog djela (rujan ili studeni), imamo kako je priznao da je kazneno djelo prvo počinio sam, a onda sa Ž. R., da bi kasnije imali da R. u tome nije sudjelovao. Razvidno je kako svjedok Š. svaki put iskazuje drugačije i kako ispada da mu je optuženik S. u priznanju opisivao ubojstvo počinjeno na dva različita načina (jednom sam, jednom sa R.).

 

Nadalje, svjedok Š. navodi kako je naknadno utvrdio da Ž. R. nije sudjelovao u ovom kaznenom djelu, a kako je to utvrdio na način jer mu je R. tako kazao. Ovakvi navodi samo ukazuju u nevjerodostojnost i neistinitost navoda svjedoka Š., što je ovaj sud zaključio, a koji zaključak je potvrđen ostalim dokazima, jer niti jedan dokaz koji je izveden tijekom ovog postupak ne ide u prilog kazivanju svjedoka Š. (iskazi svjedoka, posebice iskaz svjedokinje Č., rezultati utvrđenja baznih stanica). Isto tako, ako je optuženik S. sve priznao svjedoku Š., misli se sve vezano za ubojstvo S., onda bi bilo logično da je i rekao koji je bio motiv, međutim svjedok Š. ni u kojem slučaju ne navodi razlog zbog koje bi optuženik S. ubio I. S., s tim kako svi kazuju kako su bili u dobrim, odnosno  prijateljskim odnosima i nisu imali nekakvih nesuglasica.

 

U postupku je ispitan i svjedok Ž. R. koji je naveo kako nema saznanja o ubojstvu I. S., kako se družio s njim, kao i sa optuženikom S., ali da on nije sudjelovao u ovom ubojstvu, a niti da zna tko je to napravio (list 857-868 spisa).

 

I na kraju, ostaju nam svjedoci D. V., I. G. i M. M. koji su iskazivali u korist optuženika S., odnosno kako je ispred njih svjedok Š. kazao da optuženik S. nije ubio I. S. i da ga je lažno optužio zbog osobnih razloga.

 

Tako je svjedok D. V. naveo kako mu je I. Š., tijekom njihovog boravka u zatvoru, kazao kako nije siguran da je optuženik K. S. ubio I. S., te kako je to ponovio u više navrata, kao i kako mu je kazao da je to rekao jer mu optuženik S. duguje 20.000,00 eura, da je u "gabuli" i da ima dogovor sa USKOK-om i kako neki kamatari optuženika S. na njega vrše pritisak (list 690 i list 862 spisa).

 

Svjedok I. G. je u svom iskazu naveo kako mu je I. Š., a kojem je vjenčani kum, kazao kako je lažno svjedočio u postupku protiv optuženika K. S., te je naveo kako mu je I. Š. kazao "….najbolje bi bilo da K. umre i da ne sazna da sam ga lažno teretio za ubojstvo I. S.…." i kako je to spreman ponoviti i ispred I. Š. (list 880 spisa).

 

I svjedok M. M. je naveo kako mu je tijekom boravka u zatvoru I. Š. kazao kako optuženik S. nije ubio I. S., pa je tako naveo ".…da smo te prigode bili Ž. V., D. V. i I. Š. i ja osobno u zatvorskoj šetnji. Tijekom te šetnje Ž. M. je pitao I. Š. zašto je teretio K. S. za ubojstvo koje mu se stavlja na teret, i zbog čega je isti u istražnom zatvoru, I. Š. je rekao da K. S. tereti iz razloga što mu je K. S. dužan 20.000,00 Eura i da je to zbog toga što mu ne vraća taj dug htio na neki način prisjetiti ga da mu vrati dug i rekao je da on zna da K. S. nije ubio pokojnog…." (list 908 spisa).

 

Ovaj sud nije prihvatio ove iskaze svjedoka iz razloga jer je očito kako su isti usmjereni u korist obrane optuženika, kako se radi o osobama koje su bile u zatvoru zajedno sa optuženikom S. i koji je s njima u određenom vremenu bio u kontaktu, a posebno kada se uzme dokaz koji se nalazi u spisu iz kojeg proizlazi kako je određenim svjedocima (G.) bila napisana uputa kako će svjedočiti na sudu i da se svjedoči u korist optuženika S. (list 891 spisa).

 

Tijekom postupka se isticalo kako je I. S. odvezen na K. b. kako bi isprobao strojnicu marke „Orbis“.

 

Na mjestu događaja su pronađene dvije čahure koje potječu iz pištolja marke "Astra" model A-80, cal. 9x19 mm i pištolja marke "Češka zbrojovka" model 75B, cal. 9x19 mm, dok tri čahure najbliže odgovaraju općim karakteristikama strojnici marke "Orbis" model MGV-176, cal. 22 LR (list 245 spisa).

 

Nadalje, utvrđeno je kako na dostavljenim odljevcima šaka pokojnog I. S., a nakon što su tretirani difenilaminskim reagensom koji je kolorni indikator za nitrate, nije uočeno plavo obojenje karakteristično za nesagorjele i djelomično sagorjele četice baruta (list 245 spisa).

 

              Ovdje se postavlja pitanje, tko je isprobavao strojnicu „Orbis“ i iz nje pucao, jer je prema vještačenju očito kako I. S. ove prigode nije pucao iz vatrenog oružja jer na njegovim rukama nisu pronađeni nesagorjele i djelomično sagorjele četice baruta.

 

I ovakvo utvrđenje ukazuje na vjerodostojnost iskaza svjedoka Š., jer ukoliko je I. S. ubijen odmah po izlasku iz automobila, kako on to navodi, onda nije bilo potrebe isprobavati strojnicu „Orbis“ jer nema je potrebe isprobavati ispred mrtve osobe s tim kako streljiva kojim je ubijen I. S. ne potječu iz strojnice „Orbis“, već je logično da su prvo izvršena ispaljena iz strojnice, pa je onda ubijen I. S..

 

U vještačenju Centra I. V. vještačeno je oružje koje je nakon predmetnog kaznenog djela oduzeto od optuženika K. S. (tri pištolja), te je utvrđeno kako čahure koje su pronađene na mjestu zločina nisu ispaljene iz pištolja koji su pronađeni kod optuženika S. (list 79 spisa).

 

Dakle, niti oružje koje je pronađeno kod optuženika S. ne povezuje ga s kaznenim djelom koje je predmet ovog postupka. Naime, nesporno je kako je kod optuženika S. pronađeno određeno oružje (tri pištolja), ali iz niti jednog nije pucano u I. S., niti je iz bilo kojeg počinjeno ubojstvo na njegovu štetu.

 

Isto tako, po Centru I. V. vještačeno je vozilo kojim je upravljao optuženik K. S., kao i jakna koja se nalazila u vozilu, te je utvrđeno kako ne jakni nisu pronađene trokomponentne GSR čestice (SbBaPb) koje su karakteristične za ostatak od inicijalne smjese paljenja streljiva, a koje nastaju u procesu opaljenja streljiva iz vatrenog oružja (list 296 spisa), kao i kako su vještačenjem vozila pronađene dvije trokomponentne GSR čestice, na dostavljenom GSR stubu-u (OMOT 4-5), a kojim su izuzeti tragovi sa sjedećeg dijela prednjeg lijevog sjedala navedenog vozila je pronađena jedna trokomponentna GSR čestica (SbBaPb) koja je karakteristična za ostatak od inicijalne smjese paljenja streljiva, dok na ostalim dijelovima vozila takve komponente nisu pronađene (list 296 spisa).

 

Na raspravi je ispitan M. M., stalni sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju iz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. Z., koji je ostao kod ranijih navoda iz pisanog vještačenja, te je dodao kako su se tragovi GSR čestica mogli očuvati četiri dana na tijelu pokojnog I. S. (list 593 spisa), a vezano za GSR čestice pronađene u unutrašnjosti vozila je naveo „….i u konkretnom slučaju „Seat Leona“ mogu reći da se one mogu držati duži vremenski period, ali opet ovisi što se tim vozilom radi, pa tako ako smo ga odveli na pranje unutarnje s kemijskim čišćenjem logično bi jedan dio tih čestica ako ne i sve bilo uklonjen, ne može se isključiti mogućnost da neke od čestica mogu biti iznesene na odjeći osoba koje su koristile automobil ili moguće na predmetima koji su u međuvremenu stavljani u automobil. Ne može se utvrditi starost ovih GSR čestica pronađenih u vozilu….“, kao i „….GSR čestice pronađene unutar vozila mogu biti starosti jedan dan ali i mjesec dana. Ponovno se navodi da nije moguće utvrditi starost tih čestica…. (list 594 spisa).

 

Nesporno je kako su u vozilu  kojim je upravljao optuženik S. pronađeni tragovi baruta, ali se niti ti tragovi ne mogu nesporno dovesti u vezu sa ubojstvom I. S. Naime, i sam sudski vještak je naveo kako se ne može utvrditi starost tih čestica, kako mogu biti stare jedan dan, ali i mjeseca dana.

 

Ono što je bitno spomenuti jest kako su prilikom očevida na mjestu zločina izuzeti tragovi automobilskih guma, ali nakon što je tri dana nakon ovog zločina vršena pretraga automobila optuženika S. nisu izuzeti otisci s guma njegovog vozila, a kako bi se moglo utvrditi je li možda zaista njegovo vozilo bilo to koje bilo na mjestu zločina, pa bi se na taj način mogao povezati sa zločinom.

 

Tijekom dokaznog postupka ispitan je i stalni sudski vještak dr. A. A. koji je naveo, a osvrćući se na međusobni položaj oštećenika i osobe koja je pucala, kako u obzir treba uzeti dvije činjenice, a to su da je ruka koja drži vatreno oružje u prostoru izuzetno pokretljiv dio tijela, što se odnosi i na glavu, što znači da su obje osobe u dinamici, zadobivanje ozljeda mogle biti u bilo kojem položaju (sjedećem, stojećem, pognutom i sl.), prilikom čega tjelesne visine ovih osoba ne igraju ulogu u načinu zadobivanja ozljeda upravo zbog ranije spomenute visoke pokretljivosti ovih dijelova tijela u prostoru (list 598 spisa).

 

Dakle, prema iskazu vještaka medicinske struke ne može se utvrditi koja bi bila visina osobe koja je pucala, kao niti položaj u  kojem su se počinitelj i žrtva nalazili u vrijeme ispaljenja metka iz pištolja.

 

I na kraju, potrebno se osvrnuti na vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku P. J., a koje se odnosi na razgovor između svjedoka I. Š. i Ž. R. koji se zbio 1. rujna 2011. u vremenu od 22:23,30 do 22:29,32 sati, a koji je zabilježen tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji iz članka 332. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) određenih nalogom suca istrage Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem II Kir-442/11, gdje u jednom dijelu razgovora svjedoci R. i Š. razgovaraju o ubojstvu koje je predmet ovog postupka.

 

Tako svjedok Š. navodi „Ah, vraga si ti bija dobar (smije se) ti nisi bija dobar s kim god (smije se) piše tu još ova novinarka da je ovi, da je zato policija zataškala je on je zadnji vidija ovog gospodina šta je na K. ovo ono, razumiš?“, a na što mu svjedok R. odgovara „Što sad tu?“, nakon čega svjedok Š. navodi „Sve što spominje još, ono, razumiš, da je tu tekst, ono priča, ej da je on vidija, ono da ga je policija sumnjičila, a za ovoga da su mu našli kalibar ali da nije taj kalibar nego neki drugi, da ono ka prije da mu je ovi bija prijatelj, ovo ono, što ja znam, zna policija, e, u biti on je posljednji vidio živog, e, i.“ (list 971 spisa).

 

Nadalje, nakon ovog navoda svjedoka Š., svjedok R. mu govori sljedeće „Nije on posljednji“, na što svjedok Š. navodi „Ne znam ja“, a svjedok R. mu odgovara „Posljednji ga je vidija onaj šta ga je hm….“, dok svjedok Š. na to, smijući se navodi „a ne znam ko je, boli me kurac, šta ću ja sad, šta bi ja tu (smije se)“, pa svjedok R. na to navodi „Nisam ja, ja sam bija u teretani“ (list 971 spisa).

 

Kada se u obzir uzme ovakav razgovor svjedoka Š. i R. proizlazilo bi kako optuženik S. nije bila osoba koja je ubila pokojnog I. S. budući da svjedok R. navodi kako optuženik S. nije posljednji vidio I. S., nego kako je to bila osoba koja je ubila. Isto tako, u razgovoru svjedok R. navodi kako on nije ubio I. S., ali unatoč tome svjedok Š. ga kasnije optužuje kao osobu koja je sudjelovala u ubojstvu S., s tim kako kasnije navodi kako svjedok R. nije u tome sudjelovao jer je utvrdio da on to nije napravio, a kako je to utvrdio jer mu je on to kazao. Ovdje se postavlja pitanje, ako svjedok Š. vjeruje na riječ svjedoku R., onda zbog čega je prvi put optužio za sudjelovanje u ovom kaznenom djelu iako mu je on prije tog iskaza u razgovoru kazao kako nije sudjelovao u ovom kaznenom djelu, a što je još jedna okolnost koja dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka Š..

 

Prema tome, a uzimajući u obzir sve ranije navedeno, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, nije dokazano da bi optuženik K. S. 03. prosinca 2010. nakon 18,00 sati s ciljem da ga usmrti, na prevaran način odvezao svog prijatelja I. S. osobnim vozilom marke Seat Leon registarske oznake ST ... u mjesto Klis, predio zvan K. b. lažno mu prikazavši da će isprobati strojnicu nepoznate marke call. 22 mm i po izlasku iz osobnog vozila, dok je I. S. isprobavao strojnicu, iz pištolja marke Astra ili Češka zbrojovka call. 9 mm ispalio mu dva hica u glavu, koji je uslijed toga zadobio dvije prostrijelne rane s razaranjem velikog i malog mozga, koje tjelesne ozljede su osobito teške i po život opasne, zbog kojih je ovaj preminuo na mjestu događaja.

 

Prilikom donošenja presude, sud je proveo sve dokaze koji imaju značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Niti jedan dokaz izveden tijekom dokaznog postupka ne upućuje na to da je optuženik K. S. I. S. usmrtio na krajnje podmukao način, kako ga se tereti optužnim aktom.

 

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, budući da tijekom postupka nisu izvedeni, a niti predloženi dokazi koji bi upućivali na suprotan zaključak, ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženik K. S. počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teško ubojstvo - djelo opisano i kažnjivo po članku 91. toč. 3. KZ/11, koje i na koji način mu se u ovom postupku stavlja na teret, pa je isti po članku 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobođen optužbe za ovo kazneno djelo, a kako je to navedeno u izreci presude.

 

Svjedok F. S., otac pokojnog I. S., je naveo kako će postaviti imovinskopravni zahtjev za naknadu štete (list 478 spisa), da bi na raspravi održanoj 9. travnja 2014. preložio sa ga se s imovinskopravnim zahtjevom uputi u parnicu (list 591 spisa), pa je tako ovaj sud, a postupajući na temelju članka 158. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku žrtvu F. S. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

 

Na temelju članka 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, a obzirom da je u ovom postupku donesena oslobađajuća presuda, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Splitu 4. prosinca 2019.