- 1 -              Rev-x 64/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 64/2015-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. s. d.o.o., P., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. Z., V. Z. i T. K., odvjetnici u P., protiv tuženika Grad Pula, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-832/13-2 od 14. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1791/98 od 11. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 29.838,65 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu do iznosa od 662.286,65 kn sa zakonskim kamatama tužitelj odbijen (točka I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 68.395,63 kn (točka II.), dok je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka III.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena u točki I. i točki II. izreke na način da je naloženo tuženiku platiti tužitelju 4.831,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom do iznosa od 662.286,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj odbijen (točka I). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 58.135,93 kn, kao i trošak žalbe u iznosu od 1.296,76 kn (točka II.).

 

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio sa tužbenim zahtjevom tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijana odluka preinači u skladu s revizijskim navodima.

 

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete uslijed neispunjenja ugovora o zakupu poslovnih prostorija od strane zakupodavca, pravnog prednika tuženika, a koja se šteta očituje u izgubljenoj zaradi od prodaje proizvoda od mesa, suhomesnatih proizvoda, mlijeka i mliječnih prerađevina zbog nedovoljne jakosti struje u poslovnom prostoru, uslijed čega se nisu mogli instalirati frižideri, ni uređaji za zabavne igre, štete nastale uslijed curenja vode u zakupljenom prostoru zbog nekvalitetno izvedenih radova na krovu, te u protupravnom ponašanju tuženika koje se ogleda u neotvaranju autobusnog kolodvora u ugovorenom roku.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da su stranke ovog postupka 31. srpnja 1996. zaključile predmetni ugovor o zakupu (kojim je stavljen van snage prethodni od 12. srpnja 1994. zaključen osobno sa zakonskim zastupnikom tužitelja), a kojim se daju u zakup poslovne prostorije tlocrtom označene kao broj 12 i to poslovni prostor od 51,94 m², neuređena terasa ispred zakupljenih prostorija površine 41,42 m² i zajednički dijelovi 26,93 m², koje će biti korištene za trgovinsku djelatnost i video igre, na određeno vrijeme od 1. kolovoza 1996. do 31. lipnja 2011.,

 

- da se predmetnim ugovorom zakupac obvezao urediti poslovne prostorije prema lokacijskoj dozvoli nadležnog tijela Uprave prostornog planiranja na osnovi pripremljene dokumentacije i zahtijeva zakupodavca, a osnovom vlastitog projekta urediti interijer poslovnog prostora koji nije u cijeni priznatih ulaganja, uz ugovoreno da se izvršena i priznata u naznačenoj visini vrijednosti ulaganja dijele sa mjesečnim iznosom zakupnine, a zakupcu su priznati i troškovi uređenja poslovnog prostora na pročelju zgrade, priključcima struje, vode i sl. do objekta, zamjena dotrajale elektro i vodovodne instalacije, te telefona do poslovnog prostora, konstruktivnih elemenata poboljšanja stabiliteta objekta, sanacije vlage i izrada zajedničkog sanitarnog čvora i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade,

 

- da se istim ugovorom zakupodavac obvezao prikupljena sredstva utrošiti u dovođenje lokacije u funkciju i uređenje zajedničkih dijelova zgrade,

 

- da je rješenjem Županije Istarske, Ureda za gospodarstvo I. P. od 19. lipnja 1996. utvrđeno da poslovne prostorije i oprema u posjedu tužitelja poduzeća G. s. d.o.o. udovoljavaju uvjetima u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu, očuvanja okoline za obavljanje djelatnosti, te trgovine na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama pretežito hrane, pićima i duhanskim proizvodima,

- da je u prosincu 1994. tužitelj sačinio projekt i tehničku dokumentaciju za minimarket i projekt elektroinstalacije u okviru kojega su i predviđeni rashladni uređaj, rashladni pult, kao i hladnjak (frižider),

 

- da prema iskazu zakonske zastupnice tužitelja M.-P. T. proizlazi kako je vidjela programsko rješenje prema Urbanističko-arhitektonskim rješenju U. ... za Autobusni kolodvor i razgovarala sa zaposlenicima tuženika i tadašnjim gradonačelnikom, te joj je prezentirano kako će objekt biti brzo gotov i da se radi o izuzetno atraktivnom prostoru na kojem će biti velika frekvencija ljudi, pa je 1994. zaključila prvi ugovor o zakupu, a obzirom na djelatnost koju je htjela obavljati - market s velikim brojem rashladnih uređaja i videoigre imala je projekt uređenja poslovnog prostora s naznačenom jačinom energije od 9,9 kW koji je dostavila tehničkoj službi Grada Pule, a kada se obratila E. dobila je informaciju da joj je odobrena jakost od 2,2 kW zbog čega je odustala od prehrambenih proizvoda klasičnog tipa i otvorila prodavaonicu delikatesa, a 1996. zaključila ugovor o najmu aparata za videoigre, što također nije uspjela realizirati zbog nedovoljne jakosti energije,

 

- da je zakonska zastupnica tužitelja M.-P. T. zahtjevom od 15. rujna 1995. zatražila prethodno izdavanje elektroenergetske suglasnosti od strane E. P. za poslovni objekt osnovom ugovora o zakupu i to za jačinu 9,9 kW, te da joj je dana 16. studenog 1995. izdana elektroenergetska suglasnost za 2,2 kW, a na zahtjev podnesen 20. listopada 1998. na zatraženo opterećenje od 5,5 kW sukladno projektu izdana je suglasnost 23. veljače 1999. i dozvoljeno opterećenje priključka od 5,5 kW, s time da taj priključak postaje stalan nakon izdavanja uporabne dozvole objekta,

 

- da je prema iskazu D. M. tadašnjeg direktora Fonda stambeno komunalnog gospodarstva svaki zakupac obzirom na svoju djelatnost zatražio određenu jakost struje koja mu je dana obzirom na postojeću snagu kapaciteta.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu izgubljene zarade koju bi tužitelj ostvario od prodaje suhomesnatih proizvoda, sira, mlijeka, mliječnih prerađevina i bezalkoholnih pića, da je bio u mogućnosti instalirati rashladne uređaje, smatrajući da tuženik nije ispunio svoju obvezu preuzetu ugovorom i nije izveo sve potrebne radove dovođenja lokacije u funkciju, što podrazumijeva i dostupnost potrebne količine energije na temelju čl. 262. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO).

 

Ujedno je prihvaćen i zahtjev za isplatom nastale štete oštećenjem interijera, opreme i proizvoda nastale zbog nekvalitetno izrađenog krova krovišta zgrade čime je došlo do curenja vode u poslovni prostor, jer je obveza tužitelja da sudjeluje u sanaciji zajedničkih dijelova objekta ugovorena, ali ne oslobađa obveze tuženika, kao vlasnika, na održavanje objekta.

 

Prvostupanjski sud odbio je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje izgubljene zarade osnovom nemogućnosti instalacije uređaja za zabavne igre, obzirom u predmetnom poslovnom prostoru tužitelj nije mogao organizirati zabavne igre na temelju odredbe čl. 22. Zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama ("Narodne novine", broj 61/91, 40/92, 86/92, 2/94, 56/96), a time ni gubiti na zaradi, kao i nedovođenjem autobusnog kolodvora u funkciju, što bi utjecalo na negativno poslovanje, jer navedeno nije definirano zaključenim ugovorom o zakupu.

 

Odlučujući povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na ime potraživanja gubitka zarade zbog nemogućnosti organiziranja zabavnih igara, kao i dovođenja kolodvora u funkciju, te u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime nastale štete zbog curenja vode kroz krov. Nadalje, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na gubitak zarade s osnova prodaje suhomesnatih, mliječnih proizvoda i bezalkoholnih pića na način da je isti odbio smatrajući da zaključenim ugovorom stranke nisu ugovorile, niti posebno naznačile, koje proizvode u poslovnom prostoru tužitelj namjerava prodavati, kao što nije naznačena niti ugovorena jačina električne energije.

 

Suprotno tvrdnjama tužitelja iznesenim u reviziji, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To stoga jer ovaj revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tužitelj opisno ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, sama ocjena dokaza provedena po nižestupanjskom sudu, izvršena je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pri čemu je drugostupanjski sud dao jasne i razumljive razloge na temelju kojih dokaza je utvrdio činjenice relevantne za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.

 

U odnosu na revizijske navode koje se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da navedene prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, revident ističe kako je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, a koja se sastoji u tome da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, jer je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu za razdoblje do 1. svibnja 2000. u ukupnoj visini do iznosa od 662.286,65 kn umjesto do iznosa od 647.676,54 kn.

 

Protivno navodima revidenta tužbeni zahtjev nije prekoračen jer je prvostupanjski sud donio odluku u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je prilikom specifikacije tužbenog zahtjeva za svaki pojedini mjesec potraživao i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu pri čemu je kao datum dospijeća za svaki pojedini mjesečni iznos naznačio prvi dan u slijedećem odnosno predstojećem mjesecu. Stoga proizlazi da se tužbeni zahtjev, kako ga je tužitelj specificirao, za razdoblje od kolovoza 1996. do 1. svibnja 2000. odnosi na utuženu glavnicu od 662.286,65 kn odnosno (45x14.610,11) + 4.831,70 iz razloga što se iznos od 14.610,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2000. odnosi na potraživanje za travanj 2000.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Uz utvrđenje da zaključenim ugovorom stranke nisu ugovorile, niti posebno naznačile koje proizvode u poslovnom prostoru tužitelj namjerava prodavati, da nije naznačena niti ugovorena jačina električne energije, kao i da je tužitelj saznanjem dostupnosti raspoložive jačine električne energije u vrijeme potpisivanja ugovora prihvatio postojeće stanje, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da se ne može smatrati da obveza tuženika nije valjano ispunjena i da dugovani sadržaj nije realiziran.

 

Sukladno odredbi čl. 307. st. 1. ZOO ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

 

Također, kod činjenice da nije ugovoreno vrijeme dovođenja u funkciju autobusnog kolodvora, a obveza preuzeta predmetnim ugovorom se kako su nižestupanjski sudovi zaključili ne može tumačiti obvezom otvaranja autobusnog kolodvora čijim bi propustom bila ostvarena osnova izgubljene zarade zbog manje fluktuacije ljudi, predstavlja okolnost kada se ne može govoriti o povredi ugovorne obveze od strane tuženika, a time ni o odgovornosti tuženika za navodno nastalu štetu tužitelju.

 

U odnosu na tvrdnje revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezano za izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti korištenja aparata za zabavu, prema pravnom shvaćanju ovog suda, pravilna su shvaćanja nižestupanjskih sudova prema kojima tužitelj nije mogao legitimno očekivati ostvarenje bilo kakvog prihoda od automata za zabavu koji nisu postavljeni u skladu sa zakonskim propisima uz ishođenje odobrenja za postavljanje automata za zabavu sukladno čl. 23. Zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama ("Narodne novine", broj 61/91, 40/92, 86/92, 2/94, 56/96), neovisno o tome što je tužitelj stvarno držao unajmljene aparate.

 

Slijedom navedenog pravilno su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji primijenili materijalno pravo kada su većim dijelom odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan radi, čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 4. prosinca 2019.