Broj: Rev 1266/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. B., u H., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika: 1. I. B. iz V., i 2. Z. K. iz V., koje zastupa punomoćnica A. K. K., odvjetnica u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1644/2009-2 od 15. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 2326/04-26 od 17. ožujka 2009., u sjednici održanoj 25. studenoga 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1644/2009-2 od 15. prosinca 2011. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2326/04-26 od 17. ožujka 2009. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice kako glasi: „Tuženici I. B. i Z. K. iz V. dužni su solidarno tužiteljici B. B., obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu iz H., isplatiti na ime naknade štete iznos od 236.176,81 kunu sa zakonskim kamatama tekućim na iznos od 130.343,39 kuna tekuće od 15. svibnja 2004. godine do isplate, te na iznos od 105.833,42 kune tekuće od 1. prosinca 2004. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15. dana“ (izreka pod toč. I. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženicima iznos od 16.775,00 kuna (izreka pod toč. II. drugostupanjske presude).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem od 15. svibnja 2004. kada su tuženici neovlašteno preorali poljoprivredno zemljište kojeg je tužiteljica kao posjednik prethodno obradila, čime tužiteljica zahtjeva troškove obrade tla, uloženog repromaterijala, te izgubljenu zaradu.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su: - da je Općinsko vijeće O. V. 23. listopada 2003. u skladu s odredbama čl. 30., 32., i 33. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 66/01 i 87/02 - dalje: Zakon o poljoprivrednom zemljištu) raspisalo natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta (čest. zem. 798., 799., 800. i 801. k. o. V. u naravi oranica) u vlasništvu Republike Hrvatske, - da je Općinsko vijeće O. V. 25. studenoga 2003. donijelo odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za zakup tog zemljišta prihvativši kao najpovoljnijeg ponuđača tuženika pod 2. Z. K., - da je u O. V. 3. ožujka 2004. stigla suglasnost nadležnog ministarstva na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja Z. K., a koji je ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske potpisao 12. svibnja 2004., - da je tužiteljica neovlašteno u travnju 2004. na predmetnom zemljištu posijala suncokret, te ga kao nepošteni posjednik držala u posjedu do 15. svibnja 2004. kada su tuženici ovo zemljište preorali.

 

U navedenom stanju stvari nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice za naknadu štete cijeneći da tužiteljica kao nepošteni posjednik shodno odredbi čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV) nije ovlaštena zahtijevati troškove obrade tla, troškove uloženog repromaterijala, te izgubljenu zaradu. Naime, shodno navedenoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok s duge strane ima pravo tek na naknadu troškova koji bi bili nužni i vlasniku da je stvar u tom razdoblju posjedovao.

 

Međutim, tuženici nisu vlasnici stvari već treće osobe, pa se ovaj pravni odnos ne može sagledavati kroz pravni položaj nepoštenog posjednika kako to pogrešno cijene nižestupanjski sudovi.

 

Tuženici tijekom postupka ističu da su u posjed predmetne nekretnine ušli prema odobrenju načelnika O. V., pa je za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari od odlučnog značaja utvrditi činjenicu je li O. V. (koja je shodno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu /čl. 34. st. 1./ bila ovlaštena putem načelnika sklopiti ugovor o zakupu s podnositeljom ponude u ime vlasnika zemljišta) tuženike nakon provedenog natječaja uvela u posjed prije 15. svibnja 2004. (kada su tuženici preorali poljoprivredno zemljište) ili su tuženici ušli u posjed bez uvođenja od strane Općine, a koju odlučnu činjenicu nižestupanjski sudovi nisu utvrdili. Naime, kroz eventualnu protupravnu radnju treće osobe (O. V.) ne mogu se sagledavati pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11), ako nije riječ o okolnostima iz odredbe čl. 206. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

S druge strane u okolnostima da su tuženici u posjed predmetne nekretnine ušli bez uvođenja od strane O. V., valja utvrditi činjenice na koje se pozivaju stranke tijekom postupka, a koje su relevantne za zaključak: - je su li tuženici u posjed predmetne nekretnine ušli samovlasno (čl. 20. st. 1.-3. ZVDSP-a), ili je riječ o okolnostima iz odredbe čl. 20. st. 4. ZVDSP-a., - a ako je riječ o protupravnoj radnji tuženika, tada je li tužiteljica u uzročnoposljedičnoj vezi s tom protupravnom radnjom tuženika trpi štetu na koju se poziva u tužbi, dakle jesu li ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu po kriteriju krivnje u smislu citirane odredbe čl. 154. st. 1. ZOO-a.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava navedene odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka (pa i troškovima revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a). U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

 

Zagreb, 25. studenoga 2015.