Broj: Rev 564/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz M., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tuženika A. K. iz O., zastupanog po punomoćniku K. R., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3549/09-3 od 3. studenog 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3024/07-47 od 1. srpnja 2009., u sjednici održanoj 8. prosinca 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku A. K. iz O., da naknadi tužitelju D. T. iz M., neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn (desettisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2007.g. do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

 

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime troška parničnog postupka iznos od 28.371,70 kn u roku 15 dana.“

 

              Drugostupanjskom presudom kao neosnovane odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.             

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvario uspjeh reviziju podnosi tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11 – dalje: ZPP) koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud je, u povodu revizije tužitelja, pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužitelj u reviziji navodi da drugostupanjska presuda nema razloga o bitnim činjenicama čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Suprotno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prema ocjeni ovog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. 

 

Revident, sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP navodeći da drugostupanjski sud ne obrazlaže razloge odbijanja njegova zahtjeva za naknadu štete s osnove izgubljene dobiti.

 

Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je u obrazloženju pobijane presude utvrdio i ocijenio sve činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu pa je tako dao jasne razloge zbog čega je njegov zahtjev odbijen i u ovom dijelu.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 150.000,00 kn i imovinske štete u iznosu od 500.000,00 kn koju tužitelj trpi zbog izjava tuženika objavljenih u tjedniku A. od ... u tekstu pod nazivom „...“, prozivajući tužitelja da je dobio od njega prijeteću sms poruku, potvrđujući navedeno i u broju tjednika A. od ... u članku pod nazivom „...“, a koje izjave tuženika su objavljene i na internetskoj stranci tjednika ...

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tuženik A. K. u tjedniku A. od ... prozvao tužitelja da je od njega ili druge osobe po njegovom nalogu primio prijeteću sms poruku te uputio poziv svima koje je tužitelj financijski oštetio da o tome javno progovore,

 

- da su navedene izjave objavljene i u broju tjednika A. od ... te na internetskoj stranici tjednika ...,

 

- da je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja 21. studenog 2007. zbog prijetnje sms porukom, a o kojoj sms poruci je dao izjave tjedniku A.

 

- da policija nije utvrdila da je tužitelj u posjedu uređaja s kojeg je poslana prijeteća sms poruka, a što je utvrđeno prije nego je tuženik navedene izjave o tužitelju objavio u tjedniku A. da tuženik nije dostavio dokaz da bi protiv tužitelja bio pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje,

 

- da je na temelju medicinskog vještačenja, utvrđeno da je tužitelj trpio lake duševne boli zbog navedenih izjava tuženika u tjedniku A., da su duševne boli kod tužitelja imale karakter umjerenog stupnja prvih šest mjeseci, a nakon toga lakog stupnja te da nije došlo do smanjenja njegove životne i radne aktivnosti zbog javno iznesenih izjava tuženika pa nije bilo niti potrebe za pojačanim životnim naporima da bi se prevladala povreda osobnosti.

 

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja i primjenom odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09 - dalje: ZOO) prihvatili kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zaključujući da je tuženik, iznošenjem neistine o tužitelju u navedenom mediju, povrijedio ugled, čast i dostojanstvo tužitelja te imajuću u vidu da je tužitelj javna osoba i da je trpio duševne boli, pa dosuđuju tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn, dok su u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu neimovinske štete odbili kao neosnovan. Ujedno su primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP odbili kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu materijalne štete s osnove izgubljene zarade zaključujući da tužitelj nije dokazao da je imovinska šteta koju je pretrpio u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenim štetnim događajem - izjavama tuženika objavljenim u tjedniku A.

 

Na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti  sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, u st. 2. propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Obzirom na navedenu zakonsku odredbu i činjenična utvrđenja u postupcima koji su prethodili ovom, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj trpio povredu prava osobnosti, po pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su, prihvaćajući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka o jačini i trajanju duševnih boli (čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatili zahtjev tužitelja i obvezali tuženika da mu na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 10.000,00 kn i kad su kao neosnovan odbili njegov zahtjev za naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade zaključujući da tužitelj nije dokazao da je imovinska šteta koju je pretrpio u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenim štetnim događajem (čl. 221.a ZPP).

 

Pritom valja istaknuti da tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji nije određeno ni naveo i obrazložio razloge zbog kojih je podnosi, pa ti razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu posebno ni uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Naime, razlozi revidenta u kojima izražava svoje shvaćanje i zaključke o utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (članak 385. ZPP).

 

              Slijedom navedenog, budući nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 8. prosinca 2015.