Broj: Rev 1404/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz S., zastupane po punomoćniku J. S., odvjetniku u S., protiv tuženika J. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u O. društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv  presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2493/09-2 od 22. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7257/06 od 24. ožujka 2009., u sjednici održanoj 15. prosinca 2015.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se tuženiku naloži naknaditi joj štetu isplatom iznosa od 102.330,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi joj parnične troškove.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivajući se na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje  nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Pazeći po službenoj dužnosti na razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete koja je tužiteljici nastala u prometnoj nezgodi od 2. prosinca 2003., a za koju tvrdi da je odgovoran osiguranik tuženika.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica 2. prosinca 2003. doživjela prometnu nezgodu kada je na križanju Ulice ... i ... u samom raskrižju na prednji dio desne bočne strane njezina osobnog automobila naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika,

- da je u trenutku nezgode bio uključen uređaj za davanje svjetlosnih prometnih znakova – semafor,

- da u trenutku prometne nezgode oba vozača nisu mogli istovremeno imati upaljen znak zelenog ili crvenog svjetla za svoj pravac skretanja.

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih utvrđenja zahtjev tužiteljice za naknadu štete ocijenili neosnovanim zaključujući da tužiteljica, nije dokazala (čl. 221.a ZPP) postojanje zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika za štetu koju trpi na temelju odredbe čl.178. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO , a koje se ovdje, obzirom na dan nastanka štetnog događaja, primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08).

Predmet spora valja raspraviti temeljem odredbe čl. 178. st. 1. ZOO. Prema navedenoj zakonskoj odredbi proizlazi da se u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.

Stoga, da bi tužiteljica u ovom postupku mogla od tuženika osnovano zahtijevati naknadu štete mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što to tužiteljica opisuje u tužbi, te da je zbog nekog skrivljenog ponašanja - prometne nezgode došlo krivnjom osiguranika tuženika.

Na temelju navedenih zakonskih odredbi, činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te pravni zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika za nastalu štetu na temelju odredbe čl. 178. st.1. ZOO, budući nije dokazala da je do štetnog događaja došlo prolaskom osiguranika tuženika kroz navedeno raskršće u trenutku kada bi za svoj pravac skretanja imao upaljen znak crvenog svijetla, to su pravilno, i po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete.

Stoga nije osnovan ni revizijski razlog  pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizijski navodi revidentice u kojima ona u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje na alkoholiziranost osiguranika tuženika upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (članak 385. ZPP).

Slijedom navedenog, budući nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 15. prosinca 2015.