Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 2 UsI-1080/2019-14
|
REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U RIJECI Rijeka, Erazma Barčića 5 |
Poslovni broj: 2 UsI-1080/2019-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja G. M., iz V., D. S. .., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Zagreb, Ilica 335, kojeg zastupa službena osoba I. J.-B., radi odobrenja za obavljanje poslova vozača, 28. studenog 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, KLASA: UP/I-112-07/19-03/226, URBROJ: 511-01-41-19-2 od 18. lipnja 2019. godine.
Obrazloženje
Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-112-07/19-03/226, URBROJ: 511-01-41-19-2 od 18. lipnja 2019., tužitelju, u svojstvu policijskog službenika, nije odobreno obavljanje poslova vozača za turističku agenciju C. d.o.o. iz L. izvan redovitoga radnog vremena. Postupak je pokrenut na zahtjev tužitelja od 9. travnja 2019. godine. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da u policijske poslove ulazi i nadzor te upravljanje cestovnim prometom, sa čime je tužiteljev zahtjev u izravnom sukobu.
Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je, pri postojanju posebne odredbe Zakona o policiji, neosnovano pozivati se na opće odredbe Zakona o državnim službenicima. Prigovara i paušalnosti obrazloženja osporavanog rješenja. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika.
Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, te dodaje, u bitnome da su policijski službenici ujedno i državni službenici, zbog čega se u odnosu na njih primjenjuje i opće službeničko zakonodavstvo. Ističe da, po opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen, tužitelj obavlja očevide prometnih nesreća te evidentira aktualne potrage za osobama, vozilima i stvarima te obavlja druge policijske poslove i primjenjuje policijske ovlasti sukladno zakonu. Stoga bi poslovi vozača koje bi tužitelj obavljao izvan radnog vremena mogli utjecati na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
Na raspravi provedenoj 27. studenog 2019., u odsutnosti urednog pozvanog tužitelja, tuženik izlaže kao u odgovoru na tužbu.
Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Prema članku 1. stavku 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/2015 i 121/16), na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena navedenim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
Netom citirana odredba razumijeva da se u odnosu na policijske službenike primarno primjenjuju odredbe posebnoga službeničkog zakonodavstva, a podredno odredbe općega službeničkog zakonodavstva. Uređenje pojedinog instituta posebnom odredbom ne isključuje primjenu opće odredbe u cijelosti, već samo u dijelu koji je reguliran posebnom odredbom. Nema valjanoga pravnog uporišta da za pojedinu kategoriju državnih službenika u primjeni bude samo posebna regulacija prava i obveza iz službe, a ne i generalno uređenje koje je zakonodavac imao u vidu za sve službenike (pod uvjetom da u pogledu odnosnog instituta ne postoji normativna konkurencija između ovih dviju regulacija). Ovakva interpretacija službeničkopravne legislative ustaljena je u upravnoj i sudskoj praksi.
Policijski službenik ne smije obavljati samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost niti obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi (čl. 37. 1. Zakona o policiji). U stavku 2. navedenoga članka propisano je da, iznimno, policijski službenik smije, izvan redovitog radnog vremena i po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti, obavljati samostalno ili kod pravne ili fizičke osobe samo poslove koji ne utječu na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova.
Odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77007, 107/07, 27/08, 34011, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37013, 1/15, 138/15 i 61/17) propisano je da državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe.
Da bi policijskom službeniku bilo odobreno obavljanje poslova izvan redovitoga radnog vremena potrebno je, dakle, da je riječ o poslovima koji ne utječu na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova (po posebnoj normi čl. 37. st. 1. Zakona o policiji), te da ne postoji neka od zapreka propisana općom odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o državnim službenicima.
Pri rješavaju ovovrsnih upravnih stvari na umu je potrebno imati i da je riječ o dopuštenju koje se policijskom službeniku daje iznimno, a ne o redovitoj (uobičajenoj) situaciji.
Nesporno je da državno tijelo u kojem je tužitelj u službi obavlja nadzor nad radom vozačâ. Štoviše, ovdje nije riječ samo o nadzoru od strane tijela u kojem je tužitelj u službi, već i o redovitim poslovima sâmog tužitelja. Sud, stoga, utvrđuje da u predmetnom slučaju postoji zapreka obavljanja nadzora, propisana u članku 33. stavku 1. Zakona o državnim službenicima. Ovo utvrđenje dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva, te nije bilo potrebno dodatno utvrđivati (ne)postojanje pretpostavki iz članka 37. stavka 1. Zakona o policiji, niti postojanje ostalih zapreka iz članka 33. stavka 1. Zakona o državnim službenicima.
Sud je utvrdio i da tužitelj osnovano prigovara nedostacima u obrazloženju osporavanog rješenja. Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja drugostupanjskog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije. Usto, tuženik je navedeni nedostatak u ovome sporu sanirao dodatnim izlaganjem u odgovoru na tužbu.
Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.
Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 28. studenog 2019.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.