Poslovni broj: 15 UsIgr-355/19-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Vesne Šimić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Ž. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku N. D., odvjetniku u I.-G., protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, radi komunalnog doprinosa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. studenog 2019. godine u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 28. studenog 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-05/19-01/5, URBROJ: 2182/1-15-19-2 od 7. svibnja 2019. godine.

 

                                      r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 26. lipnja 2019. godine protiv rješenja tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-05/19-01/5, URBROJ: 2182/1-15-19-2 od 7. svibnja 2019. godine, koja je dostavljena Upravnom sudu u Zagrebu, koji se rješenjem poslovni broj: UsI-2122/19-2 od 2. srpnja 2019. oglasio mjesno nenadležnim i tužbu ustupio Upravnom sudu u Splitu, kod kojeg je ista zaprimljena 22. srpnja 2019., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe da tužbu podnosi iz razloga što u aktu nije pravilno primijenjen zakon, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Potom, tužitelj navodi kako u smislu odredbe čl. 26. st. 2. Zakona o upravnim sporovima predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe jer da bi izvršenjem osporenog rješenja tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti s obzirom da bi izvršenje rješenja čija je ocjena zakonitosti predmet ovog spora ugrozilo tužiteljevu egzistenciju u potpunosti budući bi prisilna naplata konkretnog iznosa blokirala njegov račun. Nadalje, tužitelj napominje kako ne postoje razlozi za odbijanje njegove žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja jer da je on do sada za legalizaciju kuće u S. platio više od 50.000,00 kn, slijedom čega da je pogrešan i netočan obračun komunalnog doprinosa prema kojem je on u obvezi platiti još dodatni iznos od 169.241,82 kn, a koji iznos da bi ga egzistencijalno uništio, pa da se radi o nezakonitom oporezivanju tužitelja, ujedno i da je potpuno nejasno na temelju kojih parametara je utvrđen obračun komunalnog doprinosa s obzirom da iz prvostupanjskog rješenja parametri za obračun istog nisu vidljivi, niti jasni, dok ni tuženik kada odbija njegovu žalbu za to da ne daje jasne razloge. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu da donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.  

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naglasio kako u cijelosti ostaje pri obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da donese presudu kojom će odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 20. studenog 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te spis upravnoga tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu zahtjevnu stambenu zgradu i to za obujam od 1.226,39 m3 izgrađenu na k.č. . k.o. S. u iznosu od 169.241,82 kn.

Naime, rješenjem G. V., Upravnog odjela za komunalno-vodni sustav, zaštitu okoliša i graditeljstvo, KLASA: UP/I-363-02/17-01/29, URBROJ: 2182/04-01/09-18-3 od 8. studenog 2018. godine, tužitelj je točkom 1. obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa za izgrađene objekte i uređaje komunalne infrastrukture kao podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade na k.č. … k.o. S., . u iznosu od 169.241,82 kn, točkom 2. utvrđeno je da je tužitelj komunalni doprinos iz točke 1. izreke rješenja dužan platiti u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, dok je točkom 3. utvrđeno kako je prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa iz točke 1. izreke sastavni dio ovog rješenja, u bitnom jer je prvostupanjsko tijelo smatralo kako su za donošenjem rješenja o komunalnom doprinosu ispunjene sve pretpostavke propisane mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18), te Odluke o komunalnom doprinosu Grada V. („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije broj 10/08, 9/10, 4/13, 5/15 i „Službeni glasnik Grada V.“ broj: 7/16) te je rješenje donijeto pozivom na odredbe čl. 83. i 85. Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 2. – 14a. Odluke o komunalnom doprinosu Grada V..

Potom, osporenim rješenjem tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-05/19-01/5, URBROJ: 2182/1-15-19-2 od 7. svibnja 2019. godine postupajući po žalbi tužitelja, odbijena je njegova žalba, te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da je komunalni doprinos pravilno i zakonito određen sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom doprinosu Grada V..

Iz spisa upravnog tijela proizlazi kako je Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada prvostupanjskom upravnom tijelu dostavila rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/14-01/48585, URBROJ: 403-02-4-2/0222-16-17 od 24. ožujka 2016. godine, koje je postalo pravomoćno 6. lipnja 2016. kojim je po zahtjevu tužitelja ozakonjena završena slobodnostojeća zahtjevna zgrada stambene namjene pobliže opisana u izreci tog rješenja, koja je prikazana u presliku katastarskog plana Klasa: 935-06/14-01/817, Urbroj: 541-24-02/6-14-2 od 12. ožujka 2014. i arhitektonskoj snimci izvedenog stanja oznake T.D. 334/2013 iz listopada 2013. koju je izradio ovlašteni arhitekt M. A., zajedno s ovjerenom citiranom arhitektonskom snimkom izvedenog stanja, a radi obračuna komunalnog doprinosa. Iz spisa proizlazi i da je tijelo prvog stupnja rješavajući o predmetnom zahtjevu utvrdilo da je ukupan obujam građevine 1.488,19 m3, a kako je prema građevinskoj dozvoli Klasa: UPI-08-1608/1-76 od 10. kolovoza 1979. obujam građevine iznosio 261,80 m3, da je tužitelj u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa za razliku obujma od 1.226,39 m3, pa je tužitelju utvrđen komunalni doprinos za predmetnu ozakonjenu zgradu u iznosu od 169.241,82 kn, sve prema prikazu načina obračuna komunalnog doprinosa koji je sastavni dio prvostupanjskog rješenja, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja mu je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13) propisano je da podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Odredbom čl. 76. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Stavkom 2. da komunalni doprinos je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi samo za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture.

Odredbom čl. 77. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

Stavkom 2. da komunalni doprinos plaća se jednokratno, a odlukom o komunalnom doprinosu može se propisati mogućnost njegove obročne otplate.

Odredbom čl. 78. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se određuju: 1. zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa, 2. jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po pojedinim zonama u jedinici lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: jedinična vrijednost komunalnog doprinosa), 3. način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa i 4. opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa.

Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da komunalni doprinos za zgrade obračunava se množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m3) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena.

Odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva odnosno jedinstveni upravni odjel (u daljnjem tekstu: upravno tijelo) u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke.

Stavkom 2. da ako je jedinica lokalne samouprave u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje sklopila ugovor kojim se obvezuje djelomično ili u cijelosti prebiti potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i u skladu s tim ugovorom.

Odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi se po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

Odredbom čl. 85. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu sadrži: 1. podatke o obvezniku komunalnog doprinosa, 2. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 3. obvezu, način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa i 4. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi ili je izgrađena s iskazom obujma odnosno površine građevine i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa.

Stavkom 2. da je ništavo rješenje o komunalnom doprinosu koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka.

Odredbom čl. 86. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18) propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke donosi se u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva stranke za donošenje tog rješenja.

Stavkom 2. da rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi se u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno koja je na snazi na dan donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ako se radi o građevini koja se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja može graditi bez građevinske dozvole.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pak tužitelj obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa za izgrađene objekte i uređaje komunalne infrastrukture po ishođenju pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na k.č. … k.o. S., u iznosu od 169.241,82 kn, a na temelju rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/14-01/48585, URBROJ: 403-02-4-2/0222-16-17 od 24. ožujka 2016. godine, koje je postalo pravomoćno 6. lipnja 2016., čiji sastavni dio je i arhitektonska snimka izvedenog stanja oznake T.D. 334/2013 iz listopada 2013. koju je izradio ovlašteni arhitekt M. A., dipl. ing. arh., ovo stoga što i ovaj sud drži kako je rješenje o komunalnom doprinosu tijela prvog stupnja utemeljeno na mjerodavnim naprijed citiranim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, kao i na odredbama čl. 2. – 14a. Odluke o komunalnom doprinosu Grada V., na temelju kojih propisa je komunalni doprinos pravilno utvrđen, pa ovaj sud zaključuje kako je osporeni akt tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog tješenja o komunalnom doprinosu u cijelosti pravilan i zakonit.

Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima on ističe kako je do sada već za ozakonjenje predmetne zgrade platio više od 50.000,00 kn, slijedom čega da mu se nezakonito utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa za istu zgradu, što pak dovodi u vezu s nezakonitošću osporenog rješenja tuženika, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, troškovi koje je tužitelj imao u svezi ozakonjenja zgrade za koju se sada utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa nemaju nikakvu poveznicu s visinom komunalnog doprinosa, a da je tome tako nedvojbeno proizlazi i iz odredbe čl. 84. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu koja između ostalog propisuje da rješenje o komunalnom doprinosu donosi se po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, na koji način je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo i postupilo, koja obveza je tužitelju utvrđena u smislu odredbe čl. 77. st. 1. istog Zakona koja među inim propisuje da komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se nalazi ozakonjena građevina, odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, dok je visina samog komunalnog doprinosa utvrđena sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 81. st. 1. tog Zakona koja propisuje da komunalni doprinos za zgrade obračunava se množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m3) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena.

Nadalje, nisu utemeljeni niti tužbeni prigovori tužitelja u kojima on navodi da je pogrešan i netočan obračun komunalnog doprinosa, odnosno da je nejasno na temelju kojih parametara je visina istog utvrđena s obzirom da ti parametri nisi jasni niti vidljivi. S tim u vezi najprije je za kazati kako je sastavni dio prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa, a što je u skladu s odredbom čl. 85. st. 1. podst. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te sud nalazi da je u istom jasno i precizno navedeno na koji način je visina komunalnog doprinosa utvrđena. Upravo iz prikaza načina obračuna komunalnog doprinosa nedvojbeno proizlazi kako ozakonjena zgrada prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja oznake T.D. …/… iz listopada 2013. koju je izradio ovlašteni arhitekt M. A., dipl. ing. arh., a koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju ima ukupan obujam od 1.488,19 m3, a kako je prema građevinskoj dozvoli Klasa: UPI-08-1608/1-76 od 10. kolovoza 1979. obujam građevine iznosio 261,80 m3, pravilno je utvrđeno da je tužitelj u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa isključivo za razliku obujma od 1.226,39 m3.

Stoga, upravo obujam od 1.226,39 m3 je uzet kao osnova za izračun visine komunalnog doprinosa, dok je sama visina izračunata sukladno odredbama čl. 2. – 14a. mjerodavne Odluke o komunalnom doprinosu Grada V. („Službeni vjesnik Š.-K. županije broj 10/08, 9/10, 4/13, 5/15 i „Službeni glasnik Grada V.“ broj: 7/16) prema kojoj se zgrada nalazi u zoni I, u području obuhvata Urbanističkog plana V. i S., te kako je ista stambene namjene koja ima više od 3 stambene jedinice, jedinična cijena od 46,00 kn množi se s koeficijentom 3,00, pa jedinična cijena iznosi 138,00 kn/m3 koja se zatim množi s obujmom zgrade od 1.226,39 m3 za koji je tužitelj u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, te se na taj način dolazi do iznosa od 169.241,09 kn, a koji iznos se pak odnosi 50% na nerazvrstane ceste, 25% na javne površine, 20% na javnu rasvjetu i 5% na groblja, slijedom čega sud zaključuje da je obračun visine komunalnog doprinosa na način kako je isti prikazan u prikazu načina obračuna komunalnog doprinosa koji je sastavni dio prvostupanjskog rješenja pravilan, jasan i precizan, kao i da je u cijelosti sukladan mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom doprinosu Grada V..

Konačno, u svezi tužbenih navoda tužitelja u kojima on ističe da tuženik kada odbija njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja ne daje jasne razloge za to, za naglasiti je kako ovaj sud nalazi upravno suprotno, odnosno da je tuženik dao jasne i nedvojbene razloge zbog kojih je tužiteljeva žalba neosnovana, kao i iz kojih razloga je prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa pravilno i zakonito, koji razlozi su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu, s tim da je obrazloženje osporenog rješenja u cijelosti sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), a ujedno je tuženik svojim aktom pravilno otklonio sve žalbene prigovore tužitelja koje je on isticao u svojoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, s kojima je suglasan i ovaj sud.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njihovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 28. studenog 2019. godine

                

S U D A C

 

Ivan Dadić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka, dok protiv rješenja žalba nije dopuštena. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Vesna Šimić