- 1 -              Rev 3339/2015-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3339/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Središnje službe Z., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i K. d.o.o. u Z., protiv tuženika N. A. d.o.o. O., pravnog sljednika I. B. d.o.o. O., I. S. d.o.o. A., I. O. d.o.o. O., I. J. d.o.o. A., I. H. d.o.o. O., I. D. d.o.o. D. i I. K. d.o.o. O., sva sa sjedištem u O., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-28/2013-2 od 1. listopada 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-542/2010-12 od 20. ožujka 2012., u sjednici održanoj 27. studenoga 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-28/2013-2 od 1. listopada 2015. i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

" I/ Nalaže se tuženiku N. A. d.o.o. O., ..., isplatiti tužitelju zavodu, Z., ..., iznos od 978.806,56 kn sa z.z. kamatama od dana podnošenja tužbe pa sve do konačne isplate, sve u roku 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku N. A. d.o.o. O., ..., isplatiti tužitelju zavodu, Z., ..., iznos od 771.917,99 kn, sve u roku  15 dana.

 

III/  Nalaže se tuženiku N. A. d.o.o. O., ..., nadoknaditi tužitelju zavodu, Z., ..., prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zatez. kamatom tekućom od dana donošenja I st. presude pa do isplate, sve u roku 15  dana."

 

kao neosnovan.

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 246.562,50  kn, u roku 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Žalba tužitelja je djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-542/2010-12 od 20. ožujka 2012. godine:

 

a)      potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (toč. I/, II/ i III/ izreke),

 

b)     preinačuje u odluci o trošku tako da se tužitelju nalaže naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 175.737,05 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije, podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava revizije.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa pobliže navedenog u izreci presude suda prvog stupnja s naslova ugovora o dugoročnima kreditima koje je u ime i za račun tužitelja sklopila H. d.d. sa pravnim prednicima tuženika.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je H. d.d. sklopila kao kreditor u ime i za račun zavoda o dugoročnom kreditu sa pravnim prednicima tuženika, I. B. d.o.o., I. S. d.o.o., I. O. d.o.o. O., I. J. D. d.o.o., I. H. d.o.o. O., I. D. P. d.o.o. D., I. K. d.o.o., dana 9. siječnja 2002. po kojim ugovorima se utvrđuje da se dan iskorištenja iznosa kredita smatra 30. lipnja 2001., sa odobrenim počekom otplate od godinu dana te da će se krediti otplaćivati u tromjesečnim anuitetima,

 

- da je Javni bilježnik L. P. potvrdila svojom izjavom da je 14. kolovoza 2009. na zahtjev H. d.d. izvršila dostavu obavijesti o otkazu korištenja kredita i zahtjev za povrat cjelokupnog dospjelog duga tuženiku kao pravnom sljedniku tuženika po sklopljenim ugovorima o dugoročnim kreditima,

 

- da su H. d.d. i tužitelj zavod sklopili ugovor o poslovnoj suradnji na zajedničkom financiranju poduzetničkih pothvata od 16. veljače 1999. po kojem H. d.d. u ime i za račun Zavoda obavlja bankarske poslove i usluge utvrđene ugovorom te Dodatak tom ugovoru od 23. listopada 2001. kojima se proširuju ovlasti H. d.d. na način da se ista obvezuje obavljati u ime i za račun Zavoda sve bankarske poslove u kojima je Zavod kreditor, a naročito one koji se odnose na realizaciju Uredbe o uvjetima odobravanja kredita i zajmova određenih pravnih osoba te Odluke o uvjetima i načinu  korištenja kredita za poticanje zapošljavanja,

 

- da je zavod 25. rujna 2001. donio odluku po kojoj Upravno vijeće zavoda prihvaća Zaključke Vlade RH od 30. ožujka 2001. i 10. srpnja 2001. te daje suglasnost o financijskoj konsolidaciji društava odnosno daje suglasnost da se pravnim prednicima tuženika reprogramira neplaćeni doprinos za zapošljavanje na 5 godina uz jednu godinu počeka i sa kamatom u visini eskontne stope HNB,

 

- da je 30. ožujka 2001. Vlada RH donijela Zaključak po kojem je prihvatila program financijske konsolidacije i restrukturiranja društava pravnih prednika tuženika te odobrava da svoja dospjela potraživanja od društava pravnih prednika tuženika pretvori u vlasnički ulog sukladno čl. 37. Zakona o izvršavanju državnog proračuna, a koji iznosi 7.748.116,42 kuna, te preporučuje Upravnom vijeću zavoda da svoja potraživanja u iznosu od 1.547,384,16 kuna reprogramira na 5 godina s godinom dana počeka,

 

- da je Ministarstvo financija s pravnim prednicima tuženika sklopilo Ugovore o nagodbi 16. siječnja 2003. kojim su se ugovorne strane dogovorile da Ministarstvo financija RH sva svoja potraživanja prema pravnim prednicima tuženika pretvara u vlasničke udjele dokapitalizacijom te je čl. 4. navedenih Ugovora o nagodbi utvrđeno da se vjerovnik obvezuje da će s danom sklapanja Ugovora, a u skladu sa čl. 13. Zakona o naplati dospjelih, a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava, obustaviti sve ovršne postupke radi naplate potraživanja vjerovnika,

 

- da je Ugovorom o preuzimanju duga sklopljenim između Republike Hrvatske, Ministarstva financija kao vjerovnika i svih pravnih prednika tuženika kao dužnika ugovoreno da dužnik (pravni prednici tuženika) duguje točno utvrđeni iznos Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, da provedbom ugovora prema Ministarstvu financija po neplaćenim obvezama prestaju sve obveze pravnih prednika tuženika te da se Republika Hrvatska, Ministarstvo financija kao vjerovnik odnosno preuzimatelj duga obvezuje podmiriti sve obveze dužnika na način da ih pretvori u temeljni kapital i preuzme kao poslovni udjel,

 

- da je H. d.d. kao davatelj kredita od svih pravnih prednika tuženika kao dužnika dobila bianco akceptirane mjenice bez protesta kao osiguranje u slučaju neplaćanja kredita,

 

- da je temeljem čl. 14. svih Ugovora o dugoročnim kreditima tužitelj kao kreditor mogao u cilju naplate bilo kojeg dugovanog iznosa ili cjelokupno dospjelog potraživanja za cijelo vrijeme postojanja obveza iskoristiti bilo koju od mjenica dobivenih kao sredstvo osiguranja naplate,

 

- da je 17. prosinca 2004. H. sklopio Ugovor sa tuženikom po kojem prodavatelj odnosno H. i zavod prodaju i prenose kupcu N. A. d.o.o. tri poslovna udjela društva u cijelosti te se kupac obvezuje podmiriti sve obveze društva prema državi nastale do 30. rujna 2004.,

 

- da je H. 2. veljače 2005. izdao Tabularnu izjavu kojom potvrđuje da je kupac (N. A. d.o.o.) ispunio obveze iz čl. 2. toč. 1. Ugovora odnosno da je u roku uplatio puni iznos ugovorene cijene te da je podmirio dug iz čl. 4. toč.1. Ugovora (sve obveze društva prema državi nastale do 30. rujna 2004. ) i iz čl. 4. 2. Ugovora podmirio dospjele obveze prema zaposlenicima, vjerovnicima, kreditorima i dobavljačima, odnosno napravio reprogram duga te da je prodavatelju u roku predao sredstva osiguranja ispunjenja ugovornih obveza iz čl. 5.4., 7.5., 9.5. i 10.1. Ugovora čime je kupac (Republika Hrvatska Ministarstvo financija) stekao sveukupno 3 poslovna udjela društva te prodavatelj ovlašćuje kupca da bez ikakve njegove daljnje izjave, suglasnosti ili odobrenja ishodi u knjizi poslovnih udjela upis prava vlasništva stečenih poslovnih udjela sa imena prodavatelja na ime kupca,

 

- da je 29. prosinca 2004. Republika Hrvatska, Ministarstvo financija donijelo rješenje prema kojem je obvezan tuženik, a na ime plaćanja dugova svojih pravnih prednika platiti ukupan iznos od 6.315.663,95 kuna, dok se ostatak potraživanja u iznosu od 56.843.079,02 kuna otpisuje,

 

- da je 26. travnja 2011. A., na zahtjev suda dostavila dopis kojim je sud obavijestila da nakon što je izvršen uvid u spis praćenja ispunjenja ugovornih obveza za sve pravne prednike tuženika, a u odnosu na Ugovore o prodaji i prijenosu poslovnih udjela, da je kupac ispunio sve svoje obveze prema prodavatelju odnosno kupac je ispunio obvezu sukladno traženju zavoda, pa je prodavatelj H., Ministarstvo financija, Poreznu upravu 29. ožujka 2005. da kupac-tuženik nema duga po osnovu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te je kupcu-tuženiku izdana tabularna izjava od 2. veljače 2005.,

 

- da je dopisom od 6. veljače 2012. Ministarstvo financija obavijestilo sud da prema Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija nema neispunjenih dugovanja od strane tuženika N. A. d.o.o. te je sukladno tome izdana tabularna izjava od 2. veljače 2005. koju je izdao H., Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, H. te zavod.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da ne postoje nepodmirena potraživanja tuženika odnosno njegovih pravnih prednika prema zavodu obzirom da iz tabularne izjave H. od 2. veljače 2005. (list  391 spisa) prema kojoj je N. d.o.o. ispunio sve svoje obveze iz sklopljenog Ugovora od 17. prosinca 2004. na temelju kojeg su H. i H. prodali i prenijeli kupcu-tuženiku tri poslovna udjela u cijelosti, odnosno da je tuženik sve svoje obveze prema zaposlenicima, vjerovnicima, kreditorima i dobavljačima namirio ili napravio reprogramiranje duga. Naime, potraživanje tužitelja prema tuženiku odnosno njegovim pravnim prednicima nije izvorno potraživanje iz ugovora o dugoročnim kreditima, već je isto nastalo kao reprogram postojećih potraživanja Republike Hrvatske i to na temelju zaključaka Vlade Republike Hrvatske, a nakon sklapanja predmetnih ugovora, Vlada kao vjerovnik odnosno Ministarstvo financija sklopilo je ugovore o nagodbi s pravnim prednicima tuženika na način da je dio svojih potraživanja otpisala, a dio pretvorila u vlasničke udjele. Obzirom da ne postoje nepodmirena dugovanja društava (pravnih prednika tuženika) jer su ista pretvorena u vlasničke udjele, a potom otpisana ili prodana tuženiku, to sud prvog stupnja nalazi neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatom utuženog potraživanja.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja u dijelu odluke o glavnoj stvari i potvrdio presudu suda prvog stupnja prihvaćajući osnovanim prigovor tuženika o zastari tužiteljevih potraživanja prema pravnom sljedniku korisnika kredita u smislu odredbe čl. 372. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prema kojoj odredbi potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), a isto tako i anuiteti kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Sud drugog stupnja polazeći od činjenica da je otplata kredita ugovorena u 16 jednakih tromjesečnih anuiteta u kojima je obračunata glavnica i ugovorene kamate, da je kredit trebalo otplatiti do 30. lipnja 2006., s time da je zastara tužiteljevih potraživanja prema tuženiku počela teći 1. srpnja 2006., a da je tužba u ovom postupku podnesena 18. prosinca 2009., ocjenjuje da je prije Izjave o otkazu ugovora o kreditu (14. kolovoza 2009.), ne samo istekao ugovoreni rok za njegovu otplatu, nego da je i nastupila zastara potraživanja svih anuiteta. Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da bi zastara potraživanja iz ugovora o kreditu nastupila u općem zastarnom roku od pet godina računajući od dana otkaza kredita da je kredit otkazan prije isteka ugovorenog roka, odnosno da je ugovor raskinut prije isteka roka za zastaru potraživanja povremenih davanja, dok u odnosu na navod tužitelja da je došlo do prekida zastarijevanja ocjenjuje da je riječ o novim činjenicama koje tužitelj nije isticao tijekom postupka i koje u postupku nije raspravljene zbog čega ih sud nije ovlašten cijeniti.

 

Odluku suda drugog stupnja, za sada, nije moguće prihvatiti.

 

Osnovano tužitelj navodi da pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP). Naime, u pravu je revident da razlozi navedeni u obrazloženju drugostupanjske presude proturječe sadržaju spisa. To iz razloga jer drugostupanjski sud navodi da je tužitelj tek prvi put u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP) istaknuo prigovor prekida zastare utuženog potraživanja, a što proturječi sadržaju podneska od 31. listopada 2010. (list 140-143 spisa) u kojem je tužitelj još tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo navedeni prigovor. Stoga je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Već zbog navedenog pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovo suđenje drugostupanjskom sudu (toč. I. izreke).

 

O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 27. studenoga 2019.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.