6 P-367/19

 

            

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2                    6 P-367/19

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja M. C. sin A. iz B. V., T., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. P.-L., odvjetniku u M., protiv tuženika pod 1) A. R. žena A., pod 2) M. R. žena T., pod 3) A. S. žena S., tuženici pod 1), 2) i 3) odsutni i nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupani po privremenom zastupniku M. L., odvjetniku u M., pod 4) M. R. ud. J. iz M., A. G. M. 4, pod 5) I. R. pok. J. iz M., , pod 6) S. R. pok. J. iz M., , pod 7) M. M. iz M., K. 25, pod 8) T. M. iz Z., J. 9, pod 9) I. R. (S.) iz B. V., T. U. 19, pod 10) M. R. (S.) iz B. V., T. U. 19A, pod 11) L. P. iz B. V., F. A.. K. M. 18, pod 12) I. P. iz K., S. 23, tuženici pod 4) do 8) i 11) i 12) zastupani po punomoćniku Z. A., odvjetniku u M. i pod 13) E. C. iz B. V., zastupana po punomoćniku I. K., odvjetniku u M., radi utvrđenja vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11. listopada 2019. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika pod 6) i 11) osobno, pun. tuženika pod 4-8), 11) i 12), tužene pod 13) osobno te pun. tužene pod 13), te izočnosti uredno pozvanih tuženika pod 9) i 10), te pz tuženika pod 1-3), na ročištu za objavu presude dana 26. studenog 2019. godine,  

 

p r e s u d i o   j e

             

              I/ Odbija se  tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike pod  1) A. R. žena A., pod 5) M. R. ud. J., pod 6) I. R. pok. J., pod 7) S. R. pok. J., pod 8) M. M., pod 9) T. M., pod 10) I. R. (S.), pod 11) M. R. (S.), pod 12) L. P., pod 13) I. P. i pod 14) E. C., koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj M. C. sin A., OIB:…, suvlasnik za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. … Šuma u Guste Drače (Bučine) sa 1391 m2 ZU … k.o. B.-Baška Voda, pa su tuženici dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti zatraži i ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava u tom dijelu sa imena tuženika, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

 

 

II/ Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana, naknaditi tuženicima pod 5) R. M., pod 6) R. I., pod 7) R. S., pod 8) M. M., pod 9) M. T., pod 12) P. L. i pod 13) P. I., trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presudđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

 

III/ Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj pod 14) E. C., trošak parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kn.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se tužba tužitelja od 4. ožujka 2015. god. u odnosu na tuženike pod 3) R. M. ženu T. i pod 4) S. A. ženu S..

 

 

Obrazloženje

 

T. M. C. je protiv tuženika pod 1) do 13) podnio tužbu radi utvrđenja vlasništva u kojoj navodi da su tuženici u zemljišnoj knjizi upisani kao vlasnici nekretnine označene sa čest. zem. 3294 šuma u G. D. (B.) sa 1391 m2 ZU  … k.o. B.-B. V.. Međutim, tuženici nisu vlasnici predmetnog zemljišta već su tužitelj i njegov brat D. C. jedini i isključivi stvarni izvanknjižni suvlasnici i suposjednici predmetne nekretnine jer su je naslijedili od njihovog prijašnjeg vlasnika, S. C. ud. M., supruge tužiteljevog djeda M. C., temeljem rješenja ovog suda O-322/48 od 22. listopada 1951. godine i njegove dopune od 10. listopada 1978. godine. Navedena nekretnina u naravi predstavlja zemljište na kojem je ranije raslo 20-tak stabala bora od kojih je tuženik većinu posjekao te je ovo zemljište uredio za parkiralište i odlagalište svog materijala. Prijašnji vlasnik ovog zemljišta bio je tužiteljev djed M. C., nakon čije smrti ga je držala u posjedu njegova supruga S. uz pomoć njegovog sina A., tužiteljevog oca, a sada ga drže u posjedu tužitelj i njegov brat D. sa svojim obiteljima. Ni tužitelja ni njegove označene pravne prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju ovog zemljišta, već su ga isključivo oni posjedovali, obrađivali i gospodarski iskorištavali kao njegovi stvarni vlasnici. Kao stvarni izvanknjižni vlasnik tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika drži predmetno zemljište u materijalnom, zakonitom i istinitom posjedu preko 100 godina pa je njegovo vlasništvo stekao i dosjelošću i nasljedstvom iza S. C. ud. M., supruge svog djeda M. C. pa stoga ima pravni interes utvrditi to svoje pravo radi upisa svog vlasništva u zemljišnoj knjizi za ½ dijela.

Temeljem članka 284. st.1. i 2.  Zakona o parničnom postupku   („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje u tekstu : ZPP),  sud je  tuženicima dostavio tužbu  uz poziv na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. 

Kako su u tužbi tuženici pod 1) R. A. žena A., pod 3) R. M. žena T. i pod 4) S. A. žena S. označeni kao nepoznatog boravišta, odnosno prebivališta, sud je po izvršenoj provjeri podataka iz MUP evidencije (list 7-10 spisa), rješenjem ovog suda posl. broj 2911/15 od 15. veljače 2016. god. ovim tuženicima postavio privremenog zastupnika u osobi B. Ž., odvjetnika u M..

D. 2. rujna 2015. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika pod 5) M. R. ud. J., pod 6) I. R. pok. J., pod 7) S. R. pok. J., pod 8) M. M., pod 9) T. M., pod 12) L. P. i pod 13) I. P., u kojem isti u cijelosti osporavaju kako činjeničnu osnovu tužbe, tako i sam tužbeni zahtjev. Ističu da je netočno da bi tužitelj zajedno sa svojim prednicima bio u dugogodišnjem posjedu tog zemljišta, kao ni da bi posjekao dio stabala, tj. starije borove i uredio to zemljište kao parking, izuzev što je nepoznata osoba/e (najvjerojatnije tužitelj), bez znanja i suglasnosti tuženika, prigodom uređenja zemljišta za parking koje se nalazi južnije, moguće manjim dijelom se neovlašteno proširio (uzurpirao) sjeverozapadni dio te čestice na kojem je bura ranije srušila nekoliko borova, a o čemu svjedoci preslika orto-foto snimke tog područja sa preklopom katastarske mape koja se prilaže uz odgovor na tužbu. Budući da tužitelj računajući i posjed svojih prednika nije bio u posjedu spornog zemljišta ono vrijeme koje je zakonom predviđeno za dosjelost, a niti predloženi dokazi ukazuju na drugi pravni osnov stjecanja, to tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

Dana 20. studenog 2015. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tužene pod 14) E. C., u kojem ista navodi da se protivi navodima iz tužbe tužitelja kao neosnovanim, da je tužena pod 14) E. C. predmetnu nekretninu stekla s dvije pravne osnove, i to temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog sa svojim pok. svekrom A. P. C., kao i temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključenog sa svojim suprugom D. C.. Ističe da tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. S. C., budući da su istim, kao nasljednici određeni "muški potomci", međutim, da će se na sve navedeno tužena očitovati po uručenju priloga tužbe koji nisu dostavljeni tuženoj uz tužbu tužitelja. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troška tuženiku.

Privremeni zastupnik tuženika pod 1) R. A., pod 3) R. M. i pod 4) S. A., u svom odgovoru na tužbu od 7. studenog 2017. godine u cijelosti se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja opreza radi, te predlaže da sud provede predložene dokaze i donese na zakonu utemeljenu odluku.

Rješenjem ovog suda posl. br. P-2911/15 od 9. rujna 2015. godine, odbačena je tužba tužitelja od 4. ožujka 2015. godine u odnosu na ranije označenog tuženika pod 2) M. R. ud. pok. I..

Iako se tuženici pod 10) R. I. i pod 11) R. M. nisu usprotivili tužbi tužitelja, sud je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na ove tuženike donio na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 7319 k.o. B.-B. V. (list 3 spisa), Odluke o nasljedstvu O-322/48 od 22. 10. 1941. godine Kotarskog suda u Makarskoj (list 4 spisa), rješenje Općinskog suda u Makarskoj br. O-322/48 od 10. 10. 1978. godine (list 5 spisa), preslik katastarske mape sa prikazom nekretnine (list 12 spisa), dosudnica Sreskog suda u Makarskoj br. O-145/39/8 od 21. septembra 1940. godine (list 68 spisa), uvid u spise ovog suda posl. br. P-660/19 (ranije P-4396/16), O-145/39, P-4396/16 i O-322/48, te spis Z-2863/07, izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. S. pok. N. i A. T. pok. M. (list 57-58 spisa), J. T. (list 50-51 spisa), P. S., N. C. rođ. C., T. C. sina M. (list 61-63 spisa), saslušanjem tuženika pod 7) S. R., pod 12) L. P., pod 14) E. C., u izočnosti uredno pozvanog tužitelja, i ostalih tuženika, nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8. ZPP-a,  odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.  

              Tužbeni zahtjev tužitelja  sud je utvrdio neosnovanim.

              Spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi, jesu li neovisno o stanju u zemljišnim knjigama, na strani tužitelja    ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje prava suvlasništva tužitelja za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. … šuma u guste drače (Bučine) sa 1391 m2 ZU … k.o. B.-B. V..

              Odredbom čl.388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj: 91/96, 86/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 38/09 dalje: ZV) stjecanjem, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.  Prema odredbi čl.389. st. 1. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona, ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika  stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari s druge strane. U konkretnom slučaju na ovaj stvarni odnos valjalo je primijeniti odredbe naprijed navedenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

              Pravo vlasništva može se steći samo na jedan od načina predviđenih zakonom. Odredbom čl. 114. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona. Stavkom 2. istog članka  određeno je da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

Odredbom čl.159.st.1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme,  a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 3. propisano je da je samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten, nekretninu stječe dosjelošću u vlasništvo  protekom 20 godina neprekidnim posjedom.

Člankom 160.st.1.ZV-a određeno je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost. Stavkom 2. istog članka određeno je da se u vrijeme u potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali, kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni, samostalni posjednik. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je to nasljednik znao ili je morao to znati ( st.3.).

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 7319 k.o. B.-B. V. (list 3 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. 3294 šuma u guste drače (B.) površine 1391 m2, upis prava vlasništva na ime R. A. žena A. za 30/480 dijela, malolj. R. M. pok. I. za 30/480 dijela, R. M. ud. I. za 120/480 dijela, R. M. žena T. za 30/480 dijela, S. A. žena S. za 30/480 dijela, R. M. ud. J. za 32/480 dijela, R. I. pok. J. za 32/480 dijela, R. S. pok. J. za 32/480 dijela, M. M. za 15/480 dijela, M. T. za 15/480 dijela, R. I. (S.) za 21/480 dijela, R. M. (S.) za 21/480 dijela, P. L. za 21/480 dijela, P. I. za 21/480 dijela i C. M. za 30/480 dijela.

Uvidom u spis ovog suda posl. broj  P-4396/16 (sada P-660/19) (preslika spisa u privitku) utvrđeno je da se radi o postupku tužitelja C. A. pok. M. iz B. V., protiv tuženika P. M. žene L. iz B. V. i dr., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3294 Z. 408 k.o. B.-B. V.. Tužba od  29. lipnja 2007. god. U postupku je izveden je dokaz očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P., koji je u svom nalazu i mišljenju od 30. studenog 2016. godine identificirao predmet spora. Rješenjem posl. broj P-469/14 utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužitelja A. C., a po pozivu suda njegova nasljednica E. C. iz B. V., preuzela je postupak u svojstvu tužitelja u toj pravnoj stvari.    Pregledom spisa utvrđeno je da je po provedenom dokaznom postupku, na ročištu dana 11. srpnja 2019. godine, tužiteljica podneskom uredila tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva dijela čest. zem. 3294 ZU 7319 k.o. B.-B. V., koji dio je prikazan u nalazu i mišljenju vještaka od 29. studenog 2016. godine, označen slovima B-C-E-F-G-H-B. Zaključeno je raspravljanje u toj pravnoj stvari, te ročište za objavu određeno je za dan 23. kolovoza 2019. godine. Spisu priložen spis ovog suda Pu P-1233/19 (ranije P-1/2012), spis O-322/48 iza smrti C. S. ud. pok. M. iz B. V., te spis O-145/39 iza smrti C. M. pok. A. iz B. V..  Po izvršenoj preslici spisa, predmetni spis vraćen u referadu uređujućeg suca radi donošenja presude čija je objava određena za dan 23. kolovoza 2019. godine. po završetku današnje rasprave, izvršit će se preslika cjelokupnog ostavinskog spisa iza smrti M. C. posl. br. O-145/39, radi odluke o prijedlogu tuženika pod 5-9), 12) i 13) za prilaganje navedenog spisa kao dokazni prijedlog u predmetnoj pravnoj stvari.

U predmetnoj pravnoj stvari na ročištu održanom dana 15. listopada 2018. god. punomoćnici stranaka suglasno su predložili da se u predmetnom postupku kao identifikacija predmeta spora prihvati nalaz i mišljenje vještaka P. P., izrađeno u predmetu ovog suda posl. br. P-4396/16 od 29. studenog 2016. god., zbog čega smatraju suvišnim izvođenje predloženog dokaza očevida na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika.

U skladu sa suglasnim prijedlogom stranka, sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl. br. P-4396/16, te je uvidom u zapisnik sa lica mjesta održanom dana 28. listopada 2016. god. utvrđeno da je uređujući sudac  prema kazivanju tužiteljice E. C. utvrdio da je tužiteljica na terenu pokazala granice predmetne nekretnine i to sjevernu, zapadnu i južnu granicu, s tim da istočnu granicu ista nije mogla pokazati. Također navodi da se sporna parcela proteže  od asfaltnog puta koji predstavlja zapadnu granicu od znaka obilježenog crvenom bojom koji se nalazi na rubnjaku ceste, pa prema istoku u duljini od cca 50 m prema istoku do na terenu vidljivih stabala borova, s tim da tužiteljica na terenu nije mogla točno pokazati gdje se nalazi istočna granica. Neposrednim opažanjem utvrđuje se , a po onom što je na terenu pokazala tužiteljica , da bi širina parcele bila cca 20 m i proteže se od na terenu vidljivog crvenog znaka na rubnjaku prema jugu u širini od cca 20-ak m , s tim da južna granica na terenu predstavlja gomila, ali koja predstavlja dijelove kamene gomile, s tim da se u istočnom dijelu južna međa sa gomilom vidi na terenu, dok su u prednjem dijelu vidljivi djelomično ostaci kamene gomile, a koji su dijelovi uklonjeni prilikom izgradnje parkinga na parceli južno od predmetne parcele. Neposrednim opažanjem utvrđuje se da je pokazana nekretnina na terenu zapušteno zemljište, obraslo makijom, te je vidljivo nekoliko debala otpilanih borova i više panjeva otpilanih borova.

Vještak P. P. u svom nalazu i mišljenju do 30. studenog 2016. god. izradio je skicu lica mjesta sa prikazom nekretnine koja je predmet spora, te je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u B. V.. Zemljište u naravi zapušteno i obraslo samoniklim  niskim raslinjem. Na pokazanoj nekretnini  su vidljivi panjevi otpilanih borova. Tužiteljica je pokazala približne granice nekrentine sa jugozapada, sjevera i sjeveroistoka, dok je s jugoistočne strane nije mogla pokazati. Sastavni dijelove nekretnine prikazao je  u tablici i na skici, s tim da je dio čest. zem. 3294 u površini od 1277 m2 prikazan točkama A-C-E-F-G-H-I-B. Vještak je uz skicu dostavio i fotografije nekretnine (list 97-101 spisa P-4396/16.

Stranke nisu imale primjedbi  na Nalazi mišljenje vještaka P. P. od 30. studenog 2016. god. izrađenog u predmetu P-4396/19, pa je stoga sud, obzirom na suglasnost punomoćnika stranaka u ovom postupku da se navedeni nalaz i mišljenje vještaka P. P. od 30. studenog 2016.god. koristi kao dokazno sredstvo i u ovom postupku, taj prijedlog stranaka prihvatio kao nespornu činjenicu identifikacije nekretnine čest. zem. … ZU … k.o. B.-B. V..

Pregledom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 5. veljače 2008.god. (priložen u spis  ovog suda posl. br. P-4396/16) utvrđeno je, da je isti zaključen između A. (P.) C. kao primatelja uzdržavanja i E. C., kao davateljice uzdržavanja (ovdje tužene pod 14). U članku II ugovora utvrđeno je, da je primatelj osiguranja izvanknjižni vlasnik nekretnina položenih u KO B.-B. V. i to označenih kao čest.zem. 3290, 3288, 3294, 3287, 3293/2, 3162/1, 3192/1, 3712/2, 5536/1 i 5536/2. Primatelj uzdržavanja prenio je pravo vlasništva predmetnih nekretnina na davateljicu uzdržavanja, te je ovlastio da može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika A. P. u M. 7. veljače 2008.g.

Uvidom u spis ovog suda broj O-145/39 (preslika u privitku spisa) utvrđeno je da je iza smrti ostavitelja pok. M. C. pok. A. donesena od strane Sreskog suda u Makarskoj Dosudnica pod poslovnim brojem O-145/39/8, a prema kojoj se temeljem usmene oporuke ostavitelja njegovom nasljednicom proglašava supruga S. C. ud. M. za cijelo. Uvidom u navedenu dosudnicu utvrđeno je da će se temeljem navedene dosudnice izvršiti upisi u zemljišnim knjigama za k.o. B.-B. V. Z. 213, 214, 375, 578, 5779, 721, 830, 844, 845, 915, 1210, 1216, 1329 i 1300 te u Zu 1237 K.O. T. grad. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovom spisu utvrđeno je da je unutar istog sastavljen popis cjelokupne imovine ostavitelja u trenutku njegove smrti, a u navedenom postupku sudjelovao je i sin ostavitelja sada pok. A. C. pok. mate zv. P., kojem je na ime nužnog dijela isplaćena novčana vrijednost prema sklopljenom Baštinskom sporazumu od 27. rujna 1939. godine, a koji sporazum prileži navedenom ostavinskom spisu.

Uvidom u spis ovog suda broj O-322/48 (preslika u privitku spisa) utvrđeno je da je iza smrti pok. S. C. ud. M. donesena odluka o nasljedstvu pod poslovnim brojem O-322/48 od strane Kotarskog suda u Makarskoj dana 22. listopada 1948 godine kojom je ostaviteljica raspolagala  oporučno i to na način da je zemljište „malo blato sa kućicom i vrtom, borovinu  na V. koja je u zajednici sa B. S. ostavila sestri B. L. ženi B. rođ. S. za cijelo, zatim masline na „Č.“, imovina koja se nalazi u stojnoj kući ostaviteljice i čitav inventar sestrama B. L. rođ. S. i S. M. za po ½ dijela,  dok je pod točkom III rješenja određeno da cjelokupna ostala pokretna imovina kao i nekretnine upisane u zk.ul. 214, 578, 579, 721, 830, 844, 845, 915, 1210, 1216, 1329 i 1300 KO B.-B. V., ostaju muškom potomstvu C. A. pok. M. iz B. V., u cijelosti. U navedenom predmetnu doneseno je naknadno i rješenje od dana 10. listopada 1978. godine kojim se dopunjuje rješenje od 22. 10. 1948 godina  i to točka II istog na način da iza riječi „u cijelosti“ treba stajati „ i to C. M. A. i C. D. A., obojici iz B. V., a na ZU 213,214,578, 579, 721, 830, 844, 845, 915, 1210, 1216, 1329 i 1300, k.o. B.-B. V.. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj posl.br. O-322/48 od 10. listopada 1948.g. dopunjena je navedena odluka o nasljedstvu na način, da su kao muški potomci C. A. pok. M. navedeni C. M. A. i C. D. A..

Uvidom u rješenje SO Makarska broj UP-Io-03-3252/1-1971 od 15. ožujka 1971. godine (priloženo u spisu P-4396/16) utvrđeno je da se navedenim rješenjem daje Općini Makarska  na korištenje u svrhu izgradnje javnog puta u B. V. predio zv. B. nacionalizirano građevinsko zemljište i to između ostalih i dio čest. zem. 3294 u površini od 105 m2 posjednika uknjižene bivše vlasnosti R. A. žene A., a stvarne bivše vlasnosti A. C. pok. M. iz B. V..

Na ročištu dana 11. listopada 2019. god. (list 75-79 spisa) saslušani su pridošli tuženici  pod 7) S. R. pok. J., pod 12) L. P. i pod 14) E. C. u svojstvu parnične stranke,  u izočnosti uredno pozvanog tužitelja.

Tuženik pod 7) S. R. navodi da je  predmetnu čest. zem. 3294, naslijedio od svog pok. oca J. R., koji je umro 1995. god., i da je 1996. godine prvi put bio na toj nekretnini i to sa majkom L. P., sad pk. M. P., koja ga je vodila po tim česticama i pokazivala ih. Njegov mu je otac J. R. iz B. govorio da imaju zemlju na tom predjelu, i da su njihovi prednici u prošlosti tu dovodili stoku. Njegov otac nije dolazio na tu zemlju, obzirom su oni živjeli u M., dolazili su na nekretnine u B. gdje su bile masline, dok se na nekretnine gdje je bila šuma nije išlo. Nekretnina koja je predmet spora u naravi je šuma, a on kada je prvi put došao na tu nekretninu ništa nije radio, samo je došao nekretninu vidjeti i nakon toga je bio možda jedan- dva puta, vidio je da se okolo nekretnine nešto radi – parking ispred njihove čestice, za koji parking je čun da ga radi  S. čije ime ne zna.

Tužena pod 12) L. P. kći L. navodi da je predmetna nekretnina kao i  nekretnine na cijelom ovom području bila nacionalizirana 1963. godine, da je   predio koji se pučki zv. B. gdje je predmetna nekretnina, ima 50 godina, pošumljeno područje sa stoljetnom borovom šumom, da se tu dolazilo po šušanj za vatru.   stoljetna stabla. Iz priče majke joj je poznato da se tu dolazilo po šušanj za vatru, dovodila se stoka za ispašu. Njena majka M. R. rođena 1926. godine, dolazila na nekretninu, obilazila je, dok ona osobno tužitelja i njegove prednika, nije viđala na nekretnini koja je predmet spora, kao ni tuženu E. C. ni njene prednike. U prolazu bi obilazila nekretninu, kakvo je stanje na nekretnini, koja je duga 101 metar, nepravilnog oblika, da je u širini od ceste 14 metara, te da se u jednom dijelu sužava na 8 metara. Nekretnina je na terenu položena u dva nivoa, 2 laza i omeđena je od susjednih nekretnina i to s južne strane od strane susjedne nekretnine koja je vlasništvo obitelji S. kamenim zidom visine 1m. S. su na svojoj nekretnini napravili parking 2006.-2007. godine. Zapadno od nekretnine položena je cesta koja vodi do mora, a istočno je velika kamena gomila kojom je nekretnina ograđena od nekretnine G. J. iz B. V., u postupku saslušanog svjedoka. Sa sjeverne strane u pravcu prema Biokovu, nalazile su se 2 čestice koje su bile vlasništvo obitelji C., jedna nekretnina upisana na sad pok. A. C., a druga nekretnina na njegovu suprugu sad pok. R. C.. Te čestice E. C. prodala je obitelji F. koji su na tim nekretninama posjekli šumu i nekretnine uredili kao parking. Moja majka umrla je 2009. godine, a 2 godine prije mene je kontaktirala E. C., koja ju je obavijestila da je predmetna čestica upisana u katastru na ime njenog sad pok. svekra A. C., a da je upis u zemljišnim knjigama drugačiji, te da ona kako bi uskladila zk stanje sa katastarskim stanjem, mora utužiti nekretnine. Navodi da je ona zajedno sa svoje 2 nekretnine imala u planu obuhvatiti i predmetno zemljište, sveukupno u površini od 5000 m2, te je imala namjeru prodati zainteresiranim investitorima. E. C. je u tom pravcu pokrenula određene sudske postupke, što joj je tom prilikom i rekla kako bi uskladila katastarsko i zk stanje, te je stoga tražila da se ona u pogledu predmetne nekretnine ogluši na poziv suda u sudskom postupku, na što ona nije pristala. Nije joj bilo jasno kakav je to upis u katastru na A. C.. Zna da je prapradjed R. M. koji je zajedno sa njenim pradjedom R. J. svojim sinom, bio gostioničar i trgovac i da su oni od viška novca kupovali zemlju u B. V.. Tako je već 1882. godine za vrijeme Austro-Ugarske, prvi put upisano vlasništvo u zemljišnim knjigama na ovoj čestici na moga prapradjeda R. M., da bi kasnije ta nekretnina prešla na njenog pradjeda R. J., kasnije nasljedstvom na njenog djeda R. I.. Ističe da je izvorno njihovo prezime bilo R., ali upisima kroz knjige to se prezime mijenjalo u R. iz R.. Njen je djed R. I. poginuo 1944. godine, a znam i da je on prethodno dizao kredit i taj kredit je upisan 1939. godine na nekretnini koja je predmet ovog spora, kao i uz još neke nekretnine, pa joj stoga nije jasno kako je moguće da egzistira upis na ime C. A. u katastru. Kada joj je E. C. iznijela prijedlog o kojem je naprijed iskazivala, ona je predložila da obzirom ih je 13 upisano na ovoj nekretnini, te da se radi o nekretnini nepravilnog oblika koju nisu u mogućnosti pravilno podijeliti, ako E. C. ima ozbiljnog investitora, da su oni suglasni da dođe do prodaje i predmetne nekretnine, te da se novac od prodaje isplati nama vlasnicima, jer je to jedini pravilan način podjele ove nekretnine. E. C. na to nije pristala. Navodi da iz priča svoje majke zna da su njeni roditelji  imali namjeru graditi kuću u B. V., i provjeravali su po zemljišnim knjigama, prije 1967. godine kada su uočili da su nekretnine njene obitelji nacionalizirane. Tada su saznali da je nacionalizirana i predmetna nekretnina. Na predjelu B. postoji jedan put koji se spušta prema sadašnjem hotelu H., ne znam kad je taj put izgrađen. Za gradnju puta oduzet je dio njihovog zemljišta, njima je zemljište nacionalizirano 1963. godine, za to nisu dobili nikakvu naknadu, jer tada tu nisu ni živjeli, nismo ni znali za to. A. R., po priči majke je daljnja rodbina po priči moje majke znam da je davno umrla i da nije imala svoje djece i nasljednika. Suvlasnici na ovoj čestici su unuci pok. R. I. i M., odnosno njihove djece i to: P. I. i L., nama pripada nasljedni dio iza naše majke, to je 17,5 % suvlasništva na nekretnini. Uz nas, suvlasnici su još: S. R., I. R. i M. R., oni imaju 40% suvlasništva nekretnine, oni su svoj dio naslijedili od pok. J. R., muža M., oca I. i S.. Dalje su suvlasnici: R. M. i I. koji su naslijedili svog pok. oca S., oni imaju 17,5 % suvlasništva nekretnine. Zatim M. M. i M. T. su naslijedili svoju majku N. koja je naslijedila samo očev udio u zemljištu, njen otac se zvao R. I., njihov suvlasnički dio je 12,5 %. Dalje, suvlasnici su: B. K. i J. koje su naslijedile svoju majku D., a ona je naslijedila samo svog oca R. I., njihov suvlasnički dio je 12,5 %. B. K. i J. su stranke ovog postupka. Nitko od suvlasnika nije otuđivao svoj suvlasnički dio, obzirom se oni između sebe još nisu podijelili, zajednički obrađuju masline i beremo. Između sebe se nism podijelili jer se u tom pravcu ne možemo dogovoriti, zato zajednički obrađujemo i ubiremo plodove. Ovu česticu nismo ni pokušavali podijeliti obzirom da se radi o dugoj i uskoj nekretnini. Jedina mogućnost je prodaja te nekretnine i diobe novca. Navodi da se njena majka u K. odselila sa svojih 26 godina, udala se 1952. godine. Do preseljenja u B. V. za stalno 1972. godine kada je njihova kuća bila izgrađena, dolazila je godišnje jedan put na ljetovanje, a kad se započelo sa izgradnjom kuće i više puta godišnje, po potrebi. Kad bi dolazili u B. V., boravili bi kod vjenčanih kumova mojih roditelja T. K. i T.. Nema saznanja o tome da bi njen djed imao namjeru prodaje predmetne nekretnine. Navodi da nije poznavala osobe  R. M. i S. A., zna da se radi o osobama koje su umrle i da su imale sestru A. Š. koja živi u B., a one su živjele u S.. Ono što mi je poznato što je A. Š. govorila je da one nisu imale svoje djece i da su im i supruzi preminuli. A. Š. se na ovoj čestici vodi kao suvlasnik u sudskim knjigama, ali ona je u drugom postupku koji su oni tuženici vodili protiv C. E. izjavila da ona s ovom česticom nema ništa, da nekretnina nije njeno vlasništvo.

Tužena pod 14) E. C. rođ. F., u svom iskazu navodi da nisu  istiniti tuženika pod 7) i 12) izneseni u njihovim iskazima, da u B. V. živi ima 40 godina i iz priče pok. svekra A. P., joj je poznato da je ova nekretnina bila njegovo vlasništvo, a nakon njegove smrti njega su naslijedili D. i E. C.. Naime, A. P. je svoju imovinu još za svoga života rasporedio ugovorima o doživotnom i ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, zaključenog sa njom i njenim suprugom D. C., s kojima je i živio.   On je već ranije dugo vodio postupke u kojima nije uspio ishoditi odluke. Njen je svekar A. P. u dogovoru sa svojom maćehom S. C., iza smrti pok. oca M. C., koji je na samoj samrti inzistirao da se sva njegova imovina prebaci na njegovu tadašnju suprugu S. C., a da stvarno imovinom upravlja njen svekar, odnosno da se u katastar upiše kao posjednik moj svekar A. C., kako bi se izbjeglo da nekretnina pripadne njegovoj vanbračnoj kćeri zbog koje je ubijen njegov otac. Po tom dogovoru, s kojim je bila suglasna S. C., njen je svekar bio tzv. starješina domaćinstva i upisan u posjed nekretnina u posjedovnom listu br. 50, dok je greškom bila upisana njegova supruga R. na svim nekretninama, a dokaz o tome su već iznosili u postupku. Ono što joj je poznao je da je njen svekar u više navrata pokušavao uskladiti zk stanje sa stvarnim stanjem u katastru, da je on pokretao postupak protiv ranije upisanih R. i ostalih zk suvlasnika i to još u vrijeme i prije nego što se ona udala u obitelj C.. Navodi da je ona svake godine sa svojim svekrvom, svekrvom i svojim suprugom dolazila na nekretninu, sjekli su drva za centralno grijanje, sjeća se da je jednom prilikom kad je moj svekar čistio nekretninu, s njim na nekretninu mu je dolazio pomagati sad pok. T. čijeg se imena ne može sjetiti kojeg je svekar ranije u postupku predložio za svjedoka, a koji je u međuvremenu preminuo, a ne može se sjetiti koje je to bile godine, zana da se on tom prilikom pri čišćenju ozlijedio.   Zna da su se prednici njenog svekra C., zajedno sa S., ranije s bavili trgovinom i uz to su pozajmljivali novac, da su dio nekretnina stjecali kupoprodajom, a dio nekretnina stečen je nakon što su se pojedini vlasnici nekretnina zaduživali kod njih i u zalog davali zemlju koja je u to vrijeme bila bezvrijedna i kad nisu zajam mogli vratiti, zajam koji su uzimali u robi kod obitelji S. i C., tada su im ustupali zemlju. Mislim da je predmetno zemljište u obitelj C. došlo od obitelji R. iz B., koji su se zadužili kod njih i taj dug nisu uspjeli vratiti, pa je predmetno zemljište pripalo M. C., ocu njenog svekra A. C. koji je ubijen 1939. godine. Po priči svekra, znam da je kao dijete dolazio na nekretninu na kojoj su se u jednom dijelu nalazile kulture – masline i voćke, a i danas su na terenu vidljivi ostatci tih voćki. Zna i da nakon što je otac njenog svekra ubijen, njen svekar i nije baš nešto dolazio na tu nekretninu i te su voćke propale, kasnije je to zaraslo u samoniklu borovinu koju su sjekli. Inače, nekretnina na terenu danas izgleda na način da borovine nema, na jednom dijelu nalazi se njeno kamenje, a na jednom dijelu je napravljen parking na koji joj je onemogućen pristup. Suprotno navodima saslušane tužene, na terenu se ne vide granice nekretnine osim južne granice od strane nekretnine koja je bila u vlasništvu S. I. i P., sada njihovih nasljednika. Sa zapadne granice nalazi se  zemljište čiji je ona uknjiženi vlasnik i čestica oznake 3280 i vlasnik te čestice sa zapadne strane nije J. G., već je ona upisana u zemljišnim knjigama. Između te nekretnine na koju se upisala kao vlasnik i predmetne nekretnine, na terenu postoji granica, postoji suhozid, a na terenu je bio i sudski vještak i utvrđena je granica između predmetne nekretnine i te nekretnine na koju sam se upisala kao vlasnik. Voćke koje su bile na nekretnini je bilo teško održavati jer je na tom području ranije puhala jaka bura, te je bio je otežan i pristup, obzirom da je uz ovu nekretninu prolazila vododerina čiji su ostatci i dan danas vidljivi, sve do 70-tih godina kad se započelo sa izgradnjom sadašnjeg hotela H., ranije vojnog hotela S., za čiju je izgradnju napravljena pristupna cesta, te je temeljem odluke tadašnje S. M., stvarnim vlasnicima oduzeto dio zemljišta čest. 3294, kako je to navedeno u rješenju koje je priloženo u postupku, a koje još jednom prilaže na ročištu. Prema tom rješenju je stvarno obeštećen njen svekar A. C. pok. M. za površinu koja je navedena u rješenju, a imala je i dokumentaciju i iz koje je razvidno da je svekar primio novac za to obeštećenje kao novac i za jednu drugu česticu koja je položena sjevernije u odnosu na predmetnu i ta čestica se također nalazila uz ovu vododerinu o kojoj sam naprijed iskazivala i ta je nekretnina kasnije prodana, a naknada je isplaćena C. A.. Navodi da je njen svekar smatrao i tražio da se sva njegova imovina za života, rasporedi njegovim muškim nasljednicima i to D. i M. i tu činjenicu je potvrdio u izvanparničnom postupku 1978. godine kojeg je vodio pred ovim sudom. Naime, postupak koji se vodio pred sudom bio je zemljišnoknjižni postupak jer su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisani muški nasljednici C. A. pok. M.. Takav upis nije bio valjan njenom suprugu i njoj koji su u to vrijeme htjeli ishoditi kredit za nekretninu na kojoj sada žive i na kojoj smo izgradili kuću. Stoga je u tom postupku njen svekar jasno imenovao tko su ti muški potomci, kako bi se to sprovelo u zemljišnim knjigama i tom prilikom je naveo da su njegovi muški potomci D. i M. C.. Ta njegova izjava, odnosila se na sve nekretnine, točnije na one nekretnine na kojima se vodio takav upis u zemljišnim knjigama, dok je njegova volja bila da on ostaje upisan na nekretninama upisanima u katastarskoj evidenciji na njegovo ime, tu je tražio da tu upis ostane na njegovo ime i tu je bio dogovor između njega, D. i M. C., sve do kraja njegova života. Zbog toga je on i upisan u katastarskoj evidenciji još i dan danas. Tužena prilaže u spis rješenje SO M. od 15. ožujka 1972. godine. Tuženike danas saslušane i njihove prednike nije viđala na predmetnoj nekretnini osim svog  svekra i svekrve,  pa tako ni tužitelja. Tek kasnije su se počeli pojavljivati tužiteljevi sinovi T. i M. C. na nekretnini, a počeli su joj i zabranjivati pristup. Jednom su prilikom došli pilati borovinu i njen suprug ih je potjerao. Nekretnine koje su njoj bile raspoređene ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju kojeg sam ja zaključila sa pok. svekrom nisu bile predmet ostavinskog postupka iza smrti pok. S. C., koja je bila maćeha mom pok. svekru. S. C. su naslijedili muški potomci A. P. C..

              Na okolnost utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, osnova stjecanja i posjeda predmetne nekretnine, u tijeku postupka saslušani su predloženi svjedoci: I. S. pok. N. i A. T. pok. M. (list 57-58 spisa), J. T. (list 50-51 spisa), P. S., N. C. rođ. C., T. C. sina M. (list 61-63 spisa).

              Svjedok J. T. sin V. u svom iskazu navodi da on sjevernije 50-tak metara u odnosu na predmetno zemljište već 11 godina ima kafić, dok ispod same nekretnine južnije 100-njak metara njegova obitelj ima nekretninu. Navodi da je ranije na  ovoj nekretnini bila borovina, sada je to očišćeno zemljište sa par stabala borovine, a na nekim dijelovima ima i nešto šuta. Nekretnina s južne strane i od pravca prema sjeveru ograđena je od susjednih nekretnina gomilom, a u preostalom dijelu se ne može izjasniti. Na predmetno zemljište dolazio je T. C., sin tužitelja, zajedno s ocem, tužiteljem M. C., te da je čistio nekretninu, pilao borovinu, dovodio na nekretninu šut. Iz razgovora sa T. C. i od njegova oca tužitelja,  mu je poznato da ima namjeru na predmetnom zemljištu napraviti parking, a nije mu govorio da ga netko ometa pri njegovim radnjama i dolascima na nekretninu, a on osobno nije imao prilike vidjeti ni čuti da netko tužitelja ili njegova sina netko u tome ometa. tuženu pod 14) E. C. i nije imao prilike vidjeti da ona dolazi na predmetno zemljište. Ima preko 10 godina, možda kad je  otvorio kafić, da je vidio da je T. C. zajedno s ocem dolazio na ovo zemljište čistiti nekretninu, a i nakon toga u par navrata. Na zemljište koje njegova obitelj ima južnije u odnosu na nekretninu 100-njak metara, prije je dolazio njegov djed, a on je osobno na to zemljište dolazio prije 10-15 godina, a ranije sa svojim djedom i nje obraćao posebnu pozornost na zemljište koje je predmet spora, nije ga zanimalo. Nema nikakvih saznanja o tome kako je tužitelj stekao ovo zemljište. Navodi da južno od predmetne nekretnine obitelj S. drži svoj parking, a sjeverno možda 2-3 nekretnine iznad je nekretnina obitelji R.. U preostalom dijelu nisu mi poznati vlasnici susjednih nekretnina. Poznaje D. C. a na predmetnoj nekretnini je viđao T. C. i M. C., dok D. C. nije viđao.

              Svjedok I. S. pok. N., u svom iskazu navodi da je nekretnina koja je predmet ovog spora, kao i zemljište uz predmetnu nekretninu a koje je na skici prikazano oznakama 3293/1, 3287, kao i zemljište 3295/2, 3284/3, ranije sve bila jedna velika cjelina koja se sastojala od više čestica, površine cca 10000-12000 m2, i to su zemljište između dva svjetska rata kupile dvije obitelji – S. i C., točnije dva brata S. i jedan C.. Nešto prije II svjetskog rata, to je zemljište podijeljeno otprilike na 3 dijela od kojih je 1/3 pripala obitelji C., 1/3 je pripala I. S. – njegovom djedu, a 1/3 pripala je P. S.. Zemljište koje je pripalo njegovoj obitelji nalazi se odmah do ove parcele južno, prvi su susjedi i dijeli ih dupla gomila – međaš. U navedenoj diobi  ova predmetna nekretnina pripala je M. C., zapadno zemljište djedu svjedoka I. S., a istočni dio pripao je P. S.. Ovo zemljište, kao i ostale susjedne nekretnine u naravi su bile šume. M. C. je držao u posjedu predmetno zemljište koje je bila šuma i nitko ga u tome nije ometao. Nakon njegove smrti, njega je naslijedila njegova supruga S. C., a ona je ovo zemljište ostavila svojim unucima tužitelju i njegovom bratu D. C.. Nije mu poznato je li u svezi toga postoji kakva isprava, o tome zna iz priča koje mu je majka K. S. govorila, a da joj je rekla R. C. žena A. C., sina S. i M. C.. Naime, bio je običaj da se od imovine izdvoji jedno zemljište koje se ostavlja unucima i to muškim nasljednicima, pa je prema tome S., a po priči R. C., izdvojila ovu predmetnu nekretninu i ostavila svojim muškim unucima i to tužitelju M. C. i njegovom bratu D. C.. U vrijeme kad je S. umrla, M. C. je tada bio živ, a njegov brat D. još se nije rodio. Kako mu je poznato, S. je ostavila muškim potomcima svoga sina A. C.. Ne sjeća se da je itko ikada ometao tužitelja i njegovu obitelj u posjedu ove šume. Naime, ovo zemljište je u cijelosti ograđeno od susjednih nekretnina i to s južne, istočne i sjeverne strane gomilama kamenim, a zapadno potok koji je danas natkriven, preko njega prolazi cesta i preusmjeren je. Što se tiče samog posjeda ove nekretnine, navodi da se tu radilo o šumi koja se nije nešto posebno održavala. To nije bilo obradivo zemljište kao što su druge nekretnine koje bi se obrađivale, tako da nije posebno viđao niti tužitelja a vrlo malo i njegovog brata D. da dolaze na ovu nekretninu, jer nisu bili posebno vezani za tu zemlju. Ovih zadnjih godina, ne može se točno izjasniti kada, M. C. je angažirao A. T. da u jednom dijelu posiječe šumu, kako bi na tom dijelu napravio parking. Tako smo i oni iskoristili svoje zemljište, pa tako i on osobno na svom dijelu ima prostor za parkiranje vozila svojih gostiju. Svjedok navodi da je on osobno pitao A. T. što radi, zašto siječe šumu i on mu je rekao da ga je M. C. angažirao da posiječe, kako bi na tom dijelu napravio parking. Nitko se tome nije protivio. Tužeike navedene u tužbi ne poznaje, to su ljudi mještani B., a poznato mu je da je to bila "bašćanska zemlja" i to su njihovi prednici od njih kupili. M. P. je poznavao, viđao ju je, ali ne poznaje L. P. i M. M.. M. P. sam viđao u B. V., ne na ovoj zemlji, to su njeni stari prodali.   

              Svjedok A. T. pok. M. navodi da je čistio dio te nekretnine u duljini cca 100-njak metara, a u širini cca 15-tak metara, da ga je nakon Domovinskog rata iza 1996. godine, angažirao M. C. da očistim ovaj dio zemljišta, obzirom da se on u slobodno vrijeme bavim pilanjem i čišćenje. Ovo zemljište je u naravi bila borovina sa makijom, tako da sam ja tu nekretninu čistio u više navrata – nekad sam, a nekad i sa N. T., i pri tom se nitko tim radovima nije protivio. Meni je poznato da je ovo zemljište ograđeno od susjednih nekretnina gomilama, a južno od ove nekretnine, nekretnina graniči sa nekretninom I. S., svjedoka koji je saslušan ranije, jedan parking prostor. Poznato mu je da je cijela ova nekretnina vlasništvo D. i M. C.. Njemu je M. C. rekao da su oni to naslijedili, stekli od djeda ili od tete, ne može sa sigurnošću potvrditi. To je bilo prije nego što je on dolazio na nekretninu, a M. C. mu je to rekao kad je angažiran. Osim M. C. i njegovog sina T., nije viđao nekog trećeg da dolazi na ovu nekretninu u razdoblju da je on na nekretnini radio, a prije toga mu nije poznato tko je dolazio na to zemljište. Ovo zemljište, osim što je očišćeno, nije se ni na koji drugi način iskorištavalo. Tuženici koji su navedeni u tužbi, poznato mu je da se radi o mještanima B.. Od ovih tuženika poznaje R. S. i nikad ga nije vidio na ovom zemljištu. M. teta za koju mi je rekao da je od nje naslijedio ovo zemljište, zvala se S.. M. P. sam poznavao, umrla je prije 10-tak godina i nju nikada nije viđao na predmetnoj nekretnini.

              Svjedok P. S. pok. V.,  navodi da je njegova baka M. S. rođ. C., sestra M. C., djeda tužitelja. Njegov pok. djed P. S., zajedno sa svojim bratom I. S., te M. C. djedom tužitelja zajedno su imali trgovinu pod nazivom B. S. i C. i kako su bili uspješni u svom poslovanju, kupovali su zemljišta, tako da su u zajednici kupovali puno nekretnina pa tako i na predmetnom području, a između ostalih i nekretninu koja je predmet ovog spora. Navodi da pretpostavlja da je nekretnina kupljena od prednika u ovom postupku od kojih mu niti jedna osoba nije poznata osim posljednje tužene E. C.. Između njegova djeda P. S., I. S. i M. C. napravljena je dioba nekretnina na ovom području, koje su sveukupno zauzimale površinu oko 12000 m2. Nekretnine su podijeljene na 3 dijela, tako da je dio nekretnina koje su položene u odnosu na predmetnu prema zapadu pripale nasljedniku I. S., nekretnine prema istoku od predmetne nasljednicima P. S. a sjeverni dio pripao je M. C., djedu tužitelja. U taj dio M. C. spada nekretnina koja je predmet ovog spora. M. C. je neometano držao u posjedu nekretnine koje su mu pripale u toj diobi sve do svoje smrti 1939. godine. Ovdje moram istaknuti da je prva supruga pok. M. C. koja se zvala R., umrla sa svega 23 godine, 1916. godine, nakon čega je M. C. oženio njenu sestru S. S., kasnije C.. Njemu je poznato da je pok. M. C. sastavio oporuku po kojoj je svu svoju imovinu ostavio svojoj drugoj supruzi S. C. koja je umrla 1948. godine i ona je svu imovinu koju je naslijedila iza svog pok. supruga M. C., ostavila muškim potomcima A. C.. A. C. sin je M. C.. A. C. imao je još i brata koji je umro s par mjeseci, u isto vrijeme kad mu je umrla i majka R. C. – 1916. godine. Što se tiče muških potomaka A. C., u to vrijeme kad je umrla S. C., jedini muški potomak je bio M. C. koji je bio rođen 1945. godine i uz njega A. C. je još imao i kćeri, a tek kasnije je dobio još jednog sina D. C. koji se rodio 1950. godine. Stoga je, prema oporuci pok. S. C., imovina koju je ona naslijedila iza svog pok. supruga A. C., pripala M. C. i D. C., svakome za ½ dijela. Stoga je prema toj oporuci predmetno zemljište pripalo po pola ovdje tužitelju M. C. i njegovu bratu D.. Što se tiče same nekretnine, na ovoj nekretnini kao i na susjednim, nisu bile zasađene nikakve kulture, osim što je tu bila borovina koja se koristila za ogrjev. To mu je poznato jer je i sam sa svojim ocem dolazio na susjednu nekretninu koja je pripala mojoj obitelji i sjekli smo drva za ogrjev, a na ovu nekretninu su dolazili tužitelj M. i njegov brat D.. Više je viđao M., nego njegovog brata D. na toj nekretnini. Nekretnina je od susjednih ograđena kamenim suhozidima i koliko ja znam, nikad nije bilo sporova vezano za granice i posjed nekretnine. Nama je u obitelji vrlo dobro poznato tko što drži u posjedu, pa tako i da je ova nekretnina preko 90 godina u suposjedu M. C. i njegova brata D., a prije toga njegovih prednika. Koliko mu je poznato, još iz djetinjstva je bilo govora da je u oporuci navedena sva nepokretna i pokretna imovina ostavitelja da pripada muškim potomcima M. C., sin M. C. sigurno već ima 15 godina na predmetnoj nekretnini siječe borovinu kako bi na nekretnini radio parking i nitko se tome nije protivio. Tu M. C., odnosno njegov sin parkiraju svoja vozila. Kad je pok. S. umrla, M. C. bio je malo dijete. Sjeća se da je M. dolazio na nekretninu sjeći borovinu kad je on dolazio sa svojim ocem na nekretninu, imao sam ga je tada prilike viđati, ima tome 60 godina. P.. A. C. zvani P. prvi rođak je rođak njegova oca, poznavao ga je i njega nije viđao na predmetnoj nekretnini, a njima je svima u obitelji je bilo poznato da je imovina A. C. i njegove supruge S., pripala muškim potomcima A. C.. U to vrijeme obitelj A. C. zvani P. bila je imućnija obitelj, imali su kamione i nije ih viđao na predmetnoj nekretnini. Navodi da ne zna kako je A. C. zvani P. raspolagao sa svojom vlastitom imovinom. T. E. C. poznaje i s  njom ne komunicira obzirom da ista ima spor sa njegovom sestrom pok. M. H. rođena S., a vezano za nekretninu koja je bila u suvlasništvu njegove obitelji i obitelji C.. A. C. zvani P. bio je rođen 1914. godine, umro je prije 6-7 godina u dobi od 96-97 godina.

              Svjedok N. C. rođ. C. navodi da je između dva svjetska rata, ovu nekretninu kupio djed njenog supruga A. C. A., zajedno s obitelji S., koji su zajedno sa A. imali trgovine u to vrijeme. Oni su se 30-tih godina prošlog stoljeća između sebe podijelili i u toj diobi predmetna nekretnina uz još neke nekretnine pripala je M. C. A., južno i jugoistočno nekretnine su pripale obitelji S., a sjeverno su nekretnine pripale M. C. pa tako i predmetna. M. C. A., je svoje nekretnine koje je stekao po toj diobi darovao svojoj supruzi S. C. koja je oporukom sve svoje nekretnine koje je stekla od supruga M. C., ostavila muškim potomcima A. C.. A. C. sin je M. C. A., a sinovi A. C. su D. C. i M. C., njen suprug. Tako je prema oporuci iza S. C. 1948. godine ova nekretnina koja je predmet spora i još neke ostale, pripala njenom suprugu M. C. i njegovu bratu D., svakome za po ½ dijela. Njen suprug je neometano držao u posjedu ovu nekretninu više od 50 godina, otkad je ona s njim tu su dolazili, pilili drva, čak su i od te borovine u kući napravili stubište. Uz to, na predmetnoj nekretnini odlagali smo građevinski materijal kojeg su koristili za gradnju naše druge kuće, a unatrag 15-20 godina, o nekretnini se brine njen sin T.. Na nekretnini se parkiraju njihova vozila i to im nitko nikada nije osporavao. D. C. nije nikad vidjela da dolazi na nekretninu, ali njemu pripada ½ nekretnine koju je on naslijedio. Na ovoj nekretnini je bila samo borovina, ranije je bilo 30-40 borova koje su oni s vremenom ispilili, sad su na nekretnini možda 3-4 bora i građevinski materijal. Što se tiče same nekretnine, ona je ograđena od susjednih nekretnina prema jugu, gomilama od strane obitelji S., a prema M. – istočno, gomilom od nekretnine u vlasništvu I. G. P.. U ostalom dijelu nalaze se nekretnine koje su također u vlasništvu njenen obitelji. Neke od tuženika M. M. poznajem iz viđenja, P. L. kao i C. E., te R. I.. Nikoga od navedenih tuženika nisam viđala na nekretnini, unatrag 100-njak godina nikad nitko nije noj, njenoj obitelji, pok. M. A. osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine. Iz priča zna činjenice koje je iznijela   u iskazu, a od svog muža zna da on drži u posjedu ovu nekretninu jer sam i sama s njim na nekretninu dolazila. Nije joj poznato od koga je pok. M. C. A. kupio ovu nekretninu. U B. V. živim od svoje udaje, 1982. godine, a R. C., je njena svekrva i ona nije dolazila na predmetnu nekretninu. N. svekar A. C. P. umro je 27. prosinca 2012. godine, i bio je dobroz zdravlja obzirom na dob. Ne zna je li njen pok. svekar A. C. P., raspolagao sa nekom imovinom, ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključen sa svojom nevjestom, on nije imao svoje imovine koju je naslijedio. Nije joj poznato da je A. C. P. pokrenuo sudski postupak kako bi se utvrdio vlasnikom ove nekretnine koja je predmet spora. Koliko može sjetiti, njen suprug za života svog oca A. C. P., nije pokretao neke postupke kako bi se utvrdio vlasnikom nekretnina pa tako i predmetne, nije to smatrao potrebnim jer je nakon smrti naslijedio ½ nekretnina pok. S. C.. Što se tiče njenog odnosa sa tuženom E. C., s njom nije u nikakvim odnosima.

              Svjedok T. C. sin M. iskazivao je suglasno s iskazom svjedoka P. S., te N. C., te dodaje  da činjenice vezane za predmet spora zna iz priča unutar obitelji. Od u tužbi označenih tuženika, poznaje tuženu pod 12) P. L. i tuženu E. C., njih nikada nisam viđao na predmetnoj nekretnini. Navodi da njegova oca, kao i njegova djeda M. C. nikada nitko nije ometao u posjedu predmetne nekretnine, kao ni S. C., suprugu M. C.. Sada se na nekretnini nalaze 3-4 bora i jedan čempres, prije je tu bilo cca 40-tak borovih stabala, odlagao se građevinski materijal, šut, parkirala bi se auta. Navodi da je on zajedno s ocem sjekao tu borovinu, tako da je sada 3-4 borova stabla, a dio se koristi kao parking. Njihovu nekretninu od nekretnine obitelji I. G. koja se nalazi istočno, dijeli velika kamena gomila, a gomila je i u južnom dijelu kojom je nekretnina odijeljena od nekretnine obitelji S., kao i od obitelji I. G.. Zapadna granica nekretnine je cesta, a sjeverno su nekretnine prema B., koje su također u vlasništvu njegove obitelji u jednom dijelu, s tim da su oni jedan dio nekretnine prodali obitelji Đ.. Po priči unutar obitelji, poznato mu je da je ovo zemljište ranije, prije nego što je njegov pradjed kupio to zemljište, prije cca 100 godina, bilo vlasništvo B., ali čije točno, nije mu poznato. Njegov je pradjed M. C. kupovao zajedno sa braćom S. zemljište i oni su bili u suposjedu, a između dva svjetska rata su se između sebe podijelili, tako da je ova predmetna nekretnina, točnije sjeverni dio nekretnina koji je ranije bio u njihovom zajedničkom suposjedu pripao M. C., dok je južni dio tih nekretnina prema moru pripao braći S.. Njemu nije poznato je li u tom pravcu postoji neki materijali dokaz o toj diobi. Ne zna je li u rješenju o nasljeđivanju iza M. C. i iza S. C. precizno navedena predmetna nekretnina. Iz priča u obitelji, pradjed M. C. bio je upisan kao posjednik nekretnine u katastru u razdoblju nakon kupoprodaje između dva svjetska rata. D. C. suvlasnik je ove nekretnine, ali on baš ne dolazi na ovo zemljište. Navodi da njegov djed A. C. P. nije imao svoje imovine, a niti mu je poznato da bi on nekim pravnim poslom, ugovorom o doživotnom uzdržavanju, raspolagao nekakvom svojom imovinom.

              Tužitelj u tužbi ističe da kao stvarni i izvanknjižni vlasnik osobno i putem svojih pravnih prednika drži predmetnom zemljište u materijalnom, zakonitom i istinitom posjedu preko 100 godina, i da je vlasništvo stekao dosjelošću i nasljedstvom iza S. C. ud. M., supruge svog djeda M. C. pa stoga ima pravni interes utvrditi svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi za ½ dijela. Tužitelj ističe da je prijašnji vlasnik ovog zemljišta bio tužiteljev pradjed M. C., nakon čije smrti ga je držala u posjedu njegova supruga S. C., uz pomoć njegovog sina A. – tužiteljevog oca, a sada ga drže u posjedu tužitelj i njegov brat D. sa svojim obiteljima.    

Kao što je već navedeno u obrazloženju ove odluke, pregledom cjelokupnog spisa pod posl.br. O-145/39 iza smrti M. C. pok. A. , te spisa posl. br. O-322/48 iza pok. S. C. ud. M. rođ. S., u donesenoj Odluci o nasljedstvu Kotarskog suda u Makarskoj, od 22. listopada 1951.g. i dopuni te Odluke – od 10. listopada 1978.g.  Općinskog suda u Makarskoj, u kojoj se izričito navode nekretnine upisane u zk ulošcima: 213, 214, 578, 579, 721, 830, 844, 915, 1210, 1216, 1329 i 1300 KO B.-B. V. (točka III Odluke o nasljedstvu), nije navedena sporna nekretnina označena kao čest.zem. 3294 KO B.-B. V., niti kao knjižno niti kao izvanknjižno vlasništvo pok. M. C. pok. A., kao ni S. C. ud. M..

Ovdje je za istaknuti da iz dokumentacije priložene u spisu O-145/39 iza smrti M. C. pok. A. proizlazi da je u postupku sastavljen popis cjelokupne imovine ostavitelja u trenutku njegove smrt, u kojem popisu se nigdje ne spominje predmetna nekretnina čest. zem. 3294 ZU 7319 k.o. B.- B. V., niti oznakom niti pučkim nazivom. U  postupku su kao nasljednici sudjelovali supruga S. C. rođ. S. i   sin ostavitelja A. C., (sin od prve supruge ostavitelja pok. R. C.), prednik tužene pod 14) njen pok. svekar, kojem je na ime nužnog dijela isplaćena novčana vrijednost prema sklopljenom B. sporazumu od 27. rujna 1939. god.

Stoga po mišljenju ovog suda, nisu osnovani navodi tužitelja da je suvlasništvo ove nekretnine za ½ dijela  isti stekao  nasljeđivanjem od S. C. ud. M..

Naime, sve pravne posljedice koje zakon vezuje za nasljeđivanje, stjecanje nasljednog prava i svojstva nasljednika neke osobe nastaju u trenutku ostaviteljeve smrti. Taj trenutak je mjerodavan i za utvrđivanje sadržaja i opsega prava nasljednika, a i veličina vrijednosti  nasljednog dijela utvrđuje se prema stanju ostavine u trenutku ostaviteljeve smrti.

U tom pravcu tužitelj nije dokazao da bi upravo predmetna nekretnina predstavljala isključivo vlasništvo, odnosno izvanknjizno vlasništvo njegovih prednika M. C. pok. A. i  pok. S. C. ud. pok. M., odnosno njihovu ostavinsku imovinu koja je temeljem donesenih rješenja pripala nasljeđivanjem tužitelju i njegovu bratu D. C. svakom za po ½ dijela.

Stoga se pozivanje tužitelja na osnov stjecanja prava (su)vlasništva predmetne nekretnine nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika svog pok. djeda M. C. i njegove pok. supruge S. C., te oca tužitelja pok. A. C. pok. M., ukazuje u cijelosti neosnovano.

Tužitelj je nadalje istaknuo uz nasljeđivanje i pravni osnov stjecanja prava (su)vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

U tom pravcu je za istaknuti da je , predmetna nekretnina na dan 08. listopada 1991. godine bila upisana kao društveno vlasništvo, a u razdoblju od podruštvovljenja do 08. listopada 1991. godine sukladno  čl. 28. st. 1. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije bilo moguće steći vlasništvo dosjelošću, a u rok za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme proteklo prije tog datuma osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno do 06. travnja 1941. godine prema imovinskim propisima koji su u to vrijeme bili na snazi, a zbog čega je ovaj sud i došao do uvjerenja da u navedenom razdoblju od 06. travnja 1941. godine do 08. listopada 1991. godine tužitelj i njegovi prednici nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Zbog prijenosa predmetne nekretnine u društveno vlasništvo, na predmetnom zemljištu se u navedenom razdoblju vlasništvo nije moglo stjecati dosjelošću, u skladu s tada važećim odredbama naprijed citiranog Zakona, već eventualno temeljem odredbi Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ). Navedeni Zakon  primjenjuju se kao pravna pravila temeljem odredbe Zakona o načinu primjene pravih propisa donesenih prije 06. travnja 1941.godine („Narodne Novine“broj 73/91).

U tom slučaju tužitelj je bio dužan u ovom postupku dokazati da je dosjedanje dovršeno do 6. travnja 1941. god., odnosno da je prednik tužitelja njegov djed M. C. stupio i neometano  bio u posjedu predmetne nekretnine. Naime, sukladno paragrafu1460 OGZ-a, dosjelošću može steći vlasništvo osoba sposobna za sjecanje vlasništva uz uvjet da posjeduje stvar ili pravo uz daljnji uvjet da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao cijelo vrijeme zakonom određeno. Paragrafom 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se svršuje tek poslije 30-ak godina.

U tom pravcu tužitelj nije sudu predočio niti jedan relevantan dokaz koji bi upućivao na činjenicu da je njegov prednik M. C. pok. M. stekao pravo vlasništvo dosjelošću u skladu s odredbom prf.1468 OGZ do 6. travnja 1941. god. , i da bi navedena nekretnina stoga predstavljala njegovu ostavinsku imovinu u trenutku njegove smrti. Naime, iako su u tom pravcu iskazivali svjedoci I. S. pok. N. i P. S. pok. V., čije nekretnine graniče sa predmetnom nekretninom, isti su dosta detaljno navodili činjenice koje su se odnosile na okolnosti vezane za način stjecanja vlasništva predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja njegova djeda M. C.. Naime ovi svjedoci su u svojim iskazima naveli da je predmetno zemljište dio velike nekretnine ukupne površine 10000-12000 m2, koju su zajedno sa M. C. kupili i braća S. P. S. i I. S., koji su se u to vrijeme bavili trgovinom i koji su to zemljište podijelili na tri dijela, i po kojoj diobi  je predmetna nekretnina pripala M. C. koji je  tu nekretninu držao do svoje smrti 1939. god.

Svjedok P. S. je dosta detaljno iskazivao  o okolnostima koje su se odnosile na ostavinski postupak  iza pok. M. C. , kao i S. C., detaljnije i od supruge tužitelja, svjedokinje N. C. i njenog sina T. C.. Unatoč navedenom, sud nije ocijenio kao vjerodostojne i istinite iskaze ovih svjedoka jer se radi o svjedocima koji su i osobno zainteresirani za ishod ovog spora, obzirom da su i nekretnine koje isti drže u posjedu stekli u diobi njihovih prednika s prednikom tuženika M. C., stoga uspjeh tužitelja u ovom postupku ima značaj i po pitanju vlasništva nekretnina koje ovi svjedoci drže u posjedu. Naime, ovi svjedoci raspolažu saznanjima koja su dobili od trećih osoba od članova obitelji, i s puno detalja iskazuju o činjenicama vezanim za ostavinske postupke i nasljeđivanje koje se odnosi na prednike tužitelja, a da isti u tom pravcu nemaju neposrednih saznanja, dosta detaljno obzirom da saznanja crpe iz priča trećih osoba. Osobna zainteresiranost svjedoka P. S. dodatno potvrđuju i njegovi navodi da isti ne komunicira sa tuženom  E. C. jer njegova sestra sad pok. M. H. rođ. S. ima spor sa njom vezano za nekretninu koja je bila u suvlasništvu  njegove obitelji i obitelji C., prednika tužitelja, a što je pravni osnov  stjecanja prava tužitelja i u ovom postupku.

Činjenica što u ostavinskim postupcima iza smrti pok. M. C. pok. A. , u kojem ostavinskom postupku je sudjelovao i sad pok. A. C. nije navedena i predmetna čestica zemlje, posebno ako se uzme u obzir da je nekretnina bila u suvlasništvu obitelji S. i obitelji C., čiji su članovi proveli između sebe diobu i u naravi je realizirali, i po toj diobi bi predmetni dio pripao u posjed predniku tužitelja njegovu djedu pok. M. C. pok. A.. Jer ako je isti aktivno izvršavao svoj posjed na nekretnini do svoje smrti, tada zasigurno nekretnina ne bi izostala iz popisa ostavinske imovine ostavitelja pok. M. C. pok. A., a nakon njega ni iz popisa imovine pok. S. C. njegove nasljednice, posebno ako je tome prethodila dioba sa stalim suvlasnicima obitelji S.. Utvrđenja u tom pravcu u ovom postupku, zasigurno su od velikog interesa i za ove svjedoke koje svoje pravo posjeda crpe iz navedeni diobe provedeni između njihovih prednika i prednika tužitelja.

Sud nadalje, nije poklonio  vjeru iskazu svjedoka N. C., tužiteljeve supruge , kao ni iskazu svjedoka T. C. sina tužitelja, to stoga jer se radi o svjedocima koji su bliski srodnici tužitelj i osobno zainteresirani za ishod ovog spora. Naime, ovi su svjedoci u svojim iskazima ukazivali na dugogodišnji posjed prednika tužitelja M. C. pok. A. i njegova slijednika A. C. sina M., iako u tom pravcu tijekom postupka tužitelj nije sudu predočio niti jedan valjan dokaz na tu okolnost. Nitko od u postupku saslušanih svjedoka, pa ni svjedoci I. S. i P. S., koji su detaljno iskazivali o činjenicama vezanim za stjecanje posjeda i slijed nasljeđivanja unutar obitelji tužitelja, nisu imali neposrednih saznanja o  posjedu pok. S. C. i A. C. sina M.. Naime, ovi svjedoci su u svojim iskazima naveli da je ovo zemljište bilo šuma, koja se nije posebno održavala, te da to nije bilo obradivo zemljište. Nisu posebno viđali ni tužitelja, kao ni njegova brata D. C. da dolaze na nekretninu, jer oni nisu bili posebno vezani za tu zemlju, a što je u suprotnosti i s iskazima N. C. i T. C..

Svjedoci A. T. i J. T., također nisu imali neposrednih saznanja vezanih za činjeni koje se odnose na osnov stjecanja predmetne nekretnine tužitelja, iznesena saznanja o tome imaju od samog tužitelja i njegova sina T. C.. Svjedok A. T. je iskazivao je o svojim dolascima na nekretninu u nekoliko navrata kada su izvodili radove na čišćenju  nekretnine po nalogu tužitelja, dok je svjedok J. T. unatrag 10-15 godina viđao u nekoliko navrata tužitelja i njegova sina T. T. na nekretnini, ali pri tom su oba svjedoka u iskazima naveli da je ovo zemljište u naravi bila borovina, šuma, a osim što je očišćeno nije se na neki drugi način održavalo. Iz iskaza ovih svjedoka sud nije mogao utvrditi dugotrajnost izvršavanja posjeda tužitelja, njegova brata D. i njegovih prednika na predmetnom zemljištu.

Naime, tužitelj u tužbi navodi, da je (su)vlasništvo predmetne nekretnine stekao i dosjelošću, osobno i putem svojih pravnih prednika.

Prilikom izlaska na lice mjesta sud je i neposrednim zapažanjem utvrdio, a što je vještak P. P. i naveo u svom nalazu i mišljenju da je nekretnina koja je predmet spora,  zemljište u naravi zapušteno i obraslo samoniklim  niskim raslinjem. Na pokazanoj nekretnini  su vidljivi panjevi otpilanih borova, nema uređenog parkirališta, ni odloženog materijala. Bes jasnih naznaka dugotrajnog kontinuiteta posjeda na nekretnini.

Ocjenom iskaza svih dokaza iznesenih tijekom postupka, dovedenih u svezu s navodima tuženika, posebno u postupku saslušanih tuženika pod 4), 12) i 14), i činjenice što  iako su u postupku saslušani brojni svjedoci, niti jednom od svjedoka sud nije mogao pokloniti vjeru i ocijeniti njegov iskaz  kao istinit i nepristran. To stoga što prvenstven iz dokumentacije koja prileži spisu, na kojoj tužitelj temelji osnovanost svojih navoda, a koja se odnosi ostavinske postupke iz smrti prednika tužitelja pok. M. C. i pok. S. C. ne proizlazi da bi predmetna nekretnina bila ostavinska imovina prednika tužitelja i njihovo stvarno vlasništvo i posjed. Bez obzira što navedena nekretnina nije navedena u naprijed citiranim ostavinskim rješenjima prednika tužitelja, sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka nije mogao utvrditi ni faktičnu vlast i dugotrajnost posjeda prednika tužitelja S. C. i pok. A. C. pok. M. na  predmetnoj nekretnini u razdoblju nakon podruštvovljenja od 8. listopada 1991. god. pa dalje do utuženja

To stoga što je i sama tužena pod 14) E. C. istakla da je njen prednik A. C. pok. M. zv. P., ujedno i prednik tužitelja,  otac tužitelja dugo godina vodio postupke za utvrđenje prava vlasništva u kojim a nije mogao ishoditi odluke, zbog čega je nekretnine, pa tako i predmetnu Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ustupio tuženoj E. C.. U tom kontekstu Valja istaknuti i da je prednik tužitelja pok. A. C. pok. mate, 2007. god. podnio tužbu protiv P. M. (prednice tuženika pod 12) P. L. i pod 13) P. I.), R. M. (ovdje  tužene pod 5), R. I. ovdje tuženika pod 6), R. S. i pod 5) R. – Š. A. u svoje ime i kao nasljednice iza R. M. i S. A. (ovdje tuženika pod 3) i 4), a što je potvrdila i tužena L. P., koja se vodi pod posl. br. P- 660/19 (ranije P-4396/19), kako bi se utvrdio vlasnikom predmetne nekretnine, čest. ze. 3294 k.o. B.-B. V., opisane u tužbenom zahtjevu, a koji postupak je iza smrti A. C. preuzela ovdje tužena E. C., i vodi se pod posl. br. P-660/19 (ranije P-4396/16).

Stoga se tužitelj, pa ni tužena pod 14) ni ne mogu pozivati na dobru vjeru i savjesnost posjedovanja predmetnog zemljišta, posebno barem u razdoblju od 2007. god. do podnošenja predmetne tužbe.

Ono što valja istaknuti i zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja jest činjenica da tužitelj nije dokazao da je S. C. ud. M. rođ. S., bila stvarna vlasnica predmetne nekretnine označene kao čest.zem. 3294 K. B.-B. V., a na tužitelju je teret dokaza. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju. U tom pravcu za istaknuti je da tužitelj nije pristupio na ročište kako bi se isti saslušao u svojstvu parnične stranke, a svoj nedolazak sudu nije opravdao, zbog čega je sud njegov nedolazak posebno cijenio, obzirom da je time izostala mogućnost da se tužitelj jasno i nedvojbeno izjasni o činjenica odlučnim za sam predmet spora,  dovedenih u kontekst s navodima tuženika koji osporavaju navode tužitelja iznesene u tužbi.

Sukladno odredbi članka 2. ZPP-a sud više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Po prijedlogu stranaka sud je i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Dakle, sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile i sukladno izvedenim dokazima tužitelj nije dokazao da je S. C. bila stvarna vlasnica predmetne nekretnine, a da bi onda istu stekao nasljeđivanjem iza njene smrti tužitelj zajedno sa bratom D. C. svaki za po ½ dijela.

Tužitelj nije dokazao ni da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću, jer je neposrednim očevidom na licu mjesta utvrđeno da se radi o zemljištu zaraslom u borovu šumu, neobrađeno zemljište,  tim više, što se radi o zemljištu koje je bilo upisano kao društveno vlasništvo, a tužitelj tijekom postupka nije sudu pružio niti jedan  valjan  dokaz koji bi nedvojbeno ukazao na dugogodišnji neometani posjed prednike tužitelja A. C. pok. M. zv. P., kasnije suposjed tužitelja i njegova brata D. C.. Tužitelj  stoga nije dokazao ne samo kvalitetu i faktično izvršavanje posjeda, odnosno suposjeda na predmetnom zemljištu, već nije dokazao ni duljinu vremena posjedovanja potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu važećih odredbi čl. 159. i 160. ZV-a.

U situaciji kad sud na temelju predloženih i izvedenih dokaza, ne može sa sigurnošću utvrditi neke činjenice vezane za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, tužbeni zahtjev tužitelja cijelosti odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude pod toč. I/.

Kako je sud u tijeku postupka, nakon izvršenog uvida u spis P-660/19 (ranije P-4396/16), te iskaza tužene pod 12) L. P., utvrdio da su u tužbi označene tužene pod 3) R. M. i pod 4) S. A. žena S., kojima je sud postavi privremenog zastupnika rješenjem P- 2911/15 od 15. veljače 2016. god., umrle osobe, te da je njihova nasljednica R. – Š. A. ž. Z., što je navedeno u tužbi tužitelja C. A. pok., M. od 29. lipnja 2007. god.  u predmetu P-660/19 (ranije P-4396/16), sud je obzirom da u tijeku cijelog postupka, u skladu s odredbom čl. 82. ZPP-a,   po službenoj dužnosti pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku, te je li označena stranka parnično sposobna, utvrdio da su u tužbi označene tužene pod 3) R. M. i pod 4) S. A. žena S., osobe koje su   umrle davno prije nego što je tužba podnesena, slijedom čega je sud temeljem odredbe  čl. 83. st. 5. ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa). Obzirom na uspjeh tuženika pod 5) R. M., pod 6) R. I., pod 7) R. S., pod 8) M. M., pod 9) M. T., pod 12) P. L. i pod 13) P. I., istima je prema priloženom popisu troška, imajući u vidu povećanje prema Tbr. 36 Tarife za zastupanje više osoba,  valjalo priznati trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2015. godine 150 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 5. srpnja 2018. godine, 14. rujna 2018. godine, 15. listopada 2018. godine, 23. studenog 2018. godine, 11. veljače 2019. godine, 17. travnja 2019. godine, 29. svibnja 2019. godine, 26. srpnja 2019. godine i 11. listopada 2019. godine od po 150 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 1500 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn), ukupno iznosi 15.000,00 kn, uvećano za PDV 25%, (u iznosu od 3.750,00 kn), ukupno iznosi 18.750,00 kn, koliko je dužan tužitelj naknaditi tuženicima pod 5) R. M., pod 6) R. I., pod 7) R. S., pod 8) M. M., pod 9) M. T., pod 12) P. L. i pod 13) P. I., zajedno s zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno pod točkom II/ izreke presude.

Tuženoj pod 14) E. C., prema popisanom trošku valja priznati trošak odgovora na tužbu od 29. listopada 2015. godine, u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 5. srpnja 2018. godine, 14. rujna 2018. godine, 15. listopada 2018. godine, 23. studenog 2018. godine, 11. veljače 2019. godine, 17. travnja 2019. godine, 29. svibnja 2019. godine i 11. listopada 2019. godine od po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 900 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn), ukupno iznosi 9.000,00 kn, koliko je dužan tužitelj naknaditi tuženoj pod 14)  E. C., pa je stoga odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

 

U Makarskoj, 26. studenog 2019. godine

 

                                                                                S U D A C

 

                                                                                                   BARBARA MENDEŠ v.r.