1             Poslovni broj: 3 UsIrs-83/19-9

 

Poslovni broj: 3 UsIrs-83/19-9

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja K. K. iz S.., protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4a, kojeg zastupa opunomoćenica N. I. dipl. pravnica, radi teške povrede službene dužnosti, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 08. studenog 2019., a objavljene 26. studenog 2019.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/19-01/2, URBROJ: 513-02-8988-19-3 od 02. svibnja 2019., kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA:UP/II-114-04/19-01/2, URBROJ: 513-02-8988-19-3 od 02. svibnja 2019., odbijena je žalba K. K., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ: 513-02-8989-19-48 od 30. siječnja 2019., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog  suda Carinske uprave, KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ: 513-02-8989-19-48 od 30. siječnja 2019. K. K., državni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., u vrijeme počinjenja disciplinskog djela raspoređen na radno mjesto stručnog suradnika u Carinskom uredu S., Službi za trošarine i posebne poreze, diplomirani pravnik, VSS,  disciplinski nekažnjavan i protiv njega se ne vodi kazneni postupak, proglašen je odgovornim  što je dana 18. studenog 2013. godine, kao službenik Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda Split, nezakonito radio iz razloga jer nije zakonito primijenio materijalno pravne odredbe Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj: 15/13), Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj: 52/13) i Upute o utvrđivanju porezne osnovice i posebnog poreza na motorna vozila Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda KLASA:011-02/13-02/74, URBROJ:513-02-1760/1-13-1 od 26. lipnja 2013.godine, prilikom utvrđivanja porezne osnovice i posebnog poreza na rabljeno vozilo  postupajući po predmetu KLASA: UP/I-410-19/13-21/1060,  na način da je prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti rabljenog motornog vozila marke VW PASSAT KARAVAN, 1968 ccm, 103 KV, broj šasije vozila WVWZZZ3CZ8E002155, datum prve registracije 20.6.2007. godine, broj prijeđenih kilometara 158197, dizel,  poreznu osnovicu utvrdio na temelju izračuna u aplikaciji EUROTAX, izračun: EVAC20131118 od 18.11.2013. (kojeg je osobno potpisao i ovjerio službenim faksimilom broj 3096) u kojeg je unio pogrešan podatak o emisiji CO2 - 159 g/km, umjesto ispravnog podatka o emisiji CO2 – 180 g/km, a na temelju kojih podataka je sastavio Zapisnik o utvrđivanju porezne osnovice za predmetno vozilo KLASA: UP/I-410-19/13-21/1060, URBROJ: 513-02-8016/2-13-2 od 18.11.2013.(kojeg je osobno potpisao i ovjerio službenim faksimilom broj 3096) i unio netočan iznos porezne osnovice u visini od 66.197,00 kuna, koristeći pri tom podatak o poreznoj osnovici iz izračuna EUROTAX u kojem je naznačena emisija CO2 – 159 g/km, kao i netočnog iznosa posebnog poreza prema tablici 1.  i tablici 2., što je u konačnici dovelo do umanjenja posebnog poreza na predmetno motorno vozilo u iznosu od 1.324,46 kuna (koji je naknadno plaćen),  odnosno što je dana 18. studenog 2013. godine  prilikom unošenja podataka u aplikaciji EUROTAX, izračun: EVAC20131118 od 18.11.2013. (kojeg je osobno potpisao i ovjerio službenim faksimilom 3096) za izračun porezne osnovice u predmetu KLASA: UP/I-410-19/13-21/1060, za  rabljeno motorno vozilo marke VW PASSAT KARAVAN, 1968 ccm, 103 KV, broj šasije vozila WVWZZZ3CZ8E002155, datum prve registracije 20.6.2007. godine, broj prijeđenih kilometara 158197, dizel,  koristio netočan podatak o emisiji  CO2 na način da je naveo emisiju CO2 – 159 g/km, umjesto ispravne emisije CO2 180 g/km, što je dovelo do pogrešno utvrđene porezne osnovice i  iznosa posebnog poreza prema tablici 1. i tablici 2.  iako je iz potvrde o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila broj: HO17-036992 od 18.11.2013. koja je izdana od Državnog zavoda za mjeriteljstvo, razvidno da emisija CO2 iznosi 180 g/km, čime je postupio suprotno točci 4.  Upute ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda  KLASA: 011-02/13-02/74, URBROJ: 513-02-1760/1-13-1 od 26. lipnja 2013., koja navodi da je potvrda o sukladnosti motornog vozila izdana od nadležnog tijela mjerodavna za podatak o prosječnoj emisiji CO2 na temelju kojeg će se odrediti iznos posebnog poreza, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti i to iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „nezakonit rad“, te mu je temeljem članka 110. stavak 2. točka a.) Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna na vrijeme od dva mjeseca u mjesečnom iznosu od 10% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena.

Protiv citiranog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu, osporavajući zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne  primjene materijalnog prava te zbog povreda odredaba postupka. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije ocijenio cijeli niz žalbenih razloga, čime da je postupio suprotno zakonskoj obvezi iz članka 120. stavka 3.Zakona o općem upravnom postupku, a potpuno i jasno obrazloženje rješenja da je uvjet bez kojeg se ne može osigurati ostvarenje zakonom zajamčenog prava na žalbu, ovdje tužbu. Da težina povrede za koju ga se  tereti u predmetnom slučaju činjenično, pravno, logički, zdravorazumski i objektivno nije takve prirode da zaslužuje bilo kakvu kaznu jer da je općepoznata činjenica da rad s kompjutorskim aplikacijama uobičajeno dovodi do mogućih previda greški uvjetovanih nesvršenošću aplikacija i ljudskog faktora, da to nije ništa čudno ni neuobičajeno što bi u samo jednom predmetnom slučaju predstavljalo bilo kakvu povredu službene dužnosti, a naročito ne tešku povredu službene dužnosti. Tužitelj navodi da je u samo tom jedinom predmetu previdio tu kompjutorsku grešku koja se dogodila nakon što je dodao dodatnu opremu u drugi ekran, a što da se može vidjeti kad se usporede dva izračuna iz aplikacije eurotax koje da je tužitelj sam ostavio u prilogu u spisu predmeta, ali i uvidom u Zapisnik i rješenje gdje je upisao točnu emisiju ispušnih plinova iz priloženih dokumenata.

Tužitelj navodi da je predmetni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, kao i osporavanim rješenjem potvrđena izrečena kazna od PDSCU, potpuno neprimjerena i u potpunoj suprotnosti s odredbom članka 111. stavka 1.Zakona o državnim službenicima (u daljnjem tekstu: ZDS) jer da ni po čemu ne odgovara činjeničnom stanju, da se nije uzela u obzir težina navodno počinjene povrede, kao ni nastale posljedice, ali ni razumni stupanj tužiteljeve odgovornosti, kao ni okolnosti u kojima je navodna povreda počinjena, kao ni olakotne okolnosti na tužiteljevoj strani pri samom utvrđivanju postoji li uopće bilo kakva tužiteljeva odgovornost za tešku povredu službene dužnosti opisane u predmetnom spornom rješenju kao »nezakoniti rad«, a tek ako bi se na temelju tih činjenica utvrdilo postojanje tužiteljeve odgovornosti, onda to vrednovati i prilikom određivanja kazne.

Da prvostupanjsko tijelo u svom rješenju nije navedene okolnosti uopće argumentirano i obrazloženo vrednovalo, niti da je u tom rješenju uopće obrazložilo kako je došlo do zaključka o tužiteljevoj odgovornosti unatoč nesporno utvrđenim činjenicama o objektivnim i subjektivnim okolnostima, odnosno nemogućim prostornim uvjetima rada, nepostojanju štetnih posljedica, nego da je po slobodnoj diskrecijskoj ocjeni arbitrarno, proizvoljno i paušalno utvrdilo tužiteljevu odgovornost u predmetnom slučaju.

Da Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja uopće ne navodi nedvojbene i jasne razloge zašto je promijenilo kvalifikaciju povrede iz Zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti za koju se tužitelj tereti, čime da ga je onemogućilo u podnošenju učinkovite žalbe, a potom i tužbe jer da nisu izneseni razlozi za tu promjenu.

Također navodi da iako je zakonski nesporno da je prvostupanjsko tijelo ovlašteno mijenjati kvalifikaciju povrede iz Zahtjeva da ima zakonsku dužnost sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a da iznese valjane i argumentirane razloge za tu izmjenu kvalifikacije u odnosu na Zahtjev, a što da je u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo propustilo navesti.

Da se tužitelj u Zahtjevu za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti tereti za povredu iz članka 102. stavak 1. točka 4. Zakona o carinskoj službi (u daljnjem tekstu: ZCS) opisanu kao »unošenje i ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama« kao i za povredu iz članka 102. stavak 1. točka 8. ZCS opisanu kao »nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga carinske službe«, dok da je prvostupanjsko tijelo u osporavanom rješenju utvrdilo odgovornost za povredu iz članka 99. stavak 1. točka 2.ZDS opisanu kao »nezakoniti rad«, a da ničim u obrazloženju pobijanog rješenja nije navelo jasne i nedvosmislene razloge za tu promjenu kvalifikacije u odnosu na kvalifikacije iz Zahtjeva.

Da se zbog nedostatnog obrazloženja osporavanog rješenja protivno zakonskoj obvezi prema članku 98. stavku 5. ZUP-a ne može pouzdano utvrditi jesu li u predmetnom slučaju uopće ispunjena bitna obilježja bića teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavak 1. točka 2. ZDS-a.  Da čak i pod pretpostavkom da je postupio nepravilno, a što bi predstavljalo bilo kakvu povredu službene dužnosti (što u potpunosti negira iz svih navoda u žalbi, a potom i tužbi), da je potrebno imati na umu da svaka nepravilnost ili greška u radu državnog službenika sama po sebi nužno ne ukazuje na bilo kakvu povredu službene dužnosti.

              Tužitelj nadalje navodi da su članovi vijeća PDSCU sudjelovali u krivotvorenju činjenica unesenih u zapisnike s usmenih rasprava, radi čega da je tužitelj sumnjao u njihovu nepristranost i zakonitost postupanja u ovom postupku, pa da je stoga Predsjednik PDSCU morao zamijeniti sve članove vijeća iz navedenog razloga, a ne samo predsjednika vijeća već i ostalih dvoje članova vijeća.

              Da je iz tužiteljevih godišnjih ocjena koje su navedene u rješenju PDSCU razvidan kontinuirani slijed održavanja visoke kvalitete tužiteljevog rada i godišnjih ocjena u službi od različitih nadređenih službenika, a što da je također potvrdila i tužiteljeva tada nadređena službenica u svom iskazu u svojstvu svjedoka na usmenoj raspravi 21.01.2019.god., te da je isto kao nesporno utvrdilo i prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja, te da je pored nesporne činjenice da mu je od cca 700 predmeta od ukupno 1407 predmeta koji su prošli unutarnju kontrolu, u samo ovopredmetnom slučaju utvrđen prije opisani previd greške u kompjutorskoj aplikaciji i da su to trebali biti dodatni opravdani razlozi zbog kojih je prvostupanjsko tijelo moralo u ovom postupku isključiti tužiteljevu odgovornost u ovom jedinom izoliranom slučaju te rješenjem odbaciti zahtjev jer da isto nije rezultat nikakve namjere, niti da je rezultat kontinuiranog nestručnog, ni nezakonitog postupanja i rada u službi, te da nema nikakve štete za Državni proračun.

Slijedom navedenog, da je u konkretnom slučaju činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što da je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava na štetu tužitelja, radi čega je predložio da Sud poništi osporavano rješenje tuženog tijela.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 16. kolovoza 2019., osporilo je tužbene navode tužitelja iznesene u tužbi, u cijelosti ustrajući u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te se očitovalo na tužbene navode tužitelja navodeći da je odluku vijeće donijelo jednoglasno na sjednici održanoj 8. travnja 2019. u sjedištu tuženika odnosno u Središnjem uredu Carinske uprave u Zagrebu, da su ocijenjeni svi žalbeni navodi žalitelja  te da je tuženo tijelo razmatralo i ocijenilo sve navode žalitelja te da je nedvojbeno utvrdilo neosnovanost svih žalbenih navoda.

Da je neosnovana tvrdnja tužitelja da je izrečena kazna potpuno neprimjerena i suprotna odredbi članka 111. st. 1. Zakona o državnim službenicima jer da je uvidom u rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda na stranici 21. i 22. isti Sud naveo da je pri izricanju kazne uzeo u obzir težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti službenika, okolnost u kojima je povreda počinjenja, te da je službeniku K. K. izrekao novčanu kaznu na vrijeme od dva mjeseca u mjesečnom iznosu od 10% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena te da je prilikom izricanja kazne uzeo kao olakotne okolnost žaliteljevu dotadašnju nekažnjavanost, dosadašnje visoke ocjene službenikova rada i rezultate rada, da je službenik obavljao najkompliciranije slučajeve te da je bio kolegijalan prema ostalim djelatnicima, a posebno otegotnih okolnosti na strani službenika da nije našao. Dakle, da je Sud postupao ispravno i u skladu s odredbom čl. 111. st. 1. Zakona.

U odnosu na navode tužitelja da povreda za koju mu je pobijanim rješenjem utvrđena odgovornost nema značaj bilo kakve teške, a niti lake povrede službene dužnosti, niti da ima kvalifikaciju povrede „nezakonitog rada" prema članku 99. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima, tuženo tijelo je navelo da je Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave u ponovljenom postupku rješenjem KLASA: UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ: 513-02-8989-19-48 od 30. siječnja 2019. zakonito utvrdio da je imenovani kao službenik Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda S., nezakonito  radio iz razloga jer nije zakonito primijenio materijalno pravne odredbe Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj: 15/13) Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj: 52/13) i Upute o utvrđivanju porezne osnovice i posebnog poreza na motorna vozila Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda KLASA:011-02/13-02/74, URBROJ:513-02-1760/1-13-1 od 26. lipnja 2013.godine, prilikom utvrđivanja porezne osnovice i posebnog poreza na rabljeno vozilo postupajući po predmetu KLASA: UP/I-410-19/13-21/1060.

U odnosu na tužbene navode tužitelja da prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja ne navodi jasne razloge zašto je promijenilo kvalifikaciju povrede iz zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti, tuženo tijelo se pozvalo na odredbu čl. 45. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09), te na odredbu čl. 107. stavak 5. Zakona o državnim službenicima, navodeći da se izmijenjeni ili drugi zahtjev ne mora temeljiti na istoj pravnoj osnovi na kojoj se temelji prvotni zahtjev, a budući da upravno tijelo ni inače nije vezano pravnom kvalifikacijom zahtjeva, ali da se izmijenjeni zahtjev mora temeljiti na bitno istom činjeničnom osnovu. Stoga da tuženo tijelo smatra da je Prvostupanjski disciplinski sud pravilno utvrdio da se izmijenjeni zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti temelji na istom činjeničnom stanju kao prvotno podneseni zahtjev, da nije došlo do promjene identiteta optuženja, te da nije nastupila zastara za pokretanje i vođenje postupka zbog teške povrede službene dužnosti u smislu članka 109. Zakona o državnim službenicima.

U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na sastav vijeća disciplinskog suda, tuženo tijelo je navelo da isti nisu relevantni iz razloga što da je predsjednik Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave donio Odluku o vijeću KLASA:UP/1-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18- 28, a kojom da je na zakonit način tj. sukladno članku 105. stavak 3. Zakona o carinskoj službi imenovao novog predsjednika vijeća u disciplinskom postupku zbog teške povrede službene dužnosti u predmetu K. K., na način da je predsjednika Vijeća R. M. zamijenio predsjednik vijeća N. R.

U odnosu na navode tužitelja da prvostupanjsko tijelo u primjeni slobodne diskrecijske ocjene u upravnom postupku sukladno članku 9. ZUP-a nije ovlašteno izvoditi zaključak suprotan zdravom razumu i logici jer da time krši načelo zakonitosti upravnog postupka iz članka 5. stavka 2. ZUP-a, te da time prelazi granice dane ovlasti, tuženo tijelo je iste navode osporilo navodeći da je u predmetnom postupku nesporno dokazano i utvrđeno da državni službenik K. K. nije postupio na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona, što se protivi načelu zakonitosti i pravne sigurnosti, i to prilikom utvrđivanja porezne osnovice i iznosa posebnog poreza na rabljeno osobno motorno vozilo dana 18.11.2013. godine u predmetu poreznog obveznika I. K., na način kako mu je to i stavljeno na teret, dakle da je Prvostupanjski disciplinski sud postupao u skladu s odredbom članka 5. ZUP-a. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 8. studenog 2019. stranke su ustrajale u svojim do sada iznesenim navodima, kako u tužbi, tako i u odgovoru na tužbu.

Sud je izveo dokaze pregledom spisa, kao i u dostavljenog spisa tuženog tijela te  svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka i održane usmene i javne rasprave, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije  osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA:UP/II-114-04/19-01/2, URBROJ: 513-02-8988-19-3 od 02. svibnja 2019.

Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nastupila zastara za pokretanje i vođenje postupka zbog teške povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret, kao i činjenica je li tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret činjenično i pravno opisanu u izreci citiranog prvostupanjskog rješenja, odnosno težu povredu službene dužnosti „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti“ opisanu u čl. 99. st. 1. t. 2. Zakona o državnim službenicima.

Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, broj: 68/2013, 30/2014, 115/2016, dalje ZCS), a koji Zakon se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje, propisano je da se ovim Zakonom uređuju djelokrug rada, poslovi i organizacija Ministarstva financija, Carinske uprave (u daljnjem tekstu: Carinska uprava), carinske ovlasti te obveze i odgovornosti carinskih službenika i njihov radno pravni položaj.

Odredbom članka 2. stavkom 1. ZCS-a propisano je da poslove carinske službe obavlja Carinska uprava kao upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija Republike Hrvatske čija je temeljna zadaća primjena carinskih, trošarinskih, poreznih i drugih propisa.

Odredbom članaka 4. ZCS-a propisani su poslovi carinske službe pa je tako stavkom 3. toč. 1. propisano da su poslovi carinske službe su osobito utvrđivanje, naplata i nadzor carinskih davanja, trošarina, posebnih poreza, poreza na dodanu vrijednost, drugih javnih davanja te javnopravnih naknada (u daljnjem tekstu: javna davanja).

Odredbom članka 100. ZCS je propisana odgovornost carinskih službenika pa je tako stavkom 1. istog članka, propisano da Carinski službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti u skladu s odredbama ovoga Zakona te Zakona o državnim službenicima.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

Odredbom članka 101. st. 1. Zakona je propisano da se lakom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra nekorektan odnos prema suradnicima i strankama za vrijeme rada.

Odredbom članka 104. stavkom 1. ZCS  propisane su teške povrede službene dužnosti, pa je tako propisano da se teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatraju i:

1. obavljanje poslova nespojivih s dužnostima službenika Carinske uprave,

2. sprječavanje i onemogućavanje ovlaštenih carinskih službenika prilikom obavljanja službenih dužnosti,

3. zlouporaba odore, oznaka i oružja kod obavljanja ili u vezi s obavljanjem poslova službe,

4. krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama,

5. odbijanje pisanog naloga za testiranje na alkohol ili odbijanje pisanog naloga za stručni pregled kojim se utvrđuje prisutnost u organizmu alkohola ili narkotičkog sredstva,

6. radnja koja ima obilježje prekršaja iz nadležnosti Carinske uprave,

7. nepoštivanje, odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, osim povreda navedenih u članku 101. ovoga Zakona,

8. ne postupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe,

9. neovlašteno ili korištenje u neslužbene svrhe podatka i obavijesti koje Carinska uprava prikuplja radi provođenja zakonom i drugim propisima utvrđenih poslova iz svoje nadležnosti,

10. nepoduzimanje dužnih radnji u vezi s postupkom za utvrđivanje odgovornosti carinskog službenika te prikrivanje počinjenih povreda službene dužnosti,

11. nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe,

12. javno iznošenje neistinitosti o službi, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe.

Odredbom članka 103. stavkom 1. ZCS je propisano da se za odlučivanje o teškim povredama službene dužnosti za sve carinske službenike u prvom stupnju i lakim povredama službene dužnosti u drugom stupnju ustrojava Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave u sjedištu Središnjeg ureda Carinske uprave u Zagrebu.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se za odlučivanje o teškim povredama službene dužnosti carinskih službenika u drugom stupnju ustrojava Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave sa sjedištem u Središnjem uredu Carinske uprave u Zagrebu.

Odredbom članka 104. ZCS je propisano da su predsjednik i članovi Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave i Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave carinski službenici.

Odredbom članka 105. stavkom 1. ZCS je propisano da se Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave sastoji od predsjednika i najmanje deset članova visoke stručne spreme, od kojih su predsjednik i najmanje pet članova diplomirani pravnici.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da Predsjednika i članove Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave imenuje rješenjem ministar financija na prijedlog ravnatelja, na rok od dvije godine.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave odlučuje Vijeću od tri člana, od kojih je jedan član predsjednik Vijeća, a određuje ih predsjednik Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave za svaki pojedini predmet.

Odredbom članka 106. stavkom 1. ZCS je propisano da se Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave sastoji se od predsjednika i najmanje šest članova visoke stručne spreme, od kojih su predsjednik i najmanje tri člana diplomirani pravnici.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da Predsjednika i članove Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave imenuje rješenjem ministar financija na prijedlog ravnatelja, na rok od dvije godine.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave odlučuje u Vijeću od tri člana, od kojih je jedan član predsjednik Vijeća, a određuje ih predsjednik Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave za svaki pojedini predmet.

Odredbom članka 110. stavkom 1. ZCS je propisano da postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće ravnatelj ili carinski službenik kojeg on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom Prvostupanjskom disciplinskom sudu.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da za teške povrede službene dužnosti disciplinski postupak vodi i donosi odluku Prvostupanjski disciplinski sud.

Odredbom članka 113. stavkom 2. ZCS je propisano da protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti žalba nije dopuštena već se može pokrenuti upravni spor.

Odredbom čl. 99. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13 i 1/15, dalje ZDS-a) propisane su i taksativno navedene teške povrede službene dužnosti pa je tako čl. 99. stavkom l. točkom 2. citiranog Zakona, propisano da u teške povrede službene dužnosti spada i  nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.

Odredbom članka 104. st. 2. Zakona je propisano da postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.

Odredbom članka 107. st. 5. Zakona je propisano da kod odlučivanja o odgovornosti službenika službenički sud nije vezan pravnom kvalifikacijom teške povrede službene dužnosti navedenom u zahtjevu za pokretanje postupka.

Odredbama članka 109. Zakona je propisana zastara pokretanja i vođenja postupka pa je tako stavkom 2., istog članka, propisano da pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od tri godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da rokovi za donošenje izvršne odluke iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne teku za vrijeme privremene spriječenosti službenika za rad.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se zastara vođenja postupka prekida  svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela usmjerenom ka odlučivanju o odgovornosti za povredu službene dužnosti ili zakonitosti i ustavnosti rješenja te nakon svakog prekida, zastarni rok počinje iznova teći.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da apsolutna zastara vođenja postupka nastupa protekom dvostruko vremena koliko je prema zakonu propisana zastara vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti.

Odredbom čl. 110. st. 2. Zakona o državnim službenicima su propisane vrste kazni za teške povrede službene dužnosti, pa je tako:

              točkom a) propisana novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena,

točkom b) premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja,

točkom c) prestanak državne službe.

Članak 11. Zakona sadrži odredbe o određivanju i izvršenju kazne pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da se pri određivanju vrste kazne uzimaju  u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti državnog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena, te olakotne i otegotne okolnosti na strani državnog službenika.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se protekom roka od četiri godine nakon pravomoćnosti izrečene kazne za tešku povredu službene dužnosti, izrečena kazna briše pod uvjetom da službenik nije počinio novu povredu službene dužnosti od pravomoćnosti izrečene kazne.

Iz podataka spisa predmeta tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i iz priloženih isprava koje je ovaj Sud u dokaznom postupku pregledao i pročitao, utvrđeno je:

- da je Područni carinski ured S. podnio Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti KLASA:UP/I-114-04/14-01/2,URBROJ: 513-02-8009/01-14-1 od 17.07.2014. činjenično opisanu u podnesenom Zahtjevu, odnosno da bi počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavak 1. točke 4. Zakona o carinskoj službi „kao krivotvorenje, preinačivanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama“ i članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao „nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“;

- da je Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave dopisom KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-14-3 od 05.09.2014. godine dostavio Zahtjev za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti službeniku K. K. na odgovor;

- da se K. K. očitovao na dostavljeni mu Zahtjev od 15. listopada 2018. te da je dana 02.10.2014. godine dostavio odgovor;

- da je Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave donio Rješenje KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-18 od 26.03.2018. kojim je K. K. proglasio krivim za tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavak 1. točka 4. i 8. Zakona o carinskoj službi, te mu je na temelju članka 110. stavak 2. točka c)  Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja podnio žalbu;

- da je Drugostupanjski disciplinski sud Carinske uprave donio rješenje KLASA;UP/II-114-04/18-01/6, URBROJ:513-02-8988-18-3 od 02.08.2018. kojim je usvojio žalbu žalitelja, ovdje tužitelja,  i poništio rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-18 od 26.03.2018. te predmet vratio na ponovni postupak;

- da je predsjednik Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave donio Odluku o vijeću KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-28 od 29.08.2018. kojim je sukladno članku 105. stavak 3. Zakona o carinskoj službi imenovao novog predsjednika u disciplinskom postupku zbog teške povrede službene dužnosti u predmetu K. K. tako da je predsjednika vijeća T. M. zamijenio predsjednik vijeća N. R.;

- da je u ponovljenom postupku Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave donio Zaključak KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-31 od 02. listopada 2018. kojim je naložio Područnom carinskom uredu S. kao podnositelju Zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti KLASA:UP/I-114-04/14-01/2,URBROJ: 513-02-8009/01-14-1 od 17.07.2014., da zaključno sa 17.10.2018. izmjeni odnosno dopuni Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti, na način da točno opiše činjenični opis službene dužnosti koja se službeniku K. K. stavlja na teret, a osobito način, vrijeme i mjesto počinjenja teške povrede službene dužnosti, te ostale okolnosti iz kojih proizlaze odnosno proistječu zakonska obilježja teške povrede službene dužnosti te da priloži dokaze na kojima temelji svoj Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a posebno poreznu prijavu za obračuni plaćanje posebnog poreza na motorna vozila, račun, prometnu dozvolu vozila, Potvrdu o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila, Zapisnik o utvrđivanju porezne osnovice, Porezno rješenje od  19.11.2013. godine poreznog obveznika I. K., izračun: EVAC20131118 085257 od 18.11.2013. godine, izračun: EVAC20131118 085257 od 18.11.2013. godine, Izračun iz aplikacije EUROTAX temeljem kojeg je doneseno Rješenje od 18.06.2014. godine kojim je utvrđena razlika iznosa posebnog poreza na motorna vozila za poreznog obveznika I. K., Izračun iz aplikacije EUROTAX za predmetno vozilo na dan 18.11.2013. godine u koji  su uneseni svi ispravni podaci o vozilu, dokaz o uplati  iznosa posebnog poreza  na predmetno motorno vozilo temeljem Poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-19/13-21/1060 od 19.11.2013. godine i dokaz o uplati razlike iznosa posebnog poreza na predmetno motorno  vozilo temeljem Rješenja KLASA: UP/I-410-19/13-21/1060 od 18.06.2014. godine;

- da je Područni carinski ured S. postupio po Zaključku te da je Prvostupanjskom disciplinskom sudu Carinske uprave dostavio izmijenjen i dopunjen Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti Područnog carinskog ureda S., KLASA:UP/I-114-04/14-01/2, URBROJ:513-02-8009/1-18-11 od 15. listopada 2018.godine protiv službenika K. K.;

- da je u ponovljenom postupku u povodu Izmijenjenog Zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti Područnog carinskog ureda S., KLASA:UP/I-114-04/14-01/2, URBROJ:513-02-8009/1-18-11 od 15. listopada 2018. održana usmena rasprava 21. siječnja 2019. na koju su pozvani službenik K. K. i opunomoćenik podnositelja zahtjeva Lj. K. te svjedok M. V., na kojoj raspravi se K. K. očitovao na izmijenjen Zahtjev  od 15. listopada 2018. te na kojoj raspravi je izveden dokaz saslušanjem svjedoka M. V. te na kojoj raspravi su izvedeni dokazi pobliže određeni i sadržani u citiranom Zapisniku s održane usmene rasprave KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-46 od 21. siječnja 2019., a što je razvidno iz citiranog Zapisnika koji je priložen spisu tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu;

- da je nakon izvedenih dokaza zaključena usmena rasprava;

- da je nakon provedenog ponovljenog postupka Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ: 513-02-8989-19-48 od 30. siječnja 2019. K. K. državni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S, u vrijeme počinjenja disciplinskog djela raspoređenog na radno mjesto stručnog suradnika u Carinskom uredu S., Službi za trošarine i posebne poreze, ovdje tužitelj, proglašen odgovornim da bi počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. Zakona o državnim službenicima koja mu se stavlja na teret, a koje rješenje je potvrđeno Rješenjem Drugostupanjskog disciplinskog suda carinske uprave Ministarstva financija, Zagreb, KLASA:UP/II-114-04/19-01/2, URBROJ: 513-02-8988-19-3 od 02. svibnja 2019., a protiv kojeg rješenja je tužitelji podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, kao i zakonitost osporavanog Prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelj proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret činjenično i pravno opisana u  izreci citiranog prvostupanjskog rješenja, odnosno težu povredu službene dužnosti „nezakoniti rad“ opisanu u čl. 99. st. 1. t. 2. Zakona o državnim službenicima, po ocjeni ovog Suda nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to neosnovano tvrdi i smatra tužitelj, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Nije osnovan prigovor ni tužbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju nastupila zastara pokretanja i vođenja postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

Ovo stoga što je pravilno utvrđenje i ocjena tuženog tijela da je rok za pokretanje disciplinskog postupka počeo teći s danom 27. svibnja 2014. godine, odnosno s danom kada je  pročelnik Područnog carinskog ureda S., S. V. saznao za djelo i počinitelja, odnosno s danom 17. srpnja 2014. s kojim danom je podnesen Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a na temelju ovlaštenja  pomoćnika ministra financija i ravnatelja Carinske uprave u skladu s odredbom čl. 104. st. 2. ZDS-a, s obzirom na činjenicu da se tužitelja tereti da je težu povrede službene dužnosti počinio dana 18. studenog 2013. godine (t. 1. izreke Prvostupanjskog rješenja).

Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, disciplinski postupak protiv tužitelja je pokrenut u zakonom propisanom roku u skladu s odredbom čl. 109. st. 2. ZDS-a, pa u konkretnom slučaju nije nastupila zastara pokretanja disciplinskog postupka, a kako to tužitelj neosnovano smatra.

Valja istaći da nije sporno da predmetni disciplinski postupak nije okončan unutar zakonom propisanog roka od tri godine od kada je pokrenut, a kako je to propisano navedenim člankom ZDS-a, odnosno prije 17. srpnja 2017., a s obzirom na činjenicu da je pokrenut podnošenjem Zahtjeva 17. srpnja 2014. godine.

Međutim, kako je Rješenjem Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA:UP/II-114-04/18-01/6, URBROJ:513-02-8988-18-3 od 02.08.2018. usvojena žalba žalitelja, ovdje tužitelja,  i poništeno rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-18 od 26.03.2018. te predmet vraćen na ponovni postupak, to je zastara vođenja postupka prekinuta svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela usmjerenom ka odlučivanju o odgovornosti za povredu službene dužnosti ili zakonitosti i ustavnosti rješenja te nakon svakog prekida, zastarni rok počinje iznova teći, a sve u skladu s odredbom čl. 109. st. 4. ZDS-a.

Dakle, poništenjem rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-18 od 26.03.2018. i vraćanjem predmeta na ponovni postupak zastarni rok je počeo iznova ispočetka.

Kako je odredbom članka 109. st. 5. ZDS-a propisano da apsolutna zastara vođenja postupka nastupa protekom dvostruko vremena koliko je prema zakonu propisana zastara vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti, to u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije nastupila ni apsolutna zastara vođenja predmetnog disciplinskog postupka, koja nastupa protekom  roka od 6 godina od dana kada je disciplinski postupak  zbog teške povrede službene dužnosti pokrenut Zahtjevom pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom od 17. srpnja 2014., dakle nastupa dana 17. srpnja 2020. godine.

Dakle, u  cijelosti je neosnovan tužbeni navod tužitelja da bi u konkretnom slučaju nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka.

Nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da tuženo tijelo nije obrazložilo promjenu kvalifikacije koja se tužitelju stavlja na teret Zahtjevom za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

Ovo stoga što je odredbom članka 100. ZCS propisana odgovornost carinskih službenika pa je tako stavkom 1. istog članka, propisano da Carinski službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti u skladu s odredbama ovoga Zakona te Zakona o državnim službenicima, a odredbom čl. 107. st. 5. ZDS-a je propisano da kod odlučivanja o odgovornosti službenika službenički sud nije vezan pravnom kvalifikacijom teške povrede službene dužnosti navedenom u zahtjevu za pokretanje postupka.

Nadalje, članak 45. ZUP-a sadrži odredbe o izmjeni zahtjeva, pa je tako stavkom1. ZUP-a propisano da do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.

Stoga, a kako je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari kao nesporno utvrđeno da je podnositelj Zahtjeva postupio po Zaključku Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-31 od 02. listopada 2018., te da je dostavio izmijenjen i dopunjen Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti od 15. listopada 2018., te da je po izmijenjenom Zahtjevu proveden postupak u skladu s odredbama čl.107. ZDS-a, održana usmena rasprava, saslušan službenik te izvedeni dokazi, a što je kao nesporno utvrđeno uvidom u Zapisnik s održane usmene rasprave KLASA:UP/I-114-04/14-01/22, URBROJ:513-02-8989-18-46 od 21. siječnja 2019., te da je na temelju provedenog dokaznog postupka kao nesporno utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, činjenično i pravno opisana u točci 1. izreke Prvostupanjskog rješenja, to je Prvostupanjski disciplinski sud pravilno i zakonito postupio kada je prvostupanjskim rješenjem tužitelja proglasio odgovornim da je počinio povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. Zakona o državnim službenicima, te mu  za počinjenu povredu izrekao disciplinsku kaznu - novčana kazna na vrijeme od dva mjeseca u mjesečnom iznosu od 10% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena, u skladu s odredbom čl. 110. st. 2. ZDS-a.

Prvostupanjski disciplinski sud, je u svojoj odluci dao opširno, iscrpno, argumentirano i na Zakonu utemeljeno obrazloženje za svoju odluku, obrazlažući kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud te ujedno ocjenjuje da je Prvostupanjski disciplinski sud na okolnosti povrede službene dužnosti koje se tužitelju stavljaju na teret izveo sve potrebne dokaze te iz tako izvedenih dokaza izveo pravilan zaključak kada je donio odluku da je tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno  opisanu u izreci citiranog prvostupanjskog rješenja, a koja povreda je opisana kao             „nezakoniti rad“, pa je stoga u cijelosti neosnovan tužbeni navod tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća navode i obrazloženja tuženog tijela, kao i navode iz odgovora na tužbu od 16. kolovoza 2019.( list 46-48 spisa) kojima je tuženo tijelo u cijelosti odgovorilo na tužbene navode tužitelja.

Konačno, nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da je Prvostupanjski disciplinski sud prilikom izricanja disciplinske mjere-novčane kazne prekršio odredbu čl. 5. ZUP-a kojom je propisano načelo zakonitosti i pravne sigurnosti jer da je prekršio granice dane ovlasti i svrhe radi koje je ta ovlast dana.

Ističe se da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari kao nesporno utvrđeno da tužitelj nije postupio na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona, što se protivi načelu zakonitosti i pravne sigurnosti, a državni službenici odgovaraju za svoje postupke u obavljanju službene dužnosti, te su odgovorni  za rezultate svojega rada, a Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave je  je prilikom izricanja disciplinske mjere-novčane kazne uzeo u obzir te cijenio težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjenja, te je službeniku, ovdje tužitelju, izrekao najblažu disciplinsku mjeru propisanu Zakonom za  teške povrede službene dužnosti.

Odredbom čl. 4. st. 2. ZUS-a je propisano da se upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, a u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog Suda osporavana odluka je zakonita te je ista donesena u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

Slijedom svega naprijed navedenog, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, radi čega je valjalo na temelju odredbe članka 57. st. l. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Odluka o troškovima je izostala obzirom na činjenicu da stranke trošak nisu popisale, ni zatražile.

 

Splitu 26. studenog 2019.

 

     S U D A C

 

Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić