Broj: Rev 1468/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. L. iz B. M., koju zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u O., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. O., kojeg zastupa V. F., dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika J. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., P. O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4071/10-2 od 26. siječnja 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1869/2009-21 od 5. listopada 2010., u sjednici održanoj 16. veljače 2016.,

r i j e š i o   j e

              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom sud prvog stupnja u točki I. i II. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjevi naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici na ime imovinske štete iznos od 17.100,00 kn, te na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 132.000,00 kn, sve to sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u tom dijelu izreke, tekućim od 5. srpnja 2009. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva, dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 12.435,00 kn.

Drugostupanjskom presudom u podstavku a) izreke odbijene su djelomično žalbe tuženika i umješača i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu imovinske štete od 17.100,00 kn sa zateznim kamatama od 22. rujna 2010., te neimovinske štete u iznosu od 117.000,00 kn sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2009., kao i u odluci o parničnom trošku dok je u podstavku b) izreke preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, s tim daje u podstavku c) izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,35 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvario uspjeh tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude u smislu revizijskih navoda, uz dosudu troškova sudskih pristojbi na reviziju.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude po članku 382. stavak 2. ZPP-a ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema sadržaju podnesene revizije tuženik je određeno naznačio slijedeće materijalnopravno pitanje:

„Da li je sud u pobijanoj odluci pravilno primijenio odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO/05) i Orijentacijske kriterije VSRH dosudivši tužiteljici, kod koje je došlo do 40% smanjenja životnih aktivnosti, neprimjereno visok iznos naknade na ime tih kvalifikatornih okolnosti u iznosu od 80.000,00 kn?“

Obrazlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje  nije podudarno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci Rev-166/07 od 7. ožujka 2007., odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-2056/06 od 21. studenog 2006. i Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2352/10 od 12. siječnja 2011.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete s tim da je u revizijskom dijelu postupka ostalo sporno samo pitanje visine dosuđene naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (kvalifikatorna okolnost - smanjenja životne aktivnosti).

Revident smatra da je tužiteljici, uvažavajući orijentacijske kriterije VSRH i okolnosti konkretnog slučaja, trebalo dosuditi primjerenu novčanu naknadu u iznosu od 50.000,00 kn, a ne dosuđeni iznos te da je u odnosu na to pitanje potrebno ujednačiti sudsku praksu koja je među drugostupanjskim sudovima više nego očita, čime se narušava Ustavom zajamčeno pravo na jednakost svih pred zakonom.

Protivno navodima revidenta, pravno shvaćanje iz pobijane odluke nije utemeljeno na shvaćanju različitom od shvaćanja koje izraženom u naznačenim odlukama drugih županijskih sudova i odluci revizijskog suda.

Naime, Orijentacijski kriteriji VSRH ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, stoga su nužna odstupanja od iznosa navedenih u spomenutim kriterijima, a što proizlazi iz odredaba članka 1100. ZOO/05, prema kojima će  sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prema tome, odgovor na postavljeno pitanje u ovoj pravnoj stvari zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, dakle, konkretnih okolnosti koje ne moraju i ne mogu biti jednake u pojedinim životnim situacijama, stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i u Revx 29/08 od 7. listopada 2008. te Revx 368/13 od 3. prosinca 2013.).

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. veljače 2016.