Broj: Rev 1507/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz M., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika J. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2107/10-2 od 1. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-8355/08 od 31. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2008. pa do isplate, te da joj isplati zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne iznose te od dospijeća i u visini kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.440,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2010. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju i izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP nepravodobnu, nepotpunu i nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud, a prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP, vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbaciti će obrazloženim rješenjem, ako ocjeni da pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženik je u podnesenoj reviziji u odnosu na glavnu stvar naveo više pitanja koja se u bitnom svode na pitanje koje su okolnosti od značaja za dosudu naknade neimovinske štete, kao i koje okolnosti su od značaja za odmjeravanje visine naknade neimovinske štete, a sve obzirom na odredbu čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO). Tako postavljena pravna pitanja su pitanja činjenične naravi, odnosno odgovor na njih ovisi od utvrđenja konkretnih okolnosti i činjenica u svakom pojedinom postupku radi naknade štete, te nije moguće dati jednoznačni odgovor koje su to okolnosti na temelju kojih sud prosuđuje osnovanost zahtjeva za naknadu neimovinske štete kao i visinu takvog zahtjeva. Stoga tako postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident u reviziji pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da je pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, odnosno da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), a odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 392. st. 2. i čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2016.