- 1 -              I Kž 73/2017-6

Broj: I Kž 73/2017-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 18. studenog 2016. godine, broj K-16/15, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2019. godine, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja opt. M. C., odvjetnika J. P.,

p r e s u d i o   j e:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 18. studenog 2016. broj K-16/15 u obnovljenom postupku opt. M. C., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. KZ/97., pobliže činjenično opisano u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. M. C. po branitelju J. P., odvjetniku u B., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu optuženika u odgovoru na žalbu, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik  i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan branitelj optuženika, dok uredno izviješteni optuženik i državni odvjetnik sjednici nisu nazočili, pa je sjednica vijeća, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik najprije reproducira sadržaj dijela pobijane presude, a potom ističe da je sud prvog stupnja iz dobro utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke i to prije svega zbog toga što odluku kojom optuženika oslobađa od optužbe temelji isključivo na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za balistiku i mehanoskopiju V. M., a koji nalaz je bio i osnova za obnovu kaznenog postupka. Pritom nadalje ističe kako je navedeni vještak do svojih zaključaka došao isključivo na temelju provedene fotogrametrijske metode, koja je manje kvalitetna od 3D skeniranja, koja se, u konkretnom slučaju nije mogla provesti zbog loše kvalitete snimke video nadzora. Osim toga smatra da je sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka R. P., čiji iskaz zapravo dovodi u pitanje obranu optuženika, u kojoj tvrdi da nije sudjelovao u počinjenju, odnosu pokušaju kaznenog djela razbojništva.

U okviru istaknute žalbene državni odvjetnik u stvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo iznova analizira i polemizira s razlozima presude iz obnovljenog postupka i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultat izvedenih dokaza. Naime razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja u odnosu na kazneno djelo koje je optuženiku bilo stavljeno na teret, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

Protivno navodima žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju u dovoljnoj mjeri analizirao, a potom i ispravno ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za balistiku i mehanoskopiju koji je fotogrametrijskom metodom, kao jedino mogućom s obzirom na kvalitetu snimaka nadzorne kamere, nedvojbeno utvrdio da je razlika u visini između nepoznatih počinitelja djela koji se vide na snimci i optuženika u naravi oko 15 cm, s time da je kod navedenog vještačenja moguća greška u visini do 2 cm. Ovdje također valja naglasiti, da suprotno žalbi državnog odvjetnika, iz iskaza drugog vještaka S. K. iz Centra za ... I. V. u Z., koji je zbog kvalitete snimaka odbio vještačenje, proizlazi da se on ipak slaže sa utvrđenjem vještaka M. u tvrdnji da  postoji velika razlika u visinama između osoba na video snimci i optuženika, pri čemu dodaje kako loša kvaliteta video snimke može utjecati na točno određivanje visine osoba na tim snimkama. Pritom vještak K. nužno ne tvrdi da je vještački nalaz M. apsolutno neprihvatljiv, već samo ističe kako je provedeno fotogrametrijsko vještačenje zbog kvalitete videosnimke manje pouzdano od 3D vještačenja koje se, u čemu su vještaci suglasni, u konkretnom slučaju nije moglo provesti.

U ovom dijelu također valja naglasiti da nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je nalaz i mišljenje vještaka M. bio jedini dokaz za obnovu postupka, jer je osim njega, kao osnova za obnovu postupka uzet u obzir i iskaz svjedoka N. N. koji je ispred Okružnog suda u Peći od 24. ožujka 2009. godine izjavio da je on zajedno sa G. M. izvršio navedeno djelo koje je optuženiku stavljeno na teret i da je kritičnog dana u tu svrhu i posudio automobil u vlasništvu optuženika, pri čemu o samom djelu optuženiku naknadno ništa nije rekao, a nakon počinjenja djela je zajedno sa supočiniteljem napustio područje Republike Hrvatske.

Kada se navedeni dokazi stave u kontekst s iskazom oštećene djelatnice u pošti D. B. koja je iskazala da su počinitelji djela bili maskirani, srednje građe i niži od nje, a ona je visoka 178 cm, i dovodeći taj iskaz u vezu sa provedenim fotogrametrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je optuženik viši 14,8 do 17 cm od nepoznatih počinitelja, tada je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se zbog svega izloženog, unatoč indicijama koje se pojavljuju na strani optuženika, a to su da je njegovo vozilo bilo na licu mjesta i da su u njemu pronađeni tragovi kose oštećene djelatnice pošte, u konkretnom slučaju ne može sa sigurnošću zaključiti da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Ovo i iz razloga jer na licu mjesta događaja nisu pronađeni tragovi ili dokazi koji bi upućivali da je optuženik neposredno bio u poštanskom uredu, pa kako svjedoci očevici nisu mogli prepoznati osobe koje su počinile djelo, uz već ranije navedene dokaze koje optuženiku idu u prilog, proizlazi da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženik počinio navedeno djelo, te ga je primjenjujući načelo in dubio pro reo ispravno oslobodio od optužbe.

Na takav pravilan zaključak suda prvog stupnja, suprotno žalbi državnog odvjetnika, ne utječe ni iskaz svjedoka R. P., kojeg prvostupanjski sud kritički cijeni i analizira u okviru životne logike i konstelacije svih ostalih izvedenih dokaza, smatrajući da nema taj značaj da izvrši ozbiljnu prevalenciju na ukupno izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje.

Prema tome, ocjenjujući rezultate svih izvedenih dokaza, niti prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne dovodi se u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da izvedeni dokazi u obnovljenom postupku ne daju pouzdanu osnovu za nedvojben zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. KZ/97., pobliže opisano u izreci pobijane presude, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je opt. M. C. oslobodio optužbe za to kazneno djelo, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

Budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom iz čl. 476. st. 1. toč 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 482. ZKP/08.

Zagreb, 19. studenog 2019.