Broj: Rev 2278/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. O. iz S. koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik N. R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi br. Gž-1319/12-2 od 1. srpnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi br. P-1277/09-29 od 27. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2016., 

r i j e š i o   j e

              Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 11.200,00 kn, sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2011. do isplate, iznos od 7.952,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2010. do isplate, te iznos od 12.196,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2010. do isplate (toč. I. do III.). S preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica je odbijena (toč. IV.), time da je tuženik obvezan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 5.874,00 kn (toč. V.). Ujedno je punomoćniku tužiteljice na teret državnog proračuna dosuđen iznos od 4.180,00 kn (toč. VI.).

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), tvrdeći da odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, da se pobijane presude preinači na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tužiteljice i da se tužiteljici dosude cjelokupni troškovi postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija tužiteljice nije dopuštena.

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a i čl.373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (tzv. redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Iz sadržaja podnesene revizije moglo bi se zaključiti da tužiteljica postavlja pitanje sudske prakse glede visine pravične novčane naknade neimovinske štete, a posebice ima li tužiteljica pravo na povećanu naknadu zbog izgubljene školske godine. Pri tome tužiteljica u samoj reviziji ukazuje na revizijsku odluku u predmetu Rev-193/09, smatrajući da se radi o identičnom slučaju, a u kojem je oštećeniku dosuđena znatno veća naknada štete.

Prema shvaćanju revizijskog suda pitanje glede visine pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08) nije važno jer ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dakle o činjenicama koje su utvrđene u svakom konkretnom slučaju. Glede pak pitanja prava na povećanu pravičnu novčanu naknadu zbog izgubljene školske godine, valja istaći o tom pitanju ne ovisi odluka u ovom predmetu, jer je sud utvrdio da kod tužiteljice zbog povrede nije došlo do gubitka školske godine, odnosno da tužiteljica nije dokazala da bi zbog zadobivenih ozljeda izgubila školsku godinu.

Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. i 3. ZPP.

Zagreb, 24. veljače 2016.