Broj: Rev 2367/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz D. S., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2706/10-3 od 20. prosinca 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-1204/08-27 od 15. lipnja 2010., u sjednici održanoj 9. ožujka 2016.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., iz Z., ... isplatiti tužitelju D. Č. iz D. S., ... na ime naknade štete iznos od 10.400,00 kuna (slovima:desettisućačetristokuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. listopada 2008.g. pa do isplate, te isplatiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 7.000,00 kuna (slovima:sedamtisućakuna) počev od 01. listopada 2008.g. do 05. siječnja 2009.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, prema čl. 29. stav 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 33/05) kao i nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 6.810,50 kuna (slovima:šestitućaosamstodesetkunaipedesetlp) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. od 15.06.2010.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete za iznos od 8.000,00 kuna (slovima osamtisuća kuna), kao i zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 6.660,00 kuna (šesttisućašestošezdsetkuna), kao neosnovan.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, posl. broj P-1204/08-27 od 15. lipnja 2010. u pobijanom dijelu u toč. II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje ista presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 1.400,00 kn, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.598,57 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Preinačuje se ista presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 1.400,00 kn do iznosa od 10.400,00 kn (za iznos od 9.000,00 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 9.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. listopada 2008. do isplate.

IV. Preinačuje se ista presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 5.598,57 kn do iznosa od 6.810,50 kn (za iznos od 1.211,93 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.211,93 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. I. izreke, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko priznatog iznosa od 1.230,00 kn, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku i daljnje troškove postupka u iznosu od 1.802,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2010. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 187,59 kn, u roku od 15 dana.“

Protiv dijela drugostupanjske presude s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te preinačiti pobijanu presudu na način da tužitelju dosudi osporeni iznos od 17.000,00 kn, te preinači i odluku o trošku sukladno omjeru konačnog uspjeha stranaka u sporu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih  u njegovoj primjeni, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tužitelj je u reviziji naveo materijalnopravno pitanje koje je prema njegovoj prosudbi važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„Pitanje pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 1100. ZOO-a i ujednačavanja sudske prakse.“

U odnosu na postavljeno pitanje koje se u osnovi svodi na pitanje primjene materijalnog prava – čl. 1100. ZOO tužitelj ističe da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prilikom određivanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti nepodudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u slijedećim odlukama Rev 412/04-2 od 8. lipnja 2005. i Rev 10/05-2 od 6. srpnja 2005. Pritom se poziva i na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-3266/11-2 od 22. studenoga 2011.

Imajući na umu utvrđenja nižestupanjskih sudova, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, odluka drugostupanjskog suda o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti nije utemeljena na shvaćanju, koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u naprijed navedenim odlukama ovog suda. Naime, kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. ZOO treba uzeti u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja zbog čega su određena odstupanja neminovna i nužna, jer ovise o nizu elemenata koji su utvrđeni u svakom konkretnom slučaju. Tužiteljeva analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa pravične novčane naknade svodi se na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi mu naknada trebala pripasti, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade.

Prema tome, takvo obrazloženje svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava, dakle na prigovor koji sam po sebi ne predstavlja važan razlog predviđen odredbom čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost takve revizije. Obzirom na izloženo, ocijenjeno je da pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga, valjalo je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP, odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

Zagreb, 9. ožujka 2016.