Poslovni broj: 15 UsIizv–4/19-15

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice pod 1) L. Z.-T. iz Z., i pod 2) M. D. iz Z., obje zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz O. d. K., V. & p d.o.o., sa sjedištem u Z, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., sa sjedištem u Z., radi poništenja rješenja o eksproprijaciji i određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 31. listopada 2019. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljica pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 8. studenog 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/15-01/547, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-02 od 22. veljače 2019. godine.

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 12. travnja 2019. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/15-01/547, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-02 od 22. veljače 2019. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 31. listopada 2019. godine, tužiteljice najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, a potom i prvostupanjskog rješenja, nakon čega ističu da su tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili činjenično stanje te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, prvostupanjsko tijelo da potpuno pogrešno utvrđuje činjenično stanje, a koje da potvrđuje i tuženik kada nalazi da je korisnik eksproprijacije do dana 18. veljače 1994. godine priveo zemljište koje je predmet postupka namjeni s obzirom da iz niti jednog dokaza provedenog pred prvostupanjskim tijelom ne proizlazi da su predmetne nekretnine korištene u vojne svrhe. Ovo iz razloga što na zemljištu ne postoji niti jedan objekt, niti da je ikada postojao, kao ni da je na istim položena bilo kakva infrastruktura da bi se moglo utvrditi da su nekretnine činile vojni kompleks. Također u odnosu na zahtjev tužiteljica za utvrđivanjem i isplatom naknade za oduzete nekretnine, prvostupanjsko tijelo da navodi, a tuženik da potvrđuje kako je nesporno da je predlagateljima predmetno zemljište oduzeto prije 22. ožujka 1978. godine, te da im je na temelju propisa koji su bili na snazi prije 22. ožujka 1978. određena naknada, s tim da se prvostupanjsko tijelo u svom rješenju poziva na to da bi rješenjem broj: … bila određena naknada, međutim spisu da ne prileže niti jedan dokaz da je ta naknada dotičnima stvarno i isplaćena kako to propisuje čl. 47. Zakona o izvlaštenju, dok tuženik da u cijelosti potvrđuje stajalište prvostupanjskog tijela. Slijedom izloženog da je jasno kako je prvostupanjsko tijelo potpuno pogrešno utvrdilo činjenično stanje, te da je iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izvelo pogrešne zaključke, a na koncu da je pogrešno primijenilo i materijalno pravo, slijedom čega da su rješenja kako prvostupanjskog tijela, tako i tuženika nezakonita, pa su tužiteljice tužbenim zahtjevom predložile sudu da donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predložile su i da sud naloži tuženiku tužiteljicama naknaditi troškove upravnog spora.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naveo kako ostaje pri navodima iznijetim u obrazloženju pobijanog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjev tužiteljica odbije kao neosnovan.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ističe kako ne stoje navodi tužbe da bi pravno relevantne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu bile pogrešno utvrđene te da su tijela prvog i drugog stupnja pogrešno primijenila materijalno pravo jer iz svih provedenih dokaza da je nedvojbeno utvrđeno kako su nekretnine eksproprirane predniku tužiteljica i davno privedene namjeni za koju su oduzete, a što da je vidljivo i u vrijeme očevida, kada da su na njima pronađeni ostaci vojnih objekata. Ujedno, tvrdnja tužiteljica da naknada nije isplaćena od strane korisnika eksproprijaciji … Z. da nije ničim potkrijepljena, a da je to istina, podnositelji da bi zasigurno raspolagali dokumentacijom iz koje bi bilo razvidno da su poduzeli radnje radi naplate naknade utvrđene rješenjem iz 1963. godine, dok ovako proizlazi da se ta tvrdnja iznosi samo zbog toga što je od donošenja te odluke do postavljanja zahtjeva prošlo više od 40 godina i što se takva dokumentacija više ne čuva, a da se i ne govori kako je u Republici Hrvatskoj nedostupna. Slijedom izloženog da je zakonito odbijen njihov zahtjev i u ovom dijelu jer da je podnesen nakon isteka prekluzivnog zakonskog roka, odnosno nakon 18. veljače 1995. godine, pa je zainteresirana osoba predložila odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica kao neutemeljen.

U sporu je održana rasprava 31. listopada 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljica pod 1) i 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužiteljica pod 1) i 2) istaknuo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe kao i pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa kako nije imao daljnjih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljica, a zaključno popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn uz prijedlog da sud plaćanje troškova spora u naznačenom iznosu naloži tuženiku.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa prilozima, podnesak tužiteljica od 10. svibnja 2019. zajedno s prilogom, dopis Upravnog suda u Z. od 13. svibnja 2019. zajedno s prilogom, podnesak tužiteljica od 17. svibnja 2019. zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe, te spis upravnoga tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je poništenje rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963. te zahtjev za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine oznake č.z. … i … obje k.o. A.-C..

Naime, rješenjem Ureda državne uprave u Z. ž., Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/04-01/328, Urbroj: 2198-02-03-4-15-… od 16. studenog 2015. godine točkom 1. odbijen je kao neosnovan zahtjev između ostalih i tužiteljica pod 1) i 2) za poništenjem rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963., dok je točkom 2. odbijen kao neosnovan zahtjev između ostalih i tužiteljica pod 1) i 2) za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine oznake č.z. … i … obje k.o. A.-C., u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako s obzirom da je riječ o eksproprijaciji iz 1963. u vojne svrhe, u okolnostima kada je svrha eksproprijacije ispunjena odmah po eksproprijaciji jer je zemljište nedvojbeno korišteno od tadašnje vojske da nisu ispunjene pretpostavke za poništenjem naznačenog rješenja o eksproprijaciji, dok je zahtjev za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine oznake č.z. … i … obje k.o. A.-C. odbijen iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako je nakon donošenja rješenja o eksproprijaciji doneseno i rješenje o naknadi broj: … iz kojeg je razvidno da je između ostalih ocu podnositelja zahtjeva R. S., pok. P. određena naknada za ove nekretnine, kao i za nasade na istima, kao i stoga što je takav zahtjev podnesen nakon isteka prekluzivnog roka iz odredbe čl. 47. st. 3.  Zakona o izvlaštenju (Narodne novine broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12), odnosno nakon 18. veljače 1995., slijedom čega je rješenje donijeto pozivom na odredbe čl. 31., čl. 47. i 48. Zakona o izvlaštenju.

Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/15-01/547, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-02 od 22. veljače 2019. godine odbijena je žalba između ostalih i tužiteljica pod 1) i 2) iz ovog spora, u bitnom iz identičnih razlog na koje se pozvalo i prvostupanjsko upravno tijelo u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi čl. 31., čl. 47. i 48. Zakona o izvlaštenju za poništenjem rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963., odnosno za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine oznake č.z. … i … obje k.o. A.-C., pa je tuženik predmetno rješenje ocijenio u cijelosti pravilnim i zakonitim.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963. u korist SFRJ za potrebe Državnog sekretarijata za poslove narodne obrane dopuštena potpuna eksproprijacija č.z. …, pašnjak površine … m2 i č.z. …, pašnjak površine … m2, obje k.o. A.-C..

Isto tako, nije sporno ni da je rješenjem o naknadi O. Z., Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu broj: … od 23. rujna 1963. predniku podnositelja zahtjeva R. S., pok. P. određena naknada za nekretnine eksproprirane rješenjem broj: … od 9. kolovoza 1963. 

Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za poništenjem rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: …od 9. kolovoza 1963., odnosno za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine oznake č.z. … i … obje k.o. A.-C. kakve u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o izvlaštenju, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te jesu li pravilno primijenjene mjerodavne odredbe materijalnog prava, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti. 

Odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12) propisano je da na zahtjev prijašnjeg vlasnika izvlaštene nekretnine pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništit će se ako korisnik izvlaštenja u roku dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja odnosno od dana stupanja u posjed nije započeo građenjem objekta ili izvođenjem radova radi kojih je nekretnina izvlaštena, ili ako izvlaštenu nekretninu ne koristi sukladno članku 2. stavka 2. ovoga Zakona, ali ne po isteku pet godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno od dana stupanja u posjed.

Potom, odredbom čl. 47. st. 1. istog Zakona propisano je da odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće će se primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade.

St. 2. istog čl. da naknada iz stavka 1. ovoga članka tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog slijednika.

St. 3. istog čl. da prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stavka 1. ovoga članka u roku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu između ostalih i tužiteljica pod 1) i 2) iz ovog spora izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je točkom 1. odbijen kao neosnovan zahtjev između ostalih i tužiteljica pod 1) i 2) za poništenjem rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963., dok je točkom 2. odbijen kao neosnovan zahtjev između ostalih i tužiteljica pod 1) i 2) za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine oznake č.z. … i … obje k.o. A.-C., ovo iz razloga što i ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu imaju naprijed citirane mjerodavne odredbe Zakona o izvlaštenju za poništenjem rješenja o eksproprijaciji, odnosno za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine, što su pak pravilno zaključila i upravna tijela u provedenom upravnom postupku, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti pravilnim i zakonitim.

Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljice ističu kako je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu toga da je korisnik eksproprijacije do dana 18. veljače 1994. godine priveo zemljište koje je predmet postupka namjeni s obzirom da iz niti jednog dokaza ne proizlazi da su predmetne nekretnine korištene u vojne svrhe budući na zemljištu ne postoji niti jedan objekt, niti da je ikada postojao, kao ni da je na istim položena bilo kakva infrastruktura da bi se moglo utvrditi da su nekretnine činile vojni kompleks, slijedom čega da su bili ispunjeni uvjeti za poništenje rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963., za kazati je kako sud ovakve prigovore smatra u cijelosti neutemeljenima.

Naime, prije svega je za navesti kako iz spisa predmeta proizlazi da je na predmetnim nekretninama tijekom upravnog postupka održan očevid radi identifikacije nekretnina na kojem je pored stranaka nazočila i vještakinja geodetske struke I. G., koja je između ostalog utvrdila kako č.z. … i … k.o. A. – stara izmjera više ne postoje u svom prvobitnom obliku jer su iste postale sastavni dio k.o. C. – nove izmjere, dok je u naravi č.z. … k.o. A. – stara izmjera sastavni dio č.z. … i dio č.z. …, na terenu njene granice da nisu više vidljive, ali usporedbom stare i nove izmjere identificirana je kako prelazi preko ostataka vojnih hangara na č.z. … preko dijela č.z. …, što da je u naravi betonski prolaz između novonastalih parcela te dijelom č.z. … koja je obrasla borovima i sitnom makijom, kao i da na istoj ne postoji objekt. Također, stara č.z. … k.o. A. u naravi da je dio č.z. … te dio č.z. …, č.z. …da je obrasla borovima bez izgrađenog objekta, dok na č.z. … da je izgrađen stambeni blok, a č.z. … k.o. A.i – stara izmjera da se većim dijelom proteže preko č.z. … k.o. C. – nova izmjera i manjim dijelom preko č.z. … k.o. C. – nova izmjera i to do ruba stambenog bloka.

Nadalje, tijekom upravnog postupka prvostupanjsko tijelo pribavilo je i potvrdu Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., klasa: 930-01/15-01/1348, urbroj: 541-22-1/1-… od 4. rujna 2015. iz koje je razvidno da su se predmetne č.z. … i … obje k.o. C. nalazile unutar vojnog kompleksa.

Isto tako, 25. srpnja 2006. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine broj 79/06) čijim člankom 14. je propisano da se „briše članak 48.“, dok je člankom 15. propisano da će se postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit po odredbama Zakona o izvlaštenju (»Narodne novine«, br. 9/94., 35/94., 112/00. i 114/01.) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka primijenit će se odredbe ovoga Zakona i neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, odnosno izvlaštenju: - u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane, odnosno izvlaštene nekretnine odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed; - u slučaju ako je korisnik eksproprijacije odnosno izvlaštenja prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju priveo nekretninu drugoj namjeni od one za koju je eksproprirana odnosno izvlaštena ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornoga uređenja.

Međutim, na predmetni slučaj ne primjenjuje se citirana odredba čl. 15. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju i to iz razloga što niti jedna treća osoba nije stekla pravo vlasništva eksproprirane nekretnine, niti je korisnik izvlaštenja priveo nekretninu drugoj namjeni od one radi koje je eksproprirana, slijedom čega se na konkretan slučaj primjenjuje upravo odredba čl. 15. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju pa se predmetni postupak imajući u vidu nadnevak podnošenja zahtjeva trebao dovršiti prema odredbi čl. 48. st. 2. Zakona o izvlaštenju, u svezi s odredbom čl. 31. st. 1. istog Zakona.

Uzimajući u obzir da je odredbom čl. 48. st. 2. Zakona o izvlaštenju bilo propisano da na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništit će se i pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovoga Zakona ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako do dana stupanja na snagu ovoga Zakona korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana, a cijeneći da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da su konkretne nekretnine eksproprirane prema Zakonu o eksproprijaciji koji je bio na snazi prije 22. ožujka 1978., u ovom slučaju valjalo je primijeniti odredbu čl. 31. st. 1. istog Zakona kojom je pak propisano da na zahtjev prijašnjeg vlasnika izvlaštene nekretnine pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništit će se ako korisnik izvlaštenja u roku dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja odnosno od dana stupanja u posjed nije započeo građenjem objekta ili izvođenjem radova radi kojih je nekretnina izvlaštena, ili ako izvlaštenu nekretninu ne koristi sukladno članku 2. stavka 2. ovoga Zakona, ali ne po isteku pet godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno od dana stupanja u posjed, kod stanja stvari da su predmetne nekretnine eksproprirane na temelju rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963. u korist SFRJ za potrebe Državnog sekretarijata za poslove narodne obrane, tj. na temelju Zakona o eksproprijaciji koji je bio na snazi do 22. ožujka 1978. godine, u ovoj upravnoj stvari primjenjuje se rok iz odredbe čl. 48. Zakona o izvlaštenju kojom je propisano da je rok za privođenje nekretnine svrsi dan stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju, odnosno 18. veljače 1994.

Stoga, kod izloženog stanja stvari, ovaj sud nalazi kako je u pogledu pretpostavki za poništenje rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za financije O. Z. broj: … od 9. kolovoza 1963. činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, ovo iz razloga što i ovaj sud zaključuje da nisu bile ispunjene pretpostavke za poništenje citiranog rješenja o eksproprijaciji jer je neprijeporno utvrđeno kako su eksproprirane nekretnine privedene svrsi odmah po eksproprijaciji, tj. svakako prije stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju, s čim u vezi je za nadodati kako nije od nikakvog značaja što predmetno zemljište u naravi sada predstavlja jer jednom kada je svrha eksproprijacije ispunjena, sukladno dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi ranije Upravnog suda RH, a sada Visokog upravnog suda RH, rješenje o eksproprijaciji se više ne može poništavati, kao što je to i u konkretnom slučaju.

Potom, sud ne nalazi osnovanim niti tužbene prigovore tužiteljica u kojima one navode kako im je nezakonito odbijen i njihov zahtjev za određivanjem naknade za eksproprirane nekretnine, u svezi s čim da se upravna tijela pozivaju na okolnost da je na temelju propisa koji su bili na snazi prije 22. ožujka 1978. određena naknada i to rješenjem broj: …, ali spisu da ne prileže niti jedan dokaz da je ta naknada stvarno i isplaćena.

U svezi prethodno navedenih prigovora, prije svega za navesti je kako među strankama nije prijeporno da je nakon donošenja rješenja o eksproprijaciji doneseno i rješenje o naknadi O. Z., Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu broj: … od 23. rujna 1963. kojim je pak predniku podnositelja zahtjeva R. S., pok. P. određena naknada za nekretnine eksproprirane rješenjem broj: … od 9. kolovoza 1963., odnosno za eksproprirane nekretnine oznake č.z. … i … obje k.o. A., kao i za nasade na ovim nekretninama. Stoga, naknada za eksproprirano zemljište određena rješenjem o naknadi O. Z., Komisije za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu broj: … od 23. rujna 1963. predstavlja naknadu određenu u upravnom postupku, a eventualna neisplata naknade predstavlja zapravo imovinskopravni zahtjev kojeg ovlaštenici naknade mogu ostvariti u redovitom sudskom postupku, dakle pred mjesno nadležnim sudom opće nadležnosti, dok takvo što nije moguće u upravnom postupku. Ujedno, za nadodati je i kako zahtjev za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine nije ni pravodoban, ovo iz razloga što je odredbom čl. 47. st. 3. Zakona o izvlaštenju propisano da prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stavka 1. ovoga članka u roku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, pa uzimajući u obzir da je ovaj Zakon stupio na snagu 18. veljače 1994., zahtjev za utvrđivanje naknade, kada bi i bile ispunjene ostale pretpostavke, bilo je potrebno podnijeti najkasnije do 18. veljače 1995., a kako je riječ o prekluzivnom roku, takav zahtjev ukazuje se nepravodobno podnijetim, slijedom čega je i zahtjev tužiteljica za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine zakonito odbijen od strane upravnih tijela.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljica nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 8. studenog 2019. godine

 

                                                                                                                       S U D A C

 

                                Ivan Dadić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenicima tužiteljica pod 1) i 2) uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu pravosuđa, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz zapisnik od 31. listopada 2019., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

-          zakonskom zastupniku zainteresirane osobe Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, sa sjedištem u Z., uz zapisnik od 31. listopada 2019. i zapisnik o objavi,

-          u spis.

 

Rj./

1. Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
2. Spis u kalendar 30 dana.