1

Poslovni broj Gž-1449/2017-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1449/2017-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Darku Lupi, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. t. d.d. Z., R. F. M. 9, OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženice N. B. iz R., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1630/14 od 6. lipnja 2017., dana 7. studenoga 2019.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci posl. broj : Povrv-1630/14 od 06.lipnja 2017.godine u točki 1. izreke u dijelu u kojem je djelomično održan na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. T. iz N. V. poslovni broj Ovrv-381/14 od 16. lipnja 2014. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici novčani iznos od 3.887,69 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

              - na iznos od 1.264,50 kn od 21. rujna 2013.,do isplate

              - na iznos od 1.264,50 kn od 21. listopada 2013.,do isplate

              -na iznos od 1.264,50 kn od 21. studenog 2013. do isplate,

              -na iznos od 25,00 kn od 21. prosinca 2013. do isplate po stopi određenoj sukladno čl. 29.s t. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO),

 

kao i u dijelu u kojem koji je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 862,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2014. pa do isplate, te u točki III. izreke, potvrđuje.

 

              II. Djelomičnim uvažanjem žalbe tuženice presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. T. iz N. V. poslovni broj Ovrv-381/14 od 16. lipnja 2014. te naloženo tuženici da tužitelju isplati novčani iznos od 40,00 kn (od iznosa 3.887,69 kn do iznosa 3.927,69 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 20,00 kn od 21. prosinca 2013. te na iznos od 20,00 kn od 21. siječnja 2014. kao i u dijelu kojim je tuženica obvezana tužitelju isplatiti zakonske zatezne kamate na iznos od 69,19 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate, se preinačuje  na način da se u tom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice J. T. posl. broj Ovrv-381/14 od 16.lipnja 2014. godine , ukida i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

 

 

                                                                                    Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I.              Djelomično se održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika J. T. iz N. V. posl.br. Ovrv-381/14 od 16. lipnja 2014. g. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju novčani iznos od 3.927,69 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-          na iznos od 1.264,50 kn od 21. rujna 2013. g.  

-          na iznos od 1.264,50 kn od 22. listopada 2013. g.

-          na iznos od 1.264,50 kn od 21. studenog 2013. g.

-          na iznos od 45,00 kn od 21. prosinca 2013. g.

-          na iznos od 20,00 kn od 21. siječnja 2014. g.

-          na iznos od 69,19 kn od 16. lipnja 2014. g.,

                           

              sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,  po stopi koja se do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. g. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u dijelu u kojem je naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 862,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2014. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II.              Djelomično se ukida platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika J. T. iz N. V. posl. br. Ovrv-381/14 od 16. lipnja 2014. g. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 702,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio te se u odnosu na taj dio ovršnog troška zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III.              Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.325,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06. lipnja 2017. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Protiv te presude u odnosu na točke 1. i 3. izreke pravovremenu žalbu podnijela je tuženica pozivajući se na žalbene razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ustvrđujući da pobijana presuda ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između razloga presude o sadržaju isprava danih u postupku i samih isprava. Nastavno, navodi da iz izvoda iz poslovnih knjiga od 9. lipnja 2014. proizlazi da je tužitelj utužio iznos od 3.927,69 kn od čega se na glavnicu odnosi 3.858,50 kn a 69,19 kn na kamatu pa da je već iz izreke presude razvidno da je tužitelj odnosno sud neosnovano uglavničio kamatu te ih pritom pripojio glavnici što je nedopustivo prema odredbama ZOO-a., obzirom da dok glavni dug ne bude plaćen kamata se ne može izraziti u apsolutnom iznosu i pridodati glavnicu i potom na ukupan iznos zatražiti daljnju kamatu.

 

              Nastavno, smatra da je pogrešno činjenično utvrđenje suda da nije podmirila račune za usluge u mobilnoj mreži H. t. (Tarifni paket F. T.) za kolovoz, rujan i listopad 2013, kao ni za studeni 2013. u iznosu od 45,00 kn i prosinac 2013. u iznosu od 20,00 kn budući da u tužitelj neosnovano tvrdi da je tek e-mailom od 4. studenog 2013. tužena odjavila sve preostale brojeve u „F. t.“ tarifi pa je nejasno kako je tužitelj ispostavio račune za studeni i prosinac 2013. N., osporava i dokazna utvrđenja suda prvog stupnja ustvrđujući da je sud pogrešno cijenio odlučni iskaz svjedoka A. V. djelatnika tužitelja u dijelu kojem je isti iskazao "da ne zna da li je sugerirao tuženoj zatvaranje preostala četiri broja u prethodnom tarifnom paketu „F. t.". Nastavno, da iz specifikacije ispostavljenih računa razvidno je da nikakvih prometa po navedenom tarifnom paketu F. T. od dana prelaska tužene na drugi paket "Plan za posao“ nije bilo pa da se iz istog može iščitati njena namjera za zatvaranje cijelog F. T. paketa a da je na djelatnicima tužitelja obveza da potencijalne klijente stručno, kvalitetno i korektno upozore na sve posljedice zatvaranja starog paketa. Smatra da su je djelatnici tužitelja doveli u zabludu i time joj nanijeli štetu te da su sasvim neutemeljeni navodi svjedoka, djelatnika tužitelja A. V. da se ostali brojevi nisu mogli prenijeti u novu Tarifu – Plan za posao jer da bi to bilo nepovoljnije za klijenta ovdje tuženu. Smatra da je istoga i pogrešno utvrđenje suda da okolnost da nije bilo prometa u F. T. tarifnom paketu nije od značaja za predmetni spor.

 

Ustvrđuje da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo usvajajući tužbeni zahtjev.

 

              Nastavno, osporava i visinu odmjerene naknade parničnih troškova jer da je sud neosnovano priznao trošak za gotovo sve radnje u postupku po 50 bodova iako su podnesci od 13. siječnja 2016, 11. srpnja 2016. gotovo identični.

 

              Zaključno, predlaže da nadležni sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenih troškova postupka tužene ili da istu ukine i predmet  vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je samo djelomično osnovana a što će se obrazložiti u nastavku.

 

              Iz stanja u spisu nesporno je među strankama da je ovdje tužena 23. srpnja 2013. predala zahtjev za prelazak sa tarifnog modela „F. T. 1000“ na novi tarifni paket „XXL Plan za posao“ te da je prilikom prelaska zatražila izdvajanje jednog broja iz postojeće Tarife i njegovo prenošenje na novi tarifni model (XXL Plan za posao).

 

Sporno je da li je zatražila i trajno isključenje slijedećih brojeva iz „F. T. 1000 model“ brojeva 098-9477-952, 097304-080, 099/7304-171, 099/805-250, 0995586-688 i to u razdoblju od kolovoza do listopada 2013. odnosno prije 8. studenog 2013.

             

U razlozima presude sud prvog stupnja utvrđuje da je tužena podnijela H. zahtjev za rješavanje spora sa tužiteljem vezano za prigovor na račune obračunate po F. T. 1000 model od 23. srpnja 2013. te da je“ H.“ odlukom od 31. ožujka 2014. (list 14 – 16 spisa) odbio zahtjev. N., da je tužena protiv odluke „H.“ pokrenula upravni spor a da je Upravni sud u Rijeci odbio tužbeni zahtjev ovdje tužene radi poništenja odluke H. A. za poštu i elektroničke komunikacije (H.) Klasa:UP/I-344-08/14. 01/147, Ur.br.:376-05/AB-14-4. Nastavno, ustvrđuje da iz zahtjeva tužene za prijenos tarifnog modela – paketa od 23. srpnja 2013. proizlazi da je podnijela zahtjev za prijenos pretplatničkog broja 098215616 u tarifni paket „Plan za posao XXL“ uz pogodnost kupnje mobilnog uređaja iPhone 4 White 8GB i obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca koji zahtjev je zahtjev je zaprimio djelatnik tužitelja A. V.. Nastavno, da tužena ustvrđuje da je bila dovedena u zabludu od strane djelatnika tužitelja jer da je isti propustio ju obavijestiti da treba prebaciti i ostale brojeve iz dotadašnjeg Tarifnog modela F. T. 1000 na novi Tarifni model jer da će u protivnom navedeni brojevi i dalje egzistirati unutar Tarifnog modela F. T. 1000.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog dokaznog postupka u okviru kojeg je izvršen uvid u kompletnu dokumentaciju u spisu te saslušan djelatnik tužitelja A. V. zaključuje da se ne mogu prihvatiti kao utemeljeni navodi tužene da je tražila zatvaranje svih brojeva stare tarife kraj činjenice da to nije učinila na način propisan odgovarajućim odredbama Općih uvjeta poslovanja HT-a za pružanje usluga u pokretnoj komunikacijskoj mreži. Sud prvog stupnja cijeneći kao vjerodostojan iskaz svjedoka A. V. zaključuje da nije ni bilo potrebe da svjedok, djelatnik tužitelja upozori ili sugerira tuženoj da se preostali brojevi iz ranije tarife F. T. 1000 prebace na Tarifu Plan za posao XXL jer bi to bilo nepovoljnije za tuženu obzirom da bi svaki broj imao zasebnu tarifu. Nastavno, da čak i pod pretpostavkom da bi djelatnik tužitelja sugerirao tuženoj prebacivanje svih brojeva iz ranije T. F. T. 1000 u novu tarifu Plan za posao XXL da to ne bi bilo relevantno jer se isto ne može ostvariti usmenim kontaktom već samo podnošenjem pismenog zahtjeva u smislu čl. 104. Općih uvjeta poslovanja H.-a za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži. S. prvog stupnja zaključuje da je tužena u utuženom razdoblju bila u pretplatničkom odnosu sa tužiteljem vezano za preostala četiri broja i to u Tarifi F. T. 1000 slijedom čega je obvezna podmiriti utuženo potraživanje na temelju Općih uvjeta, sve obzirom da proizlazi da tužena nije podnijela tužitelju propisani zahtjev za raskidanje pretplatničkog odnosa te se obveze plaćanja utuženih potraživanja koja se odnose na preostale četiri broja u Tarifi F. T. 1000 ne može se osloboditi pozivom na činjenicu da je prebacila jedan broj iz F. T. 1000 Tarife na novu Tarifu.

 

Sukladno naprijed citiranoj odredbi Općih uvjeta poslovanja HT-a za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži, pretplatnik može raskinuti pretplatnički ugovor u skladu s Općim uvjetima  na važećem obrascu  H.-a ili podnošenjem zahtjeva za prijenosom broja drugom operateru u Republici Hrvatskoj a u tu svrhu pretplatnik je obvezan na zahtjev H. T. pružiti sve informacije i dokumente koje bi H. T. mogao smatrati potrebnim za prestanak pretplatničkog ugovora u skladu s posebnim propisima o zaštiti osobnih podataka.

 

Sud ustvrđuje da kako tužena  nije podnijela pismeni zahtjev za prijenos ostalih brojeva koji su bili uključeni u Tarifu F. T. 1000 već samo broja 098/215-616 da su neosnovani navodi da je tražila zatvaranje svih brojeva stare tarife kraj činjenice da to nije učinila na način određen   Općim uvjetima tim više što iz iskaza svjedoka V. slijedi da je nova tarifa Plan za posao XXl samostalna tarifa a ne timska kao što je to Tarifa F. T. 1000. Kada se uzme u obzir navedeni iskaz svjedoka A. V. onda slijedi zaključak da nije bilo potrebe da imenovani svjedok upozori ili sugerira tuženoj da se i preostali brojevi prebace na Tarifu Plan za posao XXL jer to ne bi bilo povoljnije za tuženu, već naprotiv nepovoljnije budući bi svaki broj imao zasebnu tarifu a  u slučaju da je imenovani svjedok sugerirao tuženoj prebacivanje brojeva na novu tarifu to  je trebalo učiniti podnošenjem pismenog zahtjeva a ne usmenim kontaktima.

 

Temeljem izloženog sud je utvrdio da je tužena u utuženom razdoblju bila u pretplatničkom odnosu sa tužiteljem vezano za preostala četiri broja u tarifi F. T. 1000 u utuženom razdoblju slijedom čega je onda u obvezi podmiriti utuženo potraživanje.

 

Slijedom navedenog sud prvog stupnja pozivom na odredbu iz  čl .451. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

 

Nastavno, pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelju priznaje trošak sastava  podnesaka od 13.01.2016. g. i 11.07.2016. g. u visini od po 50 bodova, zastupanja na ročištima 08.05.2017. .g i 26.05.2017. .g u visini od po 50 bodova a na ročištima 02.02.2107. g. i 14.01.2017. g. u visini od po 25 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) , što sa PDV-om ukupno iznosi 3.125,00 kn., kojem iznosu pridodaje i trošak pristojbe na  presudu u iznosu od 200,00 kn. ukupno 3325,00 kn.

             

              Slijedom naprijed izloženog sud prvog stupnja odlučuje na način kao toč. III izreke pobijane presude.

 

              Ispitujući presudu suda prvog stupnja ovaj sud nije utvrdio da bi u postupku pred sudom prvog stupnja i donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od bitnih povreda odredaba postupka na koje sud drugog stupnja u sporu male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.

             

              Ovaj sud smatra potrebnim istaknuti da u sporu male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , ali da neovisno o naprijed navedenom , suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je utvrdio relevantne činjenice glede osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od po 1.264,50 kn koji su dospijevali u razdoblju od 21. rujna 2013. do 21. studenog 2013. za usluge u naprijed navedenoj F. T. T. kao i iznosa od 25,00 kn sa dospijećem od 21. prosinca 2013. te iznosa od 69,19 kn po osnovi obračunate zatezne kamate zbog zakašnjenja sa plaćanjem naprijed navedenih računa u razdoblju od 1. rujna – studeni 2013.

 

              U okviru dokaznog postupka u predmetnom sporu male vrijednosti sud prvog stupnja ocjenom materijalnih isprava u spisu i personalnog dokaza iskaza svjedoka A. F. pravilno je utvrdio da je tužena 23. srpnja 2013. godine predala zahtjev za promjenu tarifnog modela iz postojećeg F. T. 1000 modela u novi „Tarifni Paket XXL Plan za posao“ te izdvajanje jednog broja i njegovo prenošenje u novi Tarifni model.

 

              Tužena na kojoj je teret dokaza glede te činjenice nije ni u dovoljnom stupnju vjerojatnosti dokazala da bi zatražila istovremeno prenošenje svih brojeva u novi Tarifni sustav iz ranijeg Tarifnog sustava F. 1000 a niti da bi prilikom podnošenja zahtjeva u srpnju 2013. zatražila na način sukladan Općim uvjetima tužitelja isključenje preostala četiri broja koja su tada egzistirala unutar F. T. 1000 Tarifnog modela.

 

              Pri tomu valja istaknuti da naprijed citirane odredbe Općih uvjeta tužitelja kojima je određen način raskida pretplatničkog odnosa u okviru određenog tarifnog modela nije protivna temeljnim načelima obveznih odnosa, Ustavu Republike Hrvatske i prinudnim propisima te je sud bio ovlašten takve odredbe  primijeniti jer je istima određeno da pretplatnik može raskinuti pretplatnički odnos sukladno Općim uvjetima poslovanja H.-a na važećem obrascu H.-a ili podnošenjem zahtjeva za prijenos broja drugom operateru u Republici Hrvatskoj u koju svrhu je obvezan pružiti H. T. sve potrebne informacije koje bi mogao smatrati potrebnim za prestanak pretplatničkog ugovora u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka.

 

              Nije sporno da je tužena podnijela zahtjev za prijenos iz F. T. 1000 modela samo broja 098215-616 ali ne i ostalih brojeva koje je imala tada u okviru postojeće F. T. T.. Pri tom iz stanja u spisu proizlazi da je tužena tek e-mail porukom 8. studenog 2013. (list 54) obavijestila tužitelja da je prestala potreba za korištenje F. T. modela i svih njegovih preostalih telefonskih brojeva.

 

              Obveza pretplatnika  da pretplatnički odnos raskine na određeni način, na propisanom obrascu H.-a ili podnošenjem zahtjeva za prijenos broja drugom operateru u Republici Hrvatskoj, nije odredba koja bi pretplatnika stavljala u nepovoljni položaj u odnosu na davatelja usluge, ovdje tužitelja.

 

              Ovaj sud smatra potrebitim istaknuti i da iz stanja u spisu proizlazi da tužena, iako je uredno dobivala račune za razdoblje rujan – studeni 2013. za račune koji su izdani po osnovi korištenja brojeva u F. T. tarifi nije podnosila prigovore davatelju usluge u roku od 30 dana sukladno odredbama Općih uvjeta tužitelja.              

 

              Proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno platni nalog javne bilježnice J. T. poslovnog broja Ovrv-381/14 održao na snazi u dijelu u kojem se nalaže isplata po 1.264,50 kn sa dospijećem 21. rujna 2013., 22. listopada 2013. i 21. studenog 2013. i u dijelu u kojem je tužena obvezana na plaćanje  obračunate kamate zbog zakašnjenja sa isplatama od 69,19 kn na koju visinu tužena ne prigovara.

 

              Kada se radi o utuženom iznosu od 45,00 kn sa dospijećem od 21. prosinca 2013. iz stanja u spisu proizlazi da taj iznos obuhvaća naknadu za frekvenciju od 25,00 kn i trošak opomene u iznosu od 20,00 kuna. Nastavno, utuženi iznos od 20,00 kn sa dospijećem od 21. siječnja 2014. odnosi se na trošak opomene. Kod takvog stanja stvari ocjena je ovog suda, u okviru žalbenog razloga primjene materijalnog prava, da tužitelj osnovano po računu sa dospijećem od 21. prosinca 2013. zahtijeva isplatu naknade za frekvenciju od 25,00 kuna obzirom da je tužena tek u  studenom 2013. obavijestila tužitelja da više ne namjerava koristiti usluge F. T. T. i za preostala četiri broja. Međutim,  za dio računa  u kojima je tužitelj obračunao i obračunao trošak opomena sa dospijećem 21.12.2013. i 21. 01. 2014. godine  valja istaknuti da se ne radi o zakonito utuženoj tražbini te u tom dijelu nisu bile ostvarene pretpostavke za održavanje platnog naloga na snazi.  Nastavno, tužena osnovano ističe da kada se radi o zateznim kamatama obračunatim u visini od 69,19 kn., da na obračunate zakonske zatezne kamate ne teče kamata dok se ne isplati glavnica što znači da na iznos od 69,19 kn tužitelj nije imao pravo obračunati zakonsku zateznu kamatu kako mu je dosuđeno prvostupanjskom presudom.

 

              Nastavno, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio  iznos naknade parničnog troška predmetnog postupka od ukupno 3.325,00 kn, za pravilno priznate radnje zastupanja i trošak sudske pristojbe.

 

              Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja za zastupanje tužitelja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima od 8. svibnja 2017. i 26. svibnja 2017. odredio naknadu od po 50,00 bodova a za zastupanje na ročištima od 2. veljače 2017., 14. siječnja 2017,.naknadu u visini od 25 bodova jer se na istima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi te pravilno sud priznao naknadu za podneske od 13. siječnja 2016., 11. srpnja 2016. Od po 50 bodova jer se ne radi o identičnim podnescima kako navodi tužena u žalbi. Pravilno je sud prvog stupnja na priznate iznose naknada obračunao PDV te trošak pristojbe na presudu odnosno ukupno 3.325,00 kn kako je određena naknada parničnog troška tužitelja u točki III. izreke.

 

              Stoga je u predmetnom sporu male vrijednosti presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice J. T. O.-381/14 od 16. lipnja 2014. održan na snazi za iznos od ukupno 3.887,69 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama , po stopi i tijeku pobliže opisanom u točki I. izreke ove presude te  toč. III izreke kojom je odlučeno o naknadi  parničnih troškova,  valjalo potvrditi i u tom dijelu odbiti žalbu tužene (toč. I izreke).

 

              Nastavno, valjalo je djelomičnim uvažanjem žalbe tužene presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu kome je platni nalog održan na snazi za iznos od 40,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ( preko iznosa od 3887,69 kn. do iznosa od 3927,69 kn.) i u dijelu kojim je tužena obvezana na platež zakonske zatezne kamate na obračunate zakonske kamate od 69,19 kn., preinačiti  na način da je u tom dijelu  platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen (toč. II izreke).

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Rijeci 7.studenoga 2019.

 

 

 

                                                                                                                                                             Sudac

 

                                                                                                                                                          Darko Lupi

 

 

 

 

Općinskom sudu u Rijeci

Vraćamo spis s 5 (pet) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.