Poslovni broj: Gž R-147/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-147/2019-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Luke Grgata kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., OIB: ..., iz V. G., zastupan po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.o.o., OIB: ..., sa sjedištem u Z., zastupan po punomoćnici R. Ć. – S. dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 25 Pr-2426/2017-13., od 28. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 25 Pr-2426/2017-13, od 28. studenog 2018.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se kao nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 29. rujna 2017. kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 1. veljače 2016. za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnik za osiguranje.

 

Nalaže se tuženiku da je tužan tužitelja u roku od 8 dana vratiti na radno mjesto savjetnik za osiguranje u skladu s Ugovorom o radu sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 1. veljače 2016. za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnik za osiguranje, te mu u istom roku naknaditi prouzročene parnične troškove."

 

Žali se tužitelj, pobijajući presudu iz žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 - rješenje USRH i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja naveden u izreci pobijane presude.

 

Tužitelj u tužbi navodi, a što je sud u tijeku postupka utvrdio:

-da je tužitelj bilo zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2016. za na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnika za osiguranje sa utvrđenim godišnjim planom prodaje u iznosu od 249.819,00 kuna ;

- da je tuženik dana 2. svibnja 2016. dostavio tužitelju pisano upozorenje s mogućnosti otkaza ugovora o radu, jer da do tog datuma nije ispunio plan naplate, budući da je od zadanog ispunio 36%, koje upozorenje je tužitelj primio i potpisao primitak;

- da je tuženik dana 22. kolovoza 2016. poslao tužitelju pisano upozorenje s mogućnošću otkaza ugovor o radu, jer da tužitelj ne ostvaruje zadane poslove prodaje jer je do tog dana ostvario 47% od zadanog, koje upozorenje tužitelj je primio na znanje i potpisao po primitku upozorenja;

- u odgovoru na tužbu, tuženik navodi da je tužitelj kod tuženika „u radnom odnosu kod tužitelja 10 godina, i da je kod tužitelja više puta utvrđeno da ne ispunjava postavljani plan naplate, pa da je tuženik tužitelju dana 14. svibnja 2014. uputio pisano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu;

- da je tužitelj dana 29. rujna 2017. donio Odlukom otkaz Ugovora o radu od 1. veljače 2016., (dalje: Odluka);

- da je tužitelj Odlukom oslobođen obveze rada tijekom otkaznog roka od jedan mjesec;

- da je tužitelj protiv Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava.

 

Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Prvostupanjski sud je naveo jasne i valjane razloge o svim utvrđenim odlučnim činjenicama: zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, trajanje tog radnog odnosa, prestanak radnog odnosa i razloge radi kojih je prestao radni odnos tužitelju, pravilno primijenivši članak 115 stavak 1. alineju 3., članak 119. stavak 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR-14), stupio na snagu 7. kolovoza 2014.

 

Naime, tužitelj se Ugovorom obvezao ispunjavati obveze koje su mu zadane, a sve prema Kolektivnom ugovoru tuženika od 2013., i ostalim aktima tuženika. Obveza koja je postavljena tuženiku sasvim je objektivna, jer su u postupku, saslušani u svojstvu svjedoka, zaposlenici tuženika S. M. i I. K., izjavili da su zadani plan ostvarili, pa i preko postavljenog.

 

Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud jer ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

 

S obzirom na navedeno, valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 7. studenog 2019.