Broj: Revt 102/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Đ., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika Grada Opatije, O., OIB: …, drugotuženice Općine Lovran, L., OIB: …, trećetuženice Općine Mošćenićka Draga, M. D., OIB: …, četvrtotuženice Općine Matulji, M., OIB: …, i petotuženika N. L. d.o.o., O., OIB: …, radi isplate 1,315.288,80 HRK, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4036/13-3 od 17. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1856/11-35 od 13. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2016.

r i j e š i o   j e

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se na temelju Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" broj 109/07 i 36/09) naloži tuženicima sklopiti s tužiteljem kao prodavateljem ugovor o kupoprodaji 210 redovnih dionica D. d. L. R. H. d.d. za ukupni iznos 1,315.288,80 kn u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu, a koji ugovor će u protivnom zamijeniti presuda.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije dopuštena.

              Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora označio u iznosu 1,315.288,80 kn.

              Prema odredbi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

              Suglasno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

              U predmetnom slučaju riječ je u svakom slučaju o djeljivoj tražbini, prema tužbenom zahtjevu istaknutoj bez solidariteta, protiv petero tuženika.

              U takvoj situaciji, dakle, kada se tužbom traži u odnosu na više tuženika sklapanje pravnog posla, vrijednost predmeta spora utvrđuje se za svakog tuženika posebno (arg. iz rješidbe II Rev-102/96 od 29. ožujka 2001. i Rev-977/89 od 13. prosinca 1989.).

              Suglasno čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 -  dalje: ZOO/05), kada u djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

              U predmetnom slučaju tužbenim zahtjevom nije tražena drukčija podjela.

              Prema tome, na svakog od tuženika otpada dio kupovne cijene u iznosu 263.057,76 kn pa je riječ o tražbini tužitelja koja ne prelazi u odnosu na nijednog od tuženika graničnu vrijednost 500.000,00 kn.

              Zbog toga nije dopuštena tzv. redovna revizija iz čl. 497.a u vezi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

              Također, u predmetnom slučaju revizija tužitelja ne ispunjava pretpostavke dopuštenosti iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

              Na osnovu svega rečenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 14. travnja 2016.