1                             Poslovni broj: UsIgr-378/19-10

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te zapisničarki Anđelini Livaja, u upravnom sporu tužitelja A. D. d.o.o. O., kojega zastupa opunomoćenik odvjetnik D. H., O., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne polove, Z., radi održavanja komunalnog reda, 7. studenoga 2019. 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove KLASA: UP/II-363-01/19-01/250, URBROJ: 2198/1-07/2-19-2 od 21. lipnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-01/19-01/250, URBROJ: 2198/1-07/2-19-2 od 21. lipnja 2019. odbijena je tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja Grada Z., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjeka komunalnog redarstva KLASA: UP/I-363-04/19-01/329, URBROJ: 2198/01-9/4-16-2 od 3. lipnja 2019. kojim je tužitelju naloženo da u roku od 3 dana ukloni postavljene konzolne reklame sa izloga poslovnog prostora u Š. ul. u Z., jer da će se, u suprotnom, protiv tužitelja izdati i obvezni prekršajni nalog, a žalba protiv toga rješenja da ne odgađa njegovo izvršenje.

Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, i u podnesku zaprimljenome 25. listopada 2019., u bitnome, ističe prigovore izložene u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Dostavom prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 30. listopada 2018., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora (članak 6. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS).

Rasprava je održana bez prisutnosti (po opunomoćeniku) uredno pozvanog tužitelja koji je opravdao izostanak s iste ne predlažući odgodu, i bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak s iste (članci 37. stavak 3. i 39. stavak 2. ZUS-a).

U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja; čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

U spisu koji je dostavio tuženik je zapisnik o izvršenom nadzoru komunalnog redara od 28. svibnja 2019.

Na tomu zapisniku se navodi da je nadzorom Š. ul. u Z. utvrđeno da tužitelj ima postavljene dvije konzolne reklame na izlogu poslovnog prostora. U prilogu toga zapisnika je fotografija toga izloga i tih dviju reklama.

Stoga ovaj sud ne može prihvatiti tužiteljev prigovor da ne bi bilo razvidno na koje se točno reklame odnosi predmetna obveza uklanjanja pa da bi izvršenje predmetnog rješenja stoga bilo nemoguće.

U smislu članaka 7. i 11. Odluke o reklamiranju na području Grada Z. („Glasnik Grada Z. broj …, …, …, i …; dalje: Odluka); reklamne poruke dijele se na reklame i reklamne panoe, a reklame u smislu Odluke su: reklamne zastave, reklamna platna (na građevinskim skelama, ogradama i građevinama u rekonstrukciji, sanaciji ili gradnji), plakati, transparenti, reklamni ormarići, oslikane reklamne poruke (na zidovima građevina, ogradama, tendama, suncobranima i sl.) i reklamni natpisi.

Prema člancima 49. i 50. Odluke; postavljanje i isticanje reklamnih poruka, odobrava se rješenjem odnosno ugovorom, a zahtjev se podnosi Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti Grada Z.; ukoliko se reklamna poruka postavlja na zemljištu ili objekt koji nije u vlasništvu Grada, potrebno je uz zahtjev za postavljenje i isticanje reklamnih poruka Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti dostaviti i dokaz o vlasništvu (zemljišno – knjižni izvadak ili posjedovni list) te suglasnost vlasnika zemljišta odnosno objekta (za stambeni objekt – zgradu, suglasnost sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

Stoga ovaj sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu, jer prema prethodno navedenim odredbama Odluke, postoji pravna obveza ishoditi odobrenje za postavljanje ovdje predmetnih reklama, a tužitelj ni ne tvrdi da bi to odobrenje ishodio.

Nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari ni činjenica što je predmetna reklama na objektu u privatnom vlasništvu, jer se navedena obveza ishođenja odobrenja odnosi i na postavljanje reklama na zemljištu ili objektu koje nije u vlasništvu Grada Z..

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-152/12-14 od 29. svibnja 2015., odbijen je zahtjev za ocjenu zakonitosti odredaba članka 48., 49., 51. stavak 1., 52. stavak 1., 56., 57. i 58. Odluke o reklamiranju na području Grada Z. br. …), uz obrazloženje kako jedinica lokalne samouprave nije povrijedila zakon kada je utvrdila lokacije za postavljanje reklamnih panoa i propisala naknade za korištenje istih odnosno propisala postupke za donošenje rješenja odnosno sklapanje ugovora za postavljanje reklama, reklamnih panoa; da nisu osnovani prigovor koji se odnose na nesuglasnost odredaba sa Zakonom o vlasništvu i drugom stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12), te uz posebnu naznaku da jedinica lokalne samouprave ne bi bila ovlaštena kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklame postavljene na zemljištu koje nije u njezinom vlasništvu.

Stoga ovaj sud ne može prihvatiti tužiteljev prigovor da osporeno rješenje ima ograničavajući učinak na pravo vlasništva i poduzetničke slobode, a bez davanja naknade tržišne vrijednosti, koja prethodno navedena ustavna jamstva odn. prava da jedinica lokalne samouprave nema pravo tako ograničavati.

              U odnosu na tužiteljev prigovor da se osporeno rješenje ne osvrće na (uz žalbu podneseni) tužiteljev prijedlog za odgodu izvršenja prvostupanjskog rješenja, navesti je da o tomu prijedlogu ne odlučuje tuženik nego prvostupanjsko tijelo (članak 140. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP).

Iz prednjih razloga, ovaj sud je navedene prigovore tužitelja ocijenio neosnovanima, a osporeno rješenje zakonitim.

Nije ostvaren koji od razloga ništavosti (iz članka 128. stavak 1. ZUP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS-a).

Zato je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

 

U Splitu 7. studenoga 2019.

SUDAC

Milan Franić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, u 3 primjeraka, putem ovoga suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Anđelina Livaja