Broj: Gž Ovr-146/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Zlatku Lodeti, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu prvoovrhovoditelja E. C. C. d.d., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz OD H. & P., odvjetnicima iz Z., drugoovrhovoditelja A. B., OIB:…, iz K. Š., zastupanog po punomoćnici Z. F., odvjetnici iz Đ., i trećeovrhovoditeljice Z. B. d.d., OIB:…, Z., zastupane po punomoćnicima iz OD M. & L., odvjetnicima iz Z., protiv ovršenika M. Lj., OIB:…, iz V., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, povodom žalbe ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, od 17. prosinca 2015. br. 15 Ovr-627/11-44, dana 14. travnja 2016.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici  br. 15 Ovr-627/11-44 od 17. prosinca 2015., poništava se provedena druga javna dražba predmetnih nekretnina održana 12. studenog 2011., te se predmet vraća istom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, stavak I. izreke, dosuđene su nekretnine iz z.k.ul. 3158 k.o. V., čkbr. 8287/1, čkbr. 8288/1, čkbr. 8289/1, kao i nekretnine iz z.k.ul. 815 k.o. V., čkbr. 5904 od 227 čhv, čkbr. 5905/2 od 162 čhv, čkbr. 5926/1 od 372 čhv, čkbr. 5926/6 vinograd od 372 čhv, čkbr. 2927 sa 49 čhv i čkbr. 5928 sa 703 čhv, kupcu M. C. iz V.

Stavkom II. izreke navedenog rješenja kupcu Ž. V. (u izreci prvostupanjskog rješenja nisu navedeni njegovi osobni podaci) dosuđene su nekretnine iz z.k.ul. 815 k.o. V., čkbr. 7733 oranica od 1495 čhv.

Stavkom III. izreke rješenja naloženo je z.k. odjelu prvostupanjskog suda po pravomoćnosti rješenja, te nakon što kupac Ž. V. uplati ostatak cijene, upisati pravo vlasništva u korist kupaca na dosuđenim nekretninama.

Stavkom IV. izreke određeno je da će se po pravomoćnosti rješenja nekretnine predati kupcima.

Pravovremeno podnesenom žalbom ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje predlažući poništenje dražbe, ne određujući iz kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba ovršenika je osnovana.

Obrazlažući rješenje prvostupanjski sud navodi da je 12. studenog 2015. pred prvostupanjskim sudom održana druga javna dražba ovršenikovih nekretnina, te da su na toj dražbi dražbovatelji M. C. i Ž. V. za nekretnine navedene u izreci rješenja ponudili najvišu cijenu, pa im je te nekretnine prvostupanjski sud i dosudio, te je odredio da će se po pravomoćnosti rješenja nekretnine predati kupcima (primjenom odredbe čl. 108. Ovršnog zakona - NN. 112/12; 25/13; 93/14 – dalje OZ).

Prvostupanjski sud, usput spominje da se nakon dražbe ovršenik telefonom javio sudu, navodeći da je podmirio dugovanje. Ovrhovoditelj E. C. C. je nakon dražbe obavijestio sud da je njegovo potraživanje: „nemireno“ (prema sadržaju prvostupanjskog spisa, pravilno je trebalo navesti: „namireno“).

Prvostupanjski sud navodi da je odredio ročište koje je održano 16. prosinca 2015., kojem je pristupio sin ovršenika, koji je: „učinio nespornim da potraživanje B. A. nije u cijelosti namireno“.

Prvostupanjski sud navodi da je sin ovršenika tražio da se dražba poništi, jer je spreman platiti dug B. A., a prvostupanjski sud, nakon provedene dražbe, nije mogao tom zahtjevu udovoljiti.

U žalbi ovršenik navodi da je svoje dugovanje prema ovrhovoditelju D. C. (pravilno: E. C. C. d.d., Z.) u cijelosti namirio 10. studenog 2015., te je od tog ovrhovoditelja tražio da hitno obavijesti sud o namirenju duga, što taj ovrhovoditelj nije pravovremeno učinio. Ovrhovoditelju A. B. platio je 12.500,00 kn, a ranije je tom ovrhovoditelju uplatio 5.000,00 kn, dakle platio je 17.500,00 kn, čime je namirio glavnicu i troškove.

Ovršenik navodi da je u financijske probleme zapao 2003., kada mu je u podmetnutom požaru izgorjelo cijelo gospodarstvo, te mu je nastala šteta veća od 100.000,00 €, koju do danas nije uspio potpuno sanirati. Ostvario je sudsku zaštitu (pravo na odštetu) od počinitelja štete, ali ta osoba nema od čega platiti naknadu štete. Ističe da živi od zemlje, kao i njegova supruga, sin, snaha i dvoje malodobne djece. Navodi da je ratni invalid i dragovoljac domovinskog rata. Navodi i da Ž. V. nije u zakonskom roku od 30 dana od dražbe platio kupovninu.

Smatra da je svojim uplatama podmirio dug prema ovrhovoditeljima u cijelosti, te traži da sud preispita visinu troškova i obračun kamata (zahtjev drugoovrhovoditelja po toj osnovi smatra neprimjerenim, tj. enormno visokim, a ne želi platiti nezakonite troškove).

Prema stanju prvostupanjskog predmeta, prvostupanjski sud u trenutku provedbe dražbe, održane 12. studenog 2015., nije imao saznanja da je ovršenik u cijelosti namirio potraživanje ovrhovoditelja E. C. C. d.d. Z.,  (prvoovrhovoditelja), o čemu je punomoćnik prvoovrhovoditelja (za prvoovrhovoditelja nitko nije pristupio dražbi) zakašnjelo obavijestio prvostupanjski sud. Naime, zastupnik tog ovrhovoditelja uputio je prvostupanjskom sudu obavijest datiranu sa 11. studenog 2015. (običnom pošiljkom) zaprimljenom na pošti istog dana, tj. 11.studenog 2015., koja je na prvostupanjskom sudu zaprimljena 16. studenog 2015., kojom taj ovrhovoditelj potvrđuje da je ovršenik u cijelosti podmirio dugovanje, te da povlači ovršni prijedlog.

Prema stanju prvostupanjskog predmeta, u trenutku održavanja druge javne dražbe ovršenikovih nekretnina ovrhovoditelj A. B. smatrao je da prema ovršeniku ostvaruje pravo na namirenje dijela svojeg potraživanja, time da priznaje da mu je ovršenik namirio pretežni dio potraživanja (prema specifikaciji potraživanja ovrhovoditelja A. B., lista 164 spisa, njegovo je glavnično potraživanje iznosilo 12.792,00 kn, a ukupno potraživanje, koje uključuje, uz glavnicu kamatu i troškove postupka, iznosilo je 29.228,65 kn. Taj je ovrhovoditelj priznao primitak uplata od ovršenika na dan 19. listopada 2012. od 5.000,00 kn i na dan 10. studenog 2015. od 12.500,00 kn, odnosno ukupnu uplatu od 17.500,00 kn, a preostalo svoje potraživanje prikazuje kao  glavnično potraživanje od 11.728,65 kn).

Prema stanju prvostupanjskog predmeta, trećeovrhovoditelj Z. banka d.d. (on se u podnesku s lista 170 prvostupanjskog spisa, od 17. studenog 2015., sam određuje kao drugoovrhovoditelj) navodi da nastupa kao hipotekarni vjerovnik u odnosu na nekretnine iz z.k.ul. 4822 k.o. V. i to čkbr. 7685/2 štala, dvorište, oranica, livada površine 942 čhv i čkbr. 7685/6 kuća br. 1k, štagalj i garaža, te dvorište površine 303 čhv, time da tim podneskom traži osiguranje svojih troškova uknjižbom založnog prava na nekretninama na kojima je već upisano njegovo založno pravo, uz naznaku ovršnosti tražbine.

Dakle, u trenutku prodaje predmetnih ovršenikovih nekretnina tražbina prvoovrhovoditelja E. C. C. d.d. Z. nije postojala, a taj ovrhovoditelj nije na valjan način i pravovremeno o tome obavijestio prvostupanjski sud.

Tražbina drugoovrhovoditelja A. B. sporna je, a nesporno je da je ovršenik tom ovrhovoditelju do trenutka dražbe namirio više od iznosa glavnice, pa je sporno da li je i u kom dijelu namirena i kamata, kao i troškovi postupka, koje je drugoovrhovoditelj zatražio tek nakon prodaje nekretnina podneskom zaprimljenim na prvostupanjskom sudu 13. studenog 2015. (list 164 prvostupanjskog spisa).

Trećeovrhovoditelj Z. banka d.d. zatražio je osiguranje namirenja troškova ovrhe podneskom zaprimljenim na prvostupanjskom sudu 19. studenog 2015., uknjižbom založnog prava na nekretninama na kojima ostvaruje založno pravo, obzirom da one nisu obuhvaćene prodajom ovršenikovih nekretnina (i da taj ovrhovoditelj ostvaruje pravo namirenja samo na nekretninama na kojima ima založno pravo, a na kojima u slučaju ovršne prodaje ostvaruje prvenstveni red namirenja).

U navedenoj činjeničnoj i procesnoj situaciji ovaj sud ocjenjuje da je ustrajanje (prešutno) svih ovrhovoditelja na provedbi ovrhe na nekretninama ovršenika, u procesnoj situaciji u kojoj više nije postojala osnova za provedbu ovrhe radi namirenja potraživanja prvoovrhovoditelja E. C. C. d.d., o čemu je on zakašnjelo obavijestio prvostupanjski sud, nadalje, kada prema sadržaju prvostupanjskog postupka uopće nije postojao opravdani razlog da se ovršnim prijedlozima prvoovrhovoditelja E. C. C. d.d., i drugoovrhovoditelja A. B., obuhvaćaju i nekretnine na kojima trećeovrhovoditelj Z. banka d.d. ima založno pravo (iz razloga što on ujedno ima i prvenstveno pravo na namirenje, pa je isključivo iz tog razloga uključen u ovaj ovršni postupak), ostalo je kao osnova provedbe ovrhe na nekretninama koje su prodane na drugoj dražbi održanoj pred prvostupanjskim sudom sporno potraživanje trećeovrhovoditelja utemeljeno na zahtjevu za namirenje potraživanja kako ga prikazuje na listu 164 prvostupanjskog spisa, pri čemu nejasno kategorizira osnove svojih potraživanja, pri čemu specifikaciju ne postavlja sukladno sadržaju mjerodavne odredbe čl. 113 i čl. 114. OZ-a kojima je propisan redoslijed namirenja tražbina iz novčanih sredstava ostvarenih prodajom nekretnina, pri čemu je očito da se radi o neobrazloženom troškovniku koji nije usklađen s vrijednostima glavničnih potraživanja tog ovrhovoditelja za koje traži ovršnu naplatu.

Dakle, u konkretnim okolnostima ovršni prijedlozi ovrhovoditelja da se ovrha radi namirenja njihovih potraživanja provodi na svim nekretninama ovršenika, pa i onima na kojima trećeovrhovoditelj ima zasnovano založno pravo, a time i prvenstveni red namirenja svojih potraživanja, pri čemu je vrijednost obuhvaćenih nekretnina u velikom nesrazmjeru s visinom potraživanja prvo i drugo ovrhovoditelja, ukazuje se protivnim zakonskom određenju da pri provedbi ovrhe i osiguranja treba paziti na dostojanstvo ovršenika odnosno protivnika osiguranja, te na to da ovrha odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni, odnosno takvo postupanje u razrješenju obveznopravnih odnosa tih ovrhovoditelja (prvo i drugo ovrhovoditelja) ukazuje se protivnim temeljnim načelima obveznopravnih odnosa propisanim čl. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN.53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99; 88/01; 35/05; 41/08; 125/11; 78/15 – dalje ZOO), prema kojima je svako dužan uzdržavati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta, odnosno koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja normiranog čl. 4. ZOO-a, na što ukazuje i zakašnjelo obavještavanje prvostupanjskog suda od strane prvoovrhovoditelja da je ovršenik prije provedbe dražbe, na kojoj su prodane ovršenikove nekretnine, u cijelosti namirio njegovo potraživanje, što se odnosi i na manjkavu i zakašnjelu specifikaciju potraživanja drugoovrhovoditelja A. B. od 13. studenog 2015., kojom i on potvrđuje namirenje glavnine potraživanja, pri čemu nepotpuno obrazlaže stavke troškovnika, koje iskazuje u pretjerano visokim iznosima koji nisu u skladu s propisima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (a u troškovniku nije određeno na koju se odredbu troškovnika pojedina stavka odnosi), pri čemu takav zahtjev nije u skladu niti s redoslijedom naplate, kako prema odredbama ZOO-a, tako niti odredbama OZ-a, a evidentno je i da je preostalo dugovanje iskazano u previsokom iznosu, te pogrešno označeno kao dugovanje s naslova glavnice (što se odnosi na ukupno zatraženi iznos od 11.728,65 kn).

Prema tome, konkretnom prodajom obuhvaćene su brojne nekretnine ovršenika koje svojom vrijednošću višestruko premašuju vrijednost potraživanja ovrhovoditelja, pri čemu je dispozicijom prvo i drugo ovrhovoditelja potpuno bespotrebno obuhvaćena i nekretnina na kojoj trećeovrhovoditelj ima založno pravo, pa time, ali samo na toj nekretnini, prvenstveno pravo namirenja svojih potraživanja.  Nakon što je ovršenik namirio u cijelosti potraživanje prvoovrhovoditelja, o čemu je prvoovrhovoditelj zakašnjelo obavijestio prvostupanjski sud, i nakon što je namirio pretežni dio potraživanja drugoovrhovoditelja, a ostalo je njegovo potraživanje u znatno manjem iznosu, o čemu je i taj ovrhovoditelj zakašnjelo obavijestio prvostupanjski sud i pri tome pogrešno prikazao sadržaj osnove i visine preostalog potraživanja, u kojim okolnostima se provedena prodaja ovršenikovih nekretnina treba smatrati nezakonitom, zbog nepodudarnosti osnove prema kojoj je prvostupanjski sud pretpostavljao da ostvaruje tu prodaju u odnosu na stvarnu osnovu i visinu preostalih potraživanja, pri čemu je nesporno da prvoovrhovoditelj u tom trenutku više nije imao nikakvog potraživanja, drugoovrhovoditelj znatno umanjeno potraživanje (koje je prvostupanjskom sudu prikazao na neprihvatljiv način i zakašnjelo), dok je trećeovrhovoditelj potpuno nepotrebno uključen u ovaj postupak dispozicijom prvo i drugo ovrhovoditelja, jer su obuhvaćene i nekretnine na kojima on ima založno pravo, iako je ovršnim prijedlozima prvo i drugo ovrhovoditelja obuhvaćena i preostala imovina (nekretnine) ovršenika, koja je i u trenutku iniciranja ovršnog postupka znatno premašivala vrijednost njihovih potraživanja. Dakle, uključenje nekretnina na kojima trećeovrhovoditelj ima prvenstveno pravo namirenja, i zbog čega je on i uključen u postupak, bilo je bespotrebno, što treba uzeti u obzir pri ocjeni zakonitosti predmetne prodaje brojnih (drugih) ovršenikovih nekretnina u konkretnim okolnostima.

Radi navedenog, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3 Zakona o parničnom postupku  (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14  - odluka US RH - dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1 OZ-a ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio istom sudu na ponovni postupak.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će, prije svega, razjasniti koje potraživanje drugoovrhovoditelja A. B. i u kojoj visini je ostalo nenamireno, te će ovisno o sadržaju tog utvrđenja, te ovisno o sadržaju daljnje dispozicije sudionika ovog postupka, odrediti i provesti daljnje ovršne radnje, kao i odlučiti o troškovima postupka.

U Varaždinu 14. travnja 2016.