Broj: Revt 197/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. , Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o Z., kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6922/12-3 od 15. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 199/2008 od 8. prosinca 2011., u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6922/12-3 od 15. prosinca 2015. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

              O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja na isplatu 2.250.823,66 kuna s pdv-om, uvećano za pripadajuće zatezne kamate od presuđenja do isplate. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku 212.129,75 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog povrede prethodno postojeće obveze.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjeničnom osnovu: - da je 4. kolovoza 2003. s tuženikom sklopio „Ugovor o izradi projektne dokumentacije broj: 05-11-P-80277/03 za stambeno poslovnu građevinu radne oznake 1-7 na lokaciji Š. – O. na iznos od 2.672.190,40 kuna s pdv-om“, - da je tuženik prema navedenom ugovoru bio u obvezi projektirati građevinu sukladno Zakonu o društveno poticajnoj stanogradnji i to tako da troškovi građenja ne budu veći od 640 EUR/m2 netto korisne površine uključujući porez na dodanu vrijednost, - da su svi projekti morali biti međusobno usklađeni sukladno odredbama čl. 38., 39. i 41. Zakona o gradnji (N.n. br. 52/99, 75/99 i 117/01), količina svih stavki iz troškovnika morala je odgovarati nacrtima glavnog i izvedbenog projekta, a odstupanja nisu bila dopuštena, - da je tuženik izradio i predao tužitelju projektnu dokumentaciju, za što mu je tužitelj isplatio ugovorenu naknadu, – da je dokumentacija koju je predao tuženik imala nedostatke na način da glavni projekt nije usklađen s izvedbenim projektom, te da je u izvedbenoj dokumentaciji došlo do znatnijih odstupanja u konstrukciji građevine što je povećalo cijenu radova, koje nedostatke tuženik u ostavljenom roku nije otklonio, zbog čega je tužitelj bio primoran 18. svibnja 2005. sklopiti Ugovor o izradi projektne dokumentacije broj: 05-11-P-80675/05 s tvrtkom A. - zbog čega tužitelj trpi imovinsku štetu koju zahtjeva.

U navedenom stanju stvari prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja cijeneći da je u konkretnom slučaju između stranaka sklopljen ugovoru o djelu po kojem je tužitelj isplatio tuženiku ugovorenu cijenu za izrađenu i predanu projektnu dokumentaciju, pa kako je tužitelj dokumentaciju pregledao i pri tom nije našao nedostatke, to shodno odredbi čl. 614. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) tuženik više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, dok se u konkretnom slučaju ne radi o skrivenim nedostacima u smislu odredbe čl. 615. ZOO-a.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu cijeneći da se odgovornost tuženika ne sagledava prema odredbama čl. 600. – 629. ZOO-a (koje reguliraju ugovor o djelu) kako to cijeni prvostupanjski sud, već odgovornost za nedostatke u konkretnom slučaju treba sagledavati u okvirima odredbe čl. 645. ZOO-a, tj. prema pravilima o odgovornosti izvođača i projektanta za solidnost građevine kod ugovora o građenju (čl. 630. – 647. ZOO-a).

U konkretnom slučaju tuženik se kao izvođač obvezao tužitelju kao naručitelju izraditi projektnu dokumentaciju (dakle, obavljanje jasno određenog intelektualnog / umnog rada), a naručitelj se obvezao platiti mu za to naknadu, pa se suprotno izloženom pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, odgovornost tuženika za ispunjenje obveze treba sagledavati prema pravilima koja uređuju ugovor o djelu (čl. 600. – 629. ZOO-a), a ne prema posebnim pravilima koja uređuju ugovor o građenju (čl. 630. – 647. ZOO-a).

U tom smislu izvođač je bio dužan, a kako to nalaže odredba čl. 607. st. 1. i 2. ZOO-a izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, te za određeno vrijeme. Kako je izvođač predao izrađeni projekt naručitelju (u smislu odredbe čl. 613. st. 1. ZOO-a), naručitelj je bio dužan (pažnjom dobroga gospodarstvenika) pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari bilo moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Nakon pregleda i primanja izvršenog dijela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom (vidljive nedostatke), osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 614. ZOO-a). Kada je riječ o skrivenim nedostacima (koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom), naručitelj se i dalje na njih mogao pozvati pod uvjetom da je o njima što prije obavijestio izvođača, a najkasnije u roku od mjesec dana od njihova otkrivanja (subjektivni rok za prigovore), ali izvan okolnosti predviđenih odredbom čl. 617. ZOO-a (kada se nedostatak odnosi na činjenice koje su izvođaču bile poznate ili su mu mogle biti poznate), istekom dvije godine od primitka obavljenog posla (objektivnog roka za prigovore) naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (čl. 615. ZOO-a).

Kada je utvrdio da pregledano djelo ima nedostatak i o tome uredno obavijestio izvođača, naručitelj stječe određene zahtjeve prema izvođaču koji ovise o vrsti nedostataka i drugim okolnostima (pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka u pretpostavkama iz odredbe čl. 618. ZOO-a, raskid ugovora zbog većeg nedostatka u pretpostavkama iz odredbe čl. 619. ZOO-a, prava naručitelja u slučaju manjih nedostataka u pretpostavkama iz odredbe čl. 620. ZOO-a), između ostalog i pravo zahtijevati naknadu štete (zbog povrede prethodno postojeće obveze u smislu odredbi čl. 262. do 269. ZOO-a) u pretpostavkama iz odredbi čl. 618. st. 2. i 3., čl. 619. i čl. 620. st. 5. ZOO-a.

Zbog pogrešne primijene materijalnog prava drugostupanjski sud nije cijenio prethodno izložene okolnosti činjeničnog stanja odlučnog za odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Kako ne postoje uvjeti za preinačenje presude valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci, a kako to nalaže odredba čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. ožujka 2017.