- 1 -              Rev 861/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 861/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S. K. und M. G., G., OIB: ., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o., Z., protiv tuženika T. M., iz Đ., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz Đ., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4498/17-2 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj Povrv-376/2017-8 od 7. lipnja 2017., u sjednici održanoj 5. studenog 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4498/17-2 od 3. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj Povrv-376/2017-8 od 7. lipnja 2017. u dijelu pod točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O. br. Ovrv-6145/13-2 od 29.01.2013.g. u kojem se nalaže tuženiku T. M. iz Đ. – OIB … da isplati tužitelju H. S. K. und M. G. iz G. – OIB … iznos od 96.681,62 EUR-a, sa zateznim kamatama po stopi ugovorene kamate od 15% godišnje počevši od 01.12.2012.g. do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 14.150,00 Kn, sa zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počevši od 30.01.2013.g. pa do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Ukida se platni nalog javnog bilježnika M. B. iz O. br. Ovrv-6145/13-2 od 29.01.2013.g. u dijelu odluke o ovršnom trošku za iznos od 6.212,50 Kn.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 77.000,00 Kn, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 7.lipnja 2017.g. do isplate, u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku. Predložio je ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta nadležnom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- da su tužitelj kao davatelj leasinga i tuženik kao korisnik leasinga, sklopili Ugovor o leasingu privatnog motornog vozila (dalje u tekstu: Ugovor o leasingu) dana 2. studenog 2001. kojeg je predmet bio traktor te trobrazni plug i drljača, s trajanjem ugovora 60 mjeseci s ugovorenom mjesečnom naknadom od 14.611,00 ATS, odnosno 1.061,82 EUR-a;

 

- da su sastavni dio predmetnog Ugovora o leasingu Posebni i Opći uvjeti tužitelja;

 

- da su toč. 5. Posebnih uvjeta Ugovora o leasingu stranke ugovorile primjenu austrijskog materijalnog prava;

 

- da je tužitelj 14. listopada 2004. pokrenuo protiv tuženika ovršni postupak pred Općinskim sudom u Đakovu pod poslovnim Ovr-729/04 na temelju ovršne isprave Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva te je određena ovrha oduzimanjem traktora, trobrazdnog pluga i drljače i predajom pokretnina u posjed tužitelja, kao i ovrha na pokretninama tuženika, koje rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno u pogledu predaje u posjed traktora, pluga i drljače, dok je u dijelu određene ovrhe na pokretninama prijedlog za ovrhu odbijen,

 

- da je tužitelj 28. siječnja 2013. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, radi prinudne naplate ovrhom na cjelokupnoj imovini ovršenika, te je doneseno rješenje o ovrsi koje je povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i postupak u ovom predmetu nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

 

- da tražbina tužitelja koja je predmet ovog postupka proizlazi iz Ugovora o leasingu te da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena visina tuženikove obveze.

 

Imajući na umu navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 96.681,62 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi ugovorene kamate od 15% godišnje, počevši od 1. prosinca 2012. do isplate.

 

Prvostupanjski sud je odlučio o istaknutom prigovoru zastare pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-810/12 od 6. prosinca 2012., za koji predmet navodi da je, kao i u ovom predmetu, bila riječ o sporu glede ugovora o leasingu u kojem se je postavilo pitanje primjene austrijskog prava. Obzirom na pravno shvaćanje izneseno u spomenutoj presudi, prvostupanjski odbija prigovor zastare uz obrazloženje da je, sukladno odredbi čl. 1478. Općeg građanskog zakonika Republike Austrije (dalje: OGZ) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, za potraživanja iz predmetnog Ugovora o leasingu propisan opći rok zastare od 30 godina.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je u pobijanom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Obrazloženje drugostupanjskog suda temelji se u bitnome na sljedećem pravnom shvaćanju:

 

- da su, sukladno odredbi čl. 5. Posebnih uvjeta Ugovora o leasingu, stranke ugovorile primjenu austrijskog materijalnog prava u smislu odredbe čl.19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 88/01 - dalje: Zakon o rješavanju sukoba zakona),

 

- da je predmetni Ugovor o leasingu raskinut po prirodi stvari svakako prije pokretanja ovršnog postupka za predaju traktora, pluga i drljače (a to je prema broju ovršnog predmeta bilo 2004. godine), a kada bi se i uzelo da tome nije tako, rok na koji je ugovor zaključen od šezdeset mjeseci da je svakako istekao 2. studenog 2006.,

 

- da je posljednje plaćanje tuženika izvršeno 1. srpnja 2011. prodajom predmeta leasinga čime je prekinut tijek roka zastare u smislu odredbe čl. 387. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), pa da stoga do utuženja 29. siječnja 2013. nije protekao trogodišnji ni petogodišnji zastarni rok na koji se poziva tuženik tvrdeći da se radi o primjeni domaćeg prava, a svakako da nije istekao 30-godišnji zastarni rok iz odredbe čl. 1478. Općeg građanskog zakonika.

 

U reviziji tuženik ističe da su sudovi pogrešno ocijenili da se u konkretnom predmetu primjenjuje austrijsko materijalno pravo, imajući pritom na umu odredbe čl. 3., 5. i 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona, jer da je valjalo primijeniti domaće pravo, konkretno odredbe Zakona o leasingu ("Narodne novine", broj 135/06).

 

Tuženik također u reviziji prigovara ocjeni nižestupanjskih sudova o primjeni 30-godišnjeg općeg zastarnog roka iz odredbe čl. 1478. OGZ-a, navodeći da se sudovi neosnovano pozivaju na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-810/12 od 6. prosinca 2012.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda pravilno je drugostupanjski sud našao da se u rješenju spora ima primijeniti mjerodavno pravo R. A.

 

Naime, predmetni spor je nastao iz Ugovora o leasingu privatnog motornog vozila sklopljenog u G. 2. studenog 2001. između davatelja leasinga sa sjedištem u R. A. i korisnika leasinga samostalnog poljoprivrednika s adresom prebivališta u R. H.. Predmetnim ugovorom su između stranaka uređena takva prava kojima stranke mogu slobodno raspolagati.

 

S obzirom na to da se u ovom slučaju radi o sporu s međunarodnim obilježjem koji se vodi pred sudom R. H., a radi se o sporu iz ugovora sklopljenog 2001., valja imati na umu glede mjerodavnog prava odredbu čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona, prema kojoj je za ugovor mjerodavno pravo što su ga stranke same izabrale.

 

U ovom slučaju su stranke koristile svoje autonomno pravo pri sklapanju ugovora s međunarodnim obilježjem te su toč. 5. posebnih uvjeta Ugovora o leasingu stranke ugovorile primjenu austrijskog materijalnog prava.

 

Sve da u ovom slučaju i nije ugovorena primjena prava R. A., na primjenu tog prava upućuje i odredba čl. 20. toč. 20. Zakona o rješavanju sukoba zakona, prema kojoj se za ostale ugovore koji nisu poimenično navedeni u čl. 20. toč. 1.-19., kao mjerodavno pravo primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište ponuditelja. Sjedište ponuditelja je u R. A., gdje je i sklopljen ugovor, pa je i primjenom kolizijskih propisa RH za predmetni ugovor mjerodavno pravo R. A. (tako i u odluci Rev-1305/2014 od 13. studenog 2018.).

 

Zbog iznijetih razloga je pravilno pravno shvaćanje da se o spornim pravnim pitanjima ima odlučiti primjenom austrijskog privatnog prava.

 

Uzgred rečeno, u konkretnom slučaju nikako nisu mogle biti primijenjene odredbe Zakona o leasingu ("Narodne novine", broj 135/06) na koje upućuje revident, jer je taj Zakon stupio na snagu 21. prosinca 2006. i nema retroaktivno djelovanje, dok je Ugovor o leasingu sklopljen 2. studenog 2001.

 

Međutim, revident osnovano prigovara da su nižestupanjski sudovi odlučili o prigovoru zastare primjenom odredbe o općem zastarnom roku iz čl. 1478. OGZ-a (pozivajući se pritom tek na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-810/12 od 6. prosinca 2012.), dok su istovremeno primijenili odredbe domaćeg prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), odlučujući o pitanju prekida zastare.

 

Naime, ne može se prihvatiti obrazloženje nižestupanjskih sudova o primjeni odredbi austrijskog prava glede 30-godišnjeg općeg zastarnog roka iz odredbe čl. 1478. OGZ-a, kod činjenice da sudovi svoje pravno shvaćanje obrazlažu pukim pozivanjem na prvostupanjsku presudu donesenu u nekom drugom parničnom postupku.

 

Odredba čl. 1478. OGZ-a glasi: Ako svaka dosjelost sadržava u sebi zastaru, obadvije se svršuju u jedno isto vrijeme samo onda, ako se steknu uvjeti zakonom propisani. Ali za zastaru u pravom smislu dovoljno je da se kakvo pravo ne izvršava kroz 30 godina, koje po sebi mogaše biti izvršavano.

 

Navedena odredba OGZ-a o općem zastarnom roku primjenjuje se samo ako za poseban slučaj nije propisan kraći zastarni rok.

 

U konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi nisu valjano obrazložili svoje pravno shvaćanje o primjeni citirane zakonske odredbe OGZ-a, pri čemu su propustili pribaviti podatke od nadležnog tijela R. A. o nacionalnom propisu mjerodavnom za rješenje spora i shodno tome primijeniti relevantne materijalnopravne odredbe austrijskog prava odlučujući o prigovoru zastare i pitanju prekida zastare, te o ostalim prigovorima iznesenima tijekom postupka.

 

S obzirom na pogrešan pravni pristup u rješenju spora nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi činjenice koje su odlučne za rješenje spora, radi čega je valjalo sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

O troškovima ovoga revizijskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. studenog 2019.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Viktorija Lovrić, v. r.