- 1 -

 

Broj: Jž-1188/2016

 

 

 

Broj: Jž-1188/2016

 

 

 

        U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                         

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te  Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. S., zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117 /03., 71/06., 43/09. i 34/11.) i dr., odlučujući o žalbi okr. I. S., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 21. ožujka 2016., broj: 14 Pp J-1030/16, u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2019.,

 

 

p r e s u d i o     j e:

 

 

 

I. U povodu žalbe okr. I. S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj opisan u toč. 1) u izreci, na načina da se izriče:

 

            Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. I. S. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

                                                  OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi:

 

20. ožujka 2016. u 14,00 sati na izlazu s A1 u mjestu D., u vidno alkoholiziranom stanju kao navijač GNK Dinamo, dolazio na nogometnu utakmicu u S. koja se toga dana odigravala između HNK Hajduk i GNK Dinamo s početkom u 15,00 sati, odbio ponuđeni alkotesti i izjavio da je bio pod utjecajem alkohola i popio šest polulitarskih piva, karlovačko pivo

 

čime bi počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

II. Uslijed odluke iz toč. I žalba okr. I. S. u tom dijelu je bespredmetna.

             

            III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona  troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona, koji se odnose na prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima,  padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

              IV. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. I. S. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda. 

V. Uslijed odluke iz toč. I., po službenoj dužnosti se preinačuje pobijana preuda u odluci u kazni na način da se okr. I. S., za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je proglašen krivim u toč. 2) izreke prvostupanjske presude, izriče novčana kazna od 582,00 (petstoosamdesetdvije) kune, što je protuvrijednost 76 EUR, u koju se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunava oduzimanje slobode od 20. ožujka 2016. u 14,15 sati do 21. ožujka 2016. u 10,05 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku ne preostaje ništa od izrečene novčane kazne. 

 

VI. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okr. I. S. se oslobađa naknade paušalnog troška žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 21. ožujka 2016., broj: 14 Pp J-1030/16 proglašen je krivim okr. I. S. da je na način činjenično opisan u toč. 1) u izreci počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje po policiji kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1.700,00 kuna novčane kazne, a u toč. 2) u izreci prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), za koji mu je izrečena novčana kazna od 582,00 kune, što je protuvrijednost 76 EUR, koje novčane kazne je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja nogometnih utakmica na kojima nastupa GNK Dinamo i nogometna reprezentacija RH u trajanju od jedne godine, s obvezom javljanja u policijsku postaju.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. I. S. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

 

U odnosu na toč. 1) izreke pobijane presude

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da djelo opisano u toč. 1) u izreci presude, za koje se protiv okrivljenika vodi postupak nije prekršaj (čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona). 

 

Naime, iz činjeničnog opisa djela koje se okr. I. S. stavlja na teret izrekom pobijane presude u toč. 1., ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Izrekom pobijane presude u toč. 1) okrivljenik je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja pokuša ući, dođe ili boravi na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka (čl. 4. st. 1. podst. 3.). 

 

Dakle, zakonsko obilježje i konstitutivni element navedenog prekršaja je alkoholizirano stanje počinitelja u koncentraciji iznad  0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

 

S obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

 

U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja u izreci presude (jednako i u optužnom prijedlogu) nedostaje upravo zakonsko obilježje prekršaja čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, odnosno alkoholizirano stanje okrivljenika iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Navedeni nedostatak ne može se ispraviti navođenjem u činjeničnom opisa okolnosti da je okr. priznao da je pod utjecajem alkohola i koliko je pića, po vlastitoj izjavi, popio, kao što je u ovoj situaciji.

 

Kako dakle, djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u toč. I. u izreci pobijane presude, nije prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, trebalo je u povodu žalbe okr. I. S., a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u toč. 1) izreke i izreći presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, uslijed koje odluke je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

 

Budući je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi prekršajnog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U odnosu na toč. 2) izreke pobijane presude

 

Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u ovom dijelu na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da ne postoje razlozi zbog kojih  okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona, koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, trebao primijeniti odredbe o oslobođenju od kazne ili ublažavanju kazne, odnosno dopustiti obročnu otplatu novčane kazne.

 

Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 582,00 kune, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove  krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, za prekršaj iz čl. 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a visina novčane kazne izrečene po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna  kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu, zbog čega je za taj prekršaj izrekao novčanu kaznu u istom iznosu.

 

Međutim, cijeneći da djelo za koje se okr. optužuje u toč. 1) u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj, u koju novčanu kaznu je po prvostupanjskom sudu uračunato uhićenje okrivljenika, a na temelju čl. 40.st. 2. Prekršajnog zakona, trebalo je u izrečenu novčanu kaznu za prekršaj iz čl. 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira  uračunati vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku ne preostaje ništa od izrečene novčane kazne.

 

Na temelju čl. 139. st. 6. u vezi sa čl. 138. st. 2. toč. 3 c). Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen obveze da naknadi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, obzirom da je, prema podacima spisa predmeta  niskih osobnih primanja, a otac je troje djece, pa bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (toč. I. i V.) i čl. 205. (toč. IV.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                                  Zagreb, 4. studenog 2019.

 

 

Zapisničarka :                                                                                                         Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Martina Bastić, v. r.                                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.             

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.