Poslovni broj: 3 UsIrs-66/19-14

             

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani  Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice A. E. iz K., koju zastupa opunomoćenik J. B. odvjetnik u Z., protiv tuženika Gradskog vijeća Grada Knina, kojeg zastupa opunomoćenica C. T. dip.iur., radi razrješenja ravnatelja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 25. listopada 2019., a objavljene 4. studenog 2019.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Poništava se Odluka o razrješenju ravnateljice D. v. C. K., KLASA: UP/I-119-01/19-01/1, URBR03: 2182/10-01¬19-1 od 08. travnja 2019. godine.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku 8 dana, tužiteljicu vratiti na dužnost ravnateljice D. v. C. K..

 

III. Nalaže se tuženiku Gradu Kninu, u roku od 15 dana, tužiteljici naknadi trošak spora, uvećan za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.“

 

2.Odbija se zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim Rješenjem tuženika Gradskog vijeća Grada Knina, KLASA:UP/I-119-01/19-01/1, URBROJ:2182/10-01-19-1 od 8. travnja 2019. A. E. profesorica predškolskog odgoja, razriješena je dužnosti ravnateljice D. v. „C.“ K., s danom 20. prosinca 2017. godine.

Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu osporavajući zakonitost rješenja, u bitnom navodeći da nije bilo ni činjenične ni pravne osnove da se tužiteljica razriješi s mjesta ravnateljice D. v. C. u K., niti da je to u postupku koji je prethodio donošenju osporavane odluke valjano i dovoljno utvrđeno. Tužiteljica navodi da nije počinila niti jednu jedinu povredu radne, profesionalne, upravljačke ili bilo koje druge dužnosti te da se u svom mandatu držala pravila struke, pravila rada i dužnih propisa te da je u cijelosti postupala po svim Odlukama Upravnog vijeća, kao i nadležnih ministarstava. Da nikakve smetnje u radu D. v. C., zbog bilo koje radnje tužiteljice, nisu nastale već da je Vrtić uredno i normalno funkcionirao za vrijeme  tužiteljičina mandata. Da upravo suprotno, nakon što su određene političke strukture Grada Knina zamijenile ranije Upravno vijeće i postavile novo, da je tužiteljica smijenjena s mjesta ravnateljice pa da se takvom smjenom rukovođenom političkim razlozima, nepovoljno utječe na rad i funkcioniranje same Ustanove. Da se nije dovoljno vodilo računa niti o vremenu od tužiteljičina stupanja na dužnost (04. 06. 2016. g.), načinu (preciznije odsustvu) bilo kakve primopredaje dužnosti, naslijeđenom stanju ustanove, promjeni kolektivnog upravljačkog tijela Ustanove i prvo pokrenutom postupku za razrješenje koji je okončan Odlukom tuženika od 11. prosinca 21017. godine, KLASA: 119-01/17­01/42, URBROJ: 2182/10-01-17-3 s objektivnim mogućnostima i svim učinjenim od strane tužiteljice koja je postupala korektno i s dužnom pažnjom, te u čijem postupanju nema niti namjere, niti ima kakve nepažnje.

Tužiteljica navodi da je osporavano rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog Suda poslovni broj UsIrs-12/18-4 od 18. siječnja 2019. poništena Odluka o razrješenju KLASA: 119-01/17-01/42, URBROJ: 2182/10-01-17-3 od 11. prosinca 2017. godine i predmet vraćen tuženom tijelu na ponovni postupak. Tužiteljica ističe da su joj u ponovnom postupku dodatno stavljene na teret nove povrede koje joj se nisu stavljale na teret u ranijem postupku, nakon čega da je tužiteljica retroaktivno razriješena  s danom 20. prosinca 2017. godine, a što da je nedopušteno jer da je nova Odluka o razrješenju tužiteljice mogla imati jedino konstitutivno djelovanje s učinkom razrješenja danom njenog donošenja.

Stoga, da ni tuženik ni novo Upravno vijeće D. v. C. nisu otklonili povrede, niti da su raspravili sva pitanja na koja im je ukazao Upravni sud u Splitu presudom Uslrs-12/18-14 od 18. siječnja 2019. godine, već da su povrijedili propise, ponovo pogrešno činjenično stanje, te ponovno povrijedili materijalni propis na štetu tužiteljice, a da tužiteljici nije dopušteno niti pripremanje obrane uvidom u isprave koje su sastavljane na njenu štetu i bez njenog sudjelovanja, a što sve da Odluku čini nezakonitom.

              Stoga tužiteljica predlaže izvesti dokaze uvidom u spis Upravnog suda u Splitu br. Uslrs-12/18, uvidom u spis tuženika KLASA: 119-01/17-01/42, URBROJ: :182/10-01-17-3,

uvidom u spis tuženika KLASA: UP/I-119-01/19-01/1, URBROJ: 2182/10-01-19-1, uvidom u spis D. v. C. K. KLASA: 601-02-01/19­1/136, URBROJ: 2182/10-13/01-19-1 te izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice te saslušanjem svjedoka M. J. gradonačelnika Grada Knina na adresi tuženika, a nakon provedenog postupka predlaže donijeti presudu kojom će Sud poništiti osporavanu Odluku tuženika te naložiti tuženiku da tužiteljicu u roku od 8 dana vrati na dužnost ravnateljice D. v. C. K., kao i da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi troškove spora.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 26. lipnja 2019. opširno se očitovalo na tužbene navode tužiteljice (list 20-26 spisa), ustrajući u navodima iz obrazloženja osporavanog Rješenja. Tuženo tijelo se je osporilo tužbene navode tužiteljice, u bitnom navodeći da su svi razlozi i pravna osnova za razrješenje taksativno navedeni i obrazloženi, kako u pozivu tužiteljici za izjašnjenje o razlozima za razrješenje (u točkama 1. do 6.), tako i u prijedlogu Upravnog vijeća D. v. i rješenju Gradskog vijeća, te da su sve povrede profesionalne i upravljačke dužnosti ravnateljice navedene, obrazložene i potkrijepljene dokazima, a kako da tužiteljica u svom očitovanju ničim nije dovela u pitanje navedene razloge, da je primjenom kogentnih normi citiranih propisa Gradsko vijeće na prijedlog Vijeća donijelo rješenje o razrješenju.

Također je navelo da je tužiteljica kao ravnateljica postupila protivno nalogu nadležnog ministarstva, kada je Godišnje izvješće o realizaciji odgojno-obrazovnog rada u 2016./2017. godini predložila na sjednici Vijeća dana 29. rujna 2017. godine, kada je i doneseno, iako je rok za dostavu, zadan od ministarstva, bio do 15. rujna 2017. godine (točka 3. rješenja).

Kao dokaz na navedenu tvrdnju tuženo tijelo se poziva na Zapisnik  s 1. (žurne) radne sjednice šestog saziva Vijeća održane 29.09.2017. KLASA:003-06-01/17-06/41, URBROJ: 2182/10-13/06-17-1 od 02.10.2017.

Da je i Godišnji plan rada V. za 2016/2017. godinu donesen nakon zadanog roka ministarstva  dana 17. listopada 2016. umjesto do 15. listopada 2016.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju tuženo tijelo se poziva na Zapisnik s 33.(žurne) sjednice petog saziva Vijeća, Klasa: 003-06-01/16-06/43, Urbroj: 2182/10-13/06-16-1 od 17.10.2016.

Da nadležno Ministarstvo svake godine uglavnom putem elektroničke traži dostavu godišnjih izvješća za prethodne godine, do 15. rujna tekuće godine, a godišnje planove do 15. listopada tekuće za sljedeću godinu, a što da je ravnateljici bilo poznato.

Da je tužiteljica također postupala protivno zahtjevima i nalozima Vijeća u vezi  konstituiranja sjednice Vijeća, zakonske obveze izrade i potpisa donesenih akata (makar i nezakonitih, jer da su takvi njenom krivnjom doneseni), dostave traženih zapisnika i akata, zbog čega da se Vijeće moralo snalaziti samo i tražiti zapisnik od trećih osoba (sve navedeno pod. t. 2. rješenja), a što da je navedeno u točci 2. poziva za očitovanje te što da tužiteljica nije demantirala.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju tuženo tijelo se poziva na Zapisnik s 2. konstituirajuće sjednice Vijeća od 20. rujna 2017., nepotpisan od ravnateljice, nedostatak donesenih odluka s te sjednice i Zapisnik Vijeća s 4. sjednice od 30. studenog 2017.

Da je nespornim utvrđeno da kurikulum za 2016./2017. godinu nije donesen u zakonskom roku do 30. rujna 2016. godine, nego tek 17. listopada 2016.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju tuženo tijelo se poziva na Zapisnik sa sjednice Vijeća od 17. 10. 2016., Klasa: 003-06-01/16-06/43, Urbroj: 2182/10-13/06-16-1.

Da su u pozivu za očitovanje, na str. 3. pod t. 2. navedene smetnje nastale kao posljedica nestručnog, nezakonitog i nesavjesnog rada ravnateljice u postupku konstituiranja Vijeća, koje su nastale izravnim činjenjem i propustima ravnateljice, prilikom konstituiranja Upravnog vijeća, zbog ne donošenja kurikuluma, neusklađenja Statuta sa zakonom, a posljedično tomu i propusti u vezi dostave Statuta/izmjena i dopuna nadležnim tijelima i njegove objave, sudjelovanje u radu i donošenju odluka od strane članova Vijeća koji to po zakonu nisu mogli biti, ne donošenje akata o 5.5 satnom programu i postupanje suprotno važećim aktima ustanove, zbog neodređivanja osobe koja će zamjenjivati ravnateljicu u slučaju njene odsutnosti, što da nije učinila već od samoga stupanja na dužnost, a osobito kada je bila odsutna u važnom razdoblju početka rada novoga Vijeća, a što tužiteljica da nije demantirala niti bilo čime dovela u pitanje, a koje propuste u radu ravnateljice da je utvrdio i nadležni inspektor.

Da nije točan navod tužiteljice da joj se stavljaju na teret nove povrede koje joj se nisu stavljale na teret u ranijem postupku, nakon čega da je razriješena retroaktivno s danom 20. prosinca 2017. jer da je u ponovnom postupku Vijeće, pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedaba Suda, nastavilo postupak razrješenja ravnateljice te na sjednici od 8. ožujka 2019. godine da je ponovo utvrdilo iste razloge razrješenja, kako one o kojima se tada ravnateljica očitovala, tako i one o kojima se nije očitovala, a koji su postojali u vrijeme razrješenja i da joj je omogućeno sudjelovanje u postupku na način da se izjasni o razlozima za razrješenje o kojima se ranije nije izjasnila te da je zamoljena da se očituje o svakoj točci utvrđenih nepravilnosti. Među tim razlozima da je naveden i propust u vezi uvođenja 5,5 satnog programa i sklapanje ugovora s roditeljima djece suprotno aktima ustanove i osnivača, koji je nastao prije pokretanja postupka razrješenja, a koji da je i iznesen na sjednici Vijeća 28. studenog 2017., naveden u Odluci Gradskog vijeća o razrješenju od 11. prosinca 2017., ali kako po ocjeni Upravnog suda, tužiteljici nije bilo omogućeno da se izjasni i ponudi dokaze, da je to učinjeno u nastavku postupka, tj. u ponovljenom postupku razrješenja.

Kao dokaz a navedenu tvrdnju tuženo tijelo se poziva na točku 5. poziva na očitovanje, kao i na navode tužiteljice da se na predmetne primjedbe očitovala  u pisanom očitovanju od 2. studenog 2017. te da iste osporava u cijelosti i ostaje pri iznesenim navodima.

Da se na navode o propustima u vezi 5,5 satnog programa  tužiteljica u ponovljenom postupku očitovala da pored dosad danih očitovanja koje je dala u više navrata, dodatno napominje da je 5,5 satni program zakonit i odobren od strane Grada Knina te da je kurikulum za 2017./72018. usvojen u skladu sa zakonom, međutim da tužiteljica za svoje navode nije priložila valjane dokaze te da  ih je Vijeće , a potom i Gradsko vijeće odbilo kao neutemeljene i neistinite.

Kao dokaze na navedenu tvrdnju, tuženo tijelo se poziva na :

- Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. „C." K., Klasa:011-03-01/16-06/2, Urbroj: 2182/10-13/06-16-1 od 7. prosinca 2016. godine  koji propisuje primarni 10-satni program, 6-satni program i 3-satni kraći program;

- Preslik Prijave za upis iz 2017. godine suprotno Pravilniku, ugovori s roditeljima sklopljeni za 5,5 satni program;

- Zaključak o prijedlogu Odluke o načinu ostvarivanja prednosti pri upisu djece u D. v. „C." K. za radnu godinu 2017./2018.,koja se upućuje Osnivaču, Klasa: 601-02-01/17- 06/19, Urbroj: 2182/10-13/06-17-1 od 6. ožujka 2017. godine;

- Odluka o načinu ostvarivanja prednosti pri upisu djece u D. v. „C." K. za radnu 2017./2018. godinu, Klasa: 601-02/17-01/1, Urbroj: 2182/10-01-17-3 od 5. travnja 2017.,;

- Oglas o provođenju postupka upisa djece rane i predškolske dobi D. v. „C." K. za pedagošku 2017./2018. godinu, Klasa: 601-02-01/17-01/39, Urbroj: 2182/10-13/01-17-1 od 27. travnja 2016. godine koji je suprotan važećem Pravilniku iz 2016.;

- Odluka o utvrđivanju prijedloga izmjena i dopuna Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. „C." K., Klasa: 011-03-01/17-06/11, Urbroj: 2182/10-13/06-17-1 od 5. prosinca 2017. godine;

- Zaključak Gradskog vijeća o davanju prethodne suglasnosti na Prijedloga izmjena i dopuna Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. „C." K., Klasa: 023- 05/16-01/2, Urbroj: 2182/10-01-17-9 od 11. prosinca 2017. godine za 5,5 satni program;

- Izmjene i dopuna Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. „C." K., Klasa: 011-03-01/18-06/02, Urbroj: 2182/10-13/06-18-01 od 15. siječnja 2018. godine (tek tada propisan 5,5 satni program, odnosno nakon razrješenja tužiteljice kao ravnateljice imenovanja nove).

Dakle, da je nespornim utvrđeno da je 5.5 satni program propisan tek Izmjenama i  dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. „C." K. od 15. siječnja 2018. godine, temeljem prethodne suglasnosti Gradskog vijeća od 11. prosinca 2017., što da znači da je tužiteljica kao ravnateljica propustila u roku predložiti donošenje izmjena i dopuna Pravilnika i bez pravnog uporišta sklapala ugovore s roditeljima.

Da su u ponovljenom postupku dani precizniji odgovori na pitanja i na nejasnoću Suda sadržanu u presudi UsIrs-12/18-14 od 18. siječnja 2019. zašto je propust tužiteljice nedonošenje kurikuluma najkasnije do 30. rujna tekuće pedagoške godine, budući da je zakonom propisano da ga donosi Vijeće te konstatacija da je Vijeće odgovorno za neusklađenje Statuta sa zakonom, jer to nije učinila prethodna ravnateljica i je li za nedonošenje određenih odluka odgovorno Vijeće ili ravnateljica, a što da je sadržano u obrazloženju osporavanog rješenja.

U odnosu na prigovor i tužbeni navod tužiteljice da bi se u konkretnom slučaju radilo o retroaktivnom razrješenju tužiteljice, tuženo tijelo je navelo da je novo rješenje o razrješenju, koje tužiteljica osporava tužbom, doneseno u ponovnom postupku, a ne kao novo rješenje u novom postupku, da je Vijeće nakon otklanjanja određenih postupovnih propusta na koje je ukazao Sud omogućilo sudjelovanje u postupku prije donošenja nove odluke kojom će ponovo odlučiti o eventualnom razrješenju tužiteljice, ponovno utvrdilo iste razloge za razrješenje ravnateljice i predložilo razrješenje s istim datumom kao prvom odlukom, a što da je Gradsko vijeće i prihvatilo te donijelo rješenje o razrješenju, a za takvu odluku, pored navedenih razloga, da je tuženik imao uporište i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2090/2012, od 28. listopada 2015., koja da se na odgovarajući način može primijeniti na konkretan slučaj razrješenja.

Slijedom navedenog tuženo  tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

Na ročištu održanom pred ovim Sudom od 19. rujna 2019. zamjenik opunomoćenika tužiteljice ustrajao je u navodima tužbe, osporio je navode iz odgovora na tužbu te je ustrajao u prijedlogu za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice, gradonačelnika tuženika i naknadno predloženih svjedoka te je neposredno na ročištu u sudski spis predao podnesak kojim se tužiteljica opširno očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu te u kojem je  predloženo izvođenje dokaza (list 80-89 spisa).

Opunomoćenica tuženika je ustrajala u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, kao i u navodima iz odgovora na tužbu  te je neposredno na ročištu u sudski spis priložila dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja upućen svim Dječjim vrtićima svake godine, pa tako i sporne godine, putem e-mail poruke, u svezi izvješća i godišnjeg plana kao i rokova za dostavu istih, zatim preslik Zapisnika s konstituirajuće sjednice 6. saziva upravnog vijeća D. v. C. K. održane 28. rujna2017. s početkom u 16.45 sati, preslik prijedloga Odluke o razrješenju ravnateljice Ustanove DV C. K. A. E. od 1. travnja 2019. koje je podnijelo Upravno vijeće D. v. C. K. Gradskom vijeću Grada Knina, ovdje tuženiku, te preslik Zapisnika s 3. sjednice 6. saziva Upravnog vijeća D. v. C. K. od 28. studenog 2017. s početkom u 12,30 sat. Opunomoćenica tuženika je zatražila kraći rok radi očitovanja na netom zaprimljeni podnesak tužiteljice, kojem  prijedlogu je Sud udovoljio te je predmetno ročište radi navedenog i odgodio.

Nakon održanog ročišta u spis je zaprimljen podnesak tužiteljice s ispravama kojim se očitovala  na navode tuženika iz odgovora na tužbu (list 103-296 spisa).

Tuženik se podneskom od 04. listopada 2019. očitovao na podnesak tužiteljice kojim se tužiteljica očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu (list 297-304 spisa).

              Na ročištu održanom pred ovim Sudom 25. listopada 2019. Sud je izveo dokaz uvidom u spis koji se kod ovog Suda vodio pod poslovnim brojem 7 UsIrs-12/18 te je izvršio  neposredan uvid u isti, kao i u sve isprave koje su istom priložene.

Opunomoćenik tužiteljice je ustrajao u svim do sada iznijetim navodima, kao i u predloženom izvođenju dokaza navodeći da tužiteljica nije u mogućnosti dostaviti i dodatne dokaze, obzirom da joj Dječji vrtić iste neće da uruči te je u tom pravcu u sudski spis priložio Rješenje službenika za informiranje Dječjeg vrtića od 30. travnja 2019., Rješenje Povjerenika za informiranje od 1. listopada 2019. te je predložio da Dječjem vrtiću i tuženiku naloži dostavu Elaborata o analizi troškova poslovanja, blagajničkog poslovanja i Ugovora o javnoj nabavi DV Knin za 2016. i 2017. godinu, radi čitanja u dokaznom postupku. Istovremeno je u sudski spis neposredno priložio dokumentaciju  koju je naveo u podnesku, a sve na okolnost nelojalnog postupanja tuženika , iz koje da u bitnome proizlazi da su tužiteljici nalozi davani prije početka vikenda, u nevrijeme i slično, te da je tužiteljica, zbog ukupnosti odnosa stranaka, na kraju izvanredno otkazala ugovor o radu, te je ujedno priložio i Odluku o prestanku radnog odnosa od 14. listopada 2019., koje da se Dječji vrtić nije pridržavao, e-mailove ravnateljice od 21.10.2019. te e-mail od 24.11.2017.,  dopis gradonačelniku od 27.11.2017. i ostalu dokumentaciju, uključivši i isprave o osposobljavanju tužiteljice, zahvalnice i priznanja za tužiteljicu kao odgovornu i vrijednu ravnateljicu DV C. K. (list 309-358 spisa).

Opunomoćenica tuženika je u cijelosti ustrajala u navodima i razlozima sadržanim u podnesku od 04. listopada 2019., kao i svim do sada iznijetim navodima, protiveći se predloženom izvođenju dokaza, a u odnosu na netom predane isprave koje opunomoćenik tužiteljice neposredno na ročištu priložio u sudski spis te ih neposredno predao i opunomoćenici tuženika, zatražila je od Sud kraći rok radi očitovanja na iste ističući kako se isti ne bi se odnosili na predmet upravnog spora.

Na temelju ocjene rezultata provedenog dokaznog postupka u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog Rješenja, na temelju ocjene dokaza izvedenih u tijeku upravnog spora, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedloge opunomoćenice tuženika za dodjelom roka radi očitovanja na netom zaprimljene isprave, kao i prijedlog opunomoćenika tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke u sporu, te za izvođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka i to: M. J., gradonačelnika Grada K., N. B., K., D. L., K., Ž. U., K., M. A. M. K., D. J., K., B. Š. na adresi D. c. .., S., Z., Ministarstvo znanosti i obrazovanja, N. G. na adresi Računovodstvo d.o.o. K., i I. I., višeg prosvjetnog inspektora, Služba prosvjetne inspekcije  - Područna jedinica u S., na okolnosti iz tužbe i podneska  od 19. rujna 2019., kao suvišne.  

Također, Sud je odbio i prijedlog opunomoćenika tužiteljice za pribavom spisa Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Područne jedinice u S., KLASA: UP/I-600-04/17-01/00078, URBROJ: 533-23-17-0002, radi uvida u isti, te za pribavom Elaborata o analizi troškova poslovanja, blagajničkog poslovanja i ugovora o javnoj nabavi D. v. „C.“  K. za 2016. i 2017. godinu, na okolnost postupka i razloga za donošenje Odluke o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnateljice kao suvišne, ocjenjujući da predloženi dokazi sami, niti u svezi s već izvedenim dokazima ne bi bili od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog preslika spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenici stranaka su popisali i zatražili trošak zastupanja stranaka u predmetnom upravnom sporu, a kako je to pobliže navedeno i sadržano u Zapisniku s održanog ročišta.

Tužba tužiteljice nije osnovana.

Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari postupak razrješenja ravnateljice, ovdje tužiteljice, pravilno proveden, odnosno je li povrijeđen propisani postupak  za razrješenje.

Među strankama je sporno jesu li ispunjeni zakonom propisani uvjeti za razrješenje tužiteljice.

Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj  7UsIrs-12/18-14 od 18. siječnja 2019. postupljeno u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženim u citiranoj presudi.

Odredbom čl. 37. stavkom 3. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, broj:  10/1997, 107/2007, 94/2013) propisano je da ravnatelja imenuje i razrješava osnivač dječjeg vrtića na prijedlog upravnog vijeća dječjeg vrtića.

Odredbom članka 44. stavkom 1. Zakona o ustanovama (Narodne novine, broj: 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008) propisano je da ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno razriješiti ravnatelja:

1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu

2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu,

3. ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima,

4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se prije donošenja odluke o razrješenju, ravnatelju mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da će se u slučaju razrješenja ravnatelja imenovat vršitelj dužnosti ravnatelja, a ustanova je dužna raspisati natječaj za ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti.

Odredbom članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, broj: 94/13) propisano je da su dječji vrtići i pravne osobe koje provode programe predškolskog odgoja dužni uskladiti odredbe statuta i drugih općih akata s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu, tj. do 23.10.2013.

Odredbom članka 15. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju  propisano je da se odgoj i obrazovanja djece rane i predškolske dobi ostvaruje na temelju nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje (u daljnjem tekstu: nacionalni kurikulum) i kurikuluma dječjeg vrtića te da kurikulum dječjeg vrtića donosi upravno vijeće dječjeg vrtića do 30. rujna tekuće pedagoške godine, a njime se utvrđuje: program, namjena programa, nositelji programa, način ostvarivanja programa, vremenik aktivnosti programa i način vrednovanja.

Odredbom članka 20. Statuta propisano je da vrtić obavlja djelatnost, među ostalim, na temelju vrtićkog kurikuluma, koji se donosi za pedagošku godinu koja traje od 1. rujna tekuće godine do 31. kolovoza slijedeće godine.

Odredbom članka 42. st. 2. Zakona propisano je da je ravnatelj ustanove dužan u roku od osam dana od dana donošenja dostaviti statut dječjeg vrtića kao javne službe, uredu državne uprave županiji, odnosno gradskom uredu Grada Zagreba.

Odredbom 66. stavkom 1. i 2. Statuta propisano je da ravnatelja u slučaju njegove spriječenosti ili nenazočnosti zamjenjuje osoba iz reda članova odgojiteljskog vijeća kojega on za to pismeno ovlasti te da u slučaju spriječenosti ili nenazočnosti ravnatelja Dječjeg vrtića duže od 30 dana, zamjenjuje osoba iz reda članova odgojiteljskog vijeća kojega on za to pismeno ovlasti uz prethodnu suglasnost Upravnog vijeća Dječjeg vrtića.

Odredbom članka 37.a Zakona propisano je da ravnatelja dječjeg vrtića, u slučaju privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova, zamjenjuje osoba iz reda članova odgojiteljskog vijeća. Tu osobu određuje upravno vijeće na način uređen statutom dječjeg vrtića. Osoba koja zamjenjuje ravnatelja ima prava i dužnosti obavljati one poslove ravnatelja čije se izvršenje ne može odgađati do ravnateljeva povratka.

Odredbom članka 37. stavkom 8. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju propisano je da ako ravnatelj ne ispunjava ovim Zakonom i drugim propisima utvrđene obveze, osnivač dječjeg vrtića, na prijedlog upravnog vijeća ili upravnog tijela koje je utvrdilo nepravilnosti i nezakonitosti u radu ravnatelja, razriješit će ravnatelja i imenovati drugu osobu sukladno ovom Zakonu.

Stavkom 9., istog članka, propisano je da se prije donošenja odluke o razrješenju ravnatelju mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje. U slučaju razrješenja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, a dječji vrtić dužan je raspisati natječaj za ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti.

Odredbom članka 63. Statuta propisano je da je ravnatelj samostalan u radu, a osobno je  odgovoran Upravnom vijeću i Gradskom vijeću Grada Knina.

Odredbom članka 67. Statuta propisano je da ravnatelj može biti razriješen u slučajevima određenim zakonom te kad Upravno vijeće zaključi da je nastupio slučaj za razrješenje ravnatelja predložit će Gradskom vijeću Grada Knina razrješenje ravnatelja. Svoj prijedlog Upravno vijeće mora obrazložiti i o prijedlogu izvijestiti ravnatelja.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice jer je postupak razrješenja proveden u skladu s odredbama zakona, te u skladu s uputom sadržanom u naprijed citiranoj presudi, a Odluka o razrješenju je donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava.

U obrazloženju presude ovog Suda poslovni broj  7UsIrs-12/18 od 18. siječnja 2019., u izvršenju koje presude je doneseno Rješenje o razrješenju ravnateljice D. v. „C.“ K., ovdje tužiteljice, KLASA:UP/I-119-01/19-01/1, URBROJ:2182/10-01-19-1 od 8. travnja 2019., između ostalog, u bitnom je navedeno:

„ Imajući u vidu navedeno, po ocjeni ovog suda, tužiteljici nije omogućeno očitovanje o svim činjenicama i okolnostima navedenim u prijedlogu Upravnog vijeća D. v. „C.“ K., za koji se u Odluci navodi da je dostavljen Gradskom vijeću Grada Knina, te tužiteljica prije donošenja odluke o razrješenju nije adekvatno upoznata s razlozima za razrješenje, čime je postupljeno protivno odredbi članka 37. stavku 9. Zakona o predškolskom odgoju.

Zaključno, vezano uz tvrdnju tuženika navedenu u obrazloženju Odluke da je utvrđeno da se kurikulum za pedagošku godinu donosi najkasnije do 30. rujna tekuće pedagoške godine, a da je prošle godine isti donesen 17. listopada, nejasno je zašto je isto propust tužiteljice, budući je odredbom članka 15. stavak 4. Zakona o predškolskom odgoju propisano da kurikulum dječjeg vrtića donosi upravno vijeće dječjeg vrtića do 30. rujna tekuće pedagoške godine, a njime se utvrđuje: program, namjena programa, nositelji programa, način ostvarivanja programa, vremenik aktivnosti programa i način vrednovanja.

Slijedom svega navedenog, Sud ocjenjuje da je osporenom Odlukom povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, isti usvojiti i osporenu odluku poništiti te predmet vratiti na ponovni postupak, sukladno odredbi članka 58. stavka 1. ZUS-a, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U ponovljenom postupku, pridržavajući se po članku 81. stavku 2. ZUS-a pravnog shvaćanja i primjedaba ovog Suda, tuženik će omogućiti tužiteljici sudjelovanje u postupku, prije donošenja nove Odluke kojom će ponovno odlučiti o eventualnom razrješenju tužiteljice.“

Ocjenom rezultata ponovljenog upravnog postupka koji je proveden u izvršenju naprijed citirane presude te koji je prethodio donošenju osporavane Odluke, po ocjeni ovog Suda, postupljeno je po uputi Suda sadržanoj u naprijed citiranoj presudi te nisu osnovani prigovori ni tužbeni navodi tužiteljice da je i u ponovljenom postupku ponovno došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice jer da se tužiteljici u ponovljenom postupku stavljaju na teret povrede  koje joj se nisu stavljale na teret u ranijem postupku.

Ovo stoga što je uvidom u spis tuženog tijela te u isprave koje su istom priložene, kao i u dostavljeni prijedlog Odluke za razrješenje od 8. ožujka 2019. (list 38-40 spisa), te u očitovanje tužiteljice na dostavljeni prijedlog za razrješenje od 25. ožujka 2019. (list 41 spisa), kao i u Prijedlog odluke o razrješenju ravnateljice ustanove D. v. „C.“ K. od 1. travnja 2019. koji je dostavljen Gradskom vijeću Grada Knina (list 93-97 spisa), te u Prijedlog rješenja o razrješenju  ravnateljice D. v. „C.“ od 3. travnja 2019. (list 98 spisa), razvidno i kao nesporno utvrđeno da se ne radi o izmijenjenom prijedlogu za razrješenje već da se radi o istom činjeničnom osnovu i o istim povredama koje se tužiteljici stavljaju na teret, čime je po ocjeni ovog Suda u cijelosti postupljeno u skladu s odredbom čl. 44. st. 3. toč. Zakona o ustanovama te u skladu s uputom sadržanom u presudi ovog Suda UsIrs-12/18-14 od 18. siječnja 2019.

Nije osnovan ni prigovor ni tužbeni navod tužiteljice da je osporavana Odluka o razrješenju tužiteljice nezakonita jer da je tužiteljica retroaktivno razriješena dužnosti.

Ovo stoga što su nepravilnosti u obavljanju dužnosti ravnateljice zbog kojih je i donesena Odluka o razrješenju tužiteljice utvrđene i iste su egzistirale u vrijeme donošenja osporavanog Rješenja s danom 20. prosinca 2017., pa je tuženo tijelo u ponovljenom postupku pravilno postupilo kada je nakon pravilno provedenog ponovljenog postupka Rješenje o razrješenju ravnateljice D. v. „C.“ K., ovdje tužiteljice, donijelo s istim nadnevkom (20. prosinca 2017.) s kojim je doneseno i prvo Rješenje o razrješenju ravnateljice, ovdje tužiteljice, obzirom na činjenicu da je u prethodno provedenom postupku prva Odluka o razrješenju tužiteljice bila poništena zbog proceduralnih razloga, budući da tužiteljici  nije  bilo omogućeno da se izjasni o razlozima  za razrješenje budući da tužiteljica  nije bila adekvatno upoznata s razlozima za razrješenje čime je je postupljeno protivno odredbi čl. 37. st. 9. Zakona o predškolskom odgoju.

U odnosu na navedeno, valja istaći da je i Ustavni sud RH u svojoj Odluci poslovni  broj: U-III/2090/2012 od 28.10.2015. naveo da „za razliku od općih akata (zakona, propisa državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti), za koje je načelna zabrana retroaktivnosti propisana u članku 90. stavcima 4. i 5. Ustava, kada je riječ o pojedinačnim upravnim aktima ni Ustav, ni mjerodavni zakoni takvu izričitu zabranu ne sadrže (štoviše, neke vrste pojedinačnih upravnih akata mogu imati retroaktivne učinke po samoj naravi stvari - primjerice deklaratorni i tzv. anticipirani upravni akti). Potreba za zaštitom od eventualno nedopuštenih retroaktivnih učinaka određenih vrsta (konstitutivnih) pojedinačnih upravnih akata, kada takvi učinci postoje, prosuđuje se stoga, prije svega, s gledišta eventualnog narušavanja načela vladavine prava i pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka (članak 3. Ustava).“

Međutim, u tužiteljičinom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari takvi učinci ne postoje.

Nisu osnovani prigovori ni tužbeni navodi tužiteljice kojima osporava postojanje zakonom propisanog razloga za razrješenje, a koje razloge joj tuženo tijelo stavlja na teret, odnosno da bi svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzročila ustanovi veću štetu ili da  zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, radi čega je i donesena osporavana Odluka o razrješenju.

Ovo stoga što je iz cjelokupnog stanja spisa predmeta te svih isprava koje su istome priložene, a nakon provedenog postupka, razvidno i kao nesporno utvrđeno da je dana 18. listopada 2017. od strane višeg prosvjetnog inspektora Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Područne jedinice u S., u D. v. „C.“ K. obavljen inspekcijski nadzor, o čemu je sastavljen zapisnik Klasa: UP/I- 600/04/17-01/00078, Urbroj: 533-23-17-0001 od 18. listopada 2017., kojim su nakon provedenog nadzora utvrđene nepravilnosti  u radu ravnateljice D. v. „C.“ sadržane u citiranom Zapisniku ( list 42-44 spisa), sadržane u bitnom da  u Vrtiću nije imenovana osoba koja zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegove privremene spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova, te je citirana odredba članka 66. Statuta d. v. „C.“ K..

U svezi provedenog nadzora viši prosvjetni inspektor Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije, Područne službe u S. donio je Rješenje Klasa: UP/I-600-04/17-01/00078, Urbroj: 533-23-17-0002 od 26. listopada 2017., kojim je u točki 1. izreke D. v. „C.“ K. naređeno da uskladi odredbe članka 66. Statuta s odredbama članka 37.a Zakona o predškolskom odgoju i odredbom Statuta odredi početak trajanja mandata članova Upravnog vijeća, a u točki II. izreke određen je rok za izvršenje od 15 dana. Navedeno rješenje doneseno je sukladno članku 20. stavku 1. točki 27. Zakona o prosvjetnoj inspekciji (Narodne novine, broj: 61/11 i 16/12), kojim je propisano da će inspektor narediti otklanjanje propusta, nedostataka, odnosno nepravilnosti u određenom roku u drugim slučajevima kada je ta mjera propisana zakonom ili drugim propisom, ili u drugim slučajevima kada se izricanjem te mjere utvrđeno stanje može uskladiti sa zakonom, drugim propisom, statutom, drugim općim aktom ili aktom o osnivanju i kada se tim usklađenjem posljedice prouzročene propustima, nedostacima ili nepravilnostima mogu otkloniti.

Stoga se tužbeni navodi tužiteljice da navedene nepravilnosti ne bi bile počinjene u cijelosti ukazuju neosnovanim, a što ujedno i proizlazi iz isprava priloženih spisu.

Nisu osnovani ni tužbeni navodi tužiteljice da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije vodilo računa o vremenu njenog stupanja na dužnost (4.06.2016.), načinu primopredaje na dužnost, naslijeđenom stanju ustanove, promjeni kolektivnog upravljačkog tijela Ustanove s objektivnim mogućnostima  i svim učinjenim od strane tužiteljice, niti isti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmete upravne stvari.

Ovo stoga što je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je Godišnje izvješće o realizaciji odgojno-obrazovnog rada u 2016./2017. godini predloženo na sjednici Vijeća dana 29. rujna 2017. godine, kada je i doneseno, iako je rok za dostavu, zadan od ministarstva, bio do 15. rujna 2017.; da je Godišnji plan rada Vrtića za 2016/2017. godinu donesen nakon zadanog roka ministarstva  dana 17. listopada 2016. umjesto do 15. listopada 2016.; da kurikulum za 2016./2017. godinu nije donesen u zakonskom roku do 30. rujna 2016. godine, nego tek 17. listopada 2016.; da je 5.5 satni program propisan tek Izmjenama i  dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada D. v. „C." K. od 15. siječnja 2018. godine, temeljem prethodne suglasnosti Gradskog vijeća od 11. prosinca 2017., što znači da je tužiteljica kao ravnateljica propustila u roku predložiti donošenje izmjena i dopuna Pravilnika i bez pravnog uporišta sklapala ugovore s roditeljima za predmetni 5,5 satni program, kao i da Statut nije usklađen s odredbama čl. 37. a Zakona o predškolskom odgoju.

Dakle, u samo izloženom, po ocjeni ovog Suda tuženo tijelo je pravilno ocijenilo da su ispunjeni uvjet propisani odredbom čl. 44. stavak. 2. toč. 3. i 4. Zakona o ustanovama, radi čega je i donesena Odluka o razrješenju, uz valjano, argumentirano i na Zakonu utemeljeno obrazloženje, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Radi navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točki 1. izreke.

              Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka.

Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao

 

 

pod točkom 2. izreke.

 

 

U Splitu 4. studenog 2019.

 

 

                               S U D A C

 

                                Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 67. ZUS

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić