- 1 -

Broj:Jž-1325/2019

 

 

                                  

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L.M., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenog L. M., podnijete protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pp J-438/2019-5 od 8. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2019.,

     

p r e s u d i o  j e

 

I Djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalbe okrivljenog L. M. i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljenom L. M. za prekršaj iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju članka 64. stavka 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga samostalno izriče zaštitna mjera obveznog odvikavanja od ovisnosti u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

II U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

III Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni L. M. oslobađa se obveze naknaditi troškove žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni L. M. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, te je okrivljenom L. M. zbog počinjenog prekršaja uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena.

 

              Na temelju odredbe članka 76.a Prekršajnog zakona u svezi sa odredbom članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to: jedna ručno rađena cigareta tzv. joint od mješavine duhana i cannabis marihuane, bruto težine 1,1 gram.

 

              Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

              Protiv prvostupanjske presude okrivljeni L. M. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o izrečenoj kazni navodeći u bitnome da se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom prekršaju iz članka 24.a Prekršajnog zakona, uzimajući u obzir da se radilo o jednoj cigareti mase 1,1 gram ukupne mase, da se pobijana presuda ne može ispitati jer nije utvrđena konkretna pravna kvalifikacija djela, te da se droga koristila za opuštanje za vlastite potrebe, bez daljnje namjere prodaje, kao i da je okrivljenik ranije nekažnjavan, volonter u Hrvatskoj gorskoj službi za spašavanje već dvije i pol godine te predlaže da se okrivljeniku izrekne opomena ili da se oslobodi od kazne.

 

             

Žalitelj predlaže da se podnesena žalba prihvati.

 

Žalba je djelomično osnovana.

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio, da su u konkretnom slučaju, žalbeni navodi okrivljenika osnovani kao i da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika svojom odlukom o kazni, prekoračio ovlast koju ima po zakonu i da je time počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 5. Prekršajnog zakona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, u odredbi članka 64. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja odnosno dana 15. veljače 2019. godine, budući je novi Zakon o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 39/19) stupio na snagu dana 25. travnja 2019. godine, propisano je da ako je počinitelj prekršaja ovisnik o drogi ili povremeni uzimatelj droge, za prekršaje iz članka 54. – 63. ovoga Zakona obvezno se uz novčanu kaznu izriče zaštitna mjera obveznog liječenja u zdravstvenoj ustanovi koja za primjenu te zaštitne mjere ima odobrenje ministarstva nadležnog za zdravstvo ili zaštitna mjera odvikavanja od ovisnosti u ustanovi socijalne skrbi, udruzi, odnosno drugoj pravnoj osobi koja za primjenu te zaštitne mjere ima odobrenje ministarstva nadležnog za socijalnu skrb, u trajanju od tri mjeseca do jedne godine, dok je u odredbi članka 64. stavka 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga propisano da se iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, za prekršaj iz članka 54. – 63. ovoga Zakona koji je počinjen prvi puta, ovisniku o drogi ili povremenom uzimatelju droge, samostalno izriče zaštitna mjera obveznog liječenja ili odvikavanja od ovisnosti bez izricanja novčane kazne.

 

Stoga je u konkretnom slučaju okrivljenom L. M. zbog počinjenog prekršaja na temelju članka 64. stavka 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga trebalo samostalno izreći zaštitna mjera obveznog odvikavanja od ovisnosti u trajanju od 3 (tri) mjeseca umjesto izrečene novčane kazne, budući je u tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno iz provedenih dokaza odnosno iz pročitanog izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, da okrivljenik nije nikada ranije kažnjavan za istovrsne prekršaje te da je opisani prekršaj počinio prvi puta, slijedom čega je prvostupanjski sud djelomično prihvaćajući kao osnovanu žalbu okrivljenika i po službenoj dužnosti, okrivljeniku na temelju članka 64. stavka 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga samostalno izrekao gore navedenu zaštitnu mjeru.

 

Međutim, žalbeni navodi okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona budući da sud nije dao valjanu pravnu kvalifikaciju prekršaja nije osnovan,  budući je ovaj sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama te da je pravna kvalifikacija prekršaja u izreci pobijane presude pravilno označena i sukladna zakonskoj oznaci i opisu djela kao prekršaj iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

Isto tako je potrebno navesti da razmatrajući žalbene navode okrivljenika da se radi o beznačajnom prekršaju reguliranim u članku 24.a Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju, ovaj sud smatra da se prekršenim pravnim normama štiti javna sigurnost građana kao i cjelovitost javnog poretka Republike Hrvatske, a što se ne može podvesti pod beznačajni prekršaj niti je u konkretnom slučaju došlo do kumulativnog ispunjenja zakonskih pretpostavki za primjenu instituta beznačajnog prekršaja iz članka 24.a Prekršajnog zakona jer je stupanj ugrožavanja javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti nije bio neznatan pa je stoga trebalo odbiti žalbene navode žalitelja u tom smislu, niti je od utjecaja što nisu nastupile štetne posljedice budući da u biće prekršaja ne ulazi kao zakonsko obilježje djela posljedica, već je djelo dovršeno samim neovlaštenim posjedovanjem droge, a što je nedvojbeno utvrđeno i koju okolnost okrivljenik ne osporava u postupku.

 

Nadalje, potrebno je navesti u konkretnom slučaju nije bilo niti osnove za primjenu mjere upozorenja opomene, budući da je u odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja, a za navedeni prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu većem od 5.000,00 kuna.

 

S obzirom na žalbene navode okrivljenika te njegove osobne i imovinske prilike, ovaj sud je odlučujući o žalbi, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

                                                       

U Zagrebu, dana 31. listopada 2019. godine

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.