- 1 -              II Kž 387/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 387/2019-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinje i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 4. listopada 2019. broj Kv-I-34/19-4 (K-30/19) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka, nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. listopada 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog M. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru od 4. listopada 2019. broj Kv-I-34/19-4 (K-30/19) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka, nakon podignute optužnice protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. i drugih KZ/11. pod točkom I. protiv optuženog M. J. produljen je istražni zatvor, koji se temelji na odredbi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) i može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

 

Pod točkom II. produljena je primjena mjere opreza protiv optuženog D. A. na temelju odredbe članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. i to

 

- obveznog redovnog tjednog javljanja PU karlovačkoj, Policijskoj postaji u Ogulinu prema rasporedu i službenoj osobi koju će odrediti navedena Policijska uprava.

 

Pod točkom III. određeno je da će izrečenu mjeru opreza izvršavati PU karlovačka, Policijska postaja Ogulin (članak 100. stavak 2. ZKP/08.), te će o provedbi mjera opreza jedanput tjedno obavještavati sud.

 

Pod točkom IV. navedeno je da izrečena mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, sud će ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istom, te je rješenjem produljiti ili ukinuti (članak 98. stavak 6. ZKP/08.).

 

Pod točkom V. određeno je da će PU karlovačka o nepridržavanju mjere opreza odmah izvijestiti sud (članak 101. stavak 2. ZKP/08.).

 

Pod točkom VI. optuženi D. A. upozoren je da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza, ista zamijeniti istražnim zatvorom (članak 98. stavak 1. ZKP/08.).

 

Pod točkom VII. protiv optuženog I. V. ukinuta je mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. J. po branitelju, odvjetniku J. M., u dijelu u kojem mu je produljen istražni zatvor, bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "pobijano rješenje ukine i donese rješenje kojim se ukida istražni zatvor protiv I. okrivljenika i pusti ga da se brani sa slobode".

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Prvostupanjski sud obrazložio je da iz potvrđene optužnice te priloženih dokaza i to iskaza oštećenih V. B. i D. L., medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine, daktiloskopskog vještačenja i DNA vještačenja i iskaza optuženog I. V. proizlazi osnovana sumnja da bi optuženi M. J. počinio kaznena djela za koje se tereti, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Stoga neosnovano optuženi M. J. u žalbi navodi da takva sumnja ne postoji pozivajući se na svoju obranu i činjenicu da ga terete okrivljenici D. A. i I. V. koji su time ishodili da se u ovom postupku brane sa slobode.

 

Osim toga, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo.

 

Naime, navedena opasnost proizlazi iz činjenice da je optuženik M. J., a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, osuđivan kontinuirano od 2007. godine i to zbog učina šest kaznenih djela, kao i da je njegovo ponašanje progrediralo, s obzirom da su zadnja dva kaznena djela koja je počinio, kaznena djela s elementima nasilja za koja je i osuđen na zatvorske kazne, za razliku od ranijih uvjetnih osuda. Kad se uz navedeno uzme u obzir i njegova prekršajna osuđivanost, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o osobi koja svoje ponašanje nikako ne može prilagoditi društvenim normama već kontinuirano krši zakon.

 

Slijedom navedenog pravilno prvostupanjski sud zaključuje i da se svrha istražnog zatvora, odnosno sprječavanje optuženog M. J. u ponavljanju kaznenog djela ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.

 

Stoga nije u pravu optuženi M. J. kada u žalbi navodi da nema razloga o konkretnoj i razborito predvidivoj opasnosti za daljnje vršenje kaznenih djela kod optuženika, da ne postoji razlog zbog kojeg bi isti ponavljao kaznena djela kao i da bi se nazočnost optuženika u postupku mogla osigurati mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta i redovitog javljanja u policijsku postaju.

 

Kraj svega utvrđenog, bez značaja su navodi žalbe optuženika o potrebi ukidanja istražnog zatvora zbog dolaska zime i brige za svoju obitelj.

 

Slijedom svega navedenog žalba optuženika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 31. listopada 2019.

 

Zapisničarka              Predsjednik vijeća

Iva Lovrin, v.r.              Ranko Marijan, v.r.