Broj: Rev 1722/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženika J. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica T. S. S. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-226/10-3 od 7. prosinca 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vrbovcu broj P-386/08-27 od 23. lipnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2016.,

r i j e š i o   j e

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Tuženik J. o. d.d., dužan je tužitelju Z. M., s osnove štete, isplatiti iznos od 20.600,00 kn, umanjeno za već isplaćeni iznos od 13.000,00 kn, tj. isplatiti iznos od 7.600,00 kn (sedam tisuća i šesto kuna), sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 20.600,00 kn, počev od 4. 9. 2008. godine do 10. 10. 2008. godine, a nakon toga dana kamate, na iznos od 7.600,00 kn, i po stopi od 14% godišnje, a u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 35/05), a u slučaju promjene stope platiti zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena i sve to do isplate, kao i tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.405,84 kn (pet tisuća četiristo pet kuna i osamdeset četiri lipe), i na taj iznos isplatiti istovjetne zakonske zatezne kamate koje teku od 23. 6. 2009. godine, pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužitelj s dijelom svog tužbenog zahtjeva i to za razliku iznad dosuđenog iznosa pod točkom I izreke, pa do zatraženog iznosa od 14.627,00 kn, tj. odbija se za iznos od 7.027,00 kn (sedam tisuća dvadeset i sedam kuna), kao i u odnosu na sve zatražene zakonske zatezne kamate na taj odbijajući iznos.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika J. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vrbovcu, posl. br. P-386/08-27 od 23. lipnja 2009. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 2.600,00 kn (slovima: dvije tisuće šest stotina kuna) te zakonske zatezne kamate na iznos od 15.600,00 kn od 4. rujna 2008. do 10. listopada 2008., a nakon toga na iznos od 2.600,00 kn (od 4. rujna 2008.) do isplate te u dijelu odluke o parničnom trošku, kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.784,00 kn (slovima: tri tisuće sedam stotina osamnaest četiri kune) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 2.600,00 kn do 7.600,00 kn (za iznos od 5.000,00 kn) te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 3.784,00 kn do iznosa od 5.405,84 kn (za iznos od 1.621,84 kn), i za navedeno sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 5.000,00 kn te zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.621,84 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju Z. M. da tuženiku J. o. d.d. Z., naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 504,85 kn (slovima: pet stotina četiri kune osamdeset pet lipa), u roku od 15 dana.“

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 5.000,00 kuna te protiv odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te prihvatiti tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj, kao suputnik u automobilu registarske oznake .., pretrpio 30. prosinca 2007. u prometnoj nesreći koja se dogodila u S., a skrivio ju je osiguranik tuženika E. M.

Prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ocijenio da bi tužitelju po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripadao iznos od 20.000,00 kuna te za imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO, iznos od 600,00 kuna. Budući da je tuženik tužitelju već nesporno isplatio iznos od 13.000,00 kuna, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio iznos od 7.600,00 kuna.

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu jer je ocijenio da tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada iznos od 15.000,00 kuna te po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 600,00 kuna, slijedom čega je, vodeći računa o već nesporno isplaćenom iznosu štete od 13.000,00 kuna, potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.600,00 kuna, dok je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kuna.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,i s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije potrebno je da izvanredna revizija ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP i čl. 382. st. 3. ZPP, a samim time niti uvjeta za upuštanje revizijskog suda u ispitivanje osnovanosti izvanredne revizije.

Tužitelj u podnesenoj izvanrednoj reviziji navodi da sukladno čl. 382. st. 3. ZPP, označava pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju: „Pitanje pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 1100. ZOO-a.“. Kao razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja poziva se na presudu revizijskog suda broj Rev-412/04 od 8. lipnja 2005. i presudu broj Rev-10/05 od 6. srpnja 2005., koje dostavlja u privitku izvanredne revizije.

Odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve izvanredne revizije ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Prema ocjeni revizijskog suda revident je u reviziji postavio preopćenito pravno pitanje – pitanje pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 1100. ZOO. Tako, općenito postavljeno pravno pitanje ne predstavlja materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP pa ono samo po sebi nije dovoljno za dopuštenost izvanredne revizije. To tim više što odgovor na takvo pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda.

Da bi pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) u izvanredno reviziji pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru koje zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, što nije dopušteno činiti u izvanrednoj reviziji.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. svibnja 2016.