Broj: Gžnš-144/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Arijane Bolanča, kao predsjednice vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. S., pok J.,…; 2. M. S., pok J., …, i 3. F. P., pok J., …, svi zastupani po punomoćniku L. T., odvjetniku u S., protiv tuženika „E. o.“ d.d. Z., zastupanog po O. d. G. i p., P. S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pnš-69/14 od 05. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2016.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-69/14 od 05. prosinca 2014. u pobijanom dijelu točke I., II. i III. izreke kojim je obvezan tuženik isplatiti svakome od tužitelja na ime naknade neimovinske štete iznose od po 75.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dana 20. kolovoza 2013. do isplate; kao i u točki IV. i točki V. izreke u cijelosti, te se predmet u tom pobijanom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik isplatiti svakome od tužitelja s naslova naknade neimovinske štete iz osnova povrede prava osobnosti zbog smrti bliske osobe iznose od po 75.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dana 20. kolovoza 2013. do isplate dok je za više zatraženu kamatu njihov zahtjev odbijen (točka I., II. i III. izreke).

Nadalje, obvezan je tuženik isplatiti svim tužiteljima s naslova naknade imovinske štete iz osnova troškova pogreba iznos od 27.300,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dana 20. kolovoza 2013. do isplate (točka IV. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 90.057,54 kn (točka V. izreke).

              Protiv ove odluke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava dakle, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači podredno, ukine.

              U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili navode iste u cijelosti i predlažu žalbu odbiti.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju su isti pretrpjeli zbog smrti svog bliskog srodnika (sestre) pok. M. S., u prometnoj nesreći od 10. studenog 2010.

Prvostupanjski je sud donio odluku o tužbenom zahtjevu pozivom na odredbe članka 231. stavak 1., članka 1101. stavak 2. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

Prije svega, a glede žalbenih navoda da sud prvog stupnja nije postupio shodno odredbi članka 292. stavak 7. ZPP-a, jer nije zaključio prethodni postupak, pa da je time tužiteljima omogućio predlaganje dokaza i preinaku tužbe na glavnoj raspravi, čime da je počinio i relativno i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka; za navesti je da su stranke u načelu dužne do zaključenja prethodnog postupka iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze a nakon toga se ovlaštenje stranaka na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza u redovnom postupku sužava na način da će na glavnoj raspravi, samo pod određenim pretpostavkama, moći s procesnopravnim učinkom iznijeti nove činjenice i predložiti nove dokaze.

Sud je dužan stranke upozoriti da zaključenjem prethodnog postupka prestaje mogućnost iznošenja novih činjenica i predlaganja dokaza, osim iznimno ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

Iz stanja predmeta spisa, kao ni iz pobijane odluke nije razvidno zbog čega sud prvog stupnja nije zaključio prethodni postupak (rješenjem) čime je, smatra tuženik, omogućio predlaganje novih dokaza i iznošenje novih činjenica tijekom cijelog postupka. Naime, iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza na glavnoj raspravi trebalo bi se smatrati iznimkom, sve činjenice i dokaze trebalo bi iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

Kako pobijana presuda ne sadrži razloge zbog čega je sud prvog stupnja smatrao da tužitelji bez svoje krivnje nisu do zaključenja prethodnog postupka (bez obzira što sud nije zasebnim rješenjem zaključio prethodni postupak, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sa trenutkom početka izvođenja dokaza jasno bi proizlazilo da je prethodni postupak dovršen i da je započela glavna rasprava) mogli iznijeti sve činjenice i dokaze, to je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pa je već iz tog razloga valjalo ukinuti pobijanu odluku jer je isto od značaja za zakonitost odluke u konkretnoj pravnoj stvari.

Nadalje, u provedenom postupku sud je prvog stupnja utvrđivao odlučne činjenice glede osnova odgovornosti te je iz istih izveo zaključak o nepostojanju podijeljene odgovornosti prednice tužitelja i osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće, te tako i štetne posljedice.

Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja pregledao spis broj K-254/11 te prometno-tehničko vještačenje vještaka dipl. ing. V. U., iz kojeg proizlazi da se prometna nesreća dogodila dana 10. studenog 2010. na prilaznom asfatnom kolniku koji vodi ka skladištu tvrtke „S.“, na način da je osiguranik tuženika I. J. upravljao teretnim vozilom marke „I.“ krećući se unatrag brzinom od oko 5-10 km/h dok se prednica tužitelja pok. M. S. kretala pješice unutar gabarita vozila tako da je vozač nije mogao uočiti; te je došlo do sraza pri čemu je prednica tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je preminula na licu mjesta.

U odnosu na osiguranika tuženika kazneni postupak je okončan presudom broj K-254/11 od 16. svibnja 2012. kojom je isti uvjetno osuđen na kaznu zatvora od 7 mjeseci uz vrijeme provjeravanja 2 godine a koja je odluka postala pravomoćna 02. lipnja 2012.

Stoga će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku analizirati naročito nalaz i mišljenje vještaka prometne struke te ponovno odlučiti o prigovoru suodgovornosti prednice tužitelja (naročito imajući u vidu činjenice glede mogućnosti međusobnog uočavanja, ali i činjenicu da je osiguranik tuženika kazneno osuđen i da je kritične prigode upravljao opasnom stvari) i potom pravilnom primjenom materijalnog prava, odlučiti o stupnju suodgovornosti sudionika prometne nesreće u konkretnim okolnostima slučaja.

Ovo stoga, jer se prednica tužitelja (koja je starija osoba) kreće kolnikom namijenjenim za kretanje vozila i to upravo kamiona i sl. jer se radi o prilaznoj cesti skladištu trgovine te ista ima veću mogućnost uočavanja nego vozač kamiona, jer se prednica tužitelja kretala unutar gabarita kamiona (kako to za sada proizlazi) pa je vozač time nije mogao uočiti.

S druge strane, odgovornost osiguranika tuženika, ogledala bi se u poduzimanju opasne radnje kretanja unatrag bez zvučnog upozorenja i bez da se prethodno sa sigurnošću uvjerio u prohodnost prilaza odnosno olako držeći da će tu vožnju izvesti bez posljedica.

              Glede pak, sporne činjenice postojanja trajnije zajednice života između tužitelja i njihove pok. sestre što je nužna pretpostavka za predmetnu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je iznio sud prvog stupnja te se u tom dijelu radi nepotrebnog ponavljanja poziva na razloge prvostupanjske odluke. Međutim, ovaj drugostupanjski sud ne može meritorno odlučiti jer nije razvidno jesu li tužitelji dokaze na tu relevantnu činjenicu mogli bez svoje krivnje iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka ili ne.

Također ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja glede neosnovanosti prigovora zastare. Naime, netočno je da su tužitelji bili dužni podnijeti imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku jer je to relevantno samo u situaciji da kazneni postupak nije završen osuđujućom presudom (pa bi se u toj situaciji podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva prekidao tijek zastare), a to ovdje nije slučaj.

              Sud je prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 369. stavak 2. točka 11. ZPP-a i kada je dosudio tužiteljima naknadu troškova pogreba a u obrazloženju je navodio razloge o troškovima grobnice, crnine i dr., iako o troškovima pogreba i crnine spisu predmeta ne priležu nikakvi dokazi niti su tužitelji ispitani na te sporne okolnosti.

Slijedom navedenog, proizlazi da je sud prvog stupnja donoseći pobijanu odluku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog koje se zaista u ovom trenutku ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava pa je valjalo prihvatiti žalbu tuženika, prvostupanjsku presudu ukinuti temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski će sud postupiti shodno uputi iz ovog ukidnog rješenja i otkloniti uočene bitne povrede, te će imati u vidu odredbu članka 377. stavak 1. ZPP-a, i u ponovljenom postupku pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja a time i o ukupnim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 25. svibnja 2016.