Poslovni broj: 8 UsIcar-16/19-9

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja M. G. iz I., OIB: …, zastupanog po opunomoćenicima-odvjetnicima Odvjetničkog društva I. & p. u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, zastupanog po opunomoćenici Z. H., dipl. iur. i zaposlenici, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednika pod brojem 39-293/2014, radi obračuna i naplate carinskog duga, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 18. listopada 2019. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 28. listopada 2019. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/19-01/29, URBROJ: 513-04-19-2 od 26. travnja 2019. godine.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženik, Klasa: UP/II-415-05/19-01/29, Urbroj: 513-04-19-2 od 26. travnja 2019. godine, tužitelj osporava rješenje, te je u bitnom naveo: da se ne smatra odgovornim za predmetni dug kao porezni jamac; da mu je nejasno koji dug nije namiren u roku tj. iz kojeg njegovog oporezivog prometa proizlazi dug carine i PDV-a; da je pogrešno pozivanje na članak 28. Općeg poreznog zakona, obzirom da je on kao zakonski zastupnik dužnika I.-S. d.o.o., pravomoćno oslobođen kaznene odgovornosti u svezi počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili carine, odustajanjem od kaznenog progona; da je Državno odvjetništvo utvrdilo da nema njegove odgovornosti po pitanju kaznenog djela utaje poreza, ali da je pobijanim rješenjem odlučeno suprotno. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., KLASA: UP/I-415-19/298, URBROJ: 513-02-8005/16-18-37 od 19. studenog 2018. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. utvrđeno je da je tužitelj kao osoba ovlaštena za zastupanje i član društva  „I.-S.“ d.o.o. I., odgovoran kao porezni jamac za neplaćeni carinski dug utvrđen rješenjem Područnog carinskog ureda S., Klasa: UP-I-415-02/15-19/298, Urbroj: 513-02-8005/16-16-20 od 21. siječnja 2016. godine. Točkom 2. tužitelj je obvezan kao porezni jamac radi namirenja carinskog duga obveznika „I.-S.“ d.o.o. I., platiti iznos od 6.999.757,87 kuna i to po osnovu: carine  u iznosu od 1.465.321,04 kn, poreza na dodanu vrijednost iznos od 3.385.621,77 kn, zatezne kamate do dana 21.01.2016. u iznosu od 1.119.655,40 kn, daljnje kamate nakon 21.01.2016. u iznosu od 1.029.159,66 kn. Točkom 3. do 6. izreke rješenja je određeno da dug treba platiti u roku od 10 dana od primitka rješenja u korist navedenog računa Državnog proračuna, te je tužitelj upozoren da ukoliko ne postupi na navedeni način i plati dug, da će se naplata duga izvršiti prisilnim putem, te da žalba izjavljena protiv rješenja odgađa njegovo izvršenje.

Na ročištu od 18. listopada 2019. godine zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da upravno tijelo nije ni na koji način utvrdilo da je zlouporabom tužitelja onemogućena naplata duga; da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o primjeni članka 28. i 29. OPZ-a, tako da bi tužitelj zlorabeći svoje ovlasti onemogućio ispunjenje obveza i naplatu duga. Istakao je da je obustavljen postupak vezano za moguće počinjenje kaznenog dijela utaje. Popisao je trošak pristupa na ročište u iznosu od 6000 bodova i za ročište za objavu presude 50 bodova, sve uvećano za PDV. Opunomoćenica tuženika je iskazala da su prethodni navodi zamjenika opunomoćenika istovjetni sa žalbenim navodima a da je na iste žalbene navode tuženik  dao očitovanje, pa da nema potrebe da se isto ponavlja, te da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika 26. travnja 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem tužitelj kao osoba ovlaštena za zastupanje i član uprave društva „I.-S.“ d.o.o. I., odgovoran kao porezni jamac za neplaćeni carinski dug utvrđen rješenjem Područnog carinskog ureda S. od 21. siječnja 2016. godine i da li je obvezan dug u iznosu od 6.999.757,87 kn, utvrđen prvostupanjskim rješenjem, platiti.

Prema stanju spisa proizlazi da su ovlašteni carinski službenici obavili porezni nadzor kod obveznika-društva „I.-S.“ d.o.o. I., radi utvrđivanja činjenica u vezi izuzimanja robe ispod carinskog nadzora iz carinskog skladišta tipa „D“ u razdoblju od 01.11.2013. do 01.06.2015. godine, o čemu je sastavljen zapisnik od 15. prosinca 2015. godine.

Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog zapisnikom od 15. prosinca 2015. godine doneseno je rješenje od 21. siječnja 2016. godine kojim je navedeno društvo obvezano na plaćanje carinskog duga u ukupnom iznosu od 5.970.598,21 kn (carina, PDV, kamate) za robu izuzetu ispod carinskog nadzora u ukupnoj količini od 244.381 komada razne odjeće i obuće (kako je specificirano u rješenju), u vrijednosti od 12.077.166,07 kn. Navedeno rješenje od 21. siječnja 2016. godine postalo je izvršno dana 05. veljače 2016. godine, a plaćanje duga po navedenom rješenju nije izvršeno u roku od 10 dana od prijema istog rješenja, a niti do  donošenja  prvostupanjskog rješenja.

Prema članku 18. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, dalje: OPZ-a) zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti moraju ispunjavati porezne obveze osoba koje zastupaju. Člankom 27. istog Zakona je propisano da zastupane osobe odgovaraju za neplaćeni i manje plaćeni porez i pripadajuće kamate koje su posljedica neizvršavanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa.

Člankom 28. OPZ-a propisano je da ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti, u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupanje osobe, tada se zastupnik ili upravitelj smatra poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate.

Prema izvatku iz registra Trgovačkog suda u S. je nespornim utvrđeno da su osnivači/članovi navedenog trgovačkog društva M. G. (tužitelj) i . G., a da je tužitelj član uprave i da zastupa društvo pojedinačno i samostalno.

Prema stanju spisa proizlazi da je rješenjem od 12. kolovoza 2015. godine nad dužnikom trgovačkim društvom „I.-S. d.o.o. otvoren postupak predstečajne nagodbe.

Rješenjem Trgovačkog suda u S. poslovni broj: 18 Stpn-13/2017 od 04. listopada 2018. godine odobrena je  predstečajna nagodba dužnika  „I.- S.“.

U postupku je utvrđeno da dug utvrđen dužniku „I.-S. d.o.o., rješenjem od 21. siječnja 2016. godine nije plaćen u utvrđenom roku od 10 dana od dostave istog rješenja ali ni do dana 19. studenog 2018. (dana donošenja prvostupanjskog rješenja).

S obzirom na navedeno Sud ocjenjuje da je pravilno utvrđenje tuženika u osporenom rješenju, da tužitelj kao odgovorna osoba i direktor istog društva u vrijeme nastanka carinskog duga, sukladno članku 28. OPZ-a, je porezni jamac jer je kao odgovorna osoba navedenog trgovačkog društva znao ili je morao znati da će navedeno činjenje (izuzimanje robe iz carinskog skladišta bez ispostavljanja knjigovodstvenih zapisa i obračunavanja carine za navedenu robu) za posljedicu imati uskratu plaćanja carinskog duga u navedenom iznosu. Dakle, tužitelj kao odgovorna osoba upravljajući poslovanjem navedenog društva je postupao protivno zakonu, obzirom da je znao ili mogao znati da se izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora nanosi šteta za proračun Republike Hrvatske, pa je pravilno kao porezni jamac sukladno članku 28. OPZ-a, obvezan na plaćanje utvrđenog duga.

Neosnovan je navod tužitelja da se on ne smatra odgovornim za plaćanje duga obzirom da Općinsko državno odvjetništvo u S. njegovo postupanje nije kvalificiralo kao kazneno djelo već obustavilo postupak. Naime, odgovornost tužitelja kao zakonskog zastupnika i odgovorne osobe ne proizlazi nužno iz činjenice da bi isti bio odgovoran za plaćanje utvrđenog duga samo u slučaju počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili sudjelovanja u utaji poreza, već same činjenice bespravnog ostvarenja smanjenja poreza.

Stoga, nije od utjecaja odbacivanje kaznene prijave tj. obustava istrage protiv tužitelja od strane Općinskog državnog odvjetništva u S., obzirom da se tužitelj sukladno navedenom, zbog postupanja protivno zakonu, pravilno smatra poreznim jamcem. Bez obzira na obustavu istrage, budući da je postupanje tužitelja kao odgovorne osobe dovelo do bespravnog smanjenja poreza, isti se sukladno članku 28. OPZ-a smatra poreznim jamcem za utvrđeni carinski dug. Bespravno smanjenje porezne obveze podrazumijeva ono postupanje unutar porezno-pravnog odnosa, koje posljedično dovodi do manje obračunatog, iskazanog ili plaćenog poreza odnosno do umanjenja poreznih davanja koje nije u skladu s općim i posebnim  poreznim propisima.

Sijedom naprijed navedenog, osporeno rješenje tuženika je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), presuditi kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu 28. listopada 2019. godine

 

                                                                                                                      S U D A C

 

        Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

 

-          opunomoćeniku tužitelja, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

 

 

 

                                                         za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić