Poslovni broj: 15 UsIgr-218/19-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. G. iz N., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 16. listopada 2019. godine u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. listopada 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u Splitu, Službe Split I za Grad Split i centralno područje Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP/I-362-02/19-02/00296, URBROJ: 531-07-1-2-1-19-02 od 29. ožujka 2019. godine.

 

                                                       Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 14. svibnja 2019. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u S., Službe S. I za Grad S. i centralno područje S.-d. županije, KLASA: UP/I-362-02/19-02/00296, URBROJ: 531-07-1-2-1-19-02 od 29. ožujka 2019. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 16. listopada 2019. godine, tužitelj najprije citira izreku, pa potom i obrazloženje osporenog rješenja, nakon čega ističe kako akt tuženika pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, predmetna građevina da je u naravi stara ribarska kućica koja da je korištena u svrhu spremišta i da od travnja 2011. ima površinu od 48 m2, zbog čega da je on 1. lipnja 2018. podnio zahtjev nadležnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, o čemu da je on prilikom inspekcijskog nadzora obavijestio tuženika, koja okolnost da nije zabilježena u zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Stoga, da je bilo potrebno postupiti u smislu odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju do odnošenja odluke nadležnog tijela po naznačenom zahtjevu. Ujedno, tužitelj napominje kako je do urušavanja predmetnog objekta od 48 m2 došlo u studenom 2018. radi čega da je on pristupio hitnoj sanaciji istog, a da prije toga nije ishodio građevinsku dozvolu jer da je na takvo što ovlašten u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 1. i 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima s obzirom da je postojala opasnost za život i imovinu većeg opsega, a njegovim zahvatom da nije došlo do povećanja površine samog objekta od 48 m2, na koje postupanje on da je ovlašten sukladno odredbi čl. 150. st. 3. Zakona o gradnji. Isto tako, o iznijetim činjenicama njemu da tuženik nije omogućio izjašnjavanje, uslijed čega da je osporeno rješenje donijeto protivno odredbi čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) jer da  mu u postupku nisu omogućena stranačka prava, niti da je ispitni postupak proveden sukladno citiranom Zakonu. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donošenje presude kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako osporava sve navode tužbe jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama utvrđenim u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 16. listopada 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, te je na istoj tužitelj u bitnom ostao kod tužbenih navoda i pri tužbenom zahtjevu ustrajući u izvođenju predloženih dokaza i to da se u svojstvu svjedoka sasluša B. M. iz N., kao i da se njega samog sasluša u svojstvu stranke sve to na okolnosti precizirane u tužbi, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 25. rujna 2019. te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u svojstvu svjedoka sasluša B. M. iz N. i da se njega samog sasluša u svojstvu stranke na okolnosti koje su precizirane u tužbi kao nepotrebne i suvišne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez izvođenja tih dokaza ocjenom ostalih dokaza sadržanih u spisu predmeta, posebice imajući u vidu predmet spora.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je uklanjanje prizemne građevine nepravilnog tlocrtnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8,00 x 7,60 m koja se sastoji od armiranobetonskih trakastih temelja ispod vanjskih obodnih zidova visine 40 cm, 5 armiranobetonskih stupova dimenzija 40/40 cm visine cca 3,10 m, zidova ukupne dužine cca 0,80 + 4,00 + 0,80 + 3,20 + 0,80 = 9,60 m visine 3,10 m i zidova visine 1,20 m ukupne dužine cca 4,60 + 6,00 + 7,60 = 18,20 m, koja se gradi na lokaciji Š. M. M.., u N., na k.č. … k.o. G. bez ishođene pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, a što je naloženo tužitelju osporenim rješenjem u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja. 

Naime, rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u S., Službe S. I za Grad S. i centralno područje S.-d. županije, KLASA: UP/I-362-02/19-02/00296, URBROJ: 531-07-1-2-1-19-02 od 29. ožujka 2019. godine točkom 1. naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni prizemnu građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8,00 x 7,60 m koja se sastoji od armiranobetonskih trakastih temelja ispod vanjskih obodnih zidova visine 40 cm, 5 armiranobetonskih stupova dimenzija 40/40 cm visine cca 3,10 m, zidova ukupne dužine cca 0,80 + 4,00 + 0,80 + 3,20 + 0,80 = 9,60 m visine 3,10 m i zidova visine 1,20 m ukupne dužine cca 4,60 + 6,00 + 7,60 = 18,20 m, koja se gradi na lokaciji Š. M. M., u N., na k.č. … k.o. G. bez ishođene pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, točkom 2. se utvrđuje da je postavljanjem službenog znaka na gradilištu 25. ožujka 2019. obustavljeno građenje na lokaciji Š. M. M., u N, na k.č. … k.o. G., a obustava građenja da je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka, odnosno izvršenja rješenja, dok je točkama od 3. do 9. tužitelj upozoren o posljedicama nastavka građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, odnosno o izvršenju rješenja ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u citiranim točkama izreke rješenja.

Iz podataka u spisu upravnog tijela, između ostalog razvidno je kako je od strane višeg građevinskog inspektora dana 22. ožujka 2019. godine obavljen inspekcijski pregled na lokaciji Š. M. M., u N., na k.č. … k.o. G. kojem nije bio nazočan investitor, o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskim pregledu koji prileže spisu, kada je utvrđeno da je na ovoj lokaciji izgrađena građevina koja je pobliže opisane u točki 1. izreke osporenog rješenja, s tim da je predmetna građevina skicirana i fotografirana te su skica i fotografije priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio te je ujedno investitoru ostavljen poziv za saslušanje u uredu građevinske inspekcije i konačno gradilište je zatvoreno postavljanjem posebnom službenog znaka „zatvoreno gradilište“. Također, spisu upravnog tijela prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 25. ožujka 2019. godine sastavljen u uredu građevinske inspekcije kada je u prostorije iste pristupio tužitelj u svojstvu investitora, koji je ove prigode u spis između ostalog priložio Ugovor o prodaji nekretnine oznake k.č. … k.o. G. i to kuće površine 25 m2 i pripadajućeg zemljišta ukupne površine 283 m2 sklopljenog s Š. h. … d.o.o., a tada je i saslušan u svojstvu stranke kada je izjavio kako je na temelju citiranog ugovora stekao vlasništvo nekretnina opisanih u istom, pa kako nije uspio uknjižiti vlasništvo da je krenuo s rekonstrukcijom kuće s obzirom da je bila u ruševnom stanju i kao takva opasna, a po njegovim saznanjima da se radi o kući izgrađenoj prije 1968., kao i da mu nije bila namjera ukloniti cijelu kuću već da je došlo do urušavanja kamenih zidova te je predmetni zapisnik bez primjedbi vlastoručno potpisao. Prema obrazloženju osporenog rješenja proizlazi kako je na temelju naprijed izloženih utvrđenja, građevinski inspektor smatrajući da je tužitelj iz razloga što je predmetnu prizemnu građevinu izgradio bez ishođene izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole povrijedio odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13 i 20/17), donio osporeni akt kojim mu je naložio uklanjanje opisane građevine na način kako je to precizirano točkom 1. izreke rješenja tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

              Nadalje, čl. 19. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor, odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja se donosi protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga Zakona donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

              Čl. 24. istog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine, obustavu građenja.

              Čl. 30. st. 1. istog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje u određenom roku građevine, odnosno njezina dijela: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta, odnosno drugog akta, ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja, u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 26. stavak 2., članak 27. stavak 2. podstavak 2. i članak 29. stavak 3.).

              St. 2. da prije donošenja rješenja iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka građevinski inspektor naređuje investitoru, odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

              St. 3. da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora, odnosno vlasnika da će se: izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 38. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja ukloniti i dijelove građevine iz članka 33. ovoga Zakona, ako takvih bude.

              St. 4. da iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će takvu građevinu označiti opasnom do usklađenja s propisima koji uređuju gradnju.

              Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1.  naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni građevinu preciziranu ovom točkom rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je on nedvojbeno investitor građevinskog objekata kojeg je izgradio bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole što predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

              Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, tako ni tijekom ovog spora tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetne građevine u odnosu na koju mu je naređeno uklanjanje, dakle radi se o neprijepornoj činjenici, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji, a isto tako tužitelj ne spori da za konkretnu građevinu nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja činjenica također nije prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 30. st. 1. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje konkretne građevine, zbog čega je isto zakonito.

Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je on 1. lipnja 2018. podnio zahtjev nadležnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u odnosu na spornu građevinu, što dovodi u vezu s odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega po njegovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja, odnosno da je trebalo prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju do odnošenja odluke nadležnog tijela po naznačenom zahtjevu, za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani.

Ovo stoga, što postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju nije prethodno pitanje za konkretnu upravnu stvar, već je upravo odgovarajući akt, u konkretnom slučaju pravomoćna, odnosno izvršna građevinska dozvola uvjet na temelju kojeg se može graditi, s tim da se graditi mora u skladu s aktom za građenje. Isto tako, za napomenuti je tužitelju da je upravo on ovlašten u smislu odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13 i 65/17) podnijeti zahtjev za prekidom izvršenja osporenog rješenja, ukoliko su ispunjene pretpostavke iz ove odredbe, dok na strani tuženika ne postoji obveza da provjerava je li u tijeku postupak legalizacije u odnosu na građevinu za koju je donijeto rješenje o uklanjanju, međutim to nije ni predmet ovog upravnog spora, pa okolnost da bi tužitelj podnio zahtjev za ozakonjenje konkretne građevine ničim ne utječe, niti može utjecati na zakonitost rješenja koje osporava ovom tužbom.

Isto tako, za ukazati je tužitelju kako je u smislu odredbe čl. 42. st. 4. istog Zakona propisano da u slučaju da postupak iz stavka 1. ovoga članka završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju građevinski inspektor će po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, no osporenim rješenjem tuženika tužitelju se nalaže uklanjanje opisane građevine, slijedom čega je jasno da se radi o rješenju o uklanjanju, te da nije riječ o rješenju o izvršenju rješenja o uklanjanju, koje prema podacima spisa nije ni donijeto od strane tuženika.

Također, za nadodati je kako imajući u vidu da je odredbom članka 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe, neprijeporno je da postupak na koji se tužitelj poziva ne predstavlja prethodno pitanje kakvo u vidu ima ova odredba, uslijed čega nije bilo mjesta niti donošenju rješenja o prekidu inspekcijskog postupka.

Sud ne nalazi utemeljenim niti tužbene prigovore u kojima tužitelj navodi kako je do urušavanja predmetnog objekta došlo u studenom 2018. radi čega da je on pristupio hitnoj sanaciji istog, a da prije toga nije ishodio građevinsku dozvolu jer da je na takvo što ovlašten u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 1. i 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima s obzirom da je postojala opasnost za život i imovinu većeg opsega, a na koje postupanje da je on ovlašten sukladno odredbi čl. 150. st. 3. Zakona o gradnji.

Naime, odredbama čl. 3. st. 1. t. 1. i 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine broj: 112/17, 34/18 i 36/19) propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta, mogu izvoditi radovi održavanja postojeće građevine, kao i održavanja, hitnih popravaka ili nužnih popravaka zajedničkih dijelova i uređaja zgrade ili posebnih dijelova zgrade, propisani posebnim propisom kojim se uređuju pitanja namjene sredstava zajedničke pričuve radi održavanja zgrada u suvlasništvu, kojima se ne utječe na način ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu mehaničke otpornosti i stabilnosti ili sigurnosti u slučaju požara.

Međutim, u konkretnom slučaju radi se o gradnji potpuno nove građevine značajno većih dimenzija od one ranije izgrađene, koja je prethodno uklonjena, te nedvojbeno nije riječ o radovima održavanja postojeće građevine koji bi bili dopušteni u smislu naznačenih odredbi citiranog Pravilnika, pa je sasvim jasno da je tužitelj prije početka građenja bio u obvezi ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, koju on nije ishodio, uslijed čega je građevinski inspektor zakonito postupio kada je osporenim rješenjem njemu naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja građevine.

Isto tako u cijelosti je bespredmetno pozivanje tužitelja na odredbu čl.150. st. 3. Zakona o gradnji (Narodne novine broj: 153/13, 20/17 i 39/2019) jer je tom odredbom propisano da u slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine dužan je poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu opasnom do otklanjanja takvog oštećenja, što pak znači da u situaciji kakvu u vidu ima ova odredba postoji obveza vlasnika građevine za poduzimanje hitnih mjera za otklanjanje opasnosti i označavanja građevine opasnom do otklanjanja takvog oštećenja, dok ova odredba nikako ne daje mogućnost vlasniku građevine da gradi novu građevinu, kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju bez obzira radi li se uopće o opasnosti za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu.

U svezi tužbenih prigovora u kojima tužitelj navodi kako njemu u upravnom postupku nije omogućio izjašnjavanje o bitnim činjenicama, uslijed čega da je osporeno rješenje donijeto protivno odredbi čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) jer da mu nisu omogućena njegova stranačka prava, za istaknuti je kako su i ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, prije svega za naglasiti je kako u smislu odredbe čl. 19. st. 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, o kojoj situaciji se i radi u konkretnom slučaju, pa je jasno kako je inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), s tim da sud primjećuje kako je tužitelju u upravnom postupku omogućeno očitovanje u svezi utvrđenja s inspekcijskog pregleda od 22. ožujka 2019. s obzirom da spisu prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 25. ožujka 2019. sastavljen u uredu građevinske inspekcije iz kojeg je razvidno da je te prigode upravo tužitelj saslušan u svojstvu stranke kada on nije imao nikakvih primjedbi na utvrđenja s inspekcijskog pregleda od 22. ožujka 2019., a ujedno je predmetni zapisnik bez primjedbi vlastoručno potpisao, slijedom čega sud nalazi da je tužitelju nedvojbeno omogućeno očitovanje o svim činjenicama i okolnostima utvrđenim u upravnom postupku, kao i da ni na koji način nisu povrijeđena njegova procesna prava.   

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 24. listopada 2019. godine

 

S U D A C

 

Ivan Dadić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju B. G.iz N., uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, uz zapisnik od 16. listopada 2019., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

-          u spis.

 

Rj./

-          Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

-          Spis u kalendar 30 dana.