Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3824/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Ive Lujak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. T. iz I. G., koju zastupa opunomoćenik odvjetnik I. S. iz Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-245/17-9 od 13. lipnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2019.
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-245/17-9 od 13. lipnja 2019.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/16-02/117, URBROJ: 531-05-2-2-16-2 od 9. prosinca 2016., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Z. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave I. G., KLASA: UP/I-361-05/16-30/000020, URBROJ: 238/1-18-04/1-16-10 od 14. srpnja 2016. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje uporabne dozvole za građevine čiji je akt za građenje uništen ili nedostupan i to za građevinu stambene namjene – višestambenu zgradu, izgrađenu na k.č.br. 2378/2 k.o. I. G. (I. G.).
Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu radi pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da zbog, tijekom postupka pronađene, pravomoćne građevinske dozvole nema pretpostavki za izdavanje uporabne dozvole. Naime, predmetna građevinska dozvola broj 03/UP/I-492/1-1975 od 13. lipnja 1975. ne sadrži sve potrebne elemente koje zakon propisuje, ne sadrži čak niti k.č.br. niti katastarsku općinu, te se ne može provesti u zemljišnoj knjizi. Ističe da bez uporabne dozvole suvlasnici zgrade ne mogu aplicirati na natječaju za potrebna bespovratna sredstva za obnovu energetske učinkovitosti. Smatra da ako nije bilo formalnih uvjeta da se usvoji zahtjev tužiteljice iz članka 109. Zakona o građenju, iz svih dokaza proizlazi da je zahtjev tužiteljice morao biti usvojen sukladno članku 182. Zakona o građenju. Predlaže ovom Sudu da presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. dalje ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija presudu niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
Naime, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom jer je prvostupanjski upravni sud istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da je postojanje pravomoćne građevinske dozvole zapreka za izdavanje uporabne dozvole.
Člankom 190. stavkom 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13. dalje ZoG) propisano je da građevina čija je građevinska dozvola ili drugi odgovarajući akt uništena zbog prirodne nepogode, ratnih i drugih razaranja, djelovanja ili događaja smatra se izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole ako tijelo graditeljstva za tu građevinu izda uporabnu dozvolu za građevinu čiji je akt za građenje uništen. Stavkom 2. istog članka propisano je da se uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka podnositelj zahtjeva prilaže: 1. kopiju katastarskog plana za katastarsku česticu na kojoj je građevina izgrađena i 2. dokaze kojima raspolaže da je građevinska dozvola, odnosno drugi odgovarajući akt uništen ili nedostupan.
Nije sporno da je građevinska dozvola pronađena u tijeku upravnog postupka slijedom čega su pravilno upravna tijela i prvostupanjski sud utvrdili da nije ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki za izdavanje uporabne dozvole prema članku 190. ZoG-a. Pri tome se ističe da eventualni nedostaci u građevinskoj dozvoli na koje upire tužiteljica nisu od utjecaja drugačije rješavanje ove upravne stvari.
U odnosu na navode tužiteljice da su ispunjeni zakonski uvjeti da se izda uporabna dozvola primjenom odredbe članka 182. ZoG-a valja reći da je stavkom 1. navedenog članka propisano da za građevinu izgrađenu na temelju građevinske dozvole, odnosno drugog odgovarajućeg akta za građenje nadležnog tijela izdane do 1. listopada 2007., tijelo graditeljstva može na zahtjev stranke, umjesto uporabne dozvole, izdati uporabnu dozvolu za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da se uporabna dozvola za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. izdaje ako je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno drugim odgovarajućim aktom nadležnog tijela u pogledu namjene, vanjskih mjera svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine, oblika i veličina građevne čestice i smještaja građevine na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru.
Prema odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09., dalje ZUP) do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.
Uvidom u podatke sveza spisa razvidno je da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 2. lipnja 2016., dakle prije donošenja prvostupanjskog rješenja, uputilo tužiteljicu da se s obzirom na okolnost pronalaska akta za gradnju za predmetnu višestambenu zgradu očituje o daljnjem nastavku postupka/eventualnoj obustavi postupka ili usklađivanju/usuglašavanju zahtjeva, budući da daljnje provođenje postupka izdavanja uporabne dozvole za građevinu čiji je akt uništen ili nedostupan, nije potrebno jer je akt za gradnju pronađen. Iz zabilješke u spisu od 23. lipnja 2016. proizlazi da se tužiteljica pozivu nije odazvala nego je putem faxa izjavila da će se o nastavku postupka očitovati nakon što obavi dogovoreni razgovor s pročelnikom tijela. Nadalje, iz zapisnika o saslušanju stranke od 5. srpnja 2016. proizlazi da je prvostupanjsko tijelo ponovno tužiteljici skrenulo pozornost da nastavak postupka izdavanja uporabne dozvole za građevinu čiji je akt za građenje uništen ili nedostupan, nije moguć, jer je akt za gradnju pronađen, međutim tužiteljica se nije izjasnila o daljnjem tijeku postupka.
Iz navedenog proizlazi da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka do donošenja rješenja nije postavila drugi zahtjev odnosno izmijenila postojeći, a prema kojem bi upravna tijela trebala i mogla nastaviti postupak primjenom neke druge odredbe ZoG-a.
Upravna tijela su vezana zahtjevom stranke prilikom utvrđivanja relevantnih činjenica kada kao u konkretnom slučaju točno određene činjenice upućuju na primjenu odgovarajuće zakonske odredbe, a unatoč izmijenjenom činjeničnom stanju zahtjev nije izmijenjen u smislu članka 45. ZUP-a. Ako utvrđeno činjenično stanje povodom zahtjeva stranke ne daje dovoljnu osnovu za primjenu neke druge materijalne odredbe zakona, što je u konkretnom predmetu slučaj, nije moguće niti udovoljiti zahtjevu tužiteljice. Stoga se neosnovano tužiteljica poziva na članak 182. ZoG-a, što ističe tek u žalbi.
Kako tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 23. listopada 2019.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.