1

Poslovni broj Gž-1468/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice B. N. M. iz S., sada u K. J., OIB: ..., radi stečaja potrošača, rješavajući žalbu predlagateljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Sp-10/2018 od 15. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2019.,

r i j e š i o  j e

              Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice B. N. M. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Sp-10/2018 od 15. svibnja 2019.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog potrošača B. N. M. za otvaranje postupka stečaja potrošača.

              Protiv rješenja je žalbu podnijela predlagateljica bez naznake kojeg od žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14; dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku na temelju odredbe čl. 23. Zakona o stečaju potrošača ( "Narodne novine" 100/2015; dalje ZSP), te čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15 i 104/17; dalje SZ).

              U žalbi navodi da je formalno navedena kao suvlasnik nekretnina upisanih u zk.ul. 19 i 20 k.o.P., da se radi o nekretninama koje je naslijedila njezina pok. baka, međutim da ni ona, niti njezin otac kao pravni prednik nisu nikad posjedovali te nekretnine niti su bili u bilo kakvoj vezi s tim nekretninama. Ističe da je pokrenula postupak diobe kako bi doznala nešto više o stvarnom stanju, ali da su se neki od suvlasnika tome protivili pa da je upućena na parnicu radi razvrgnuća suvlasništva, u čemu da nije uspjela. Stoga da nije ni navela te nekretnine kao svoju imovinu, pri čemu ističe da je njezin iskaz pogrešno unesen u zapisnik, jer da je izjavila da bi bila presretna da se vjerovnici mogu naplatiti iz tih nekretnina. Stoga da postoji očit nesklad između izreke i obrazloženja.

              Predlaže preinačiti rješenje u skladu sa žalbenim navodima, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

              Žalba nije osnovana.

              Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je predlagateljica uz prijedlog za otvaranje postupka stečaja potrošača priložila popis imovine i obveza te plan ispunjenja obveza, da je u popisu imovine navela da nema u vlasništvu nekretnina, međutim jedan od vjerovnika B2 K. d.o.o. da je u podnesku od 30. studenoga 2018. izvijestio sud da je predlagateljica suvlasnica nekretnina upisanih u zk.ul. 19 i 20. k. o. P. za koje se zemljišne knjige vode u Općinskom sudu u Metkoviću, zemljišnoknjižnom odjelu u P.. Na ročištu da je predlagateljica izjavila da zapravo ne zna je li vlasnik te imovine te da se vodi postupak koji je u prekidu.

              Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da je predlagateljica doista u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica u 10/220 dijela na ukupno 157 zemljišnih čestica upisanih u zk.ul. 19. k.o. P. te kao suvlasnik u 10/220 dijela na ukupno 34 zemljišne čestice upisane u zk.ul. 20 k.o. P..

              S obzirom na činjenicu da je predlagateljica prešutjela da bi bila suvlasnica nekretnina te da nije pokazala namjeru da nekretnine uvrsti u popis imovine, sud prvog stupnja zauzima stajalište da se ona ne može smatrati poštenim potrošačem u smislu odredbe čl. 2. ZSP-a. Kako se prema odredbi čl. 76. st. 1. ZSP-a oslobođenje od preostalih obveza može provesti samo prema poštenom potrošaču, sud prvog stupnja ocjenjuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o otvaranju postupka stečaja potrošača pa takav prijedlog predlagateljice odbija.

              Prije svega valja istaći da prema odredbi čl. 53. ZSP-a sud donosi rješenje o otvaranju postupka stečaja potrošača ako utvrdi postojanje stečajnog razloga i ako na pripremnom ročištu nije prihvaćen plan ispunjenja obveza. Prema odredbi čl. 5. ZSP-a stečajni razlog postoji ako je potrošač nesposoban za plaćanje (st. 1.), a nesposobnost za plaćanje je u smislu tog zakona nemogućnost ispunjenja dospjelih novčanih obveza (st. 2.). Smatra se da je potrošač nesposoban za plaćanje ako najmanje 90 dana uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom iznosu većem od 30.000,00 kn.

              Iz potvrde koju je izdala FINA 10. kolovoza 2018. proizlazi da u nazočnom slučaju postoji stečajni razlog, jer predlagateljica u razdoblju dužem od 90 dana nije mogla ispuniti dospjele novčane obveze koje su na dan 9. srpnja 2018. iznosile 135.377,84 kn. Iz podataka u spisu proizlazi da vjerovnici nisu prihvatili plan ispunjenja obveza potrošača. To znači da su bili ostvareni uvjeti za otvaranje postupka stečaja potrošača. Međutim, ovaj sud prihvaća kao pravilno stajalište suda prvog stupnja da predlagateljica nije pošteni potrošač u smislu odredbe čl. 2. ZSP-a, jer nije prijavila da se njezina imovina sastoji iz nekretnina. U takvom slučaju je sud prvog stupnja trebao donijeti rješenje o otvaranju postupka, a potom rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza na temelju odredbe čl. 75. st. 1. t. 5. ZSP-a, a ne rješenje o odbijanju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača. Međutim, u konačnici takva odluka suda ne bi bila povoljnija po žaliteljicu pa utoliko pogrešna primjena mjerodavnih odredbi ZSP-a nije utjecala na zakonitost pobijanog rješenja.

              Na žalbene navode predlagateljice valja odgovoriti da činjenice koje u žalbi navodi potvrđuju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da je suvlasnica nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Ploče, štoviše u svezi tih nekretnina je vodila i parnični postupak. Za ocjenu poštenja potrošača nije odlučno je li predlagateljica ili nije bila u posjedu narečenih nekretnina.

              Kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu predlagateljice odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 23. listopada 2019.

     Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara